Prati nas

Mozaik

Stvari koje smo radili u sedamdesetima, a danas su nezamislive

Kakvo je vaše prvo vozačko iskustvo? Sigurno ste sjedili tati u krilu do je on vozio, zar ne? Danas bi tako nešto bilo posve nezamislivo. No, događa li se da zbog pretjerane želje za sigurnošću, oduzimamo djeci dio djetinjstva koji smo mi sami imali?

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kako smo odrastali? Kako smo živjeli nekad?
foto: BigStock

Odrastanje nekad i sada – dvije potpuno različite stvari, zar ne? Djeca danas mogu puno više nego smo mi mogli, ali istovremeno mogu i znatno manje. Puno se toga promijenilo, a neke od promjena opisao je kolumnist Huffington Posta James Baxley.   U sedamdesetima smo radili stvari koje su danas nezamislive. Ne, ne mislimo na ubojstva, neplaćanje poreza, niti išta tako drastično. Mislimo na sitne privatne stvari koje bismo radili samo u svojim domovima.

Donosimo popis od pet stvari koje smo mogli raditi u sedamdesetima, a danas nam ne pada niti na kraj pameti da pokušamo tako nešto. Barem se nadamo.


1. Pijenje vode iz crijeva za polijevanje

Na internetu je moguće naći studiju koju je napravio Ecology Center i koja tvrdi da pijenje vode direktno iz crijeva za polijevanje vrta nikako nije dobro. Ta voda, kaže studija, puna je olova, a razina bisfenola viša je čak 20 puta od dozvoljene doze. Mislim da smo oduvijek pomalo naslućivali da to nije pametna ideja.

No kad smo mi pili iz šlauha, nismo brinuli o tim stvarima. Samo smo htjeli brzi gutljaj. Nije da smo pili hektolitre te vode. Uostalom, djeca koja se igraju na dvorištu nisu upoznata sa znanstvenim studijama. Ona su samo žedna. Žive na rubu. A djeca danas?

2. Igranje na ulici bez nadzora

Nedavno je objavljen slučaj majke iz Floride kojoj prijeti pet godina zatvora zato što je svom 7-godišnjem sinu dopustila da sam ide u park. Za što su je optužili? Za zapostavljanje djeteta. Slično se dogodilo i paru iz američkog Marylanda koji su dopustili svojem djetetu da se samo igra u njihovom vlastitom susjedstvu. Socijalna služba je jednostavno uzela djecu i odvela ih. Pa što se to događa sa svijetom?

Dok sam ja odrastao, igrali smo se vani bez nadzora svaki vikend i skoro svaki dan tijekom praznika. Jedino pravilo je bilo da prije napišemo zadaću i da budemo dovoljno blizu da čujemo mamu kad nas doziva. Kad bi se upalila javna rasvjeta, morali bismo biti doma. Roditelji i društvo su toliko opsjednuti sigurnošću djece da ne uviđaju da im zapravo uništavaju djetinjstvo.

3. Sjedenje tati u krilu dok on vozi

Jedna od mojih omiljenih uspomena iz djetinjstva je ona kad sam sjedio tati u krilu i pravio se da vozim auto dok je u stvari on vozio. Da vas danas ulove da vozite auto dok vam dijete sjedi u krilu, završili biste u zatvoru. Posla bi imala socijalna služba i ostali biste bez vozačke. Nemojte me krivo shvatiti, znam da to nikako nije siguran način prijevoza djece, ali ne sjećam se da sam ikad čuo da je tako neko dijete povrijeđeno. Osim toga, nije se vozilo po cestama i autocestama. To je bilo samo po dvorištu ili parkiralištu.

4. Roditelji koji šalju djecu na trafiku po cigarete

Slanje djece po cigarete bila je stvar uštede vremena. Roditelj bi ostavio dijete na ulazu u trgovini i napravio krug po parkiralištu. Do tad bi klinac već kupio cigarete i ponovo ušao u auto. To je bilo puno brže nego tražiti parking, sparkirati se, hodati do ulaza, kupiti što treba i onda se vratiti. Prodavač je obično poznavao dijete koje je došlo po cigarete i znao da je roditelj vani u autu. Svi smo to raditi i nije to bilo ono što nas je navelo da počnemo pušiti. TV reklame i pritisak vršnjaka su to učinili.

5. Malo po guzi

‘Malo po guzi’ bila je gotovo uobičajena odgojna metoda. Gotovo svi smo povremeno dobili po guzi. Ponekad su uloge bile podijeljene tako da bi mama vikala i prijetila, a tata bi bio taj koji je provodio kaznu u djelo. Ponekad i obratno. U nekim kućanstima dijete bi moglo čak i odabrati hoće li dobiti sa šibom ili remenom. Divan odabir!

.

Mozaik

Kane Tanaka (117) je najdugovječnija Japanka – uživa u svakom danu

Svoju dugovječnost je u petak proslavila pijući omiljeno piće – Coca Colu, odjevena u majicu na kojoj je otisnuto njeno lice, a koju joj je darovao njen unuk – šezdesetogodišnji Eiji.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Japanka Kane Tanaka, koja je prema Guinessovoj knjizi rekorda najstarija osoba na svijetu, postavila je ove subote novi rekord. Postala je najdugovječnija Japanka svih vremena sa navršenih 117 godina i 261 danom.

Rekord je držao njen sunarodnjak Nabi Tajima, stanovnik otoka Kikai, no on je preminuo u travnju 2018. godine, prema podacima koje je objavilo tamošnje Ministarstvo zdravlja, rada i socijalne skrbi.


Gospođa Tanaka je rođena 2. siječnja daleke 1903. godine kao sedmo od ukupno devetero djece u obitelji. Rođena je prerano, a dojila ju je žena koja joj nije bila biološka majka. Tijekom Drugog svjetskog rata radila je u trgovini zajedno sa suprugom Hideom. Do kraja rata umrli su joj i suprug i sin.

Kane Tanaka se umirovila u 63. godini. Sedamdesetih je boravila u Sjedinjenim Državama gdje ima nekoliko nećaka i nećakinja. U 103. godini dijagnosticiran joj je karcinom debelog crijeva koji je pobijedila. Sa 107. godina napisala je knjigu u kojoj govori o dugovječnosti. Sada živi u domu za stare i nemoćne u Fukuoki na jugozapadu Japana. Titulu najstarije Zemljanke ponijela je u ožujku prošle godine.

Svoju dugovječnost i rekord najdugovječnije Japanke proslavila je pijući omiljeno piće – Coca Colu, odjevena u majicu na kojoj je otisnuto njeno lice, a koju joj je darovao njen unuk – šezdesetogodišnji Eiji. “Čak i usred pandemije koronavirusa, moja baka je dobre i čini se da uživa u svakome danu. Kao obitelj smo sretni i ponosni na njen rekord”, kazao je Eiji.

Podsjetimo, prije dvije godine, na pitanje koji joj je dio života najdraži, odgovorila je: “Ovaj, sada.” Ova drevna starica kaže da bi voljela još poživjeti i proslaviti 120. rođendan. Rado krati vrijeme matematičkim igrama i kaligrafijom.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP