Prati nas

Mozaik

Počelo je: Roboti zamjenjuju njegovateljice

Japan je nacija koja stari rapidnom brzinom. Već se sad osjeća kronični manjak osoblja u uslužnim djelatnostima i njezi. Roboti već sada u tamošnjim klinikama raznose lijekove a tu su i kreveti koji se, kao u nekom znanstveno-fantastičnom filmu, pretvaraju u pokretna kolica. I tako nepokretnima omogućavaju veću pokretljivost i samostalnost.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Roboti u kući
foto: BigStock

Robot umjesto njegovateljice? U Japanu to već odavno nije znanstvena fantastika. No ostatak svijeta se opire robotima, piše Deutsche Welle. Izgleda jako slatko, sa svojim okruglim velikim tamnim očima, poluotvorenim ustima i prćastim nosom. Izdaleka djeluje poput male bebe. No Affetto se sastoji samo od trupa, glave i ruku i pričvršćen je na jednu metalnu ploču. Njegova „koža“ je zapravo silikonska opna.

 

Roboti u akciji – u Japanu svakodnevica

Affetto naravno nije ljudsko biće nego humanoidni robot opremljen umjetnom inteligencijom i uvjerljivom mimikom. Mjesto „rođenja“ je Sveučilište u Osaki a otac mu je Minoru Asada, vodeći svjetski stručnjak na području humanoidne robotike. Uz pomoć robota, institut koji nosi Asadino ime, želi steći nove spoznaje o razvoju ljudske vrste.


„Roboti su naši prijatelji. Ne smijemo ih se bojati. Od njih možemo samo naučiti.“, kaže Asada. Profesor Asada svojim radom u Japanu nailazi na razumijevanje i priznanje širokih krugova javnosti. To nije slučajnost. Japan je narod zaljubljen u tehniku i ovdje roboti već dulje vrijeme igraju veću ulogu nego u ostatku svijeta. Pojačana je njihova primjena i u zdravstvenom i u sektoru tuđe njege. Ni to nije slučajnost. Jer Japan je nacija koja stari rapidnom brzinom. Već se sad osjeća kronični manjak osoblja u uslužnim djelatnostima i njezi. Roboti bi, bar u dogledno vrijeme, trebali popuniti ovu prazninu. Već su sad roboti u nekim japanskim klinikama „u službi“. Roboti raznose lijekove a tu su i kreveti koji se, kao u nekom znanstveno-fantastičnom filmu, pretvaraju u pokretna kolica. I tako nepokretnima omogućavaju veću pokretljivost i samostalnost.

ROboti u ljudskom obliku

Affeto (screenshot: Youtube)

Vrhunac je tzv. HAL, neka vrsta robota-kostura koji pacijentima koji se oporavljaju od moždanog udara pomaže u procesu ponovnog učenja pokreta. HAL se trenutno ispituje i u Njemačkoj, na sveučilišnoj klinici Bergmansheil u Bochumu. No: „Roboti ne mogu i ne bi trebali zamijeniti čovjeka“, kaže profesor Asada. Ali bi mogli pomoći u mnogim segmentima. Sljedeći korak u tehničkom razvoju robota je i postizanje višeg stupnja prihvatljivosti od samih korisnika. “Kada su roboti na početku bili sivi i neljudski, pacijenti su ih teže prihvaćali. Sada je stanje bolje. Neki ih čak smatraju i slatkima”, kaže Asada.

 

Koja frizura za Flobija?

Pogotovo izvan Japana, kao recimo u Njemačkoj, su strahovi i nelagoda naspram čovjekolikih robota, humanoida, još uvijek vrlo prisutni. Friederike Eyssel, psihologinja na Institutu za kognitivnu interakcijsku tehnologiju na Sveučilištu u Bielefeldu, zajedno sa svojim kolegama istražuje što se može kod humanoidnih robota promijeniti kako bi bili bolje prihvaćeni od samih ljudi. „Nas zanima pod kojim okolnostima će se robotu, dakle jednom predmetu, dati neka ljudska emotivna, osobna svojstva koja zapravo po svojoj prirodi ne može posjedovati“, kaže Eyssel. Pritom svaki detalj, poput duljine kose koja se stavi jednom humanoidnom robotu, igra ulogu.

Robot Flobi je tako tijekom ispitivanja nosio razne perike koje su ovisno o obliku i duljini, ostavljale različite dojmove na ispitanike. „Dugokosi roboti su bili povezivani sa socijalnim kompetencijama koji se pripisuju uglavnom ženama. Toplina, pozornost, dakle tipične odlike dobrog njegovatelja. Kratkokosi Flobi je naprotiv djelovao kao netko tko bi mogao obavljati tipične muške poslove po kući“, kaže Eyssel.

 

Čovjek želi zadržati kontrolu

U laboratoriju u Bielefeldu se nalazi i stan u kojem se proučava interakcija između robota i čovjeka. Npr. kada roboti za vrijeme dok vlasnik stana s prijateljima gleda nogomet, poslužuje čips i pivo. No kolikogod bili korisni, korisnicima je ipak vrlo važno da postoji opcija potpunog isključivanja robota. „Osjećaj da čovjek čitavo vrijeme ima potpunu kontrolu je izuzetno važan“, kaže Eyssel.

Asada je svjestan razlika u stupnju prihvaćanja robota u Japanu i Njemačkoj. I nada se da će Njemačka u tom smislu postati malo više kao Japan gdje su, ne slučajno, mnogi junaci crtanih filmova ili stripova upravo roboti. Mnoge radne grupe u Njemačkoj rade na tome kako robota prihvatiti kao interaktivnog socijalnog partnera. Friederike Eyssel je još premlada da bi razmišljala o tomu tko bi se o njoj mogao brinuti u dubokoj starosti. Ali: „Ako se moram odlučiti između jednog uvijek ljubaznog robota i njegovateljice koja je stalno pod stresom, radije ću odabrati robota“, zaključuje Eyssel.

/autor: Esther Felden, Deutsche Welle/

.

Mozaik

Zašto neki ljudi misle da je sve jedna velika prevara?

Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, a traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Meni se čini da ćemo slijediti Beograđane! Ne smijemo dozvoliti da nas sile da pristajemo na cijepljenje i onda da im budemo vječne sluge! Cijepljenje znači da ćemo biti tajno čipirani i da će upravljati s nama kao s robotima!” Napisala nam je to naša čitateljica Albina, zabrinuta zbog navodnog forsiranja cijepljenja protiv koronavirusa. No činjenica jest da cjepivo ne postoji, ne zna se uopće hoće li postojati kao ni kada bi moglo biti stavljeno na tržište.

Sigurno ste već – ako ne uživo, a ono na društvenim mrežama –  naišli na slična neinformirana razmišljanja prema kojima je pandemija koronavirusa obična prevara koju su smislili svjetski moćnici, a cjepivo tek jedan u nizu njihovih alata za kontroliranje masa. Mnogi s nevjericom gledaju ovaj iznenadni uzlet raznih teorija zavjera i zabluda koje se održavaju na životu unatoč tome što ih je zapravo lako razmontirati i opovrgnuti – što je, uostalom, učinjeno već više puta.


Što je to u pandemiji koronavirusa dovelo do toga da ljudi posumnjaju u službenu znanost i krenu razvijati razne, vrlo često i posve nevjerojatne, teorije zavjere, pitali smo Andreu Vranić, izvanrednu profesoricu na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članicu Zagrebačkog psihološkog društva.

I za koleru su govorili da je zavjera

“Vjerovanje da u pozadini pojave neke bolesti stoje zle sile i moćnici ili na različite načine zainteresirane strane, da je zapravo riječ o nekoj zavjeri se u pravilu pojavljuje u vremenima pandemija. Medicinska je povijest puna takvih situacija. Za doba kolere dio stanovništva je smatrao kako su brojne smrti međuliječnički dogovor za provođenje anatomskih ispitivanja, za pojavu kuge optuživano je židovsko stanovništvo koje je navodno trovalo vodu”, kaže profesorica Vranić.

Pojava nove bolesti izaziva veliki strah i nesigurnost, objašnjava naša sugovornica pa dodaje: “Pandemija je nevidljiv i moćan neprijatelj među nama. Na neki način svjedočimo apokalipsi načina života na  koji smo navikli, a pritom ne možemo učiniti gotovo ništa da to izmijenimo. Spomenula sam već – stupanj kontrole koji imamo za zaustavljanje širenja se doima izuzetno malim. Osjećaj da se svijet kakav poznajemo rastače je izuzetno uznemirujuć, a kada se gubi tlo pod nogama, paranoidne misli – prema nekima temelj za ideje o zavjerama – ne miruju.”

Vranić kaže da te misli možemo shvatiti kao nuspojavu pokušaja da uspostavimo kontrolu nad svijetom ili vlastitim životom, da se ne predamo paralizirajućem strahu. U  cilju samoočuvanja skloni smo povjerovati u štogod, samo da bude u redu.

Tko su ljudi koji smišljaju, a onda i šire teorije zavjere?

“Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja. To bi značilo prihvatiti i ideju da svijet nije pravedan i predvidljiv što mnogim ljudima predstavlja temeljno (iako iracionalno) vjerovanje”, navodi profesorica.

Kaže i da je ljudima je potrebna ta stabilnost i ukoliko se ona gubi, poseže se za ma kakvim objašnjenjima koja će, barem naizgled, uspostaviti ravnotežu.

Teorije zavjere su kao mentalni prečaci

“Nekada za to nisu potrebna objašnjenja koja uključuju zle sile (vojne, političke, lobije i slično), već se prst uperi u ono strano i nepoznato – jer moram li se dezinficirati od poznatih stvari, svakako se onda trebam kloniti i onih nepoznatih i stranih. U slučaju bolesti, ti nepoznati i strani su najčešće postanu druge religijske ili etničke skupine. Danas su tako često shvaćeni migranti, a prema aktualnom američkom predsjedniku i virus protiv kojeg se borimo je ‘kineski’. A španjolska je gripa, pandemija izazvana podtipom virusa H1N1, koja se  pojavila 1918. godine, primjerice u Brazilu bila nazivana ‘njemačkom’, a u Poljskoj ‘boljševičkom'”, kaže profesorica Vranić i dodaje:

“Pojednostavljeno gledano, teorije zavjere su kao mentalni prečac, heuristik, kojem je cilj riješiti velik problem. Ukoliko pandemija zapravo ne postoji (jer je sve izmišljotina velikih igrača i globalni eksperiment), onda se nemam što brinuti. Pogrešno vjerovanja koje akutno umiruje. Pogrešno vjerovanje kao i ono kad kockar misli da ukoliko 5 puta nije dobio, onda šesti put sigurno hoće. Ključna i velika razlika je da teorije zavjere narušavaju stabilnost i sigurnost čitavog društva.”

Može li se teoretičare zavjere nekako vratiti na pravi put i kako?

“Istraživanja pokazuju kako se zavjereničko mišljenje može smanjiti ako se ljude osnaži i dade im se osjećaj kontrole nad vlastitim životom i uvidu u transparentnost istraživačkog postupka. U takvom kontekstu teorije zavjere postaju manje potrebne. I to je dobra vijest. Loša je da je u stvarnom životu zaista teško osigurati te uvjete”, zaključuje profesorica Vranić.

Mirjanu nevidljive sile žele kontrolirati

Koronavirus je obična prevara! To je tek malo jača gripa. Ma što jača – to je obična gripa. Niti to! To je obična prehlada. Pa zna se da koronavirusi izazivaju prehlade. A sad su u čitavom svijetu umjetno stvorili tu paniku samo zato da bi nas mogli lakše kontrolirati.” (Facebook)

Dragica je “pročitala” Big Pharmu

I evo ga! Sad će nekim čudom iznenada pronaći cjepivo! Baš zgodno! Prvo izazovu bolest, a onda nam ponude čudotvoran lijek. I to po 20 dolara po dozi. 20 dolara puta nekoliko milijardi ljudi pa vi računajte. I još sad vele da neće biti dovoljna samo jedna doza nego ćemo se morati cijepiti tri ili više puta! I tko zna čega će sve biti u tim cjepivima? Mene nitko neće cijepiti! Jednostavno ne dam! (Facebook)

Vlado se probudio, više nije ovca

Ništa im ne vjerujem! To je sve smišljeno. Pa vidite da nas sad već pripremaju za novi val. I sve je to po direktivi nekoga izvana. A ovce sve to puše. Ovi vele karantena, i mi kao ovce svi u kućama. Onda vele maske, a mi opet svi brnjice na usta. Ljudi su ovce. I oni to dobro znaju zato se tako i ponašaju prema nama! (Facebook)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP