Prati nas

Mozaik

Jeste li kao roditelj obavili dobar posao?

Kakav ste roditelj? Kad biste si morali dati ocjenu od jedan do pet, koju biste si ocjenu dali? Pokazuje li vaše sad već odlaslo dijete da neke stvari jednostavno ne razumije i radi krivo, možda je krivica upravo na vama. Provjerite kakav ste posao obavili kroz ovih sedam točaka.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Jesam li dobar roditelj?
foto: BigStock

Često se može čuti da trebamo jako paziti kakav ćemo svijet ostaviti našoj djeci. No stvari su zapravo obrnute. Morali bismo paziti kakvu ćemo djecu ostaviti svijetu, jer ako su djeca dobra, za svijet ne trebamo brinuti. Vrijeme je zato za susret s realnošću. Mislite li da ste obavili dobar roditeljski posao? Provjerite kroz ovih sedam točaka:

1. Zdrav razum i sigurnost

Ničija djeca, pa tako ni vaša, nisu nepovrediva. Naučite ih da se klone sumnjivih vozila i da budu oprezna sa strancima. Iako su to savjeti koje ćemo prije dati malom djetetu, čak i tinejdžeri i mladi ljudi moraju znati što su potencijalne opasnosti. Tanka je linija između otvorenosti i sposobnosti sklapanja novih poznanstava te lakovjernosti i riskantnog ponašanja. Jeste li naučili svoju djecu tu razliku?


2. Vjeruj samome sebi

O nekim se stvarima ne pregovara. Naučite dijete da ima svoj stav i spozna vlastitu vrijednost. Da, uvijek će se naći netko tko će biti veći i opakiji od njega, ali to ga ne treba spriječiti da bude vjeran samome sebi.

3. Seks, seks i još malo seksa

A sada iskreno: jeste li i koliko puta otvoreno razgovarali s djetetom o seksu? Ako imate kćer, možda i jeste jer djevojke se trebaju čuvati, biti oprezne, paziti, brinuti… A što je sa sinovima? Jeste li ih naučili kako se trebaju ponašati prema ženama? Koliko često i koliko otvoreno ste razgovarali sa svojom djecom o tome kako seks funkcionira, kako spriječiti trudnoću i kako se ne zaraziti nekom spolno prenosivom bolešću? I ne, odgovor ‘pa neugodno mi je o tome s njima pričati’ nije dovoljno dobar odgovor. Jer ovdje se doslovno radi o životu i smrti. Naučite ih da uvijek koriste kondome i da ‘ne’ znači ‘ne’!

4. Kad već govorimo o tome kako biti pravi čovjek…

Suosjećanje i poštovanje prema drugim ljudima, prema životinjama i prema prirodi je nešto što se uči. Jeste li to naučili svoje dijete? Čovjeka se prosuđuje po onome što on čini, a ne po boji kože, nacionalnosti, religiji, horoskopskom znaku ili stanju na računu. Prema drugima se treba ponašati onako kako bismo mi željeli da se ti drugi ponašaju prema nama. Zvuči jednostavno, ali unatoč tome roditelji zaboravljaju svojoj djeci objasniti ovu vrlo važnu stvar.

5. A dio odrastanje je i…

Sve što vaše dijete zna, naučilo je od vas. Pa ako nešto ne zna – opet ste vi ‘zaslužni’. Svatko treba za sobom pospremiti, oprati posuđe, nešto skuhati, pomesti, obrisati prašinu. A ako vaše dijete to ne radi, nešto ste učinili krivo. Također, jako je važno da naučite svije dijete kako da bude odgovorno prema novcu. A to uključuje i sastavljanje popisa za kupovinu, pronalaženje popusta, planiranje većih kupovina, štednja i slične stvari.

Dio normalnog odnosa prema novcu uključuje i popravljanje stvari a ne samo bacanje i kupovanje novog. Vaše dijete mora znati kako obaviti sitne kućanske popravke, poput popravljanja toaleta, uređenja okućnice, bojanja zidova.

6. Vaš je zadatak naučiti dijete i kako da se ponaša u društvu

Sigurni smo da ste svoje dijete kad je bilo malo naučili da pozdravlja i da kaže ‘hvala’. No vaše odraslo dijete trebalo bi se znati ponašati u formalnim situacijama, na sastancima i u drugim prigodama jer to će mu znanje svakako trebati u poslovnom svijetu. Također, odnos s drugim ljudima uključuje i pisanje formalnih pisama, e-mailova, molbi za posao i sličnih stvari. Vaše bi dijete trebalo znati i kako podići kredit, te na što paziti prilikom zaduženja. Vaša iskustva –  i dobra i loša – ovdje će mu biti neprocjenjiva.

7. Poučite ga i filozofiji

Recimo, naučite ga novac nije sve i da se one najvažnije stvari ne mogu kupiti. Tu će lekciju naučiti čim se prvi put nesretno zaljubi, no neće škoditi ni da mu vi to posebno naglasite.

.

Mozaik

Zašto smo zbog epidemije postali tako okrutni jedni prema drugima?

Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Pred Domom zdravlja Zagreb-zapad velika je gužva. Zboge epidemije koronavirusa onemogućen je normalan ulazak u zgradu, pa svi koji trebaju liječnika čekaju pred ulazom. Jedna medicinska sestra stoji na vratima s toplomjerom, mjeri pacijentima temperaturu i, ako je ona niža od 37,2, propušta unutra jednog po jednog.

“Što vi trebate?”, pita sestra jednog muškarca. “Laboratorij. Nosim uzorak za urinokulturu”, kaže sredovječni gospodin koji je pritom masku koju je inače normalno nosio na licu, malo spustio i otkrio usta kako bi ga sestra mogla bolje čuti.


“Gospodine, ne spuštajte masku”, kaže mu sestra. “Evo kad ih još dvoje izađe, možete vi ući. Uzorke predajete do kraja hodnika pa lijevo.” U međuvremenu je njegov postupak izazvao brojne komentare okupljenih ispred Doma zdravlja.

“Kakvog to ima smisla: nosiš masku dok šutiš, a kad progovoriš onda ju skineš?”, kaže jedna gospođa već iznervirana tolikim čekanjem.

“Gospođo, vas nitko ništa nije pitao”, odgovara joj čovjek, ponovno navlačeći masku preko nosa.

“Uostalom, vi stojite preblizu. Kad se netko pomakne za metar, evo odmah vas i dišete mu za vrat. Niste čuli za socijalno distanciranje?”

“Hm, skida masku i još je bezobrazan!” odgovara mu žena.

“Gospođo, odmaknite se! Što ste se tu nagurali?”, kaže joj muškarac, no tada, srećom, dvoje ljudi izlazi iz Doma zdravlja pa muškarac s opuštenim odnosom prema nošenju maske ulazi u zgradu.

“Svašta! Pa što smo mi koji ne skidamo masku budale?” čuje se komentar nekoga s kraja reda.

Scena kakva se prošlog četvrtka odvila pred Domom zdravlja Zagreb-zapad, u posljednje vrijeme nije nikakva rijetkost. Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Epidemija koronavirusa donijela je sa sobom još jednu epidemiju – epidemiju svađa i posramljivanja zbog tog istog koronavirusa kojoj su strani mediji već nadijenuli i posebno ime: corona-shaming.

Što to u ovoj cijeloj epidemiji nagoni ljude da budu tako okrutni jedni prema drugima, objasnila nam je Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Zagrebačkog psihološkog društva.

“Vrijeme u kojem živimo, s naglaskom na pandemiju, je novo, drugačije, zahtjevno i neizvjesno. To je vrijeme u kojem su bojazan i strah za obitelj, zdravlje, budućnost svakodnevni pratitelji. Mogućnost djelovanja na izvor straha, na širenje pandemije, je mala – zapravo izgleda da jedino što možemo raditi je nositi zaštitne maske, rukavice, dezinficirati, držati razmak i slijediti ostale preporuke, koje se mogu činiti kao krhko oružje protiv nevidljivog, sveprisutnog neprijatelja. Odbacivanje ovih preporuka kao pretjeranih, kao političkih ili medicinskih zavjera, je za ljude koji ih se s pravom pridržavaju gotovo pa direktna prijetnja njihovom i zdravlju njihovih bližnjih. Na jednak se način doživljava kršenje epidemioloških savjeta zbog opuštenih druženja i okupljanja. Na prijetnju ili strah ljudi reagiraju na univerzalan način – tzv. ‘bježi ili bori se’ reakcijom, kaže profesorica Vranić.

To “dovođenje drugih u red” zapravo je dio “bori se” reakcije, tumači dalje profesorica Vranić.

“U slučaju korone bijeg se sastoji od još većeg povlačenja u svoje domove, ne izlaženja, izbjegavanja svakih kontakta, dok se ‘bori se’ reakcija dijelom očituje kroz dobacivanje, optuživanje, pa i vrijeđanju onih koji se ne ponašaju po pravilima. Ovakvom iskazivanju neodobravanja i ljutnje svakako pomaže i (ne)kultura shaminga u kojoj živimo. Ljude se javno vrijeđa zbog njihovih izbora i izgleda (od odjevnih do seksualnih), njihovih stavova i obiteljskih nasljeđa (uglavnom različitih od stavova i nasljeđa onih koji vrijeđaju), govora, držanja. Svakodnevno možemo svjedočiti takvom javnom psihološkom zlostavljanju, vrijeđanju i ismijavanju pojedinaca ili nekih grupa ljudi, posebice putem komentara na web-portalima, koji su vrlo često ‘hejterski’ i prozivajući. Ili, primjerice, trančiranje kandidata u raznim reality-showima je također jedan stravičan primjer ove nekulture.”

Jesu li se svađe i prepirke ovakvog tipa doista intenzivirale ili sada samo više primijećujemo stvar preko kojih bi ranije samo prešli?

“Sad s  jedne strane imamo strah, neizvjesnost i brigu za sebe i bližnje, potrebu da zaštitimo ono nama osobno važno i bitno, a s druge strane imamo neoprezne, lakomislene, možda komotne i svakako na ovaj način manje zabrinute ljude, koji se ne drže pravila i samim time su ugrožavajući za to nama bitno. Prva reakcija na to će biti ljutnja, a u (ne)kulturi u kojoj je postalo ‘ne vrijedno spomena’ vrijeđa li se nekog, upravo ćemo ju tako i izraziti. Posebno radi li se o ljudima koje osobno ne poznajemo ili smo upoznati tek s nekim dijelom njihovog, možda javnog, djelovanja. Ukoliko niste zainteresirani za neke teme, bio to nogomet ili ženska prava, čak niti u svojstvu čitatelja, do sada ste izbjegli izuzetne shaminga upućenih nogometašima ili feministkinjama. Pandemija je situacija koja je zadesila SVE ljude, ne samo neke grupe, a razmjeri i količina shaminga proporcionalna je broju uključenih”, zaključuje profesorica Vranić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP