Prati nas

Mozaik

Ovo svekrve nikad ne bi smjele činiti ako im je do mira u kući

Može li odnos svekrve i snahe biti dobar? Može – ako svekrve slijede ovih nekoliko jednostavnih naputaka koje su sastavile njihove snahe. Popularna autorica Kristen Mae na duhovit se način pozabavila onime što svekrve baš nikada ne bi smjele činiti ako im je stalo do mira u kući.

Objavljeno

|

Je li Plan 21 uspio?
Zbunjeni ste? (foto: BigStock)

“Moje prijateljice i ja imamo dogovor: ako se ikada u životu budemo ponašale poput naših svekrva, jedna drugu imamo pravo snažno udariti šakom u nos”, dijelom šaljivo, a dijelom i ozbiljno govori Kristen Mae, autorica popularnih knjiga i blogerica koja se u svojim radovima često dotiče unutarobiteljskih odnosa.

Kristen i njezine prijateljice sastavile su tako listu od 15 stvari koje svekrve baš nikada ne bi smjele raditi. Ovaj duhoviti popis djevojkama služi kao svojevrsni podsjetnik čega se trebaju kloniti kad jednom i same postanu svekrve.


1. Tražiti od sina da nju stavi ispred svoje supruge

Kad jednom moj sin bude oženjen, njegova će žena biti na prvom mjestu. Već sad se lagano pripremam na taj neizbježan događaj. Svakako me snažno udarite u lice ako ikad sinu prigovorim što svoju suprugu stavlja ispred mene i što je voli više nego mene. I bolje mu je da nju voli najviše od svega, jer ona je majka njegove djece. Tako naprosto stvari stoje.

2. Tražiti od unučadi da taje nešto svojim roditeljima

Roditelji su glavni! Ne postoji takozvana “privilegija baka i djedova”. Kad jednom budem baka, molim vas ne dopustite mi da razljutim svoga sina i snahu dajući djeci vreću slatkiša ako su oni to zabranili.

3. Pokušavati riješiti razmirice između sina i snahe

Svekrve se nemaju što miješati u brakove svojih sinova. Ako me ikad ulovite da to radim, ne oklijevajte da na meni ispobate svoj najbolji aperkat.

4. Preuređivati snahin dom

Posve je jasno da šalice za kavu trebaju biti spremljene iznad aparata za kavu, pa to barem svatko zna. Ali to nije moja kuhinja i mene se ne pita gdje trebaju biti šalice za kavu. Svekrva nikada ne smije preuređivati snahinu kuhinju i dom uopće. Nikada!

5. Slagati snahinu odjeću bez njenog odobrenja

Ima nešto slatko i lijepo u pomaganju a da vas to nitko nije zamolio. No postoje i stvari koje se zovu tuđe donje rublje i koje se ne diraju. Čak i ako mislite da biste mogli pomoći oko slaganja veša, zapamtite da snahine gaće nemate što slagati.

6. Kupovati snahi odjeću koju bi najradije i sama nosila

Svekrve ne bi trebale kupovati snahama odjeću, pogotovo ne onu koju bi same nosile. Je li to iz neke želje da snaha izgleda poput mene pa da sin pokazujući ljubav prema njoj, na neki način pokazuje da i mene još uvijek voli, ne znam. No svekrve i snahe će rijetko dijeliti ukus u odijevanju.

7. Misliti da je njen sin savršen

Ovo je poznato i pod nazivom “Moja snaha je uvijek u krivu”. To da je sin uvijek u pravu, potpuno je pogrešna pretpostavka. Zapamtite da je i vaš sin samo muškarac.

8. Misliti da je njena snaha savršena

Ovo je možda još i gore nego misliti da je sin savršen jer otvara prostor za gorko razočaranje kad se snaha opusti i otkrije svoju ljudskost.

9. Ulaziti u snahinu spavaću sobu bez kucanja

Mnoge svekrve misle da je lagano kucanje dovoljno prije nego banu snahi u sobu. Krivo! Nikada, ali baš nikada ne treba zaboraviti na intimne trenutke koji se odvijaju između mojeg sina i snahe i da je to prizor kojeg svakako želite izbjeći.

10.  Davati savjete koje nitko nije tražio

Molim vas, gurnite me niz stepenice ako ikada budem pokušala snahi dati savjet koji nije tražila. I dok se budem oporavljala u bolnici, podsjetite me da nitko ne voli neželjene savjete, a posebno snahe.

11. Pojaviti se nenajavljena

Baš kao i broj 9, i ova situacija može izazvati prilično nelagode. Neka vam ne padne ni na pamet banuti u stan sina i snahe bez najave.

12.  Kritizirati snahinu kuhinju

Ovo uključuje superiorno drobljenje o tome kako najbolje spraviti umak ili dodavanje ulja na vatru kad je u pitanju način spravljanja juhe. Snaha kuha onako kako voli ili najbolje što zna. I misli da je to što je skuhala ukusno. Trudila se i, iako to ne želi priznati, želi me impresionirati. Ako me ikad zateknete da kritiziram njezinu kuhinju, molim vas prisilite me da bosa prijeđem preko hrpe unukovih lego kocaka.

13. Očekivati da se sin umiješa u svađu između nje i snahe

Ovo se ne smije ni pod koju cijenu. Ako sa snahom imate neki problem, same to riješite i ne očekujte od sina da se miješa.

14.  Ponašati se pasivno-agresivno

Koja žena ne voli onako malo podbosti kad se pruži prilika? No koliko god to bilo slatko, ne valja to činiti kad je snaha u pitanju. Svakako me spriječite u tome ako primijetite samo i naznaku pasivne agresivnosti.

15. Uspoređivati se sa snahinim roditeljima

Možda se sin voli družiti s njima. Možda oni imaju viši društveni status. Možda su zabavni, elokventni i druželjubivi. Možda imaju ljepšu kuću i zanimljivije prijatelje. No ako me čujete da se uspoređujem s njima, molim vas, opalite me tavom po glavi.

.

Mozaik

Osobe starije dobi često su na meti teleoperatera. Na što točno treba paziti?

Osobe starije životne dobi su posebno osjetljiva skupina, baš zbog svoje dobi ili zbog svojeg zdravstvenog stanja i kao takve su lakša meta trgovcima i podložniji njihovoj sugestiji. To trgovci, naravno znaju i to koriste kako bi sklopili jedan ugovor više.

Objavljeno

|

“Da, imamo i mobitele i internet i televiziju. Meni je internet jako važan, ali supruzi je važnija televizija. Prije smo imali paket koji je uključivao i fiksni telefon, ali sad smo se toga riješili jer fiksnu liniju, zapravo, ne koristimo”, kaže nam gospodin Vjekoslav (83), umirovljenik iz Zagreba.

“Uvijek smo doma imali fiksni telefon. Pa iz moje perspektive – a ja imam već puno godina – fiksni telefon je osnova, a tek onda ide sve ostalo. No danas se to promijenilo i djeca su nas nagovorila da otkažemo fiksni telefon kako bi si smanjili račune. Stvarno, fiksni telefon nismo ni koristili, ali navika je to”, priča dalje Vjekoslav.


“Ja se služim internetom. Imam laptop i tablet. Ma da vam pravo kažem, ne znam kako je to sve spojeno. Djeca su nam to sredila, preuzela čak i plaćanje tako da mi nemamo brige. No prije smo imali dosta problema da objasnimo teleoperaterima što zapravo želimo. Znate, ta njihova tehnička podrška, to je sve za puno mlađe. Kad ih nešto hoćeš pitati, ne znaš ni kako bi formulirao pitanje, a i to što ti oni kažu teško je razumjeti. Oni svi misle da smo mi tehnički obrazovani i odmah pretpostavljaju da je i nama jasno ono što je njima jasno. A starijima se teško u tome svemu snaći”, žali se Vjekoslav.

“Mi osobno nismo imali neka baš jako neugodna iskustva, ali naši neki rođaci jesu. Moju sestričnu, koja ima isto oko 80 godina i već se pomalo gubi, nazvali su i ponudili joj koješta, nekakav skupi paket s puno interneta i puno TV programa koje ona i ne gleda. A što ona, jadna, zna. Pristala je na sve pa se poslije šokirala kad je stigao račun. Onda su se uplela njena djeca i taj ugovor preinačila. Mislim da nije u redu da telekomi zovu starije i nude im stvari za koje unaprijed mogu znati da im ne trebaju. To je lov u mutnome. Pa ako ćeš na umirovljenicima zarađivati, to je stvarno grozno”, kaže Vjekoslav.

Doista, puno je takvih priča: da su telekomi umirovljenicima prodavali skupe i njima nepotrebna usluge, da je bio problem raskinuti ugovor, da su im za neplaćene račune sjedali ovrhama na račune, da posebne tarife za umirovljenike na kraju nisu bile to što su trebale biti. Koje su najčešće zamke i na što treba posebno paziti, pitali smo Dunju Maletić, pravnu savjetnicu iz područja zaštite potrošača.

Dunja Mak (foto: privatni album)

Koliko su česti prigovori na teleoperatere?

U Hrvatskoj nažalost ne postoje više savjetovališta za potrošače. No, do kraja 2018. dok je postojalo osječko savjetovalište u kojem sam ja radila, dobivali smo i do 6.000 pritužbi godišnje. Među tim pritužbama bilo je i jako puno osoba starije životne dobi koje su se žalile na sve vrste proizvoda i usluga. Najveći broj pritužbi, odmah nakon trgovine, odnosio se upravo na teleoperatere.

Što je najčešće bio problem?

Problem je najčešće bio zavaravajuća poslovna praksa. Osobe starije životne dobi ne sklapaju toliko često ugovore putem interneta, nego najčešće dolaze u poslovnicu operatera zbog čega su, zapravo, manje zaštićene. Naime, kad se ugovor sklopi u poslovnici, ne vrijedi onaj period od 14 dana za žalbu kao u slučaju sklapanja ugovora na daljinu, odnosno ugovora sklopljenih preko interneta i telefona. Znalo se dogoditi da djelatnici osobe u poslovnici nagovore na uslugu koja im nije potrebna, a ovi tek kasnije kad pročitaju ugovor ili kad im počnu stizati računi, shvate da to nije to što su željeli.

Recimo, obećano im je da će račun biti, na primjer, 100 kuna, a bio je veći. Tu onda ne mogu više odreagirati, a bude jako teško naknadno dokazati da je njima djelatnik teleoperatera obećao jednu uslugu, a ispostavio drugu. E sada, važno je reći da je u takvim slučajevima dio odgovornosti i na tim starijim osobama koje nisu detaljno čitale ugovor koji se daje na potpis.

Često nam se događalo da nam starija osoba donese ugovor na uvid i u njemu jasno piše o kojoj se usluzi radilo, ali osoba to nije pročitala. Istina, često su to bila sitna slova, ali ipak treba čitati. Osobe starije životne dobi su posebno osjetljiva skupina, baš zbog svoje dobi ili zbog svojeg zdravstvenog stanja i kao takve su lakša meta trgovcima i podložniji njihovoj sugestiji. To trgovci, naravno, znaju i to koriste kako bi sklopili jedan ugovor više.

Osobe starije životne dobi česta su meta raznih telefonskih poziva i nuđenja raznih usluga. Na što treba naročito paziti kad su u pitanju takvi pozivi? 

Točno, zna se da su osobe starije životne dobi češće na meti telefonskih poziva i to se onda smatra ugovorom sklopljenim na daljinu. Novost je kod takvih ugovora da od 1. kolovoza teleoperater mora korisniku poslati obavijest o takvom ugovoru, odnosno o onome što je dogovoreno preko telefona, a KORISNIK MORA DATI SVOJE PISANO ODOBRENJE da se taj ugovor i provede.

Još jednom apeliram na sve korisnike: treba čitati ugovor! I kada smo s nekim razgovarali na telefon, treba nam na kućnu adresu doći obavijest o tom razgovoru i o tome što se sklapa, sve što dođe na kućnu adresu treba dobro proučiti, vidjeti o čemu se radi te onda, da bi taj ugovor doista i bio sklopljen, pisana potvrda se šalje nazad i njome se zapravo potvrđuje da doista želimo uslugu dogovorenu preko telefona. Evo to je taj novi aspekt zahvaljujući kojemu su potrošači ipak malo zaštićeniji nego prije. Naime, bilo je jako puno slučajeva da je preko telefona dogovoreno jedno, a onda je isporučena usluga bila drugačija i bilo je vrlo teško dokazati što je dogovoreno i kako je tekao razgovor.

I prije je postojala odredba da teleoperater mora korisniku poslati obavijest o ugovoru, no sada postoji i taj dodatak da korisnik mora pismenim putem na tu obavijest i odgovoriti te tako potvrditi dogovor. Ako korisnik u roku od 14 dana ne bi odreagirao, ugovor bi se smatrao sklopljenim. I onda se tu opet događalo da korisnik ne pročita ugovor detaljno i propusti taj rok od 14 dana i tada se tu više ništa ne može.

Imamo li problem s nekim teleoperaterom, što nam je činiti?

Bilo koji problem da se dogodi s teleoperaterom, stvar nikada ne treba rješavati usmenim putem već uvijek pisanim. Ono što treba napraviti je uputiti pisani prigovor. Što god da je u pitanju, prigovor mora ići pisanim putem. Osobe starije životne dobi često nemaju svoju e-mail adresu, a teleoperater neće uvažiti prigovor ako je poslan s neke druge e-mail adrese, recimo adrese osobe koja pomaže starijoj osobi. U takvim je slučajevima rješenje je da osoba napiše na papiru prigovor i pošalje ga poštom. Znači, uvijek postoji neka poštanska adresa, netko može pomoći starijoj osobi napisati taj prigovor, i onda ga poslati fizički, poštom, s njihovim imenom i potpisom. Teleoperater u tom slučaju mora odgovoriti na prigovor u roku od 15 dana i na taj način se puno brže i efikasnije rješavaju problemi s tvrtkama nego kad se unedogled zove i kad teleoperateri mogu odgovor i rješavanje problema prolongirati. Postoji i tijelo koje to kontrolira, imamo drugostupanjsko Povjerenstvo za reklamacije potrošača koje kontrolira telekomunikacijske tvrtke. U tom povjerenstvu su udruge za zaštitu potrošača. Ako povjerenstvo donese negativnu odluku, sljedeće tijelo je HAKOM koji vrlo često sporove rješava u korist potrošača. Tako da sve reklamacije treba raditi pisanim putem. Može se to obaviti i u poslovnici, ali tada kupac treba dobiti potvrdu o uloženom prigovoru s točnim datumom i potpisom odgovorne osobe. Od tog datuma teče rok od 15 dana da tvrtka odgovori.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP