Prati nas

Vijesti

Izgladnjuju i tuku invalide, a država im plaća

Piletina se jede jednom tjedno, grozota. Kruli u želucu, oči nam skaču. Nekada je pečeni kruh, šnita-dvije pečenog kruha od starog se kruha napravi. Jednom, dvaput mjesečno je to. Nama je to onda blagdan, priča jedan korisnik.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Zlostavljanje staraca u domovima
foto: Pixabay

Obroci su im oskudni, a repete ne mogu dobiti pa često gladuju. Tuširaju se jednom tjedno, ako je “gazda” dobre volje. Ako požele otići na WC, moraju pitati za dopuštenje. Najčešće ih drže zaključane kako im ne bi smetali. Zabranjuju im mobitel, internet i televiziju. Nije rijetkost ni da ih tuku, ako nisu poslušali naredbu. Nemaju se kome požaliti, kamo otići, objavio je Jutarnji list prenoseći rezultate istraživanja troje profesora sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Sve ovo stvarnost je koju svaki dan proživljava dio osoba s tjelesnim i mentalnim invaliditetom, o kojima se država brine kroz sustav udomiteljskih obitelji i privatnih domova. To su ljudi koje je obitelj zbog njihova stanja odbacila, a neki je ni nemaju. Njih oko dvije i pol tisuće nalazi se u udomiteljskim obiteljima, a nešto manje u privatnim domovima.  Država za njihov smještaj izdvaja od 1600 do 2300 kuna po osobi, a taj novac odlazi udomiteljima. Neki od njih od toga su napravili “biznis”.


Istraživači – profesori i docenti Marko Buljevac, Marina Milić Babić i Zdravka Leutar – i sami su bili u šoku kada su vidjeli koliko je stanje na terenu loše. Svjedočanstva obespravljenih štićenika zabilježili su diktafonom i otkrili kako verbalno i fizičko nasilje nisu rijetkost u udomiteljskim obiteljima.

“Onda me on uhvatio za vrat, jako…Onda me lupio nogom. Ja sam ga isto, al’ ne tak jako zato što je bio malen i nisam ga htjela jako. E, onda je njegov brat nasrnuo na mene i zgrabio me za vrat”, opisala je svoje iskustvo štićenica jednog doma.

Jedna korisnica tako priča kako je sva poniženja trpjela jer se panično bojala da će je zatvoriti “u ludnicu”, gdje će joj biti još gore. „Udomiteljica mi je govorila da sam psihički bolesna i kako nisam ni za što sposobna. Kako nikada neću ozdraviti te da ću uvijek imati problema. Čak je govorila da sam ja najlošija među njima tamo.“

Korisnici se žale na to da su obroci vrlo oskudni, hrana često ne odgovara njihovim potrebama, a zna se dogoditi i da se korisnike za loše ponašanje kažnjava uskraćivanjem hrane. „Piletina se jede jednom tjedno, grozota. Kruli u želucu, oči nam skaču. Nekada je pečeni kruh, šnita-dvije pečenog kruha od starog se kruha napravi. Jednom, dvaput mjesečno je to. Nama je to onda blagdan“, priča jedan korisnik.

Kada u kontrolu dolaze socijalni radnici, bolje se jede, priča druga korisnica. Objasnila je i kako su svi štićenici tada dobili naputke da socijalnoj radnici moraju reći da tako svaki dan “lijepo zajedno jedemo”.

Studija otkriva kako se osobama zabranjuje odlazak na internet. Uzimaju im njihove mobilne telefone i ne dopuštaju da se njima koriste. Problem je i nedovoljna zdravstvena skrb – korisnici se znaju danima žaliti na neke probleme poput zubobolje ili visoke temperature, no udomitelji se na to ne osvrću.

Riječ je uglavnom o udomiteljskim obiteljima u ruralnim sredinama, gdje nema baš nikakva sadržaja, pa se društveni život i život uopće svodi na buljenje u strop u vrijeme između obroka. No, za takve se korisnike može reći i da su dobro prošli u odnosu na one koji su primorani na težak fizički posao, čak i ako im to njihovo zdravstveno stanje ne omogućava.

„Čim sam došla, rekli su mi da ujutro moram nacijepati drva. Ja to nikada u životu nisam radila. Jedva hodam, a kamoli da bih mogla držati sjekiru. Kada sam im rekla da ja zaista nisam u stanju raditi te kako mi nije dobro, strpali su me u automobil i ostavili pred vratima psihijatrijske ustanove. Mogla sam se samo javiti na hitni prijam – nisam imala kuda, nemam nikoga“, govori štićenica koja sada ipak živi u jednom vrlo kvalitetnom domu koji zadovoljava sve njezine potrebe.

Treba reći kako u Hrvatskoj djeluje 1581 udomiteljska obitelj i bilo bi nepošteno reći da su sve takve. Autori studije upoznali su i brojne obitelji u kojima osobe s invaliditetom doista žive kvalitetnim životom, te su u potpunosti uključene u život obitelji u koju su smještene. Zadovoljavajuće se hrane, pruža im se adekvatna zdravstvena skrb i poštuju se njihova ljudska prava. No, problema ima mnogo. Cijelu potresnu priču Jutarnjeg lista pročitajte na ovom linku.

.

Vijesti

Infektolog Ivić o Vidović Krišto: ‘Ne razumije, čini štetu, falsificira’

Njezina sloboda da ne nosi masku ne može ugrožavati nečiju slobodu da ostane zdrav.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Saborska zastupnica Karolina Vidović-Krišto izbačena je danas iz sabornice jer nije htjela nositi masku. Političarka koja je u Sabor ušla na listi Domovinskog pokreta Miroslava Škore, već od prvog dana zasjedanja aktualnog saziva postala je miljenica protivnika protupandemijskih mjera.

Njeno inzistiranje na nenošenju maske komentirao je za Slobodnu Dalmaciju šef splitske infektologije Ivo Ivić. “Zastupnica se bavi stvarima koje jednostavno ne razumije. Ne znam kakve su to sve teorije urota ili što, ali gospođa čini veliku štetu jer je na poziciji saborske zastupnice koja bi trebala prosvjećivati, a ne falsificirati. Ona može željeti da nema bolesti COVID-19, ali epidemija je tu bez obzira na njezine naivne želje”


“Bolest je tu, neće nestati, ali noseći masku, držeći distancu, izbjegavanjem većih okupljanja, može se dobro upravljati krivuljom zaraženih. Vidjeli ste ovo ljeto, kad smo se malo više opustili, što se događa. I sad zamislite da poslušamo zastupnicu, skinemo svi maske, družimo se i pravimo se da SARS-CoV-2 ne postoji, pa nastao bi kaos. Ovako uz malu žrtvu možemo upravljati brojem oboljelih, dobro ih zbrinuti, te ostatak sustava može normalno raditi. Sve to ne bi se moglo kad bi se epidemija rasplamsala”, kaže Ivić pa nastavlja:

“Njezina sloboda da ne nosi masku ne može ugrožavati nečiju slobodu da ostane zdrav. Primjerice, što ako gospođa Krišto prenese virus nekoj drugoj osobi i ta osoba njezinu slobodu, dakle nenošenje maske, plati svojim životom? Maske su odlična zaštita, ali samo ako ih nosimo svi. Tada je transfer kapljica iz zaražene osobe prema drugoj zdravoj osobi smanjen na najmanju moguću mjeru – zaključuje Ivić, navodeći da je u ovih pola godine vidio brojne stare i mlade koji su umrli. Doduše, napominje, neki od njih su bili kronični bolesnici, ali da nisu pokupili virus danas bi bili – živi.”

“Ako i ne umrete od bolesti COVID-19, treba li vam da ležite na infektologiji i borite se zrak, imate tešku upalu pluća i budete ‘izvan stroja’ nekoliko mjeseci? Mislim da znate odgovor na to pitanje”, kaže za Slobodnu Ivić.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP