Prati nas

Vijesti

Siromašni su sve siromašniji, a bogati su sve bogatiji

Sve više ljudi u svijetu se osjeća odbačenim. Posvuda stagnira realni dohodak, dok su plaće menadžera i velikih dioničara iz godine u godinu sve veće. Dok donja polovica ima zajedno manje od jedan posto svjetskog imetka, 89 posto svjetskog bogatstva se nalazi u rukama najbogatijih deset posto.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: BigStock

Socijalna nejednakost u svijetu sve je veća. Jedan posto stanovnika posjeduje više od polovice svjetskoga bogatstva, javlja Deutsche Welle.

Dan prije početka Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, gdje se ponovo sastaju bogati i moćni, međunarodna organizacija za razvoj Oxfam upozorila je na sve veću socijalnu nejednakost u svijetu. Ona je puno dramatičnija nego što se dosad pretpostavljalo, piše u studiji „Ekonomija za 99 posto”. Samo osam najbogatijih ljudi, zaključuje se u studiji, raspolažu bogatstvom od 426 milijardi dolara, što je više od onoga što ima čitava siromašnija polovica svjetskog stanovništva, konkretnije 409 milijardi dolara. Jedan posto svjetskoga stanovništva koji je najbogatiji posjeduje 50,8 posto svjetskoga bogatstva – a time više od preostalih 99 posto zajedno.


„Ove godine radimo s novim podacima banke Credit Suisse, posebno iz Kine i Indije”, piše Nikolai Link iz Oxfama za Njemačku. „Ti podaci pokazuju da siromašniji imaju puno manje nego što se dosad pretpostavljalo. Da su aktualne brojke bile dostupne prošle godine, bilo bi devet milijardera – a ne njih 62 – koji posjeduju koliko i siromašnija polovica svjetskog stanovništva.”

Oxfam traži promjenu kursa u gospodarstvu

U središtu pozornosti izvještaja su uzroci nejednakosti i konkretni prijedlozi za stvaranje veće jednakosti. U uzroke, prema Oxfamu, pripadaju i mogućnosti bogatih ljudi i međunarodnih koncerna da sebi osiguraju privilegije na račun općeg dobra. „Oni koriste agresivne tehnike izbjegavanja plaćanja poreza, svoju dobit prebacuju u porezne oaze i tjeraju države u štetnu utrku za niskim poreznim stopama.”

Jörn Kalinski, vođa kampanje Oxfama za Njemačku, upozorava: „Sve više ljudi u svijetu se osjeća odbačenim. Posvuda stagnira realni dohodak, dok su plaće menadžera i velikih dioničara iz godine u godinu sve veće.”

U svom izvještaju Oxfam traži radikalnu promjenu kursa prema gospodarskom sustavu od kojeg može profitirati većina ljudi na svijetu. Ova organizacija traži i pravednu poreznu politiku, koja bi superbogate kao i međunarodne koncerne prisilila da daju svoj fer udio u financiranju obrazovanja, zdravstvenog sustava i socijalne sigurnosti.

Miješanje krušaka i jabuka?

Oxfamove brojke su svake godine sve dramatičnije – ali ima i onih koji ih kritiziraju. 2014. je u izvještaju te organizacije još pisalo da 85 najbogatijih ima isto koliko i siromašnija polovica svijeta – a sada toliko ima još samo osam ljudi. Oxfam se poziva na „Izvještaj o globalnom zdravlju” švicarske banke Credit Suisse. A u tom izvještaju piše da je 2016. nejednakost porasla: „Dok donja polovica ima zajedno manje od jedan posto svjetskog imetka, 89 posto svjetskog bogatstva se nalazi u rukama najbogatijih deset posto.”

Osim toga, analitičari Oxfama su se poslužili popisom bogatih koju objavljuje magazin Forbes i zbrajali brojke od prvog mjesta naniže dok nisu došli do broja koji po podacima Credit Suissea odgovara imetku siromašnije polovice svjetskog stanovništva. „Time Oxfam uspoređuje podatke koji se ne mogu uspoređivati”, kritizirale su tako prošle godine novine Süddeutsche Zeitung.

Tko je bogat, tko je siromašan?

Samo mali broj milijardera spreman je objaviti podatke o svojoj imovini. Zbog toga su svi podaci zapravo samo grube procjene. S druge strane, oni ipak pokazuju neke zanimljive trendove, na primjer, da se na popisu 100 najbogatijih svake godine pojavljuje sve više Kineza.

Kada Credit Suisse govori o „imetku”, on misli na vrijednost ušteđevine koja se dobije kada se odbiju svi dugovi. To, doduše, dovodi do čudnih rezultata: onaj tko je u Njemačkoj podigao kredit i kupio kuću, iz perspektive onoga tko pomaže siromašnim zemljama je svakako sve drugo samo ne siromašan. Ali, ako visina duga prelazi vrijednost kuće na tržištu nekretnina, takvi vlasnici kuća u računici Credit Suissea ne važe kao bogati, a u nekim studijama oni čak važe kao siromašni. Sporna je i granica od koje netko važi kao „bogat”. Za Njemački institut za gospodarska istraživanja, bogatstvo za bračne parove počinje kada se u poreznoj prijavi navede zajednički prihod od 150.000 eura. Za druge institute kao što je Institut za ekonomske i socijalne znanosti, bogat je već i onaj tko ima neto-primanja veća od 3.000 eura mjesečno.

Oxfam uzvraća da se, ako se iz računice i izuzmu ljudi poput prezaduženih njemačkih vlasnika nekretnina, mijenjaju samo brojke koje dolaze iza zareza. Ova organizacija smatra da nije važno je li riječ o osam, 80 ili 800 ljudi; važna je tendencija. A ona jasno pokazuje da globalna nejednakost raste. Pri tome mjera nejednakosti varira od zemlje do zemlje. U Njemačkoj, na primjer, 36 najbogatijih raspolaže svotom jednakom onoj koju ima siromašnija polovica Nijemaca.

/autor: Rolf Wenkel, Deutsche Welle/

.

Vijesti

Infektolog Ivić o Vidović Krišto: ‘Ne razumije, čini štetu, falsificira’

Njezina sloboda da ne nosi masku ne može ugrožavati nečiju slobodu da ostane zdrav.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Saborska zastupnica Karolina Vidović-Krišto izbačena je danas iz sabornice jer nije htjela nositi masku. Političarka koja je u Sabor ušla na listi Domovinskog pokreta Miroslava Škore, već od prvog dana zasjedanja aktualnog saziva postala je miljenica protivnika protupandemijskih mjera.

Njeno inzistiranje na nenošenju maske komentirao je za Slobodnu Dalmaciju šef splitske infektologije Ivo Ivić. “Zastupnica se bavi stvarima koje jednostavno ne razumije. Ne znam kakve su to sve teorije urota ili što, ali gospođa čini veliku štetu jer je na poziciji saborske zastupnice koja bi trebala prosvjećivati, a ne falsificirati. Ona može željeti da nema bolesti COVID-19, ali epidemija je tu bez obzira na njezine naivne želje”


“Bolest je tu, neće nestati, ali noseći masku, držeći distancu, izbjegavanjem većih okupljanja, može se dobro upravljati krivuljom zaraženih. Vidjeli ste ovo ljeto, kad smo se malo više opustili, što se događa. I sad zamislite da poslušamo zastupnicu, skinemo svi maske, družimo se i pravimo se da SARS-CoV-2 ne postoji, pa nastao bi kaos. Ovako uz malu žrtvu možemo upravljati brojem oboljelih, dobro ih zbrinuti, te ostatak sustava može normalno raditi. Sve to ne bi se moglo kad bi se epidemija rasplamsala”, kaže Ivić pa nastavlja:

“Njezina sloboda da ne nosi masku ne može ugrožavati nečiju slobodu da ostane zdrav. Primjerice, što ako gospođa Krišto prenese virus nekoj drugoj osobi i ta osoba njezinu slobodu, dakle nenošenje maske, plati svojim životom? Maske su odlična zaštita, ali samo ako ih nosimo svi. Tada je transfer kapljica iz zaražene osobe prema drugoj zdravoj osobi smanjen na najmanju moguću mjeru – zaključuje Ivić, navodeći da je u ovih pola godine vidio brojne stare i mlade koji su umrli. Doduše, napominje, neki od njih su bili kronični bolesnici, ali da nisu pokupili virus danas bi bili – živi.”

“Ako i ne umrete od bolesti COVID-19, treba li vam da ležite na infektologiji i borite se zrak, imate tešku upalu pluća i budete ‘izvan stroja’ nekoliko mjeseci? Mislim da znate odgovor na to pitanje”, kaže za Slobodnu Ivić.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP