Prati nas

Mozaik

7 vrsta ljudi koje ćete izgubiti u životu

Naši se životi mijenjaju. Neki nas ljudi napuštaju, neki novi dolaze. No jedno je sigurno – svatko od nas suočit će se s gubitkom i neće biti lako – bilo da se radi o prijateljima s kojima više nismo u kontaktu ili roditeljima koji su nas zauvijek napustili.

Objavljeno

|

Kako pobijediti usamljenost nakon razvoda?
foto: Pexels

Cijenjena autorica Dani Shapiro, poznata po svojim uspješnicama DevotionStill Writting, u svojem se tekstu pozabavila pitanjem gubitka. Svatko će se s time morati suočiti, a ovo je sedam vrsta ljudi bez kojih će većina nas u životu ostati:

1. Prijatelj koji vas je iznevjerio

Svi imamo barem jednog takvog. Neki možda i više njih. Prijatelja koji se s nama smije, s nama plače, radi uz nas, no za kojeg duboko u dubini duše znamo da nam zapravo ne želi najbolje. Taj prijatelj je možda dobra osoba na puno načina. Možda mu i nije namjera povrijediti nas, no to će ipak učiniti. Kao kad vas osuđuju zbog stvari koje su izvan vaše kontrole. Sjećam se događaja otprije 15 godina kad je mi je dobra prijateljica Helen došla u posjet i povela još jednu ženu koju do tad nisam poznavala. Moj je tada dvogodišnji sin upravo imao napad bijesa. Kao beba bio je jako bolestan i jedva je preživio tako da su me ovakvi kasniji napadi bijesa zapravo veselili jer su značili da je zdrav i normalan. Dok sam ga pokušavala utješiti, čula sam kako žena pita moju prijateljicu koliko je dijete staro, na što je prijateljica, misleći da ju ne vidim, zakolutala očima i uz uzdah odgovorila: “Ah, dvije godine”. Tad mi je postalo jasno da ta prijateljica nije iskrena niti dobronamjerna i da je ne trebam puštati baš tako blizu sebi.


2. Prijatelj kojega ste vi iznevjerili

Sarah i ja upoznale smo se na fakultetu i odmah poslale dobre prijateljice. Mislila sam da će naše prijateljstvo trajati vječno. Nakon fakulteta životi su nam se razišli. Ja sam odselila u New York i započela karijeru, a Sarah se vratila kući na jug, udala se i rodila djecu. Kako su godine prolazile, imale smo sve manje i manje toga zajedničkog i s vremenom smo se posve udaljile. Prestala sam odgovarati na njezine pozive. Bila sam premlada da bih shvatila da su stari prijatelji oni koji vas trebaju podsjećati na osobu koja ste nekad bili. Nisam shvaćala važnost održavanja starih prijateljstava. Sva ta prijašnja poznantsva i prijateljstva su poput zmijske kože koju odbacujemo sloj po sloj, no ti slojevi su i dalje dio nas i moramo ih čuvati kako bismo upamtili tko smo bili nekad i koji smo put prošli. Tad još nisam znala da prijateljstvo ima još važnih aspekata osim priče o poslu, braku, djeci i kući. Sarah i ja smo imale puno više toga zajedničkog i žalosti me što sada shvaćam da sam prokockala to prijateljstvo. Sarah, ako ovo čitaš, znaj da mi je žao.

3. Osoba koju ste na trenutak pustili opasno blizu

Zatvorite oči na trenutak. Znate na koga mislim i to je u redu. Ne morate na glas izgovoriti njegovo ili njezino ime. Možda ste u braku, a možda je i ta osoba u braku. No na trenutak ste s njom zamislili paralelni život koji nikad nećete voditi i time uništiti svoj sadašnji savršen život. Takve vam se misli čine pomalo opasnima. Kad ste se pogledali, oboje ste to osjetili. Neki mali dio vas zanima kako bi bilo da ste zajedno. Možda razmišljate: Pa jedno popodne ili večer neće napraviti neku štetu, zar ne? No naravno, znate odgovor na to pitanje. I zato se trebate držati podalje. Maknite se, otiđite. A sada otvorite oči. I nabrojite u sebi sve zbog čega ste sretni i što biste mogli izgubiti.

4. Smrt koju niste mogli predvidjeti

Buda je jednom rekao da je život zapravo patnja. Voljeti znači izgubiti. To je prirodan tijek stvari. Svi ćemo jednom izgubiti roditelja i to će se u najboljem slučaju dogoditi kad već budemo odrasli. Osim ako ispadne drugačije. Ja sam izgubila svoga tatu nenadano u automobilskoj nesreći. Nisam imala priliku pozdraviti se s njim. Nije me imao prilike vidjeti kako odrastam i iz zbunjene djevojčice postajem zrela žena. Umro je zabrinut za mene i to je nešto s čime moram živjeti. Pa ipak, njegova me tragična smrt oblikovala i na pozitivan način. Odrastala sam čitavo vrijeme pokušavajući biti osoba na koju bi on bio ponosan. Kad nam se dogodi tako nešto, to ostavlja duboke posljedice s kojima se nosimo ostatak života. Pitajte bilo koga i svi će vam reći da im se povremeno dogodi nekontrolirana provala suza jer ih neki miris, zvuk ili osjećaj podsjeti na taj dan. Možda nas upravo takvi trenuci podsjete koliko je još stvari u našim životima zbog kojih bismo trebali biti sretni.

5. Smrt s kojom se suočavate svaki dan

Moja je mama umrla kad sam već bila odrasla osoba. I sama sam već bila majka. Njezina je smrt bila polagana i očekivana. No zato mi nije bilo ništa lakše. Takvu gubici počinju i puno prije nego je osoba doista otišla jer unaprijed razmišljamo kako će biti kad je jednom ne bude. To očekivanje je kao polagano izgorijevanje. Naviknemo se na žalovanje. Držimo se za ruke, previjamo im rane, gledamo kako lijek pomalo kapa u njihove žile. I sve to radimo suočeni sa našom bespomoćnošću.

6. Učitelj kojeg ste prerasli

Neke veze imaju rok trajanja. Ili bi barem trebale imati. Na koncu konca i sama svrha imanja terapeuta, mentora ili učitelja je da ih prerastemo, a ta sama evolucija znači da nam ta veza više ne treba. U najboljim slučajevima ta se snažna veza s osobom koja nam je pomogla može transformirati u nešto drugo, recimo u prijateljstvo. No da bi se to dogodilo moramo biti spremni i sami se mijenjati.

7. Osoba koja ste mogli postati

Kad sam bila mala, mislila sam da ću postati glumica. Mislila sam da ću živjeti u New Yorku u velikoj zgradi s mužem i puno djece. Mislila sam da ću imati urban i vrlo sofisticiran život. Novac nije trebao biti nikakav problem. Možda bi u igro bio i kakav privatni avion. No, kad sam odrasla napustila sam grad i preselila se na selo. Udala sam se no imala sam samo jedno dijete. Iako i muž i ja radimo, ponekad jedva spajamo kraj s krajem. No unatoč svemu, moj život je bogat, ispunjen, zamršen, nesavršen – i njime sam zadovoljna. To je život kojeg sam sama sebi izgradila. To je pošten život ispunjem ljubavlju. No da bih imala takav život, morala sam napustiti fantazije i riješiti se svega onoga što sam misila da želim. S vremenom sam ustanovila da samu sebe jako dobro razumijem. Doista voljeti znači biti spreman izgubiti ljude, mjesta, stvari, snove, pa čak i verzije sebe koje nam više nisu potrebne. A na mjestu gdje smo nešto izgubii, pojavi se nešto novo. Možda to neće biti ono što smo zamišljali, no bit će prekrasno i bit će naše.

.

Mozaik

Mjesec je čuvar života na Zemlji. Bez njega, vjerojatno, ne bismo ni postojali

I suvremena astrologija ima korijene u drevnim vjerovanjima vezanim uz ovo nebesko tijelo na koje je čovjek zakoračio prije pola stoljeća.

Objavljeno

|

Autor

Zašto nas fascinira ovaj Zemljin satelit? Engleski astrofizčar Ben More, autor knjige “Mjesec – jedna biografija”, objasnio je to za Deutsche Welle. Kaže, tajna je u ljepoti promatranja noćnog neba i činjenici da se Mjesec sa Zemlje sjajno vidi. Čak su i različite kulture tumačile njegove šare koje su zapravo hlađena polja lave okamenjenog bazalta. Drevni Kinezi su govorili o kunićima i zečevima, Germani o djetetu i čovjeku na Mjesecu.

Prva razvijena civilizacija Sumeraca je prije 5.000 godina izumila kotač i pismo. I Mjesec je kod njih igrao važnu ulogu. Oni su imali astronome koji su isključivo promatrali Mjesec i pokušavali otkriti mjesečeve mijene koje su zatim povezivali s pojavama poput gladi i ratova i vladarima na temelju mjesečevih mijena predviđati predstojeće događaje.


Uostalom, objašnjava Moore, i suvremena astrologija ima korijene u drevnim vjerovanjima vezanim uz ovo nebesko tijelo na koje je čovjek zakoračio prije pola stoljeća.

No Mjesec je puno više od toga. Zemlja, kaže astrofizirčar, bez njega ne bi bila stabilna. “Zemlja bi se naginjala i vrludala poput zvrka što bi dovelo do drastičnih klimatskih promjena. Mjesec djeluje svojom silom teže na stabilnost kretanja Zemlje i utječe na to da se klima na Zemlji 4,5 milijarde godina nije drastično promijenila.”

“Cjelokupna evolucija bi se razvila drugačije”, tvrdi Moore pa zaključuje: “Zamislimo si da se život razvije oko toplog ekvatora i tada se Zemlja jednostavno nagne i sve pretvori u ledenu pustinju. Dakle teško je pretpostaviti da bi se naš današnji život uopće mogao razviti na taj način.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP