Prati nas

Show

Jagoda Kaloper: Seksualne revolucije nema bez socijalne revolucije

Glumice su u centru pažnje jer su se nage pojavile u veoma slobodnim scenama, filmovi jer im se odriče svaka umjetnička vrijednost i društveni smisao, režiseri jer su došli pod udar cenzure i njenih škara.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Fabijan Šovagović i Jagoda Kaloper (Kuća, 1975.)

U Beču je u 69. godini života umrla Jagoda Kaloper (3. listopada 2016.), kultna figura filmske i umjetničke scene šezdesetih i sedamdesetih godina. Iako slikarica po struci, ostat će upamćena o ulozi u filmu Dušana Makavejeva ‘W.R. Misterije organizma’ iz 1971. godine, u kojem je uz Milenu Dravić glumila aktivisticu u seksualnoj revoluciji.

Rođena je u Zagrebu gdje je završila i likovnu akademiju, a svojim je radovima osvojila brojna priznanja diljem svijeta. Također, iza nje je ostalo i mnogo nezaboravnih filmskih ostvarenja. Među više od 20 njenih filmskim uloga ističe se ona u filmu ‘Lisice’ Krste Papića i ‘Kuća’ Bogdana Žižića.  Kaloper je zajedno s, također pokojnom, glumicom Vidom Jerman dala intervju zagrebačkom Startu daleke 1971. godine. Razgovor prenosimo u cijelosti. 


Dvije glumice, dva filma i dva režisera podigli su u posljednje vrijeme mnogo prašine. Glumice se zovu Jagoda Kaloper i Vida Jerman, filmovi “W.R. – Misterije organizma” i “Maškerada”, režiseri Dušan Makavejev i Boštjan Hladnik. Glumice su u centru pažnje jer su se nage pojavile u veoma slobodnim scenama, filmovi jer im se odriče svaka umjetnička vrijednost i društveni smisao, režiseri jer su došli pod udar cenzure i njenih škara.

Je li seksepil ono zbog čega vam režiser daje uloge?

JAGODA: Uopće nisam seksepilna osoba. Prema tome, ako napravite dva koraka po ulici, naći ćete pedeset atraktivnijih djevojaka.
VIDA: Boštjan je trebao ženu tridesetih godina koja ima šarma. Tražio je mene smatrajući da mu odgovaram za ulogu koju je zamislio. Prije toga nismo se poznavali.

Kako se osjećate kad publika zviždi i dobacuje za projekcije filma?

JAGODA: Ovaj film šira publika još nije vidjela i sumnjam da će zviždati. Fizička ljubav je ljepša od mnogih stvari.
VIDA: Čovjek se ne osjeća ugodno. Ali to više nije film koji je bio. Izrezano je dvadeset minuta, izgubio je svaki sok, smisao.

Šta mislite o cenzuri?

JAGODA: Cenzura me prije svega pogađa kao građanina ove zemlje. Ona dokazuje da sve stvari nisu ružičaste, da nisu onakve kakvim bi se željelo prikazati. Imam dojam da je ljudima mozak blokiran. da one koji iskaču iz sistema odmah treba lupiti po glavi.
VIDA: Slovenci su drugačijeg mentaliteta nego mi. Čini mi se da se šira publika ponaša hipokritski. Zašto ljudima ne dopuštamo da se izraze onako kako misle da treba. Onda će i publika, a ne cenzura, reći svoje. Zašto neki smatraju da postoji samo jedan vid ljudske ljubavi kad svi veoma dobro znamo da takve ljubavi ima u više vidova.

Seks na filmu, seks u jugoslavenskom filmu

Vida Jerman (Maškerada, 1971.)

Pokušajte definirati cenzuru?

JAGODA: Cenzuriraju se filmovi, ali nitko ne cenzurira prikazivanje ubojstava i nasilja na TV, nitko se nad tim ne zgraža. To gledamo kao dobar štos. Nikome ne pada na pamet da cenzurira stvarno zlo.
VIDA: Ne volim definicije. Uostalom, već sam rekla što mislim o cenzuri.

Na filmovima i u časopisima vidjeli smo vaše nage fotografije. Što na to kaže vaš suprug, ili momak?

JAGODA: Nemam momka, a i kad bih ga imala ne bih imala takvog kojem bi to smetalo.
VIDA: Suprug je znao kako ću snimati. Razočarao ga je stav publike, a ne ja.

Šta mislite o Makavejevu, odnosno o Hladniku?

JAGODA: On je jedna od najinteresantnijih osoba koju sam upoznala. Veoma mnogo zna, osjeća, vidi, ima kreatorske sposobnosti.
VIDA: S Hladnikom je veoma ugodno raditi. Bojala sam se svlačenja, ali uz njegovu podršku to sam ipak učinila s punim povjerenjem.

Postoji li idealan partner na filmu?

JAGODA: Čudno pitanje. Kod nas nitko nikada neće moći birati partnera. Veoma mi se sviđa Peter O’Toole.
VIDA: Idealan partner vjerojatno postoji. Pitanje je, međutim, kako bi se on ponašao prilikom snimanja filma. Meni su simpatični Boris Dvornik i Ljubiša Samardžić.

 


Koliko zarađujete na filmu i isplati li se taj posao?

JAGODA: Prema stranim glumcima zarada je bijedna, prema radničkoj plaći zarađujem strašno mnogo.
VIDA: Nazvala bih to solidnom glumačkom plaćom ako uračunam prihode od snimanja na radio-stanici, u kazalištu. Ne mogu se potužiti.

Volite li film?

JAGODA: Strašno. Često idem u kino. TV neće uništiti film, on je stvar budućnosti. Ljudi će snimati filmove sami za sebe.
VIDA: Volim film, ali smatram da sam zapostavljena. Ljudi se orijentiraju na iste glumce, obično one koji su angažirani u kazališnim kućama, koji su pri ruci, na neki način provjereni. Zato stalno gledamo ista lica.

Kako ste se osjećali kad ste prvi put nagi stali pred kameru?

JAGODA: Grozno neugodno. Kao da vas bace u vodu, a vi ne znate plivati. I sada bih se tako osjećala da nisam neke stvari raščistila sama sa sobom. Više se ne bojim sama sebe, ne sramim se.
VIDA: Bolje da me to ne pitate. Sva je sreća što je ekipa bila veoma mala. To nije ugodno. Na kraju se čovjek ipak oslobodi.

Biste li se fotografirali nagi za srednju stranu našeg lista (Starta)?

JAGODA: Ne bih!
VIDA: Bože oslobodi!

Ima li u našim filmovima pornografije, ili su smjele scene nešto drugo?

JAGODA: Sve ovisi o filmu. Ako ima ljudsku poruku, onda je sve u redu. Ako se glumci skidaju da se film proda, onda… Nema umjetničkog svlačenja na filmu. Za to postoji striptease. Gole djevojke sve manje zanimaju ljude.
VIDA: Osjećam što želite saznati. Čovjeka se ne bi smjelo eksploatirati do te mjere. Za mene je u tom smislu pojam Bergman i njegovi filmovi. Kod njega je sve normalno, svrsishodno, naprosto nužno, zato ga publika tako i prima.

Kaže se, film je u krizi?

JAGODA: U krizi je ekonomika, brak, školstvo. Zašto ne bi bio i film? To je nužnost.
VIDA: Čini se da je to točno. Kriza je u piscima, nema glumaca.

Je li istina da stalno gledamo ista lica na ekranu?

JAGODA: Naravno. Režisere je strah da riskiraju, nemaju snage da traže novo.
VIDA: To je linija manjeg otpora, a ne pomanjkanje novih i dobrih glumaca.

Kakvi ste kad niste glumica?

JAGODA: Ponekad neuredna, neki put veoma uredna. Volim kuhati. Kakva ću biti kad se udam, ne znam.
VIDA: Smatram da sam dobra domaćica. Obavljam sve kućne poslove, ali ne želim biti njihov rob.

Šta mislite o filmu u kojem ste upravo igrali?

JAGODA: To je senzacionalan film. U njemu nema slabosti.
VIDA: Dok nije izrezan nešto je predstavljao. Sada nije ništa. Ne kažem da bi onako bio veliki film, ali je imao nešto…

Kad biste mogli birati, u kakvom biste seksi filmu željeli igrati?

JAGODA: Nemam želje da igram u takvom filmu. Erotika se pretvorila u nešto što više nikom nije potrebno. Ona je sve dalje od čovjeka i podsjeća na raskorak između samaritanstva i ljudi u srednjem vijeku. Za mene se postavlja pitanje kako naći nove riječi da objasnimo ljubav ljudima.
VIDA: Nakon iskustva, vjerujte, nemam nikakve želje da se pojavim u sličnom filmu. Željela bih igrati suvremenu ženu u svim njenim životnim vidovima.

Šta je ukusno, a šta neukusno u filmu?

JAGODA: Granice se ne mogu postaviti. Zaboga, pa ne živimo u viktorijanskom dobu. Film može biti odraz života, može nositi poruku, ali ne može biti ukusan, ili sladoled.
VIDA: To ni sami autori filmova ne znaju. Granica se lako prijeđe, stoga ju je teško postaviti. Tek kad je djelo gotovo može se govoriti o ukusu i neukusu, evantualno.

Operna pjevačica Anna Moffo također se skinula gola na filmu. Šta mislite o tome?

JAGODA: To je silna ženska, pogotovu zato što dobro pjeva. Ljudi uostalom imaju potrebu za ekshibicionizmom.
VIDA: Ne sviđa mi se to. To je pomodarstvo. Možda je baš zbog pomodarstva bila prisiljena da to učini.

 

Šta mislite o Vidi Jerman, odnosno o Jagodi Kaloper?

JAGODA: Nisam još, na žalost gledala “Maškeradu”, a nisam gledala ni “Tko pjeva zlo ne misli”.
VIDA: Interesantna mlada žena, vrlo slobodna, imponira njen način razmišljanja, njena gluma. Vjerujem da je to sve njen iskreni stav.

Ogovarate li kolege, ogovaraju li oni vas?

JAGODA: Grozno je što su se ljudi toliko otuđili da ogovaraju jedni druge. Svi kao da čekaju da se dogodi nešto loše pa da se ogovara uzbrdo i nizbrdo.
VIDA: Pitanje je što je to ogovaranje. Volim prokomentirati, ali ne volim ogovarati u onom smislu u kojem ste vi mislili.

Je li seksualna revolucija na zalazu?

JAGODA: Seksualne revolucije uopće nema bez socijalne revolucije. Seks se strašno dugo potiskivao u ljudima.
VIDA: Da, seksualna revolucija pomalo zalazi, vraćamo se, na svu sreću, pravim vrijednostima u ljubavnim odnosima među ljudima.

Šta biste poručiti puritancima?

JAGODA: Ne budite puritanci, već ljudi.
VIDA: Budite onakvi kakvi ste u dnu duše.

/razgovarao: Krešo Špeletić, Start 1971. /Yugopapir/

.

Show

Jadranka Kosor: ‘Za oca sam bila ‘ta osoba’, a ne kći. Pisala sam mu pisma, nije odgovarao’

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Nekadašnja premijerka i šefica HDZ-a, Jadranka Kosor, u programu HRT-a govorila je, između ostalog, i o privatnom životu. U emisiji “U svom filmu”, kazala je da je odrasla s bakom, da su se njezini roditelji rastali kada je imala dvije godine te da je otac zlostavljao majku.

“Majka me posjećivala dva, tri puta godišnje do sedme ili osme godine. To je bilo takvo vrijeme, ona je živjela u Međimurju, a ja s bakom u Lipiku, dolazila bi vjerojatno na godišnji odmor”, kazala je Kosor.


Otac joj je, kaže, jako nedostajao, a u Lipiku su je nazivali vanbračnim djetetom: “To je mala sredina, bila sam jedino dijete bez oca u razredu. Počeli su me maltretirati i tući. Ja sam odlučila da to mora prestati, žestoko sam se potukla s jednim dječakom, skoro sam mu oko razbila s jednom šalicom.”

Počela je tajno pisati pisma tati, ali odgovora nije bilo. “Maše mi poštar s ogromnom žutom kovertom. Sakrila sam kovertu pa otvorila da baka ne vidi. Uglavnom, moj otac je u toj velikoj žutoj koverti meni vratio neotvorena sva pisma koja sam mu pisala. To je bio trenutak koji opisujem kao konačno odrastanje. Tako to pamtim. Za tako malo dijete to je bila preteška trauma. Tada sam kao mala curica shvatila da mu ja ne značim ništa.”

Uz puno se emocija prisjetila situacije oko maturalne večeri kada mu je odlučila opet pisati: “Ja sam tati prije maturalne zabave pisala da sam najbolja u generaciji, da sam sjajna, priložila jednu fotografiju da vidi kako izgledam. Napisala sam da bi bilo dobro i da ga molim nakon svih pisama na koja nije odgovorio, da dođe, da mu to nudim kao vrstu deala (eng. dogovora), da dođe i otpleše ples sa mnom i da više nikada neće imati nikakvu obvezu prema meni. Napisala sam mu to suvereno kao djevojka od 17 godina.”

Kaže, zaista je bila uvjerena da će doći: “Došla je maturalna večer, ja neprekidno gledam na ta vrata. Moja je mama shvatila i jako se uvrijedila, rekla je ‘da sam ja njega zvala nakon svega što sam ja prošla’. Organizirano je da će ujak sa mnom otplesati ples. Sve dok nije zasvirao taj valcer, taj ples, bila sam uvjeren da će se otac pojaviti. Kada sam postala predsjednica Vlade, novinari su ga pitali o meni, je li ponosan, a on je jedva izgovorio: Ja o toj osobi ne želim govoriti. Dakle, ja sam i tada za njega bila ‘jedna osoba’, a ne kći.”

Ipak, otišla je ocu na sprovod. “Kad je bio bolestan, jer nada je čudo, nadala sam se da neće otići da mu ne pružim ruku. Nije se to dogodilo. Kad su mi javili da je umro, to je bila jedna užasna kombinacija. Ja kao kćer dolazim i izražavam sućut njegovoj obitelji, a ja sam njegova obitelj. To je bilo nešto potpuno nadrealno”, rekla je.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP