Prati nas

Mozaik

Kako skrbiti o nekome tko živi daleko

Briga o starijim i nemoćnim članovima obitelji koji stanuju daleko od nas česta je pojava. Takva situacija zahtijeva puno planiranja i dobre organizacije vremena ali i sredstava. No postoje načini kako takvo stanje olakšati i sebi i osobi za koju skrbite.

Objavljeno

|

Tko su najstariji ljudi na svijetu?
foto: BigStock

Ako se nalazite u situaciji u kojoj skrbite o (najčešće) starijim članovima vaše obitelji, a koji su pak kilometrima udaljeni od vas, rutina vam je dobro poznata. Produžene vikende i praznike provodite obilazeći vaše voljene, uvijek iznova strahujući prije negoli otvorite ulazna vrata. Iako povlači za sobom podosta brige, ali i osjećaja krivnje, neformalna skrb o starijim i nemoćnim članovima obitelji koji nisu u našoj blizini, prilično je učestala pojava.

Stručnjaci tima jednog od vodećih internetskih portala Caring.com o pružanju neformalne skrbi nama bliskim osobama donose nekoliko savjeta kako se lakše nositi s problemom ovakvog tipa skrbi.



1. Osjećaj emocionalne povezanosti

Ponekad telefonski razgovori ili posjete obilježene liječničkim pregledima i kućanskim poslovima bitno skraćuju vrijeme za kvalitetno druženje. Ipak, kad se uvjerite da su osnovne, praktične potrebe vašeg dolaska i brige zadovoljeni, u svakoj posjeti odvojite barem nekoliko minuta za opušteni razgovor. Nakon što preispitate ono što je neodgodivo i vezano uz samu skrb, podijelite nešto osobno, nešto što se tiče vašeg privatnog života. To ne moraju biti nužno velike stvari, pustite razgovor da ide svojim prirodnim tijekom. Slušajte i, ono što je iznimno važno – pitajte. Zatražite poneki savjet, primjerice o cipelama koje ćete obući prigodom prijateljeva vjenčanja ili pak o tome treba li vam novi automobil. Nastojte da se vaši voljeni i dalje osjećaju dijelom vašeg života.

Telefonske razgovore pokušajte održavati barem jednom do dva puta tjedno, najbolje u unaprijed dogovoreno vrijeme, kada ste minimalno opterećeni vlastitim brigama te kada ćete se i vi i osoba o kojoj skrbite tim pozivima radovati.

2. Osjećaj isključenosti

Ako skrbite za osobu koja boluje od umjerenog ili težeg oblika demencije, možda ste se ponekad osjećali loše jer vam se činilo da vaše posjete samo pogoršavaju stanje. Osoba za koju se brinete i kojoj želite pomoći više vas ne prepoznaje ili pak opetovano izražava nejasnu želju o „odlasku kući“. U takvim situacijama trebate se podsjetiti da ipak niste došli samo u posjetu, već da ste tamo kako biste se uvjerili da su majka ili otac zbrinuti na najbolji mogući način. (Skrb o dementnoj osobi ukazuje na veću vjerojatnost da je ta osoba smještena u nekoj od ustanova za starije i nemoćne.) Raspitajte se o vašim voljenima kod osoblja ustanove ali i drugih štićenika, koji će vam iz svoje svakodnevne međusobne interakcije moći prenijeti dragocjene informacije. Osjećaj isključenosti može biti bolan, no upamtite da ste i dalje potrebni.

3. Osiguranje imovine

Povjerenje je veliki problem u skrbi na daljinu. Ako u blizini vaših voljenih ne postoji osoba od povjerenja poput bliskog obiteljskog prijatelja ili člana rodbine, tada je briga još veća. U takvoj situaciji najbolje je na vrijeme zatražiti pomoć stručnjaka. Obratite se odvjetniku koji će vas i vašu obitelj najbolje uputiti kako zaštititi imovinu.

4. Planiranje

Skrb na daljinu podrazumijeva usađeni strah od „telefonskog poziva“. Sve moguće hitne situacije, jasno, nemoguće je predvidjeti, no pokušajte izdvojiti one najvjerojatnije te napravite plan „što ako…“, primjerice, u slučaju pada, pogoršanja bolesti ili pak odbijanja selidbe kada je ona prijeko potrebna. Ako ste nesigurni u sebe, povežite se s osobama koje imaju više iskustva u skrbi. Danas je svakako najdostupniji i najpraktičniji način putem interneta, no ukoliko imate blizini dom za starije i nemoćne, posjetite ga i posavjetujte se sa stručnim osobljem.

Skrb o osobi koja nije u vašoj blizini donosi brojne izazove na svakodnevnoj razini, a nerijetko i situacije za koje rješenja jednostavno nema. No to je jednostavno – život, a zadovoljstvo i mir dolaze  sa spoznajom da činimo ono najbolje što možemo.

.

Mozaik

Jesu li žene same sebi neprijateljice? Oslobodimo se anti-ageing demona!

‘Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.’

Objavljeno

|

Prije nekoliko godina doživjela sam prosvjetljujuć trenutak, piše u New York Timesu Ashton Applewhite. Toliko mnogo žena boji svoju kosu kako bi prikrile sijede. Mnoge žale tog truda i troška, a to je ujedno i glavni način kako same sebe, kao starije žene, činimo nevidljivima.

Kad je čitava grupa nevidljiva, nevidljivi su i problemi koji je more. Zamislite da svijet vidi koliko nas ima, i kako smo predivne, i zabavne. Zamislite da se okupimo i sve zajedno pustimo sijede vlasi. To bi doista bila velika promjena.



Ovu ideju objavila sam na svojoj Facebook stranici i dobila mnoštvo reakcija, ne nužno dobrih. No to sam i zaslužila. “Ti prva pusti sijede”, glasio je jedan od komentara. To sam i učinila i čitavu kosu obojila i sivo, čak i one smeđe dijelove jer mi se činilo da ionako nitko neće vjerovati da mi je to prirodna boja. Naučila sam i važnu lekciju: Tko sam ja da govorim ženama kako bi trebale izgledati i što bi trebale raditi? Svaka ima pravo na vlastite odluke. Svaka ima pravo starjeti na način koji njoj najbolje odgovara.

Mladost # moć # ljepota

No o jednome se možemo složiti: Starenje je ženama teže. Mi nosimo teret izjednačavanja ljepote s mladošću i mladosti s moći – to je dvostruki spoj dobizma i seksizma. A kako se s time nosimo? Utapamo se u anti-ageing proizvodima. Lažemo o svojim godinama. Izgladnjujemo se, vježbamo, podvrgavamo se estetskim zahvatima.

Ove strategije mogu biti vrlo uspješne pa nije ni čudo što se toliko žena njima služi. Ne osuđujem, kunem se – ali kad se starija osoba izdaje za mlađu, to je kao da se homoseksualac predstavlja kao heteroseksualac, a crnac kao bijelac. Ovakva ponašanja imaju svoj korijen u osjećaju srama u vezi nečega u vezi s čime ne bi trebalo osjećati sram. Osim toga, takve stvari podržavaju istu tu diskriminaciju koja ih je i potakla.

Žene hrane seksizam i ageizam

Izgled je važan. Divljenje godi. No opsjednutost društva sa ženskim izgledom manje je vezano uz samu ljepotu, a više uz potčinjavanje i moć. Kad se žene natječu koja će izgledati mlađe, one zapravo podupiru dobizam, seksizam, izgled-izam i patrijarhat. Oko još nečega se možemo složiti: sve je to prilično veliko opterećenje. Ljestvica je postavljena tako visoko da smo osuđene na neuspjeh. Osim toga, takve nas stvari okreću jedne protiv drugih i zbog takvih su stvari najsiromašnije od najsiromašnijih upravo – starije žene nebjelkinje.

Prigrlite stigmatizirano

I što da žene rade? Ujedine se protiv dobizma baš kao što su se ujedinile protiv seksizma u 60-ima i 70-ima. Da bi neki pokreti bili snažni, članovi pokreta moraju prigrliti upravo ono što je stigmatizirano bez obzira radi li se o određenoj boji kože, ljubavi prema istom spolu ili starenju. To zapravo znači napraviti pomak od nijekanja dobi prema njezinu prihvaćanju.

No puno je to za tražiti. Otvorite li bilo koji ženski časopis, zasut će vas stotine članaka i oglasa tipa: “Ne možete očekivati da ćete biti željene ako se zapustite”. U toj stigmi nema baš ništa prirodno. No promjena ipak stiže. Magazin Allure zabranio je upotrebu pojma “anti-ageing” te umjesto toga prigrlio opise poput “dugoočekivano i neophodno potrebno slavljenje same sebe – zajedno s borama i svim ostalim”. Ako modna industrija može napraviti ovakav zaokret, možemo i mi. Moramo promijeniti načina na koji gledamo same sebe i druge. Evo kako krenuti:

Starenje nas obogaćuje

Tko doista misli da je neka starija gospođa manje zanimljiva, manje zabavna i manje vrijedna od žene koja je bila prije? Ako je to doista tako, odakle dolaze takve poruke i koja im je svrha? Naravno, starenje donosi i prilične gubitke, ali i autentičnost, samopouzdanje, perspektivu, samospoznaju. Moja mama čak kaže i da joj noge sada izgledaju bolje nego prije. Prioriteti su jasniji. Lakše se nosimo s osjećajima. Želimo manje. Manje nam je bitno što ljudi misle što u svakom slučaju oslobađa. Za mnoge žene je kasnija faza života ujedno i ona najbolje.

Naučimo gledati jedni na druge – ali i na sebe – velikodušnije

Umjesto da gledajući se u zrcalo mrmljamo: “Pa što se to, dovraga, dogodilo?”, prisjetimo se doista nekih stvari koje su se dogodile i koliko su divne bile. Ona bora koja ide od nosa do usana? Glumica Frances McDormand kaže da je u njenom slučaju ta bora rezultat toga što je godinama svojemu sinu govorila “Wow!” ili “Oh, kako zanimljivo!” Frances svoje lice naziva mapom, odbija estetske zahvate koji bi s njenog lica izbrisali prošlost. Nezadovoljstvo je ono što pogoni više milijardi dolara vrijednu industriju ljepote. Samopouzdanje je afrodizijak. Koji od vaših prijatelja su seksualno najaktivniji? Ne oni najljepši, niti oni najmršaviji. Niti oni najmlađi, nego oni koji misle da su njihovi ljubavnici pravi sretnici.

Odbacite način razmišljanja koji suprotstavlja mladost i starost

Predrasude nas okreću jedne protiv drugih. Kao što se mame koje rade stalno svade s mamama koje su doma, umjesto da se ujedine u borbi za iste plaće kao muškarci. Razlog zbog kojeg se žene tako srčano natječu za radna mjesta je taj što na određenim pozicijama za žene doista ima manje mjesta. Ne radi se o tome da žena ima previše, nego o tome da je za žene otvoreno manje pozicija. Stalno sukobljavanje ne samo da utvrđuje trenutnu raspodjelu moći već nas onemogućuje da budemo otvoreni i velikodušni.

Okupimo se svi zajedno, bez obzira na dob, i razgovarajmo o ovim stvarima

Svaka generacija mora za sebe naučiti kako je uzaludno i štetno pribojavati se starenja. Koliko ste mladosti potrošili brinući se što će biti kad je više ne bude? Kako smo, bez obzira na sve dokaze protiv, progutale udicu da naša vrijednost nestaje zajedno s reproduktivnom sposobnošću? Druženjem s ljudima raznih godišta lakše ćemo izaći iz tog začaranog kruga negoranja starosti i početi razmišljati o njezinim prednostima.

Imamo izbor: možemo kopati još dublju rupu ili možemo odbaciti tu prokletu lopatu. Ako imamo želju, volju i viziju, možemo se od natjecanja pomaknuti ka suradnji. Možemo umjesto o strahu, razgovarati o osnaživanju. I tu promjenu možemo donijeti svijetu. Ženski pokreti naučili su nas da se moramo izboriti za naša prava i moć, a pro-aging pokreti će nas naučiti da od te moći ne odustanemo.

Nastavi čitati