Prati nas

Mozaik

Stvari koje smo radili u sedamdesetima, a danas su nezamislive

Kakvo je vaše prvo vozačko iskustvo? Sigurno ste sjedili tati u krilu do je on vozio, zar ne? Danas bi tako nešto bilo posve nezamislivo. No, događa li se da zbog pretjerane želje za sigurnošću, oduzimamo djeci dio djetinjstva koji smo mi sami imali?

Objavljeno

|

Kako smo odrastali? Kako smo živjeli nekad?
foto: BigStock

Odrastanje nekad i sada – dvije potpuno različite stvari, zar ne? Djeca danas mogu puno više nego smo mi mogli, ali istovremeno mogu i znatno manje. Puno se toga promijenilo, a neke od promjena opisao je kolumnist Huffington Posta James Baxley.   U sedamdesetima smo radili stvari koje su danas nezamislive. Ne, ne mislimo na ubojstva, neplaćanje poreza, niti išta tako drastično. Mislimo na sitne privatne stvari koje bismo radili samo u svojim domovima.

Donosimo popis od pet stvari koje smo mogli raditi u sedamdesetima, a danas nam ne pada niti na kraj pameti da pokušamo tako nešto. Barem se nadamo.


1. Pijenje vode iz crijeva za polijevanje

Na internetu je moguće naći studiju koju je napravio Ecology Center i koja tvrdi da pijenje vode direktno iz crijeva za polijevanje vrta nikako nije dobro. Ta voda, kaže studija, puna je olova, a razina bisfenola viša je čak 20 puta od dozvoljene doze. Mislim da smo oduvijek pomalo naslućivali da to nije pametna ideja.

No kad smo mi pili iz šlauha, nismo brinuli o tim stvarima. Samo smo htjeli brzi gutljaj. Nije da smo pili hektolitre te vode. Uostalom, djeca koja se igraju na dvorištu nisu upoznata sa znanstvenim studijama. Ona su samo žedna. Žive na rubu. A djeca danas?

2. Igranje na ulici bez nadzora

Nedavno je objavljen slučaj majke iz Floride kojoj prijeti pet godina zatvora zato što je svom 7-godišnjem sinu dopustila da sam ide u park. Za što su je optužili? Za zapostavljanje djeteta. Slično se dogodilo i paru iz američkog Marylanda koji su dopustili svojem djetetu da se samo igra u njihovom vlastitom susjedstvu. Socijalna služba je jednostavno uzela djecu i odvela ih. Pa što se to događa sa svijetom?

Dok sam ja odrastao, igrali smo se vani bez nadzora svaki vikend i skoro svaki dan tijekom praznika. Jedino pravilo je bilo da prije napišemo zadaću i da budemo dovoljno blizu da čujemo mamu kad nas doziva. Kad bi se upalila javna rasvjeta, morali bismo biti doma. Roditelji i društvo su toliko opsjednuti sigurnošću djece da ne uviđaju da im zapravo uništavaju djetinjstvo.

3. Sjedenje tati u krilu dok on vozi

Jedna od mojih omiljenih uspomena iz djetinjstva je ona kad sam sjedio tati u krilu i pravio se da vozim auto dok je u stvari on vozio. Da vas danas ulove da vozite auto dok vam dijete sjedi u krilu, završili biste u zatvoru. Posla bi imala socijalna služba i ostali biste bez vozačke. Nemojte me krivo shvatiti, znam da to nikako nije siguran način prijevoza djece, ali ne sjećam se da sam ikad čuo da je tako neko dijete povrijeđeno. Osim toga, nije se vozilo po cestama i autocestama. To je bilo samo po dvorištu ili parkiralištu.

4. Roditelji koji šalju djecu na trafiku po cigarete

Slanje djece po cigarete bila je stvar uštede vremena. Roditelj bi ostavio dijete na ulazu u trgovini i napravio krug po parkiralištu. Do tad bi klinac već kupio cigarete i ponovo ušao u auto. To je bilo puno brže nego tražiti parking, sparkirati se, hodati do ulaza, kupiti što treba i onda se vratiti. Prodavač je obično poznavao dijete koje je došlo po cigarete i znao da je roditelj vani u autu. Svi smo to raditi i nije to bilo ono što nas je navelo da počnemo pušiti. TV reklame i pritisak vršnjaka su to učinili.

5. Malo po guzi

‘Malo po guzi’ bila je gotovo uobičajena odgojna metoda. Gotovo svi smo povremeno dobili po guzi. Ponekad su uloge bile podijeljene tako da bi mama vikala i prijetila, a tata bi bio taj koji je provodio kaznu u djelo. Ponekad i obratno. U nekim kućanstima dijete bi moglo čak i odabrati hoće li dobiti sa šibom ili remenom. Divan odabir!

.

Mozaik

Svi pričaju o tjelesnom mirisu starijih ljudi. No on možda uopće nije tako loš?

Potražite li na internetu odgovor na ovo pitanje, dobit ćete svakojaka mišljenja. A niti znanstvenici se ne slažu oko toga što uzrokuje taj poseban slatkast miris. I postoji li on uopće.

Objavljeno

|

Prošle smo godine ja i moj muž proveli par mjeseci putujući. Za to vrijeme smo našu kuću iznajmili starijem bračnom paru dok se njihova kuća preuređivala. Kad smo se nakon nekoliko mjeseci vratili, kuća je bila besprijekorno čista no u zraku je bio specifičan miris: pomalo ustajao i slatkast, imao je i notu jagoda u kartonskoj kutiji, piše za New York Times Ann Bauer.

Obrisala sam površine i oprala podove no miris je i dalje bio tu. Nije to bio jako neugodan miris ali pomalu čudan i ljudski. Kasnije te večeri sam potražila na internetu: “Imaju li stariji ljudi poseban miris?” Odgovori koje sam dobila bili su da. I ne. I možda.


Spomenula sam to svoje pitanje grupi spisateljica s kojima se povremeno družim, i koje su u dobi od 40 do 70 godina, i dobila vrlo različite odgovore. Mlađe žene su rekle da postoji miris koje povezuju sa starenjem, no starije su to smatrale dobizmom, a neke se čak i uvrijedile.

Meni su 53 godine i postajem sve osjetljivija na ovo pitanje, no također trebam i informacije. Ako postoji način da popravim svoj osobni miris, sada i u budućnosti, želim znati. Zato sam odgovor potražila kod dvoje renomiranih znanstvenika i od njih dobila jednako podijeljeno mišljenje.

Svi su nanjušili stariju osobu

Johan Lundstrom, 46-godišnji biolog u istraživačkom centru za kemiju Monell, kaže da su njegova istraživanja potvrdila ono što su japanski znanstvenici ustanovili još 2001. Nezasićeni aldehid zvan 2-nonenal u većoj je mjeri prisutan na koži starijih osoba gdje često proizvodi specifičan travkast, voskast ili masnjikav miris.

Njegova studija analizirala je uzorke znoja ispod pazuha ljudi u dobi između 20 i 95 godina  i zatim te uzorke ponudila 41 sudioniku na ocjenjivanje koji su trebali reći koliko im je neki miris intenzivan ili neugodan. Sudionici su također mogli označiti misle li da pojedini miris dolazi od mlađe ili starije osobe, a Lundstrom je poslije analizom ustanovio da su skoro svi pogodili ako se radilo o starijoj osobi.

Miris starijih je slabiji od mirisa mlađih ljudi

No George Preti, 74-godišnji organski kemičar također iz centra Monell, kaže kako se njegova istraživanja ne poklapaju s onima japanskih znanstvenika ili doktora Lundstroma. Doktor Preti je uzimao uzorke s kože gornjeg dijela leđa i nadlaktica, podvrgao ih kromatografiji i spektrometriji te ustanovio da niti jedna metoda analize nije otkrila prisutnost 2-nonenal kod starijih ispitanika.

“Miris starijih ljudi je zapravo slabiji od mlađih”, kaže doktor Preti. “Ukoliko ne odete u neki starački dom gdje postoje različiti higijenski aspekti, nećete pronaći onaj tipičan slatkasti miris o kojemu svi pričaju.”

“Znam što vam je George rekao”, kazao je doktor Lundstrom. “No on je u krivu. Njegova studija je bila postavljena preusko. On je osjetljiv na ovu temu jer je i on sam star.”

Najgore vonjaju sredovječni muškarci

Općenito, studije pokazuju da na “slijepom testu” mirisa najgore prolaze sredovječni muškarci jer njihov miris uvijek bude proglašen najgorim, gorim i od mlađih i od starijih osoba. Najbolji miris, unatoč našim strahovima, imaju sredovječne žene. Kemijska analiza otkriva zašto je to tako: mlađi i stariji imaju nižu razinu lojne sekrecije.

Studija doktora Lundstroma potvrdila je postojanje “mirisa starih ljudi” no naglasio je da većina sudionika ispitivanja taj miris nije ocijenila kao neogodan već neutralan. Lundstrom vjeruje da se taj miris percipira kao neugodan uglavnom zbog konteksta. Lundstrom to uspoređuje s mirisom kravlje balege kojeg u štali smatramo prirodnim, no u spavaćoj sobi uznemirujućim i neugodnim.

Sve je u kontekstu

“U japanskoj studiji su oni ljudi kojima nije rečeno o kakvom se mirisu radi, miris ocijenili neutralnim. No kad su ljudi znali da je miris od starije osobe, ocijenili su ga neugodnim.”

Pristranost u Japanu je očita. Oni čak imaju i riječ za miris starijih ljudi – kareishu – i ona ima negativnu konotaciju. Jedna japanska kompanija, Mirai Clinical, za 16 dolara prodaje i poseban sapun od kakija za koji obećaje da eliminira “uvredljive mirise”.

Doktor Preti sumnja u znanstvenost studije iz 2001. “Kad je studija objavljena, bilo mi je 57 godina i bio sam prilično uvrijeđen njome. Grupa sudionika koje su označili kao stare, uključivala je i ljude od 40 godina. Pa to je ludo!”, kaže doktor Preti.

S druge strane, doktor Lundstrom prihvaća zaključke japanske studije no sumnja u učinkovitost proizvoda baziranih na priči o kereishu; kaže kako nikakav skupocjeni sapun neće popraviti stvar. “Miris ima vrlo veliku podsvjesnu komponentu, pa maskiranje neće pomoći. Svaki miris se veže uz poseban kemijski receptor u nosu i ta informacije putuje čak i kroz vrlo intenzivan parfem”, kaže Lundstrom.

Umjesto toga, on svojim vlastitim ostarjelim roditeljima savjetuje da ostanu aktivni, redovito zrače kuću i peru odjeću i posteljinu, čak i ako se ne doima prljavo. Druge faktore poput genetske predispozicije ili općeg zdravlja je teže kontrolirati.

Bolesti utječu na miris…

Znanstvenici se slažu da ljudi s kroničnim bolestima češće imaju poseban miris, bez obzira na dob. Doktor Preti to više povezuje s posebnom prehranom, metabolizmom i osobnom higijenom, a doktor Lundstrom s mogućnošću – koja je još u postupku istraživanja – da upalni procesi u tijelu uzrokuju odumiranje stanica što proizvodi određen miris.

Doktor Preti, unatoč svojem uvjerenju da stariji ljudi mirišu manje intenzivno i bolje od mlađih ljudi, preporučuje istu stvar.

“To zvuči dosta razumno”, kaže doktor Preti nakon što je čuo Lundstromovu teoriju. “Mi nismo razgovarali o upalnim procesima, a svi sudionici studije rekli su da su zdravi.”

Oba znanstvenika spomenula su da ljudi s godinama, uglavnom oko sedmog desetljeća, pomalo gube osjet mirisa što dovodi do smanjenog osjeta vlastitog mirisa – poput disanja u vlastite dlanove ili njuškanje vlastitog pazuha.

“Uvjeren sam da zdrav osamdesetogodišnjak proizvodi manje mirisa od zdravog tridesetogodišnjaka”, nastavlja doktor Preti. “No kad se u sve upletu bolest i nepokretnost, stvar se komplicira. Vjerujte mi, ja sam brinuo o nekome tko je imao moždani udar. To je posve druga stvar.”

Nonenal i njegov rođak slađeg mirisa, nonanal, aldehidi su otkriveni u dvadesetim godinama prošlog stoljeća otkada se u malim količinama koriste u industriji mirisa i aroma.

“Nonanal, koji se također može naći i na koži starijih ljudi, u industriji parfema zove se i aldehid C-9 i jedan je od sastojaka slavnog parfema Chanel 5′” kaže doktor Craig Warren, konzultant za mirise i bivši potpredsjednik međunarodne kompanije Internationals Flavors and Fragrances.

… a i prehrana

“Moguće je da je taj aldehid prisutniji kod Japanaca nego Amerikanaca”, kaže Warren. (Doktor Preti je iznio pretpostavku da je tome tako jer Japanci jedu mnogo ribe.) “Sada mi je skoro 80 godina i proveo sam život istražujući mirise. Da mi netko kaže da imam specifičan miris, ne bih se uvrijedio nego bih pokušao nešto poduzeti u vezi s time.”

Nova metoda maskiranja mirisa možda je ključ. Doktor Warren surađuje s kompanijom iz Illinoisa, Belle Aire Creations, koja je razvila tehniku maskiranja mirisa većom molekulom koja više ne može s površine “pobjeći” u zrak. “Nonenal bi bio savršeni kandidat za tu tehniku maskiranja'”, kaže doktor Warren. “No koliko ja znam, nitko nije u potrazi za sredstvom kojim bi maskirao taj miris. Tržište nije izrazilo potrebu za tim.”

No možda se radi o tome da je ta tema preosjetjiva za američku kompaniju, dodaje Warren. Neki proizvođači sredstava za žensku higijenu optuženi su za seksizam pa se kompanije možda boje da ne naljute starije kupce.

I na kraju: Ne brinite

Za sada je najbolji način da se riješite mirisa povezanih sa starenjem taj da se dobro brinete o sebi i svom domu: vježbajte, ostanite zdravi i hidratizirani, jedite zdravu hranu, otvorite prozore, redovito perite i čistite. I ne brinite o mirisu.

Nedavno sam svratila do onih starijih prijatelja kojima sam svojevremeno iznajmila kuću. Dok je gospođa posluživala čaj, ponovno sam osjetila onaj slatkasti miris kojeg se nisam mogla riješiti u svojoj kući. No u njihovom udobnom i šarmantnom domu ispunjenom jastucima i tepisima, nije me smetao.

Kontekst, pomislila sam. S obzirom na to, doktor Lundstrom je imao pravo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP