Prati nas

Mozaik

7 načina kako voditi ugodan razgovor s negativnom osobom

Svi znamo barem jedog takvog čovjeka: uvijek se žali, prigovara, okrivljuje. Takvi ljudi imaju negativan pogleda na svijet bez obzira na okolnosti. Uvijek će naći razlog da se žale. Nažalost, takve ljude ne možete zaobići, ali možete naučiti kako se nositi s njima…

Objavljeno

|

kako se boriti protiv menopauze?
foto: BigStock

Znate takve ljude. Možda radite s njima, živite s njima ili se družite. Oni se žale, iskaljuju na drugima, kritiziraju, okrivljuju. Uvijek na svijet gledaju s cinizmom. I vama je dosta takvih ljudi, piše portal Entrepreneur. Nažalost, susretanje s takvima dio je naše svakodnevice pa se moramo naučiti nositi s njima. Kad se nosite s negativnostima vi morate biti ljubazni, ali čvrsti kako bi razgovor i odnos održali na životu. Donosimo sedam načina kako se ophoditi s onima koji uvijek razmišljaju negativno i kako se vratiti na temu.

1. Suosjećajte

Kad netko krene negativno, prepoznajte nijhovu bol i nastavite prema nekoj drugoj temi. Možete odgovoriti suosjećajno: ‘Oh, jako mi je žao što to čujem’ i nakon toga nastavite s nekim pozitivnijim prijedlogom, poput: ‘Ajmo na kavu pa možemo porazgovarati o putovanju koje je pred nama. Nešto sam te htio pitati.’


2. Udijelite kompliment

Kako ne biste poticali negativno ponašanje, udijelite osobi kompliment i recite joj da se jako dobro nosi s tom teškom situacijom. Našto kao: Opa, impresioniran sam kako si uspio riješiti taj problem prije nego se oteo kontroli.’ Takva poruka može razgovor okrenuti u pozitivnom smjeru.

3. Pokažite da razumijete taj osjećaj

Možda se i vama dogodilo to zbog čega je negativna osoba uzrujana. Ponudite svoju verziji priče i naglasite da je sve dobro završilo. ‘Vidim koliko si uzrujan što ti se auto pokvario jutros. Meni se to dogodilo prošli mjesec, no našao sam sjajnog majstora. Hoćeš da ti dam broj?’

4. Ponavljajte što ste čuli

Ovo je isprobana metoda u kojoj ponavljate ono što je izgovoreno. Osoba ponekad nema pojma da ono što izlazi iz njezinih usta ima negativan prizvuk. Možete reći nešto poput: ‘Dakle, kažeš da te nervira što svaki dan moraš ići na tako puno sastanaka. Jesam dobro shvatio?’ Odgovor će možda biti: ‘Ne, nisam to mislio reći,’ i tada nastavite pokušavajući dati bolje objašnjenje.

5. Ponudite pomoć

Ponekad su prigovaranja poziv u pomoć. Ljudima je ponekad teško tražiti pomoć jer se boje da će ispasti nesposobni. Možda im treba vodstvo kroz neku tešku situaciju. Ako želite i imate vremena, ponudite pomoć. Možda je upravo to što su tražili.

6. Promijenite temu

Potvrdite da ste čuli prigovor i produžite na neku pozitivniju temu. Recite nešto poput: ‘Žao mi je što se ne slažeš s Tomom. Nadam se da ćete prevladati vaše nesuglasite. A što ste planirali za vikend?’ Tada smjesta krenite govoriti o toj drugoj temi.

7. Odbijte se uključiti

Ako vam ide na živce biti nečije dežurno rame za plakanje, odredite granicu i nemojte se dati uvući u dramu. Odradite to diplomatski i neutralnim tonom (bez ljutnje, frustracije ili bilo kakve reakcije). Recite nešto kao: ‘Baš zanimljivo’ ili ‘Ma nemoj mi reći.’ Nemojte provoditi previše vremena slušajući nekoga kako nabraja što sve nije u redu s njegovim životom. To je prevelika cijena za vaš unutarnji mir i produktivnost. Odredite granicu i držite je se. Ako ste na poslu, recite nešto poput: ‘Žao mi je što to čujem. A sada se stvarno moram vratiti poslu.’

Zadržavanje pozitivnog stava pomoći će vam da ne upadnate u očajanje drugih osoba. Ne potičite negativno ponašanje. Umjesto toga, radije se usredotočite na pozitivan ishod pa ćete se nakon razgovora osjećati bolje.

.

Mozaik

Ovako to rade naši umirovljenici: Spašavanje planete počinje u vlastitoj kuhinji

Kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi?

Objavljeno

|

“Daleko od očiju, daleko od srca, znate kako se kaže. Ali ovaj je problem došao sasvim blizu očiju i ne možemo ga više ignorirati”, kaže gospodin Petar (68) dok u spremnik za plastični otpad ubacuje boce od mlijeka. “Za ove boce ne dobijem onu naknadu od 50 lipa pa njih bacam tu u spremnik. A ove boce od mineralne odnesem u trgovinu. Gledajte – 10 takvih boca i skupio sam dovoljno za kruh.”

Pitamo ga kad je počeo razvrstavati otpad, a on iskreno priznaje da mu je ta navika skroz nova.


“Tek nedavno, nažalost. Ali bolje ikad, nego nikad. Iskreno, potaknule su me moje unuke. Sudjelovale su i na onom školskom prosvjedu i puno mi govorile o tome. Stvarno smo zatrpali čitav svijet plastikom. O tome se sve više govori i na televiziji, na radiju… Ali i da se ne govori, to je nešto što sad možemo vidjeti i na vlastite oči. Ovo ljeto sam proveo par dana u Ždrelcu na otoku Pašmanu. Moja obitelj tamo ima kuću. U moru je puno plastike. Tko kaže da to ne vidi, slijep je!”

Za kraj gospodina Petra pitamo koliko će uopće njegovo razvrstavanje otpada imati učinka, odnosno što jedan čovjek tu može promijeniti?

“E vidite, u tome je problem. Svatko misli da sam ne može ništa. I onda 10 milijuna misli da sami ne mogu ništa. A ako vas je 10 milijuna – niste sami. Da svatko pridonese samo malo – evo samo ovoliko kao ja – stvari bi se bitno promijenile”, kaže Petar.

Doista, kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi? Ovo pitanje čini se posve suvišnim ako znamo da takva rješenja postoje i da su ih neki gradovi – da, čak i neki hrvatski gradovi! – uspješno primijenili. No što čekaju ostali? Ovako napisano na papiru sve to izgleda prilično jednostavno, no u praksi su stvari malo kompliciranije. Počevši od vlastite kante za smeće.

Tko za to ima mjesta?

“Karton i papir posebno. Plastika posebno. Biootpad posebno. Miješani komunalni otpad posebno. Pa to su četiri kante za smeće! Tko ima toliko prostora u stanu? Najbolje da čitav stan natrpam samo s kantama za smeće”, govori gospođa Marija (71) dok niz stubište tegli orgomnu vreću punu raznovrsnog smeća.

No gospođa Marija je u krivu. Količina smeća koju proizvede njezino kućanstvo ista je razvrstavao se taj otpad ili ne. Štoviše, razvrstan otpad će u stanu zauzimati manje mjesta. Dakle, problem nije u nedostatku mjesta, nego u nečemu mnogo teže rješivom. Problem je u nedostatku volje.

Testirali smo ovu teoriju: zauzima li razvrstavanje otpada doista više mjesta u vašoj kuhinji ili, naprotiv, štedi prostor?

foto: Silvija Novak

Zašto bismo se mi uzlud trudili?

No ako se i potrudimo i otpad razvrstamo, i dalje ostaje problem neuređenih zelenih otoka i kontejnera za otpad u kojima često ima najmanje onoga čega bi prema oznaci na kontejneru trebalo biti najviše. Zašto se onda uopće truditi razvrstavati, ako će sav otpad na kraju završiti na istom mjestu?

“Vidite, to je pogrešno razmišljanje”, kaže gospodin Petar. “Samo zato što netko drugi ne obavlja svoj dio zadatka kako bi trebalo, ne znači da smo i mi ostali amnestirani od odgovornog ponašanja. Osim toga, i gradovi će početi tretirati otpad kako treba. Ako neće sami od sebe shvatiti da to tako treba, prisilit će ih Europska unija ogromnom globama. Ljudi neke stvari ipak najbolje razumiju kad ih se opali po džepu. Dok se mi, stanovnici, naviknemo na razdvajanje, i gradovi će početi taj odvojeni otpad odvoziti točno tamo kamo bi trebalo. Iako ovo sad djeluje katastrofalno, mislim da će nakon prve dvije ili tri kazne koje plate, gradovi doći k sebi prije od građana kojima je tlaka malo se pomučiti i razvrstati otpad. Lakše je sve natrpati u jednu vreću, a za okoliš koga briga!”

Petar je u pravu. Ako ne zbog ekološke svijesti, gradovi bi mogli ozbiljnije pristupiti odvajanju otpada kad im zaprijete kazne. Neki su već krenuli i svima daju dobar primjer. Na primjer, otok Krk.

Što s glomaznim otpadom?

“Ja ne zovem ove razne ekipe koje se oglašavaju po stupovima i banderama. Zašto? Pa zato što mislim da oni iz neke stare vešmašine uzmu dio koji mogu prodati, a ostalo bace u neku šumu, na Sljeme ili tako negdje. Čisto sumnjam da stvari koje ne mogu iskoristiti nose na Jakuševac i onda tamo plaćaju njihovo skladištenje. Ja pozovem Čistoću da odvezu komad namještaja ili bijele tehnike koji više ne trebam ili sâm utovarim u auto i odvezem u reciklažno dvorište”, kaže gospođa Vesna (48).

“Ali više mi se sviđao onaj sistem kad smo unaprijed znali datum kad će se odvoziti glomazni otpad, nego ovo sad kad ti sam moraš zvati ekipu. Ljudima se ne da zvati, pa onda glomazni otpad ostavljaju kod običnih kontejnera i sve je zatrpano. Te komade namještaja radnici Čistoće ne mogu ubaciti u kamion i onda to tako stoji i stoji. Kiša natapa stari namještaj, skupljaju se štakori, užas.”

Spominjemo reciklažna dvorišta, no gospođa Vesna sasvim opravdano upozorava da za odvoz glomaznog otpada u jedno takvo dvorište treba neki prijevoz, malo veći auto ili kamion, a to također košta. “Ja nemam auto. A ako nekoga zamolim da preveze moju staru vešmašinu u reciklažno dvorište, onad to moram platiti. 50 kuna ovdje, 50 kuna ondje… Novac curi. Radije onda zovem Čistoću – koju ionako plaćam – pa oni odvezu sav otpad.”

No osim što služe za odlaganje otpada, reciklažna dvorišta sve su češće i mjesta na koja se odlazi neke stvari uzeti. U reciklažnom dvorištu u Zagorskoj ulici susrećemo Marka (55). On nije ništa donio, nego je neke stvari došao – uzeti. “Pogledajte ove keramičke pločice. Potpuno su nove. Netko je obnavljao kupaonicu i kupio previše, pa višak bacio. A ja imam jedan mali zid u kuhinji za koji mi trebaju taman takve pločice”, govori Marko sretan zbog današnjeg ulova.

“Ma ta kultura bacanja stvari koje su još dobre svima će nam doći glave. Pa više nitko ništa ne popravlja, sve se baca. Ovdje sam našao skroz upotrebljive stvari. Šteta je tako se odnositi i prema stvarima i prema novcu i prema Zemlji.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP