Prati nas

Show

Josipa i Karlo: Jedemo sirovu ribu, školjke i ježeve

Josipa se voli ekskluzivno odijevati, voli lude stvari. Voli sitnice. Sve mora biti na svom mjestu. A kuha fantastično. Možda sam ja nešto pridonio tome, izjavio je 1980. godine za Halo Karlo Metikoš. U tekstu koji prenosimo u cijelosti pročitajte što mu je ona odgovorila.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Tko je bio Karlo Metikoš?
Josipa Lisac i Karlo Metikoš

“Josipa se voli ekskluzivno odijevati, voli lude stvari. Voli sitnice. Sve mora biti na svom mjestu. A kuha fantastično. Možda sam ja nešto pridonio tome“, izjavio je 1980. godine za beogradski Halo Karlo Metikoš. U tekstu koji prenosimo u cijelosti pročitajte što mu je ona odgovorila.


Karlo:  O Josipi mogu reći samo sve najlepše. Naš brak ulazi u desetogodišnjicu, ali od onog časa otkad sam je upoznao nije se promenila. Uvek je bila takva kakva je: poštena, draga, dobra, pažljiva, kao drug predivna, gde god je mogla ona mi je pomagala.

Kad sam radio na rok operama, to su bili veliki projekti i zahtevali su puno posla, nije joj bilo lako slušati me 12 ili 18 sati. Čak je sve ženske uloge na probnim snimcima pevala, i bila jedan od najoštrijih kritičara.

Živeli smo od njenih honorara, dok sam komponovao s obzirom da nisam imao tada nikakve prihode. U svemu se podudaramo. Volimo iste slike, iste boje, istu hranu. Sad smo poludeli za japanskom kuhinjom.

Jedino se u nekoliko sitnica razlikujemo. Ona voli ekskluzivno da se oblači, voli “lude” stvari. Voli sitnice. Sve mora biti na svom mestu. A kuha fantastično. Možda sam ja nešto pridoneo tome.

Nesuglasica među nama nikad nema. Mi, rekao bih, isto mislimo. A kao pevačica? Njen sam obožavalac broj jedan.

Josipa:  Ja ću njega malo kritizirati. Mnogo puši. To mi strašno smeta. Naprosto, na to ne mogu da se naviknem. Stalno hodam po kući, otvaram prozore.

Ne jede puno, ali voli fine stvari. U Americi smo navikli na japanske specijalitete koji se serviraju u tzv. suši-barovima. To je sveža, sirova riba, sirove školjke, morski ježevi – ali je stvarno veoma ukusno. Istina, iziskuje i malo hrabrosti kod prve probe.

Karlo voli i hoće u kući da pomogne. On će počistiti stan kada zatreba, ali mi sve ipak manje-više radimo zajedno. Ima istančan ukus. Uz to je i “šef” nabave. Ja nisam niti jednu stvar iz moje garderobe kupila bez njega. Istina, ja uvek kažem šta se meni sviđa.

Kao muzičar – on je genijalac. Izuzetno je maštovit.

Karlo:  To možeš reći tek kad ja umrem…

Josipa:  Ima puno ideja. Ideje su mu sveže, i u muzici i u svemu ostalom. Dobro ga poznajem i tačno znam šta može. Ponekad, od njega tražim više no što ponudi. Kad se muči dugo za klavirom često imam običaj da mu kažem: to kako ti pevaš, to je bez veze, zašto ne sedneš za klavir i ne počneš komponirati, tu si plodniji, talentiraniji. To mu je kao šok.

Ali on dobro promisli o tome – nakon čega nastaje plodna saradnja. Možda sam ja bila povod da startuje sa novom karijerom koja je ozbiljnija, jer je stvarno puno bolji kompozitor nego pevač…

Volimo iste knjige, isto mislimo, volimo iste pevače, istu muziku.

Različiti smo samo u tome što Karlo puno više priča od mene. Ja sam i mirnija od njega. Imam neku unutarnju energiju, koja nije tako vidljiva kao kod njega. On je energičan, ima strašnu pokretačku snagu. Čvršći je od mene, puno više priča. Želi da se nametne. Ja sve to nisam.

Karlo:  Jedino kad pevaš…

Josipa:  Jeste, možda jedino dok sam na pozornici pokažem energiju, a on je pokazuje konstantno. Mi se razumemo i jedno drugo nadopunjujemo.

/razgovorao: D. Desnica /Halo, ožujak 1980./Yugopapir/

.

Show

Preživjet ćemo i ovo: Poruka generaciji koju život nije mazio

‘Nije nas život mazio generacijo moja, ali znaš li što je zajedničko svakom od tih grubih udaraca? Sve smo ih preživjeli! Neki su nas bacili na koljena, ali opet smo znali kako ustati. Generacijo moja, baš ovih dana kad je teško sjetiti se lijepog…’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Doista, nije ovoj našoj generaciji bilo lako. Prvo rat, pa financijska kriza, pa krediti u švicarcima, pa bolesti, razvodi, otkazi, a onda još i pandemija i potres. Naša poznata pjevačica Ivana Plechinger (46) putem društvenih mreža poslala je poruku svojoj generaciji i na kraju zaključila: “Preživjeli smo sve, pa ćemo i ovo!” Pročitajte i glavu gore!

“Nije nas život mazio generacijo… Servirao nam je i rat i financijsku krizu, kredite u švicarcima, a i ‘klasike’ otkaza, razvoda, bolesti i odlazaka najmilijih. A sad? Na meniju je nešto što još nijedna generacija prije nas nije doživjela – virus koji prijeti da će ugroziti više ljudi no mnoge nedaće o kojima smo učili iz udžbenika povijesti. Ali to nije sve! Neki od nas koji Zagreb zovu svojim domom, potresom su u trenutku ostali bez njega, a svima se to nedjeljno buđenje upisalo u sjećanje najgoreg buđenja koje pamtimo.


Nije nas život mazio generacijo moja, ali znaš li što je zajedničko svakom od tih grubih udaraca? Sve smo ih preživjeli! Neki su nas bacili na koljena, ali opet smo znali kako ustati. Generacijo moja, baš ovih dana kad je teško sjetiti se lijepog, sjeti se svih izlazaka i plesanja dok te noge više ne služe i pjevanja dok ne ostaneš bez glasa na svim tulumima uz “Dva dinara druže” i “Ja ti pišem pismo stari prijatelju moj”.

Sjeti se svih kultnih koncerata, položenih ispita i slavlja u njihovo ime. Sjeti se svih izleta i roštiljanja i svih smijanja s onima koje najviše voliš. Sjeti se svakog putovanja i svakog novog okusa i mirisa u zemljama koje vidiš prvi puta. Sjeti se svih zagrljaja. Baš svih. Svih poljubaca u suton i u zoru, u podne i u ponoć, svih dodira od jutra do sutra. Sjeti se generacijo. Sad kada nam sve to najviše nedostaje, sjetimo se najvažnijeg – svaku smo svoju nedaću preživjeli! I ovu ćemo.

Ništa više neće biti isto, čitav će svijet i svi u njemu biti drugačiji jer svaki će zagrljaj značiti toliko više, svaka kava s društvom i romantična večera, svaki koncert veselit će te jače, svaki novi grad i nova šetnja, svaki susret, svaka neočekivana dobrota dublje će te dotaći… Zanimljivo je da nas prijetnja smrću tjera da život cijenimo više i postanemo stvarno svjesni svih ljepota koje smo proživjeli i koje živimo. Smrt naš život stavlja u pravu perspektivu. Hvala joj na tome.

Generacijo moja, pametni smo mi, ali nismo znali kako mudro živjeti. Hoćemo li sada konačno naučiti? E, ajde da hoćemo.” Pogledajte Ivanin video:

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP