Prati nas

Mozaik

‘Pod madracima’ su i danas skrivene milijarde njemačkih maraka

Jedan je mališan u albumu svog djede pronašao lijepu sliku dvorca Eltz – zapravo je to bila stara novčanica od 500 njemačkih maraka koja je bila u opticaju do ujedinjenja 1989. Slika mu se toliko dopala da je tu novčanicu odnio u dječji vrtić i sliku dvorca je izrezao škarama – na sreću prilično velikodušno – kako bi je nalijepio na komad papira kojeg je nakon toga još ukrasio bojicama.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kada se je sve plaćalo njemačkim markama
foto: BigStock

Čak i petnaest godina nakon uvođenja eura, Njemačka središnja banka je objavila kako se negdje još nalazi u opticaju oko 12.900.000.000 – njemačkih maraka! Makar današnji klinci čak i ne znaju, što je to, piše Deutsche Welle.

Još i danas ima građana Njemačke koje žele svoju “staru dobru” njemačku marku, ali činjenica jest da su u međuvremenu stasali mališani koji nikad u životu nisu imali te nacionalne novčanice Savezne Republike Njemačke. Tako je jedan mališan u albumu svog djede pronašao lijepu sliku dvorca Eltz – zapravo je to bila stara novčanica od 500 njemačkih maraka koja je bila u opticaju do ujedinjenja 1989.


“Slika mu se toliko dopala da je tu novčanicu odnio u dječji vrtić i sliku dvorca je izrezao škarama – na sreću prilično velikodušno – kako bi je nalijepio na komad papira kojeg je nakon toga još ukrasio bojicama”, izvještavaju iz Njemačke središnje banke. Taj šareni kolaž mališana je danima visio na zidu dječjeg vrtića sve dok netko nije konačno primijetio što to tamo visi.

Djed tog mališana nipošto nije jedini koji se ne može oprostiti od svojih novčanica njemačkih maraka. U nedavnom ispitivanju javnog mnijenja YouGov je čak 54% građana Njemačke priznalo da kod kuće imaju još novčanica ili kovanica stare nacionalne valute. No sigurno je da negdje ima i novčanica za koje se više niti ne zna da su tamo. Jer negdje leži još 168 milijuna novčanica njemačke marke i preko 24 milijarde kovanica.

Od uspomena pa do “šajbica”

Opće je pravilo – što je apoen manji, to je manja vjerojatnost da je ikad zamijenjen za euro. Ti milijuni novčanica su zapravo tek oko 4% volumena papirnog novca koliko ga je bilo u opticaju, ali zato je negdje “zaglavilo” čak 54% kovanica koliko ih je pušteno u promet. Kod novčanica su to uglavnom maleni apoeni: ostalo je još oko 17% apoena od 10 maraka i čak više od polovice apoena od 5 njemačkih maraka, rijetkost još u doba i dok se plaćalo markama jer je postojala i kovanica iste vrijednosti. I kod kovanica su to većinom kovanice od 10 pfeninnga ili manje od toga – novčanice je možda još netko zadržao i za uspomenu, ali te “male” kovanice se očito mnogi nisu niti trudili nositi u banke. Mnoge su sigurno i uništene, mnoge su završile karijeru kao nešto sasvim drugo – dok se popravljala perilica, automobil ili je negdje drugdje trebala mala metalna pločica. S druge strane, kovanice od 5 maraka su bile od pravog srebra i u doba kad je toj kovini bila cijena visoka, možda ih je mnogo prodano kao kovina čija je vrijednost bila i veća od nominalne vrijednosti.

U središnjoj banci još jednom napominju kako je očito da je golema većina od njemačkih maraka već odavno zamijenjena u eure – ali i ostatak je svakako iznos vrijedan poštovanja. Ukupno je riječ o oko 12 milijardi i 900 milijuna njemačkih maraka od čega je nešto preko 6 milijardi u papirnom novcu, dakle – za današnje mlade naraštaje – to je oko šest milijardi i 600 milijuna eura.

Marke još uvijek vrijede

Već kad se uvodio euro u Njemačkoj i za razliku od nekih drugih zemalja gdje je određeno da nakon određenog roka nacionalne novčanice – i prije svega kovanice prestanu važiti kao novac, Njemačka središnja banka je jasno dala do znanja da će se i novčanice i kovanice njemačke banke uvijek vrijediti i da se mogu zamijeniti u euro po utvrđenom tečaju od 1,95583 maraka za jedan euro. Ali to se već odavno ne može mijenjati u poslovnim, nego samo u središnjoj ili pokrajinskim bankama (Landesbank). To se i dalje čini: 2015. je obavljeno 176 tisuća takvih zamjena, dakle oko 760 puta svakog radnog dana i prosječna transakcija u Saveznoj banci je imala vrijednost od oko 560 maraka.

Ali ta “vječnost” njemačke marke je i mnoge, osobito starije građane navela da se nikad niti ne odreknu svoje ušteđevine pa tako i danas, kad su možda otišli sa ovog svijeta, u njihovim kućama se pronalazi čitavo bogatstvo. To ne mora uvijek dobro završiti: jedan stariji bračni par se očito nije mogao dogovoriti, gdje da sakrije svoju ušteđevinu tako da je postignut kompromis. Naime, nasljednici su njihovoj kući u podrumu pronašli jednu kutiju punu njemačkih maraka – i onda još jednu, na tavanu! Niti jedno, niti drugo nije bilo idealno rješenje, kažu u Bundesbank: “Dok je ona polovica u podrumu bila oštećena od vlage, onu drugu polovicu na tavanu su nagrizli miševi.”

U Saveznoj banci samo mogu pretpostaviti kako je mnogo od njemačkih maraka još ostalo negdje u inozemstvu. “Njemačka marka je prije svega u tadašnjoj Jugoslaviji i zemljama nasljednicama djelom bila druga valuta, ali i drugdje u svijetu je bila priznata kao platežno sredstvo”, kažu nam u središnjoj banci.

I bezvrijednih i pravih dragulja

Ipak i tu ima “ćoraka”: u Frankfurt je stiglo i pismo iz SAD gdje se nalaznik vjerojatno razveselio kada je našao smeđi papirić sa već spomenutim dvorcem Eltz gdje piše 500 DM – makar nije obratio pažnju na dvije “sitnice”. “Novčanica” je bila bitno manja od one u opticaju, a preko lica novčanice je velikim crnim slovima pisalo “Spielgeld” – novac-igračka. Netko je u Americi očito opustošio kutiju sa nekom igrom za djecu i već počeo maštati o dobitku. Pismu iz Bundesbank gdje mu se objašnjava greška se vjerojatno nije obradovao.

U Njemačkoj saveznoj banci upozoravaju da, osobito veće iznose, nipošto ne šalju poštom nego da radije sami posjete tu banku u Frankfurtu ili neku od Pokrajinskih banaka. Ipak, jedna je gospođa u Frankfurt poslala čitav paket pun kovanica u nominalnoj vrijednosti od nekoliko stotina maraka, ali i tom prigodom su njemački bankari pokazali da znaju biti pošteni.

“Među tim kovanicama su bile i tri spomen-kovanice nominalne vrijednosti od po 5 maraka iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Te kovanice smo vratili toj gospođi sa uputom da ih ponudi numizmatičarima”, kažu u Deutsche Bundesbank. Naime ta banka može mijenjati marke samo po utvrđenoj i nominalnoj vrijednosti. Ali te stare i vrijedne kovanice su na tržištu vrijedne najmanje 100 eura – svaka od njih.

/autor: A. Šubić, Deutsche Welle/

.

Mozaik

Protiv znanosti: Teorije urote nisu teorije; to su mitovi, priče i zatvorene ideologije

Neke priče o zavjeri su toliko kompleksne i složene da formiraju zatvoreni pogled na svijet, za koje je primjeren izraz ideologija.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Ne, pandemiju koronavirusa nije smislio Bill Gates kako bi implantirao mikročipove svjetskoj populaciji. Većina ljudi svrstava takve tvrdnje u teorije zavjere. Ali postoje i bolji izrazi za to, piše Deutsche Welle.

Tijekom pandemije koronavirusom znanstveni rad je dobio više pozornosti javnosti – prije izbijanje epidemije bilo bi nezamislivo da se veliki vodeći mediji danima bave znanstvenom raspravom o nekoj virološkoj studiji.


Istovremeno, nastaju specijalne “teorije” koje nemaju ništa zajedničko sa znanstvenim empirizmom. Tako se navodi da je novi koronavirus izmišljen ili da su ga namjerno stvorili ljudi. Istraživanje provedeno sredinom svibnja u sklopu studije Sveučilišta u Erfurtu i partnera pokazalo je da jednoj od ove dvije tvrdnje vjeruje po 17 posto ispitanika – dok 10 posto njih čak vjeruje u obje tvrdnje. Postoji još više tvrdnji, od koji se ljudima diže kosa na glavi, na primjer da IT milijarder i filantrop Bill Gates želi implantirati mikročipove ljudima u sklopu obveznog cijepljenja kako bi ih mogao kontrolirati. Takve tvrdnje uglavnom spadaju u kategoriju “teorija zavjere” – ali s jezičnog stajališta postoje prikladniji izrazi za to.

“Teorija zavjere”

Da bi se opisao ovaj fenomen, nijedan termin na njemačkom jeziku nije toliko raširen kao “teorija zavjere”. Ali, to je pogrešno. “Koncept teorije znači da imate pretpostavku zasnovanu na činjenicama”, kaže socijalna psihologinja Pia Lamberty sa Sveučilišta u Mainzu. “Ako činjenice ne odgovaraju teoriji, teorija će se u nekom trenutku morati prilagoditi ili će biti odbačena”, kaže Lamberty za DW. “A to se ne događa s pričama o zavjeri.”

Politički savjetnik Johannes Hillje piše na Twitteru da pojam “teorija” ima gotovo “znanstveni prizvuk, kojim ne treba uzdizati ovu glupost”. Hillje se boji da bi pojam “teorija zavjere” mogao dovesti do toga da se oni koji ga šire osjećaju kao zagovarači “protuznanosti”.

“Mit zavjere” ili “priča o zavjeri”

Pia Lamberty, čija se stručna knjiga o toj temi našla na raznim bestseler-listama, u svojim raspravama pravi razliku između “mita zavjere” i “priče o zavjeri”: “Priča o zavjeri su konkretne priče, kada ljudi pretpostave da je napad od 9. rujna 2001. došao “iznutra” (što bi značilo da su za napad odgovorni zavjerenici iz krugova američke vlade, op. ur.) ili da je princeza Diana još živa. S druge strane mit zavjere je više apstraktni, prevladavajući motiv, nešto poput ‘zavjere Židova protiv cijelog svijeta’. Taj motiv se može naći u konkretnim pričama o uroti i on se također društveno prilagođava, tj. ažurira.”

Kao primjer Pia Lamberty navodi priče o zavjeri koje se odnose na mađarsko-američkog milijardera Georgea Sorosa, koje se temelje na antisemitskim mitovima o navodnoj svjetskoj zavjeri Židova. Zajedničko za oba ova pojma je to da se često prenose i shodno tome neprekidno dopunjuju i mijenjaju.

“Ideologija zavjere”

Neke priče o zavjeri su toliko kompleksne i složene da formiraju zatvoreni pogled na svijet, za koje je primjeren izraz ideologija: na dobro posjećenim forumima za diskusiju u SAD-u širi se tvrdnja da tajna skupina urotnika drži na tisuće otete djece zarobljene u tamnicama, da pije njihovu krv kako bi ostali mladi, navodi Deutsche Welle.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump je za pristaše ove ideologije osloboditelj, dok se Trumpov prethodnik Barack Obama i njegova suparnica u izbornoj kampanji 2016. Hillary Clinton smatraju članovima zavjere. Ova ideologija je svoje ime dobila od anonimnog navodnog zaposlenika američke administracije sigurnosnog koda “Q” – “QAnon”.

Drugi primjer za ideologiju zavjere daju takozvani “građani Rajha” u Njemačkoj, koji u biti vjeruju da njemački Rajh i dalje postoji i da stoga institucije SR Njemačke nemaju legitimnost. Građani Rajha često zastupaju krajnje desničarsko-ekstremističke pozicije, a postoji i određeno preklapanje s “prepper-scenom”, čije se pristaše pripremaju na scenarije rata i smaka svijeta (enl. to prepare – pripremati). Na primjeru građana Rajha dobro se vidi koliko opasne mogu biti ideologije zavjere: u listopadu 2016. je teško naoružani muškarac, predmnijevani pripadnik te skupine, ubio jednog policajca.

Dok samoproglašeni građani Rajha zajedno s drugim pripovjedačima zavjere i ekstremistima, ali i bezopasnim demonstrantima, prosvjeduju protiv ograničenja povezanih s borbom protiv pandemije koronavirusom, savezni ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer je prvi put zabranio jednu skupinu građana Rajha.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP