Prati nas

Mozaik

Kako je Dinamu nadjenuto ime

Deset dana poslije oslobođenja Zagreba, radnici i namještenici komunalnih poduzeća i ustanova grada Zagreba okupili su se u zgradi ‘Elektre’ u velikom broju da osnuju svoje fiskulturno društvo. Četvrta točka dnevnog reda bila je ime društva i pravila.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kako je osnovan Dinamo?
Dinamo 1945.

 

Prvu utakmicu izvan Zagreba Dinamo je igrao 1. lipnja u Beogradu protiv Crvene zvezde i pobijeđen je sa 4:1. Zatim gostuje u Splitu i gubi od Hajduka sa 2:0, pisao je pradavne 1948. godine Sportski godišnjak FNRJ. No na međunarodnim utakmicama se proslavio. Tekst prenosimo u cjelosti.


Pre četiri godine, 9 juna 1945, deset dana posle oslobođenja Zagreba, radnici i nameštenici komunalnih preduzeća i ustanova grada Zagreba okupili su se u zgradi “Elektre” u velikom broju da osnuju svoje fiskulturno društvo. Četvrta tačka dnevnog reda bila je ime društva i pravila. “Drugovi, da mu damo ime Dinamo”, čuo se predlog. “Dinamo simbolizuje izvor energije, a sem toga ovo ime neka nam bude uzor u radu i neka nas potseća na slavni moskovski Dinamo.”

Predlog je usvojen.

Veliki broj članova – preko 3.000 – moćni sindikat radnika i nameštenika komunalnih ustanova i preduzeća i GNO-a – to je bila široka osnova na kojoj se u početku zasnivao rad četrnaest raznih sportskih sekcija. Već prvih dana Dinamo je okupio veliki broj sportista. Teniseri, gimnastičari, kuglaši, veslači, planinari, alpinisti, biciklisti, bokseri, rvači i futbaleri trudili su se još od početka da Dinamo zauzme jedno od najlepših mesta u novom fiskulturnom pokretu.

Gimnastička sekcija ubraja se među najbolje u Jugoslaviji. Trostruka prvakinja FNRJ u vežbanju na spravama, Tanja Kober, koja je 1946. osvojila i nezvanično prvenstvo Balkana u skokovima u vodu, članica je Dinama. U kuglaškoj sekciji sprema nove mlade članove Božo Kombol, prvak FNRJ i nosilac svetskog rekorda. Najbolji teniseri Jugoslavije Mitić, Palada, zatim Šarić, Briksi, Petrović i ostali – članovi su Dinama. Pa ipak, najnaprednija je futbalska sekcija.

Prvi futbalski tim Dinama igrao je prvu utakmicu 26. juna 1945. godine protiv reprezentacije vazduhoplovstva i pobedio sa 2:0. Ali sledeći meseci nisu obeleženi uspesima. Javljale su se razne teškoće. Prvu utakmicu izvan Zagreba Dinamo je igrao 1. jula u Beogradu protiv Crvene zvezde i pobeđen je sa 4:1. Zatim gostuje u Splitu i gubi od Hajduka sa 2:0.

Prvi veliki uspeh Dinamo je postigao na svojoj prvoj internacionalnoj utakmici 2. marta 1946. godine u Pragu. Pred 40.000 gledalaca Zagrepčani su pobedili prvaka Čehoslovačke Slaviju sa 2:1.

Dinamo se proslavio na internacionalnim utakmicama

Godine 1946. Dinamo je u prvenstvu Hrvatske lige zauzeo drugo mesto, iza Hajduka, i kvalifikovao se za takmičenje Prve savezne lige. U prvenstvu 1946/47. Dinamo je zauzeo drugo mesto, iza Partizana, a u sledećoj prvenstvenoj sezoni on postiže svoj najveći uspeh – osvaja prvenstvo FNRJ.

Do početka decembra 1948. godine Dinamo je od osnivanja odigrao 139 utakmica; 96 ih je dobio, 25 igrao nerešeno, a izgubio samo 18. Strelci Dinama postigli su 391 gol, a odbrana je primila 168. Veliki broj igrača Dinama učestvovao je u gradskim, sindikalnim i državnim reprezentacijama. Dinamo je, prema tome, jedan od naših najboljih timova.

U čemu je njegova snaga? U velikom iskustvu igrača, dobro uvežbanom i sprovedenom sistemu igre i efikasnosti navale, koja u svojoj sredini ima najboljeg strelca u državi, Velfla, zatim graditelja igre Kacijana, prodornog Čajkovskog i dva opasna krila. Odbrana je nešto slabija, čemu su razlog u prvom redu česte promene vratara.

Zanimljivo je da je Dinamo promenio deset golmana: od Šoštarića, Stinčića i Žmare – do Horvata, Arnerija i Golca.

Svoju veliku vrednost Dinamo je naročito potvrdio na internacionalnim utakmicama. Od početka marta 1946 godine, kad je odigrao prvu internacionalnu utakmicu, pa sve do početka decembra ove godine, Dinamo je igrao 20 utakmica, izvojevao 15 pobeda, 2 utakmice igrao nerešeno, a izgubio samo tri. Razlika u golovima 62:26 za Dinamo.

Zagrepčani su igrali u Čehoslovačkoj, Mađarskoj, Francuskoj, Bugarskoj i Belgiji. Dinamo je igrao sa najjačim društvima ovih zemalja. Važno je još da je od 18 susreta Dinamo četiri igrao kod kuće, a to mu svakako ide u prilog. Za velike uspehe i dostojno reprezentovanje našeg futbala Komitet za fiskulturu Vlade FNRJ i Fiskulturni savez Jugoslavije pohvalili su futbalsku sekciju Dinama.

/urednik: Ljubomir Vukadinović, Naš sport, godišnjak 1948, / Yugopapir /

.

Mozaik

Čak i ako ništa ne radite, novac stiže. Je li finski eksperiment s ‘osnovnom plaćom’ uspio?

‘Finski eksperiment’ s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Tuomas Muraja sam sebe zove “pokusnim kunićem osnovne plaće”. Tako je nazvao i knjigu koju je napisao, a u kojoj opisuje svoj život u ove dvije godine dok je primao prihod od države u iznosu od 560 eura mjesečno, piše Deutsche Welle.

Muraja je novinar, ali već četiri godine “tezgari” i pokušava naći neki stalniji prihod. Kao nezaposlen je pohađao tečajeve i primao državnu potporu jer ono što je zarađivao honorarnim radom nije bilo dovoljno za život. I onda je Finska 2017. odabrala 2.000 osoba prijavljenih kao nezaposlene i ponudila im sudjelovanju u eksperimentu: kako bi bilo da dobivaju određenu osnovnu plaću? Bez ikakvih pitanja i bez ikakvih uvjeta?


“To je bilo golemo olakšanje jer sam se riješio čitave birokracije”, sjeća se Muraja početka tog eksperimenta. “Nisam morao više ispunjavati nikakve formulare i sudjelovati na tečajevima gdje vas uče kako da napišete svoj životopis i takve stvari. Mogao sam se usredotočiti na svoj posao, a to je pisanje knjiga i priča.”

I bio je marljiv kao nikad prije: u ove dvije godine je objavio dvije knjige, napisao bezbrojne članke i kandidirao se za osamdesetak radnih mjesta. Dok je pisao knjigu o “pokusnim kunićima” razgovarao je i s drugim osobama koje sudjeluju u tom eksperimentu. Golema većina je prezadovoljna: jedna žena je otvorila svoj kafić jer je znala kako će imati nekakav prihod čak i ako ne uspije u poslu. Jedan diplomac je mogao prihvatiti posao u međunarodnom znanstvenom projektu usprkos maloj plaći, ali je tako stekao dragocjeno iskustvo, a da nije morao brinuti za prihod.

Eksperiment “nije uspio”?

Usprkos tome, taj “finski eksperiment” s osnovnom plaćom nije osvojio mnogo pristalica te ideje niti u Finskoj, niti drugdje u svijetu. Prva istraživanja su došla do zaključka kako je taj eksperiment propao. No nedavna istraživanja dugoročnog razvoja objavljenog prošlog mjeseca pokazuju kako tu ima više razina o kojima se treba raspravljati i kako se ne može sve tek svesti na konstataciju da je to imalo minimalni učinak na ponovno zapošljavanje tih osoba.

Tako i Minne Ylikanno, viša službenica finskog socijalnog osiguranja Kela, koje i provodi ovaj eksperiment, nipošto ne želi reći da je eksperiment “propao”: “Ja bih rekla da je on uspio. Ni jedna druga država nigdje na svijetu nije primijenila takav zakonom propisan osnovni prihod”, konstatira ona. “Bilo bi pošteno reći kako prema ishodima doista ne vidimo nekakav veliki uspjeh u ponovnom zapošljavanju, to je istina. Ali prema tome reći da je to propao eksperiment, to nije pošteno.”

Dvije godine života s bezuvjetnim temeljnim dohotkom

Zaključak o neuspjehu eksperimenta je došao iz usporedbe tih 2.000 osoba koje su primale takvu osnovnu plaću sa 173.000 “običnih” nezaposlenih u Finskoj koji nisu primali takvu plaću nego uobičajene oblike potpore. Na koncu zapravo postoji tek minimalna razlika između tih “pokusnih kunića” i “običnih” nezaposlenih u tome, jesu li nakon dvije godine oni uspjeli naći posao.

A što je sa zadovoljstvom?

To je nalaz koji govore brojke. Ali ako se analizira kvaliteta života, postoji golema razlika između te dvije skupine. Kratko rečeno, “pokusni kunići” s osnovnom plaćom su daleko sretniji, osjećaju mnogo manju nesigurnost i stres.

“Osjećaj zadovoljstva je puno veći nego u kontrolnoj skupini (“običnih” nezaposlenih) i to je doista signifikantno povećanje u većini kategorija osjećaja zadovoljstva”, kaže Ylikanno.

Za Tuomasa je to i smisao prema kojem bi se trebalo razmatrati ishod ovog eksperimenta. “Najvažnija stvar jest kako su se oni koji su primali osnovnu plaću onda i mentalno osjećali bolje. Ako se osjećaš siguran i slobodan, onda se i osjećaš bolje.”

Ylikanno vjeruje kako čak i oni koji tu gledaju samo ekonomsku dobit moraju uvidjeti da je osjećaj zadovoljstva vrlo dobra osnova ljudima koji su dugo vremena bez radnog mjesta da ga onda i nađu. “Ako se netko osjeća bolje, ti ljudi imaju i bolje šanse naći posao. Poslodavac automatski smatra da će biti sposobniji raditi svoj posao”, kaže službenica finskog Zavoda.

Korist veća od novca

Ali kategorije kao što je “zadovoljstvo” se ne nalaze u statistikama vlade i političara. Zapravo se nalaze, ali u rubrici zdravstvene skrbi i psihosomatskih poremećaja, no većina političara i ekonomista nisu u stanju povezati te dvije brojke. Prvo i jedino što vide jest tek trošak takve osnovne plaće koja bi se isplaćivala svim građanima.

Profesor ekonomije Sveučilišta Freiburg Bernahard Neumärker je uvjeren kako je došlo vrijeme da se potpuno drugačije razmišlja o ekonomiji kao društvenoj kategoriji: “Kad je riječ o osnovnoj plaći, (ekonomska) znanost je daleko iza razvoja društva. Političari nisu sigurni što da misle, tako lako nalaze površne argumente, na primjer da će tako svi postati lijenčine ili kako nema načina da se tako nešto financira. I time je stvar završena, prijeđimo na slijedeću točku dnevnog reda.”

Ali profesor misli kako pritisak javnosti može i političare natjerati da drugačije razmišljaju o tom problemu, pogotovo sad u doba krize s koronavirusom. “Njemačka i druge države EU-a su uvjerene kako će sve biti dobro i ako se ne uvede osnovna plaća. Pa zašto da je onda uvedemo?” pita Neumärker.

“No ova kriza je pokazala kako ima i faktora koji su ozbiljni u tom tradicionalnom i, po mom mišljenju zastarjelom viđenju države blagostanja. Rekao bih da bi primjereno organizirana osnovna plaća u današnjim okvirima digitalizacije, novih razvoja i kriza, bila jedna od malobrojnih obećavajućih i održivih modela modernog tržišnoga gospodarstva.”

Eksperimentira se i dalje

Još je dug put ovog finskog eksperimenta. Potrebna su istraživanja većih skupina ljudi, bilo bi dobro uključiti u ispitivanje i osobe koje imaju radno mjesto i promatrati kako se sve razvija u dužem razdoblju.

Ali i druge države će moći pružiti nova saznanja: Španjolska je također ponudila neku vrstu osnovne plaće siromašnima koji su izgubili posao zbog pandemije. U Keniji se održava eksperiment za koji je predviđeno da traje 12 godina. “I Finska će nastaviti eksperimentirati u pitanju socijalne skrbi. I dobro je da je tako”, kaže Muraja.

“Pokusnih kunića” će biti sve više. A možda će doći i trenutak kad će se shvatiti kako je “kunićima” bolje nego ljudima, piše Deutsche Welle.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP