Prati nas

Mozaik

‘Prestanite sliniti za prošlošću, danas nam je bolje!’

Ono kao… prije smo se igrali vani, u blatu, a danas nas suvremena tehnologija u tome sprječava i tome slično. A zapravo nam je bilo bolje samo zato jer smo bili mlađi, što je samo po sebi bolje nego biti stariji. Uglavnom. A i prirodnije je za odraslog čovjeka da sjedi za kompjuterom nego da se igra u blatu.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Oliver Mlakar slike iz mladosti
Oliver Mlakar u boji

Na izrazito popularne napise o nekim prošlim, a možda i sretnijim, vremenima, ovih je dana reagirala jedna zagrebačka profesorica – naša čitateljica. Zašto je njoj danas bolje no nekada, objasnila je u četiri jednostavne točke. Prenosimo ih u cijelosti.


Postalo je jako popularno sliniti za nekim prošlim vremenima kad nam je kao bilo bolje, ljepše i sve to. Ono kao… prije smo se igrali vani, u blatu, a danas nas suvremena tehnologija u tome sprječava i tome slično.

A zapravo nam je bilo bolje samo zato jer smo bili mlađi, što je samo po sebi bolje nego biti stariji. Uglavnom. A i prirodnije je za odraslog čovjeka da sjedi za kompjuterom nego da se igra u blatu; uz to što se mi, koji smo odrasli u Zagrebu, nismo nikad ni igrali u blatu. Ali evo par stvari zbog kojih je meni sad puno bolje nego prije:

1.

Bolje mi je imati u džepu USB memoriju veličine 2 centimetra i na njemu nastavu iz cijelog života nego 50 fascikli s grafoskopskim folijama koje se bar jednom tjedno rasipaju po podu, a koje se koriste na grafoskopu koji se stalno pregrijava.

2.

Bolje mi je gledati televizor u boji, nego crno bijeli s tendencijom kolora postignutog pomoću četverobojnog filtera. Zbog njega je Oliver Mlakar imao plavo čelo, žuto-crveno lice i zelenu bradu. Ili obratno, ovisno o tome kako si tog dana namjestio kolor postavke.

3.

Bolje mi je imati mobitel u džepu pa odmah započeti razgovor s kim želiš. Kad sam bila mala, telefoniranje je započelo tako da je moja baka (vlasnica jedinog fiksnog telefona u kući) s prvog kata mene u prizemlju dozivala: „Ediiiiceeeeeee…“ A onda se ja obuvam, zaključavam svoja vrata, trčim preko dvorišta, otključavam njezina vrata, jurim na prvi kat… i to traje dok god pozivatelj već ne zaboravi zašto je uopće zvao.

4.

Bolje je imati omiljenu glazbu spremljenu na mobitelu pa je slušati gdje i kad poželiš. Umjesto toga, u ono vrijeme si u trenutku kad je na radio-kazetofonu (!) počela pjesma koju voliš, počeo mahnito trčati da bi uključio snimanje. Tako da si imao pune kazete pjesama snimljenih tek od treće kitice, koje su obavezno završile glasom spikera koji govori koliko je sati ili tko je toga dana umro.

Ima još ali je i ovo dovoljno. Uglavnom, kad izume vremeplov za natrag – ja ne idem.

.

Show

Preminuo je Špiro Guberina, volio je Šibenik i svoju ulogu škovacina Strikana

Ne bih to nazvao govornom manom, jer ja mogu svaku riječ izgovoriti osim imena indijskog državnika Nehrua kojeg ni dan danas ne mogu izgovoriti, govorio je Guberina.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

U 88. godini života u Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj preminuo je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Špiro Guberina. U javnosti će biti zapamćen kao karakterni komičar koji se proslavio ulogom škovacina Joze strikana u Velom mistu (1980.). No ne treba smetnuti s uma ni Špiru Špulu (Zlatna nit, 1976.), omiljenog televizijskog lika djetinjstva današnjih zrelih generacija.

Kao srednjoškolac nastupao u komedijama i operetama u Narodnom kazalištu u Šibeniku. 1970. godine je diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U stalnom angažmanu u zagrebačkom HNK-u bio je od 1958. do umirovljenja 1999.


Pamtit ćemo ga i po ulogama u djelima Ranka Marinkovića, Ivan Brešana i Marina Držića. Iz televizijskog opusa izvajamo njegovog Divca iz Raosovih Prosjaka i Sinova, Očenašeka iz Majerova Dnevnika Očenašeka… Dobitnik je Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 2011. U nastavku izdvajamo neke od izjava voljenog glumca.

O ulogama redikula

Da, te likove poznajem u dušu, a Marinković, on ih je pisao! Ivica i ja odigrali smo puno Marinkovićevih likova, a ja nekih 14 njegovih likova. U “Kiklopu”, s kojim smo gostovali po svijetu, a režirao ga je Spajić, glumio sam Krelu, mali lik koji laje na žarulju i uvijek pobere aplauz. To mi je baš odgovaralo − da nemam puno teksta, a idem na turneje i lajem na žarulju. Onda sam to počeo raditi bilo gdje − Marinković mi je to dopustio, na taj sam način protestirao; što god tko kaže, a meni ne odgovara, počnem zavijati. (Slobodna Dalmacija, 2012.)

O gubitku majke

Dosta rano sam izgubio mamu. Imao sam dvanaest godina. To je bio taj, mislim… Sigurno je čovjek malo hendikepiran kod rano izgubi mamu. A inače imam dvije sestre, starije, koje su udate. To sam opazio da sam bio dosta zatvoren, da sam teško sklapao poznanstva. A sada sam dosta brbljiv. Ne znam kako vama djelujem, ali meni se čini da sam postao razgovorljiviji, iako i sada teže sklapam nova poznanstva. (Plavi vjesnik, 1968)

O navodnoj govornoj mani

Ja nisam nikad mucao, nego samo imam, kako mi Dalmatinci kažemo “lijenu artikulaciju” , malo sam govorio “na refule”, kako se kaže. Kao mlad sam htio ići u spikere, ali im s tom mojom “artikulacijom” nisam baš odgovarao, eventualno kao sportski komentator. Ja sam se svojim govorom znao zaletiti, a nas su na Akademiji učili da budemo razumljivi, tako da sam se duplo više trudio prilikom učenja uloga. Ne bih to nazvao govornom manom, jer ja mogu svaku riječ izgovoriti osim imena indijskog državnika Nehrua (Jawaharlal Nehru), kojeg ni dan danas ne mogu izgovoriti. Pa tako lijepo vi napišite kako ja nemam govornu manu, jer vi ste me sve razumjeli zar ne? (EZadar, 2008.)

O ulozi Strikana

Meni je još uvijek drago kad me u Zagrebu ili bilo gdje drugdje smetlari pozdravljaju kao da sam jedan od njih. (Dalmacija News, 2013.)

O ljubavi prema Šibeniku

Žao mi je što sam ga kasno upoznao, jer otišao sam na studij s 18 godina… Sad ćemo slaviti 60 godina mature. Donedavno smo bili 20 : 20, dvadeset živih, dvadeset mrtvih iz te generacije, muški razred, a onda je umro akademik Ante Vulin i sada oni gori vode 21:19. I to je bila moja sreća − što sam se rodio u Šibeniku − hvala Bogu i roditeljima. Sve više to znam cijeniti, sve mi je dolje lijepo i drago, zafrkancija, pa ta Jadrija, ćakule i mudrovanja… (Slobodna Dalmacija, 2012.)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP