Prati nas

Zdravlje

Što kardiolozi rade kako bi ostali zdravi

Svi želimo biti zdravi i svi znamo kako to postići: treba jesti zdravo i puno se kretati. No to je često lakše reći nego napraviti. Liječnici koji se bave bolestima srca otkrivaju kako su usvojili zdrave navike i kako su one postale svakodnevnio dio njihovih života.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: BigStock

Svima je poznato kako održati srce zdravim: nemojte pušiti, držite kile pod kontrolom, jedite kvalitetno i redovito vježbajte. No kako to izgleda u svakodnevnom životu? Portal Huffington Post donosi nekoliko taktika koje u svojim životima primjenjuju stručnjaci za bolesti srca:

Neka bude jednostavno

“Uvijek govorim svojim pacijentima da zdravlje leži u malim svakodnevnim aktivnostima, a ne u intenzivnoj 30-dnevnoj detoksikaciji. Moja je prehrana uglavnom mediteranska, ne jedem prženu hranu, ne jedem čips i brzu hranu, trudim se izbjegavati i slatko. Ako konzumirate svježe pripremljenu hranu i izbjegavate onu procesuiranu, ne morate se toliko zamarati čitanjem deklaracija”, kaže dr. Jennifer Haythe, profesorica na Odsjeku za kardiologiju na Sveučilištu Columbia i voditeljica Centra za kardiovaskularno zdravlje žena.


Na noge!

“Što manje sjedite, bolje za vas! Ja kod kuće imam pisaći stol uz kojega se stoji, a i kad kod mogu, telefoniram stojeći ili hodajući”, savjetuje dr. Joshua Knowles, asistent na Odsjeku za kardiovaskularnu medicinu Sveučilišta Stanford.

Uvijek možete hodati više

“Ustanovio sam da, želim li smršaviti, samo trebam više hodati, pa hodam najmanje pet puta tjedno bilo po gradu ili na pokretnoj traci. Ljudi često kažu da su prezaposleni, no ja ih pitam bi li našli vremena za hodanje da im to netko plati? U tom slučaju nekako bi već našli vremena. Ako na posao idete javnim prijevozom, nije teško komad puta propješačiti. Obujte udobne cipele i hodajte na posao i s posla, do trgovine ili do parka.” Dr. Marc S. Eisenberg, profesor kliničke medicine na Sveučilištu Columbia

Znajte svoje rizike

“Uvijek savjetujem svojim prijateljima da prekontroliraju rad svojeg srca. 43 su mi godine i u mojoj dobi ljudi o tome još ne razmišljaju, no trebali bi jer su bolesti srca i dalje ubojica broj jedan kod ženske populacije. Ljudi misle da su sigurni ako ne piju, ne puše i izbjegavaju masnu hranu, ali to nije dovoljno. Možda je od bolesti srca umro netko iz njihove obitelji i to ih automatski stavlja u rizičnu skupinu.” Dr. Jennifer Haythe.

Družite se s prijateljima i rodbinom

“Postoje vrlo snažni dokazi da su ljudi koji njeguju snažne odnose s drugima, općenito boljeg zdravlja, žive dulje i imaju bolju kvalitetu života. Meni su moja obitelj i prijatelji iznimno važni.” Dr. Joshua Knowles.

Vježbajte

“Uvijek imate neki izgovor što ne vježbate: vratili ste se kući kasno, imate puno obaveza poput obitelji, djece, posla… Uvijek je neki razlog. No ipak imate malo vremena prije odlaska na posao, u pauzi za ručak ili slično, pa umjesto da tipkate na mobitel, rastegnite se ili napravite nekoliko vježbi. Preko puta moje bolnice je Central Park pa iskoristim vrijeme između dvije operacije i odem na kratko trčanje”, govori dr Allan S. Stewart, kardiokirurg u bolnici Mount Sinai u New Yorku.

Vjerojatno ne trebate dodatke prehrani

“Ljudi koji uzimaju dodatke prehrani imaju osjećaj da čine nešto korisno za svoje zdravlje, no istina je da nema pravih dokaza da dodaci prehrani bilo što mijenjaju. Također, nema dokaza da dodaci prehrani posebno štite srce i sprječavaju razvoj kardiovaskularnih bolesti. Ako jedete zdravo i raznoliko, to bi trebalo biti dovoljno.” Dr. David J. Maron, profesor preventivne kardiologije na Sveučilištu Stanford.

Polako s crnim vinom

“Piće ili dva u dobrom društvu ne mogu škoditi i svakako je ugodno popiti malo vina uz dobar obrok ili piva uz utakmicu. No svejedno ne bismo trebali promovirati crno vino kao učinkovitu zaštitu protiv bolesti srca. Naime, alkohol općenito nije dobar za srce, a pretjerana konzumacija dovodi do razvoja kardiovaskularnih bolesti. Dvije-tri čaše vina tjedno neće vam naškoditi, ali morate biti jako pažljivi da vam to ne prijeđe u naviku.” Dr. Jennifer Haythe.

Pronađite način prehrane koji vam odgovara

“Jedina vrsta dijete koja funkcionira je ona koju možete integrirati u normalni život i koje se možete stalno držati. Radnim danima jedem zdravo, a vikendima si priuštim što god želim. Kasnije navečer uz TV jedem samo zdrave stvari poput voća ili jogurta tako da imam osjećaj da ipak nešto grickam, ali to nešto nije nezdravo.” Dr. Marc S. Eisenberg.

Neka vam spavanje postane jako važno

“Svi znaju da loš san bitno utječe na zdravlje. Osim toga, loš san utječe na lošu prehranu, a to pak na to da se općenito loše osjećate i budete narušenog zdravlja. Poremećaji sna i apnea vrlo su česti problemi kod srčanih bolesnika.” Dr. Joshua Knowles.

Neka vam vježbanje postane navika

“Uvijek ljudima kažem da nije važno koje vježbe izvode, već da je najvažnije da se uspiju pokrenuti. Što god radili, radite to gotovo religiozno. Smanjit će vam se krvni tlak, otkucaji srca, proizvodit ćete više endorfina te biti sve zadovoljniji nakon svakog vježbanja. U početku će vam biti jako teško, no kad jednom uđete u taj čarobni krug vježbe, nedostajat će vam kad ne vježbate.” Dr. Allan S. Stewart.

.

Nema predaje

‘Kao da mi izmiče tlo pod nogama!’ Kako se othrvati stresu povezanim s koronavirusom

Osim epidemije koronavirusa, zadesila nas je još jedna – epidemija stresa. Malotko je ostao posve pribran i imun na novonastalu situaciju, a sva ta neizvjesnost u kojoj smo se naši, imala je utjecaja na naše psihičko zdravlje.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“U našem kućanstvu uvijek sam ja bila ta koja je smirivala stresnu situaciju: sve vezano uz posao, uz školu i obrazovanje djece, uz plaćanje računa… Muž i ja oboje radimo, dolazimo umorni kući, djeca su zahtjevna i naravno da je znalo doći do stresnih situacija i povišenih tonova. No dosad mi je uspijevalo nekako držati sve konce u rukama i vratiti sve na normalan, uobičajen kolosijek”, opisuje svoju situaciju gospođa Snježana (53) iz Zagreba.

“No onda je došla epidemija i iznenada sam se počela osjećati kao da mi izmiče tlo pod nogama. Ta neizvjesnost što donosi sutra, hoćemo li se razboliti i kad će sve završiti, pa onda smanjenje prihoda, pa škola od kuće (mlađi sin je još u srednjoj školi), pa rad od kuće… Iako se svi inače dobro slažemo, sad kad smo stalno bili zajedno, počeli smo se svađati oko sitnica, a ja više iznenada nisam imala enirgije niti ideje kako to zaustaviti”, govori dalje gospođa Snježana.


“Po prvi puta sam doista podlegla stresu, nisam više bila funkcionalna kao prije, a zbog toga me počela peći savjest jer mi se činilo da nisam svojoj obitelji onoliko korisna koliko bih trebala biti, i to baš sada kad sam im možda bila najpotrebnija. Počelo me živcirati i ono što me prije smirivalo ili uopće ne bih primijećivala. Poslije jedne dosta burne svađe, uvidjela sam da tako više ne ide. Nije me sram priznati da sam potražila pomoć. Nazvala sam psihologa. I to je bila dobra odluka. Nisam dobila sad neki savjet koji bih isti čas mogla primijeniti, ali sam ipak od stručne osobe čula par stvari koje su mi pomogle. Za početak, doznala sam da u ovome nisam sama, da se puno ljudi osjeća kao ja i da dosta ljudi traži pomoć. Ta spoznaja bila mi je utješna. I kasnije je bilo lakše. Sad na prvi znak da pucam po šavovima, zovem psihologa i ne dopuštam da se kaotično stanje u mojoj glavi razbukta”, kaže na kraju Snježana.

Što je stres, kako ga prepoznati i što učiniti?

Doista, ovakve priče u posljednje su vrijeme vrlo česte. Stres, na koji niti prije nismo bili posve imuni, sada je postao još intenzivniji s obzirom da nam je svima budućnost neizvjesnija. Ipak, neki se s pritiskom nose bolje, nego gore. Zašto je to tako, rekla nam je Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Zagrebačkog psihološkog društva.

Što je to stres?

O stresu govorimo kao o stanju narušene psihičke i tjelesne ravnoteže do kojeg dovodi osjećaj ugroženosti ili osobni doživljaj da se ne možemo suočiti sa zahtjevima okoline ili im se prilagoditi. Stres je univerzalno stanje, svi se možemo (ponekad) tako osjećati, a stres mogu izazvati različite individualne ili pak društvene okolnosti. Ključ je u subjektivnoj procjeni – razlikujemo se u onome kakvima procjenjujemo događaje oko nas. Nekima stres izazove gradski promet, drugima javni nastupi, trećima ispit. Što izaziva stres ovisi, kako o našim osobinama, tako i prošlim iskustvima.

Koji su to najčešći znakovi da smo pod prevelikim stresom, odnosno, koji bi bili znakovi da smo pred “pucanjem”, što bi se kolokvijalno reklo? Kad bi stvarno trebalo nešto poduzeti?

Stanje stresa prate tjelesne reakcije, npr. pojačan rad srca i pluća, povišen krvni tlak, povećana napetost mišića – kojima se organizam priprema za reakciju i zaštitu. Iz ove reakcije mogu proizaći i neki pozitivni ishodi; dakle, ne da “samo” preživimo, već i da postanemo otporniji na svakodnevne nedaće. No, ključna riječ je umjereno.

Naš organizam ne može dugotrajno podnositi povišenu razinu pobuđenosti pa tako nakon perioda odupiranja stresu dolazi do iscrpljenosti. I tada se javljaju teži tjelesni simptomi: kronični umor, poteškoće spavanja i nesanica, glavobolje, a zbog oslabljenog imuniteta organizam lakše pobolijeva.

Emocionalno se stres očituje kroz osjećaj tjeskobe i anksioznosti, potištenosti, straha, bijesa. U stanju stresa luče se povećane razine tzv. stres-hormona kortizola, ali i adrenalina (zbog trajne pripravnosti na reagiranje), koje dovode do biokemijske neravnoteže. Što to znači? Povećane razine hormona dovode do promjena u tijelu, pa tako i u mozgu, te u konačnici oslabljuju naše sposobnost koncentracije, potom organizacije, planiranja i donošenja odluka – drugim riječima, oslabljuju naše rezoniranje i razmišljanje.

Imajući to u vidu – da, posljednjih par mjeseci, ali i vrijeme koje nam tek dolazi, izuzetno su i bit će zahtjevni jako velikom broju ljudi. Onima sa starijim ili kronično bolesnim članovima obitelji, onima koji zbog npr. posla žive odvojeni od svojih obitelji, onima koji ne znaju što će biti s njihovim plaćama ili radnim mjestom, posebice u područjima rada najviše pogođenih mjerama suzbijanja pandemije. Tu najčešće spominjemo ugostiteljstvo, turizam, trgovinu, no ne zaboravimo kako su se ove mjere odrazile na poslove medicinskih djelatnika, učitelja i nastavnika te svih drugih službi i zaposlenja kojima je temelj rad s ljudima.

Osim formalnih promjena (npr. protokola zaprimanja u bolnice ili on-line nastave) mjere su mnogima donijele izostanak ili smanjenje uobičajenog kontakta, neverbalne komunikacije, osmijeha, zagrljaja. A ljudi su, prije svega, društvene životinje.

Možemo li si nekako pomoći?

Nažalost, ovdje je riječ o vanjskim stresorima, na koje ne možemo utjecati, kao što bi mogli na prebukiranje dogovorima (kojima smo  često skloni) ili zatrpavanje poslom (ako se sami njime natovarujemo). Drugim riječima, stresor je tu, čak i ostaje tu. Ono što ipak možemo je pokušati osnažiti organizam te mu barem tako slati poruku da se netko za nj brine.

U stresnim situacijama poželjno je pokušati zdravo se i uravnoteženo hraniti, redovitim obrocima, zdravim namirnicama, povrćem i voćem. Također, treba pokušati dovoljno i dobro spavati (možda uvođenjem higijene spavanja tako da se odlazi na spavanje u isto vrijeme, uz istu rutinu). Važno je pokušati se opustiti, koliko je to moguće. Uz prijatelje, knjigu, filmove.

Možda najvažnije je nikako ne zaboraviti fizičku aktivnost koja poboljšava raspoloženje povišenjem razine serotonina u mozgu za što je najbolja aerobna vježba, npr. hodanje, trčanje, bicikliranje ili plivanje. Posebnu korist vježbanje ima za izlučivanje endorfina (čiji naziv doslovno znači “vlastiti morfin”, odnosno morfij, sredstvo za ublažavanje boli koje tijelo samo proizvodi).  Fizička aktivnost je povezana s lučenjem više hormona (npr. hormon rasta, adrenalin, inzulin, testosteron i estrogen,…) koji pogoduju nizu važnih tjelesnih reakcija. Popis je dug pa izdvajam samo neke (osnaživanje mišićnog tonusa, ubrzavanje bazalnog metabolizma, razgradnja masti).

No, da ne bude zabune – promijeniti navike nije jednostavno niti u najpovoljnijim okolnostima. Lako je iz udobnih cipela nabrojati što bi ljudi trebali raditi kako bi si pomogli. Kada je to lako, ljudi to čine i sami, spontano. Boriti se u bremenita vremena, kada se treba starati za obitelj, kad ne možemo zaspati jer ne znamo otkud nam novci za bolju i zdraviju prehranu, je izuzetno teško.

Mogu li se građani nekome obratiti za pomoć? Imate li možda podatak, jesu li ljudi u ovom razdoblju više tražili psihološku pomoć?

Dobra vijest je da za to postoje obučeni saveznici – psiholozi, psihoterapeuti – koji mogu saslušati, umiriti, dodati neke druge naočale i perspektivu gledanja na probleme i, što je najvažnije, biti tu.

Tijekom proteklog razdoblja veći je broj sugrađana prepoznao ovu potrebu i zatražio psihološku pomoć, u vidu poziva na telefone za psihološku pomoć dostupne u svim županijama, ali i mnogim nevladinim organizacijama čiji su stručnjaci bili često dostupni za savjetovanje 0-24. U ranijim mjesecima su psihološke savjetodavne službe, odnosno odlasci psihologu bili onemogućeni zbog “zatvaranja”, no to je sada i te kako opcija. Ne samo opcija, mnogima je izuzetno potrebno.

Otvoreni telefoni za psihološku pomoć građanima

Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” otvorio je osam telefonskih linija na koje mogu zvati građani iz cijele Hrvatske.
Svaki dan od 8 do 22 sata bit će im pružena psihološka pomoć u  situaciji vezano uz dvije paralelne krize, koronavirus i potres u Zagrebu.

Telefoni: 01 6468 334, 01 6468 335, 01 6468 337, 01 6468 338, 01 2991 356, 01 4696 276, 01 4696 107, 01 4696 297.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP