Prati nas

Mozaik

Ruanda nije odustala od radnih akcija i može nam biti uzor

Iz zvučnika u zračnoj luci se najavljuje: danas je nacionalni dan čišćenja u Kigaliju. Tada ljudi svi zajedno skupljaju smeće, čiste ulice i metu. Ili sade drveće, popravljaju ceste i raspravljaju o zajedničkim problemima.

Objavljeno

|

Gdje je Kigali?
Aerodrom u Kigaliju (foto: Wikimedia.org)

U Ruandi djeca u školi uče stvari koje su zaista važne za život. Učenici jedne škole u Kigaliju nam uglas objašnjavaju da su plastične vrećice zabranjene. Da, to se mora znati prije nego što se doputuje u glavni grad Ruande Kigali. No kao Njemica sam, naravno, u školi učila posve druge stvari. I zato sam imala problema već u zračnoj luci. Kod kontrole prtljage u drugim zemljama službenici traže drogu, oružje ili ilegalni novac. U Ruandi su cilj pretrage – plastične vrećice, koje se svakom putniku odmah na licu mjesta oduzimaju, javlja Deutsche Welle.

To jača ekološku svijest, kaže Rose Mukankomeje, direktorica Ureda za zaštitu okoliša. Moja svijest je u svakom slučaju ojačana nakon što su mi službenici iz kovčega povadili tekući sapun i šampon za kosu, koje sam, da ne iscure, uredno spakirala u plastičnu vrećicu. I tako sam i ja shvatila ono što zna svako školsko dijete u Ruandi. Najkasnije nakon plaćene kazne za nedopušteni uvoz plastike.


Ruanda kao uzor za Keniju?

I u Keniji Vlada razmatra strože mjere za zaštitu okoliša poput onih u Ruandi. No do sada se sve svodi samo na razmatranje. “Ima ih za kupovinu, u supermarketima, posvuda”, kaže jedna žena.

I to u ogromnim količinama. Naime, prodavači apsolutno sve pakiraju u posebne vrećice: od mesa preko voća i povrća pa sve do četkice za zube. I reagiraju s nerazumijevanjem kada im pružim njemačku platnenu vrećicu. “Većina ljudi si ne može priuštiti skupe torbe i zato su zahvalni za plastične vrećice”, kaže jedan kupac. Na žalost, ta zahvalnost traje samo tako dugo dok se kod kuće kupljene stvari ne raspakiraju. Onda se vrećice bacaju. Posvuda. “Onda svuda ima smeća, izgleda kao u slamovima”, žali se jedna žena s po tri pune plastične vrećice u svakoj ruci. I istovremeno posramljeno priznaje da i ona baca vrećice.

Život u Africi

Prizor iz Ruande (foto: Pixabay)

Nacionalni dan čišćenja

To je u Ruandi nezamislivo. Kigali je najčišći grad u Africi. I to ne samo zato što tu nema jednokratnih plastičnih vrećica, nego i zato što se sav bespravno odloženi otpad odvozi najkasnije u roku četiri tjedna.

Iz zvučnika u zračnoj luci se najavljuje: danas je nacionalni dan čišćenja u Kigaliju. I opet sam nešto naučila: dan za čišćenje koji pada na svaku zadnju subotu u mjesecu naziva se “Umuganda”. Tada ljudi svi zajedno skupljaju smeće, čiste ulice i metu. Ili sade drveće, popravljaju ceste i raspravljaju o zajedničkim problemima.

No povijest “Umugande” nije samo pozitivna. Taj dan je 1990-ih godina tadašnji predsjednik Juvenal Habyarimana zlorabio kako bi pripadnike naroda Hutu pozivao na ubijanje i progon neistomišljenika. Današnji predsjednik Paul Kagame ponovo je vratio izvorno značenje tom danu općeg rada čiji je cilj dobrobit cijele zemlje. Prvobitno je bilo planirano da se organizirano čisti svake subote, no građanima je to bilo previše. Ovaj dan ima također i veliko etničko i društveno značenje. Ljudi zajedno rade bez obzira na nacionalnu ili plemensku pripadnost i imaju priliku bolje se upoznati. Nesudjelovanje se kažnjava novčanom kaznom od preračunato 4,50 kuna. Za stanovnike Ruande to je mnogo novca.

A onaj tko putuje u Ruandu mora „Umugandu“ obavezno uzeti u obzir. Jer, na taj dan čiste skoro svi tako da do 13 sati ništa u gradu ne radi. A vi možete najbolje svoj prvi dan u Kigaliju provesti s metlom u ruci.

/autorica: Linda Staude, Deutsche Welle/

.

Mozaik

A zašto, zapravo, umirovljenike ne pustimo da rade, ako to žele?

Bilo bilo bi normalno pustiti one koji žele raditi da rade i da uplaćuju doprinose i poreze kako bi svima drugima, uključujući i onima koji žele uživati u miru mirovine, bilo bolje.

Objavljeno

|

Svaki put kada se netko zauzme da se umirovljenicima, umjesto sadašnja 4 radna sata, omogući rad na puno radno vrijeme uz zadržavanje mirovine, pokrene se lavina negativnih komentara. Na meti se nađu predstavnici udruga i političari koji se zalažu za ukidanje diskriminacije umirovljenika na tržištu rada.

U raspravu se podmeće i niz lažnih argumenata, poput: “Trebalo bi se boriti za veće mirovine, a ne za rad u mirovini.” Kao da jedno isključuje drugo pa se po toj izvitoperenoj logici borba za pravo na rad tumači kao borba protiv mirovina dostatnih za život. U nastavku smo se pozabavili najčešćim zabludama kada se govori o ovoj temi.


“Stari će oteti posao mladima”

Iako je tržište rada već gotovo godinu dana (na pola radnog vremena) otvoreno umirovljenicima, pokazalo se da su se na njega vratili tek malobrojni. Naime, zadnjeg dana 2018. godine radilo je 5.138 umirovljenika, dok ih je 21. rujna bilo 13.829. Iz toga možemo zaključiti da je mirovinska reforma motivirala svega 8.891 umirovljenika na rad u okvirima zakonski dopuštenoga.

Ilustracije radi kažimo da je krajem rujna Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivao 1.240.266 mirovina pa ispada da je mirovinska reforma na rad potaknula svega 0.7% primatelja hrvatskih mirovina. S obzirom na iznesene brojke i činjenicu da hrvatski poslodavci ističu koliko im je teško otvorena radna mjesta popuniti kvalitetnim radnicima, priča o umirovljenicima koji ugrožavaju potencijalne mlade radnike jednostavno je – šuplja.

“Starima treba zabraniti rad, jer nam se mladi iseljavaju”

Još jedna zabluda. Istraživanje koje je provedeno na novim iseljenicima u Njemačku pokazali su da novac i posao nisu priroritet. “Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija svakako su među glavnim razlozima za iseljavanje”, kazao je dr. Tado Jurić koji je ispitao 1.200 iseljenika. Čak 55% ispitanika je imalo posao prije iseljavanja.

“Stari su potrošeni”

“Stari nemaju ništa za ponuditi i trebaju se maknuti da mladi imaju mjesta.” Ovo je samo jedan od mora sličnih komentara koji otvoreno diskriminiraju prema dobi. Kada stariji diskriminiraju starije, onda to nazivamo internaliziranim ageizmom. Osim toga, tvrdilo se da su stariji ljudi bolesni i iscrpljeni radnim vijekom te da se ne mogu nositi s fizičkim zahtjevima novih poslova.

Za očekivati je da takve komentare, iz vlastite vizure, daju ljudi koji su zaista teško fizički radili i koji objektivno ne mogu više raditi. No postoje i drugačiji umirovljenici kao što je i ponuda poslova puno šira od teškog manualnog rada. U mirovini su i brojni intelektualni radnici, profesori, znanstvenici, umjetnici, arhitekti, liječnici, novinari i inženjeri čije iskustvo je nezamjenjivo i koji svojim radom mogu i dalje pridonositi društvu. Jednostavno, bilo bi ih se glupo odreći.

Upravo njih pronalazimo u podacima da je 2018. godine najviše zaposlenih umirovljenika bilo u znanstvenim, stručnim i tehničkim djelatnostima. Najmanje je umirovljenika radilo u građevinarstvu i turizmu. U 2019. godini zamjetan je porast oglasa kojim se traže zaštitari i čuvari, što je idealna niša za umirovljene policajce i vojnike.

foto: Pixabay

“Stari će zatrpati državne službe”

Neće. Postoje propisi prema kojima se umirovljuju osobe u državnim i javnim službama. S druge strane postoji privatni sektor koji nije podložan tim propisima. Sjetite se slučaja uglednog neurokirurga Josipa Paladina kojega se javna ustanova odrekla zbog njegove dobi za umirovljenje. U isto vrijeme, privatne bolnice i klinike otimale su se za njegove stručne ruke. Zašto bi itko morao birati između punog radnog vremena i mirovine, svojeg otplaćenog osiguranja za starost?

“U normalnim državama umirovljenici idu na krstarenja”

Zapravo, u normalnim državama umirovljenici velikim dijelom rade da bi išli na krstarenja. Osim ako nisu radili u izdašno plaćenim branšama pa sada imaju zavidnu štednju i skupo plaćena mirovinska osiguranja.

Prema podacima njemačkog Ministarstva rada 2016. godine u Njemačkoj je radilo čak 943.000 umirovljenika. Taj je broj od tada samo rastao pa njemački mediji javljaju da u toj zemlji više od 3 milijuna umirovljenika obavlja povremene takozvane mini-poslove na kojima mogu mjesečno zaraditi do 450 eura bez oporezivanja.

Nizozemski think tank Netspar u svojem istraživanju “Rad poslije umirovljenja” iz 2016. godine navodi da različiti narodi različito poimaju rad u mirovini. Istraživanje je obuhvatilo 16 zemalja, a među njima, nažalost, nije Hrvatska. “Dok je rad u mirovini nešto neuobičajeno u Španjolskoj (3%), Sloveniji (3%), Poljskoj (5%) i Francuskoj (5%), relativno je čest među umirovljenicima Estonije (22%), Švedske (21%), Švicarske (20%) i Danske (14%)”, navodi Netspar. U Hrvatskoj, izračunali smo to iz gore navedenih podataka, samo 1% umirovljenika sudjeluje na tržištu rada.

I Sjedinjene Države bilježe sve više onih koji žele raditi nakon 70. rođendana. Prema službenim podacima, njihov se broj u posljednjih 20 godina podigao s manje od 10% na gotovo 15%.

foto: PAnnie Gray/Unsplash

“Ne želim umrijeti na poslu”

Često govorimo kako su gimnasticiranje, boravak u prirodi, čitanje i rješavanje križaljki ključni za održavanje fizičkog i psihičkog zdravlja u starosti. No jednako je dobar i rad u poticajnoj okolini. Često tako čujemo od ljudi koji su umirovljeni kako se osjećaju isključenima iz društva i nepotrebnima, zatvaraju se u kuću i stare suprotno od onoga što bismo nazvali aktivnim starenjem.

Čak i neki povremeni posao vraća im smisao, održava društvene kontakte i blagotvorno djeluje na zdravlje. Istraživanje koje je provedeno na Sveučilištu Oregon pokazalo je da rad nakon 65. rođendana može produžiti život za više od desetljeća, dok samo jedna godina rada nakon 65. rođendana može smanjiti rizik od smrtnosti za čak 11%.

Znate li da ni među umirovljenicima nema pravice?

Hrvatski ratni vojni invalid koji je invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvario prema posebnom zakonu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja od 1.1. 2019. godine, može raditi uz invalidsku mirovinu na puno radno vrijeme uz smanjenje mirovine (mirovinski faktor 0,6667, odnosno smanjenje mirovine za oko 1/3). Uz to, umirovljeni vojni i policijski službenici mogu birati puno radno vrijeme s pola mirovine ili pola radnog vremena s punom mirovinom.

S druge strane, korisnicima obiteljske mirovine, a zapravo socijalno ugroženim ženama, nije dana nikakva mogućnost zaposlenja bez obustave isplate mirovine. Protiv ovih nepravdi se zahtjevom za ocjenom ustavnosti pobunio i Sindikat umirovljenika Hrvatske.

Glasni su oni koji ne žele raditi, iako ih nitko na to ne tjera

Uz sve navedeno, jasno je da protivnici rada u mirovini nemaju argument te da svoje neutemeljene stavove pokušavaju nametnuti neistomišljenicima. A zapravo, bilo bi normalno pustiti one koji žele raditi da rade. Pri čemu bi trebalo težiti tomu da rade zato što žele, a ne zato što moraju. I da tako uplaćuju doprinose i poreze kako bi svima drugima, uključujući i one koji opravdano žele uživati u miru mirovine, bilo bolje.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP