Mozaik
Dan mladosti: Kult ličnosti, zajedništvo i još malo više
Prvu štafetu Titu je predao je Miko Tripalo, tadašnji predsjednik CK Narodne omladine Jugoslavije. Sedam godina poslije Titove smrti, na završnoj proslavi Dana mladosti, Rejmonda Broćaj iz Gnjilana je štafetu uručila Haimu Redžepiju, tadašnjem predsjedniku ŠOJ.
Iako je stranka Željke Markić U ime obitelji – Projekt Domovina jučer poručila da je “nedopustivo da se u demokratskoj Hrvatskoj organizira proslava rođendana komunističkog diktatora Josipa Broza Tita“, malo se tko danas neće sjetiti najšarenijeg i najveselijeg dana u bivšoj državi.
Mnogi će se, unatoč traženju da se zabrane proslave, korištenja i nošenja znakovlja komunizma – od crvene zvijezde petokrake, srpa i čekića, do štafete i bedževa s Titovim likom, otisnuti put Kumrovca – rodnog Titovog mjesta. Tamo se i ove godine održava proslava Dana mladosti. Drugi će se nekog bivšeg života prisjetiti u beogradskoj Kući cvijeća, posljednjem Titovom počivalištu.
Kako je zapravo nekada izgledao Dan mladosti, vrhunac kulta ličnosti nekadašnjeg doživotnog predsjednika Socijalističke federativne republike Jugoslavije?
Poznato je da je Josip Broz rođen 7. svibnja, no središnja je proslava održavana na današnji dan i to na stadionu JNA u Beogradu. Tamo je organiziran takozvani slet, plesno-kostimirani spektakl u kojem su sudjelovale tisuće omladinaca, vojnika i pionira iz cijele države.
Ceremonija bi kulminirala uručenjem štafete predsjedniku države, a nju bi predavali najbolji omladinci, istaknuti po svojim sportskim ili akademskim uspjesima. Štafeta se je nosila pune 42 godine, sve do 1987. godine. Poslije Titove smrti, primali su je predsjednici tadašnjeg Saveza socijalističke omladine Jugoslavije. Svake su godine štafetu dizajnirali najistaknutiji umjetnici, a njeni nositelji birani su snajvećom pažnjom.
Štafeta u Mariboru 1961. godine
Iz godine u godinu broj nositelja štafeta i dužina puta kojim su se one kretale bili su sve veći. Nositelja je 1945. bilo 12.500, a trasa je bila duga 9.000 kilometara. Deset godina kasnije, nositelja je bilo 1.400.000, a trasa je bila duga 96.000 kilometara.
Cilj komunikacije posredstvom štafetne palice bio je u tome da se između građana Jugoslavije i između raznih njenih krajeva uspostavi direktna, takoreći fizička međusobna veza i da se svi oni na isti način povežu sa drugom Titom, kao posljednjim primateljem tog predmeta, jedinim koji ga konačno zadržava za sebe, bez obaveze da ga proslijedi dalje.
Prvu štafetu Titu je predao je Miko Tripalo, tadašnji predsjednik CK Narodne omladine Jugoslavije. Sedam godina poslije Titove smrti, na završnoj proslavi Dana mladosti, Rejmonda Broćaj iz Gnjilana je štafetu uručila Haimu Redžepiju, tadašnjem predsjedniku ŠOJ.
Zašto je Stipe s Brača bio neizostavan?
Stipe Eterović sa Brača, udarnik ondašnjeg “Jadrankamena”, je 1959. godine spasio štafetu od pokušaja albanskih provokatora da je se domognu i tako nanesu moralni poraz Jugoslaviji. Naime, u trenutku dok je sa još dvojicom omladinaca preplivavao Skadarsko jezero, prateći štafetu, sa albanske strane su zapucali na njih. Mladić kod kojeg je u tom trenutku bila štafeta ispustio je, ali ju je Eterović, iako ranjen u nogu, dograbio i s njom doplivao do obale. Zato je bio počasni gost svih narednih sletova.
Traže zabranu Tita, Dana mladosti i petokrake
Predsjednik Projekta Domovina Krešimir Planinić na konferenciji za novinare (24. 05. 2016) zatražio je da se u Hrvatskoj provede rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz 2006. godine o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka i rezolucija o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava.
“Nužno je provesti Deklaraciju o osudi komunističkih zločina kroz zabranu nošenja znakovlja komunizma – od crvene zvijezde petokrake, srpa i čekića, štafete druga Tita, bedževa s Titovim likom, znakovlja komunističke JNA i sličnog, kao i oznaka fašističkog i ustaškog režima“, rekla je Natalija Kanački.
