Prati nas

Zdravlje

Dijabetes: Mitovi i činjenice

Ni posebne dijabetičke niti dijetalne namirnice nisu dobre za dijabetičare. Od kraja 2012. godine namirnice se više ne smiju proizvoditi kao posebne dijabetičke niti se to smije posebno označavati, jer to dovodi u zabludu pacijente.

Objavljeno

|

Kako spriječiti dijabetes?
foto: BigStock

Šećerna bolest? Taj pojam je svima poznat. Oni koje pogađa moraju dnevno uzimati inzulin i smiju jesti samo dijabetičku hranu. Ili? Vrijeme je da stanemo na kraj predrasudama. Deutsche Welle donosi provjerene činjenice.

 

1. Dijabetes? To je ona bezopasna šećerna bolest.

Točno i netočno. Istina je da je dijabetes poznat kao šećerna bolest. Naziv proizlazi iz činjenice da neliječeni dijabetičari urinom izlučuju šećer pa njihov urin ima slatkast miris. Metaboličke bolesti mogu se liječiti – ipak, one nisu bezopasne. Posljedice dijabetesa mogu biti povišeni krvni tlak, srčani ili moždani udar, kao i oštećenje bubrega ili vida. Svakih šest sekundi netko umre od posljedica ove bolesti. Međunarodni savez dijabetičara objavio je da je 2014. diljem svijeta gotovo pet milijuna ljudi preminulo od posljedica dijabetesa. A Svjetska zdravstvena organizacija predviđa kako će dijabetes do 2030. biti sedmi vodeći uzrok smrti.


 

2. Dijabetes dobije onaj tko jede previše šećera – ili?

Ne doslovno. Za početak moramo razlikovati različite tipove dijabetesa. Kod tipa 1 tijelo zbog genetičkog poremećaja ne proizvodi dovoljno inzulina, kod tipa 2 inzulin se ne prerađuje pravilno. Pored toga, postoje još neki rjeđi oblici, poput trudničkog dijabetesa. Tip 2 je „stečeni oblik“ kojeg ima 90 posto svih dijabetičara: diabetes mellitus. Ova bolest se često pojavljuje zbog nedostatka kretanja i prekomjerne težine koja je posljedica masne ishrane pune ugljikohidrata i šećera. Kombinacija svih tih faktora znači da šećer nije jedini uzrok dijabetesa, ni kod tipa 2. Kod autoimunog dijabetesa tipa 1, šećer ne igra nikakvu ulogu.

 

3. Samo ljudi prekomjerne težine mogu dobiti dijabetes.

Netočno. Iako je rizik od obolijevanja od dijabetesa tipa 2 kod osoba s prekomjernom težinom dvostruko veći nego kod osoba normalne težine. Kod osobito pretilih osoba, rizik je tri puta veći. Međutim, metabolizam više od četvrtine pretilih ljudi je zdrav. To znači da i drugi čimbenici uzrokuju dijabetes. Npr. nasljeđe ili životna dob. No, to nije istraženo u potpunosti. Prošle godine znanstvenici su otkrili da i određeni enzimi igraju važnu ulogu: osobe s manjkom enzima hem oksigenaze-1 usprkos pretilosti ne dobivaju dijabetes. Ukratko: što je neka osoba pretilija, to je veća mogućnost da će dobiti dijabetes tipa 2. Ipak, i mršavi i oni prosječne tjelesne težine također mogu oboljeti.

 

4. Dijabetes je „bolest blagostanja“.

Potpuno netočno. Broj oboljelih od dijabetesa povećava se diljem svijeta, osobito od tipa 1. Razlozi za to još nisu poznati. U 2014. godini Međunarodni savez dijabetičara brojao je 387 milijuna dijabetičara diljem svijeta. 80 posto njih živi u zemljama u razvoju i zemljama na pragu industrijalizacije. U Savezu pretpostavljaju da će u sljedećih 20 godina u afričkim zemljama od dijabetesa oboljeti 24 milijuna Afrikanaca. Broj neprijavljenih dijabetičara je visok: u Subsaharskoj Africi bi ih trebalo biti oko 90 posto, a u Jugoistočnoj Aziji oko polovice dijabetičara ni ne zna za svoju bolest.

 

5. Dijabetes pogađa samo starije ljude.

Netočno. Iako je dijabetes mellitus češći kod starijih ljudi, ipak i dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2 pogađaju sve dobne skupine. Više od 30.000 djece i mladih do 19 godina ima dijabetes tipa 1, a godišnje za najmanje 2.000 poraste broj oboljele djece do 14 godina. A sve je više mladih koji dobivaju dijabetes tipa 2. Broj oboljelih od dijabetesa tipa 2 u posljednjih se deset godina upeterostručio.

 

6. U Njemačkoj dijabetes pogađa sve – bez obzira jesu li bogati ili siromašni.

To je točno. Albert Pllack iz Njemačkog saveza dijabetičara objašnjava da je predrasuda o „pretilim i glupim“ dijabetičarima jednostavno neispravna. No studije pokazuju da određeni rizični faktori mogu utjecati na pojavu dijabetesa tipa 2 kod djece. Na primjer uvjeti u kojima dijete odrasta, kao što je stabilna emocionalna povezanost. Istraživanja Instituta Robert Koch također pokazuju da kod pretile djece postoji veći rizik za oboljenje nego kod njihovih mršavijih vršnjaka. Problem je često u obitelji u kojoj dijete odrasta, odnosno u niskom socijalnom statusu. Ali to nema veze samo s dohotkom, nego i s obrazovanjem. Na primjer, konkretno znanje o mineralima ili biljnim vlaknima u prehrani. Do sada gotovo da i nema studija o utjecaju obrazovanja i dohotka na pojavu dijabetesa tipa 1, pa se zato postojeći rezultati istraživanja ne mogu lako tumačiti.

 

7. Dijabetičari moraju svaki dan uzimati inzulin.

Točno i netočno. Dijabetičari tipa 1 u svakom slučaju moraju uzimati inzulin, budući da tijelo nije sposobno samo producirati hormon inzulina. Za tip 2 to barem na početku nije tako. Tijelo i dalje može nadoknaditi nedostatak inzulina, proizvodnjom velikih količina hormona. Tek nakon mnogo godina gušterača se iscrpi i proizvodi sve manje i manje. U jednom trenutku proizvodnja inzulina može u potpunosti prestati. Tada i dijabetičari tipa 2 moraju početi terapiju inzulinom.

 

8. …i zbilja postaje dramatično kada inzulina više nema

U filmovima poput Con Air ili Panic Room dijabetičari se znoje i kolabiraju ako injekcije inzulina nema u blizini. Manjak inzulina, ipak, ne uzrokuje toliku dramu. Znojenje s grčevima, kako je to prikazano u filmovima, više je znak hipoglikemije, odnosno manjka glukoze u krvi. To se događa kod viška, a ne manjka inzulina, koji onda snižava razinu šećera u krvi. Kod hiperglikemije, odnosno povišene razine šećera u krvi, dijabetičare hvataju žeđ, glavobolja, umor, mučnina te grčevi u želucu. No, to filmskoj industriji možda nije dovoljno dramatično. Međutim, dijabetička ketoacidoza, težak poremećaj u metabolizmu, može biti jako dramatična. Ona se uglavnom pojavljuje kod dijabetičara tipa 1, naglo se razvija i može biti opasna po život.

 

9. Dijabetičari bi trebali jesti posebne dijabetičke namirnice.

Netočno. Ni posebne dijabetičke niti dijetalne namirnice nisu dobre za dijabetičare. Od kraja 2012. godine namirnice se više ne smiju proizvoditi kao posebne dijabetičke niti se to smije posebno označavati, jer to dovodi u zabludu pacijente: zbog otiska „pogodno za dijabetičare“ potrošači misle da mogu uzimati te proizvode bez posljedica na svoju terapiju. Također, čak i kod dijabetičkih keksa se mora paziti na količinu ugljikohidrata i energetski sadržaj. Sve u svemu, za dijabetičare vrijede ista pravila kao i za one koji nemaju dijabetes: što manje masti, šećera i soli te puno voća i povrća.

 

10. Dijabetes je neizlječiv.

Točno. Osobe s dijabetesom tipa 1 ovise o inzulinu tijekom cijeloga života. Ipak, kod dijabetičara tipa 2 je drugačije. Pretilost i premalo kretanja potiču bolest – odnosno, zdravom prehranom i kretanjem dijabetičari mogu zaustaviti pogoršanje ili čak poboljšati svoje stanje. Međutim, izlječenje pomoću lijekova ili operacijom nije moguće.

 

11. Životinje su zaštićene od dijabetesa.

Netočno. Čak ni životinje nisu imune. Dijabetes najčešće pogađa ženke pasa i mužjake mačke. Kod pasa, koje osobito često pogađa tip 1, često je riječ o genetskoj predispoziciji zbog koje su im stanice gušterače koje proizvode inzulin uništene. Kod mačaka, koje imaju tendenciju za tip 2, razlozi su najčešće pretilost ili lijekovi. Kao i kod ljudi, mora im se davati inzulin i mijenjati način prehrane. Od 10 do 30 posto mačaka u prvih 12 mjeseci može na taj način stabilizirati bolest. Dakle, kao i kod ljudi, dovesti ju u “fazu mirovanja”.

/autorica: Judith Hartl, Deutsche Welle/

.

Nema predaje

Pitali smo sve što trebate znati o supernamirnicama i dijetama

Imamo lošu i dobru vijest. Loša je da ne postoje čudotvorne namirnice koja skidaju kile, proljepšavaju ten i jačaju kosu. Dobra je vijest da vam takve supernamirnice ni ne trebaju da biste se hranili zdravo. Potrebano je tek one već poznate namirnice malo pažljivije kombinirati.

Objavljeno

|

“Jedite suhe smokve! Kosa i koža će vam biti ljepši, a izgubit ćete i prekomjerne kilograme!” “Ojačajte imunitet uz đumbir – naribajte ga u kolače ili skuhajte čaj.” “Lan je čudotvorna sjemenka puna antioksidansa koji će regenerirati vaše tijelo!”. Sa svih strana zatrpavaju nas ovakvim i sličnim savjetima i vijestima o “čudotvornim namirnicama koje su prave čuvarice zdravlja”. Stoga smo nekoliko pitanja postavili magistri nutricionizma Sandri Zugan.

No može li doista jedna namirnica baš tako promijeniti ukupno stanje našeg organizma? Postoje li supernamirnice, neke novovjeke panaceje koje su u stanju izliječiti svaku bolest?


Taj senzacionalizam u predstavljanju namirnica, vrlo je čest. Ne samo općenito u medijima već i u svijetu nutricionizma. Ljudi me često pitaju što da jedu kako bi smršavili. To je potpuno krivo postavljeno. Takav odnos prema hrani i zdravlju je zapravo pokazatelj našeg mentaliteta.

Ljudi traže brza rješenja, no istina je da nema prečice. Ne postoji namirnica koja ‘topi kile’. No postoji nešto što se zove uravnotežena prehrana koja je za nas najbolja. Postoji i niz namirnica i jela koji kad djeluju zajedno , imaju dobar učinak na naše tijelo. Mi nutricionisti to zovemo ‘prehrambeni ili nutricionistički portfolio’.

Između određenih namirnica postoji sinergija pa bolje djeluju zajedno neka svaka zasebno. Poanta je da je i zdravlje samo po sebi multifaktorijalno i ne ovisi samo o hrani. Poznato je jedno istraživanje koje je pokazalo da ista hrana različito djeluje na tijelo  s obzirom na to jesmo li u stresu ili smireni. Konkretno, radilo se o istraživanju na ženama pri čemu je primijećeno da masti koje se uzimaju kad je organizam u mirnom stanju, imaju protuupalno djelovanje, no te će iste masti imati upalno djelovanje ako se konzumiraju u stanju stresa. Dakle, možemo pripremati najzdraviju moguću hranu i jako se truditi oko toga, no ako jedemo na brzinu, uznemireni i pod stresom, te zapravo zdrave namirnice neće nam koristiti koliko bi mogle.

Znači, čudotvornih namirnica nema?

Nema. Ljudi ponekad misle da je hrana kao struja: ima je ili je nema. No prehrana, ali i cjelokupno zdravlje je puno kompleksniji fenomen. Poznata je ona Hipokratova izreka: ‘Ako želite biti zdravi, jeste li se spremni odreći onoga što vas čini bolesnima?’. To je zapravo jedina prava istina.

Mogli bismo reći da nikad za neko zdravstveno stanje nije kriva hrana. Mi zapravo na taj način našu odgovornost prebacujemo na hranu, a odgovornost za brigu o našem tijelu je naša. Često nije uopće problem ono što jedemo, nego način na koji to jedemo. Lakše je okriviti hranu nego doista vidjeti što mi činimo sebi loše.

No potreba za hranjivim tvarima mijenja se kako osoba sazrijeva i stari?

To je točno. Nutricionizam možemo ugrubo podijeliti na prehranu kroz životnu dob. A to počinje doslovno od začeća, pa kroz trudnoću dok smo fetusi, nakon toga djetinjstvo, pa tinejdžerska, zrela i starija dob. U svakom dobu života imamo određene potrebe za hranom i naše potrebe za hranjivim tvarima se mijenjaju kroz različita razdoblja života.

Kad smo zdravi, onda nam je cilj održati to zdravlje. No kad je osoba bolesna, onda te smjernice koje inače vrijede – a to su da jedemo minimalno 200 grama voća na dan, minimalno 300 grama povrća na dan, da bude pet boja na našem tanjuru, da jedemo što više integralnih žitarica – te konkretne smjernice se mijenjaju. Recimo kod ljudi koji boluju od šećerne bolesti, ponekad postoji mišljenje da je dovoljno uzeti lijek da bi se taj šećer držao pod kontrolom. No to nije istina. Da bi lijek mogao doseći kapacitet koji ima i da bi mogao održati šećer pod kontrolom, baza mora biti pravilna prehrana. U protivnom neće doći do očekivanih rezultata.

Često se susrećem i s pacijentima koji misle da mogu jesto što god žele ako za svoje bolest piju lijekove. Primjerice, osoba koja ima povišen krvni tlak i za to pije tablete, misli da ne mora paziti što jede jer će lijekovi riješiti sve probleme. No istraživanje provedeno 2008. godine pokazalo je da od svih osoba koje uzimaju lijekove za tlak, samo njih 18 posto doista ima reguliran krvni tlak kako bi trebalo. Kad osoba ima takvih zdravstvenih tegoba, potrebno je provesti dijetoterapiju. No opet, neće jedna namirnica ništa promijeniti već kompletna prehrana.

Sjećam se anegdote iz svojih studentskih dana kad sam imala praksu na Odjelu za endokrinologiju i dijabetologiju u bolnici Sveti duh kad mi je jedan pacijent rekao da ne razumije zašto mora toliko paziti na prehranu ako koristi tablete za reguliranje šećera. Osim šećera, imao je još niz bolesti koje su uzrokovane baš dugotrajnom nepravilnom prehranom, odnosno bolesti koje si je on sam priskrbio, da tako kažem. Dakle, bolesti koje su rezultat krivih životnih navika, a ne nešto s čime se, recimo, rodio. To pitanje je postavio kao malu provokaciju, na što sam mu ja odgovorila da ako je to tako, i da ako su mu lijekovi doista dovoljni te da na prehranu ne mora paziti, zašto mi onda ovaj razgovor vodimo u bolnici, a ne negdje vani. Tako da sam se i ja poslužila malom provokacijom kako bi mu dočarala o čemu je zapravo riječ.

Znači, osim s obzirom na dob čovjeka, potrebe za hranjivim tvarima mogu biti bitno promijenjene i kad čovjek pati od neke bolesti?

Da. Kad postoje određena stanja kad je zdravlje narušeno i tijelo je u bolesti, tada je potrebno promijeniti odnosno prilagodili prehranu. No opet, nije stvar u tome da će jedna hrana ili jedna namirnica riješiti problem ili odagnati simptome, nego se tada određuje čitav skup namirnica koje mogu pogodno djelovati na stanje u kojem se osoba nalazi.

Dakle, uvijek se tradi o kombinaciji. Jedan banalni primjer. U posljednje vrijeme dosta se govori o kurkumi kao jako dobroj i zdravoj namirnici. No ta kurkuma jako dobro ide u kombinaciji s paprom i uljima. Papar pomaže da se ta kurkuma u crijevima odmah ne razgradi, a ulje će pomoći da tijelo bolje iskoristi vrijedne tvari iz kurkume. Slično kao i oni vitamini koji su topivi u mastima. Među hranjivim tvarima uvijek postoji timski rad. Kad je čovjek bolestan, treba prilagoditi prehranu i unos nekih namirnica pojačati, a druge izbjegavati. Ali nikad se ne radi o tome da postoji baš ta jedna namirnica, ta jedna egzotična vrsta voća s druge strane planete koja će nas ozdraviti.

No ljudi ponekad u najboljoj namjeri s nekim vrstama hrane pretjeraju ili pak neku vrstu hrane potpuno izbace iz prehrane. Puno je takvih dijeta koje, recimo, izbacuju ugljikohidrate i baziraju se na proteinima ili nešto slično. Je li to uopće dobro?

Da, u posljednje su vrijeme jako popularne visokoproteinske dijete ili dijete s izrazito niskom udjelom ugljikohidrata ili s visokim udjelom masti. No takve dijete ne čine ništa dobro.

Studije provedene na jako velikom broju ljudi pokazale su da je najbolja prehrana ona s nešto većim udjelom bilja, dakle povrća i voća. No, svaki nutricionist će vam reći da je najbolja prehrana ona uravnotežena. Evo primjera: vegetarijanska, a naročito veganska prehrana jako je bogata vitaminom B9, ali siromašna vitaminom B12 i kad je velika razlika između razina ta dva vitamina, povećava se opasnost od moždanog udara. A čovjek misli da se jako zdravo hrani jer ne jede meso. Ni u čemu ne treba pretjerivati i ničega se ne treba odricati jer ključ je uvijek u ravnoteži.

U zadnje vrijeme pravi je hit ketogena prehrana koja je jako bogata mastima. Takva dijeta razvijena je prvenstveno za osobe i djecu koje boluju od epilepsije i koji su koristili puno određenih lijekova. Takva dijeta se počela primjenjivati u bolnici i radile su se brojne analize kojima se stalno kontriliralo je li osoba u stanju ketoze ili ketoacidoze. Kada je u krvi prevelika razina kiseline, tijelo će uzimati karbonate iz kostiju.

Ketogena dijeta je bila razvijena za populaciju s vrlo specifičnim bolestima, tako da zapravo ne razumijem koja je logika da se na taj način hrane zdrave osobe i zašto bi zdrava osoba samu sebe limitirala na taj način. Ovo je dobar primjer kako su neki ljudi spremni otići u krajnost kako bi postigli neki rezultat koji bi isto tako mogli postići na neki po njihovo tijelo puno blaži i ugodniji način i bez rizika.

To s ketogenom dijetom je slično kao kad bi osoba s posve zdravim nogama najmerno sjela u invalidska kolica jer misli da će tako brže prevaliti neku udaljenost. No, ponavljam, ako je osoba bolesna i preporučuje joj se određena dijeta, onda je to nešto drugo.

Ako ipak ustanovimo da nam nečega u organizmu nedostaje, je li u redu posegnuti da dodacima prehrani u vidu raznih tableta? Koliko koriste takvi dodaci prehrani ako se koriste čisto iz predostrožnosti?

Što se tiče dodataka prehrani, oko toga se lome koplja. U određenim fazama života i kad su prisutne određene bolesti, dodaci prehrani u vidu nekih tableta doista mogu pomoći. No to su stanja kad organizmu kronično nedostaje nekog elementa. No kad se radi o zdravim ljudima, istraživanja nisu pokazala da nastupaju nekakve značajne promjene ako se koriste suplementi. Ukratko, kod zdravih ljudi je korištenje dodataka prehrani – bacanje novca. No bolesni i stariji ljudi često imaju pojačanu potrebu za nekim vitaminom. U toj situaciji dodaci prehrani mogu pomoći.

No zdravi ljudi koji razmišljaju o prehrani često to čine zbog želje da smršave. Tako da za njih vijest da nema jedne čudotvorne namirnice koja “topi salo“ zapravo nije dobra.

Naravno. Osim načina na koji jedemo, moramo spomenuti i količinu. Poznato je da ćemo uvijek najviše pojesti sa švedskog stola, a kad obroci dolaze u slijedovima, poznato je da će ljudi reći: ‘Hvala neću više, čuvam si mjesta za desert.’

Kad mi dolaze ljudi koji bi željeli smršavjeti, onda radimo plan prehrane koji uključuje najširi mogući spektar namirnica. Zapravo, to je nama evolucijski tako, čovjek mora jesti od svega po malo. To znamo i po sebi jer rijetko će se dogoditi da netko uzme jednu vrstu kolača i najede se do sitosti, a češće je da će od više vrsta kolača probati od svake vrste po malo. Naglasak je uvijek na raznolikosti i sinergiji hrane. Timski rad među namirnicama doista postoji i on je ključan bilo u procesu održavanja zdravlja, bilo u procesu ozdravljenja.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP