Prati nas

Mozaik

10 jadranskih plaža za osobe s invaliditetom

Plaža prilagođena osobama s invaliditetom trebala bi imati posebne rampe ili liftove za ulazak u more, tuševe, sunčališta i još mnogo toga. No u praksi tek rijetke su kvalitetno opremljene. Za ulazak u more, osobama u kolicima najbolja je rampa. To je najčvršće i najjednostavnije. No obično se dogodi da kad se rampa i napravi, osobe moraju dovoziti svoja kolica.

Objavljeno

|

Plaža Bačvice u Splitu (Plaze za osobe s invaliditetom@Facebook)

Kamo ćemo na odmor? Odgovor na to pitanje razlikuje se od osobe do osobe. I dok će većini odabir destinacije biti uvjetovan stanjem u novčaniku, neki će mjesto za odmor birati po kriterijima poput kulturne ponude, povijesnih znamenitosti, mjesta za zabavu ili ponude restorana.

No osobe teže pokretljivosti ili one u invalidskim kolicima sve će te kriterije ostaviti po strani i voditi se jednim kojega mi ostali često uzimamo zdravo za gotovo: dostupnost plaže. Ljubiteljima mora i plaža, hrvatska obala doista ima što za ponuditi, no dok silazak strmim stepenicama do kakve skrovite uvale većini ne predstavlja poteškoću, osobi u invalidskim kolicima dolazak do takve plaže posve je nemoguć. Štoviše, ulazak u more često je problematičan čak i na posve uređenoj i “pitomoj” plaži.


Plaža autokampa Kovačine na Cresu (Plaze za osobe s invaliditetom@Facebook)

Situacija nije odlična, ali ide nabolje

Gdje se na hrvatskoj obali može okupati osoba u invalidskim kolicima, pitali smo Željka Kladušana, predsjednika Udruge paraplegičara i tetraplegičara Istarske županije. „Zadnje istraživanje plaža za invalide bilo je prije sedam-osam godina i stanje tad nije baš bilo zadovoljavajuće, iako se u međuvremenu situacija ipak malo popravila. Prema podacima Ministarstva turizma, na hrvatskom dijelu Jadrana ima 11 plaža potpuno prilagođenih osobama s invaliditetom, a postoji još šezdesetak djelomično prilagođenih“, kaže Kladušan.

No, stanje „na papiru“ je jedno, a ono u praksi nešto posve drugo.

„Ministarstvo turizma financiralo je projekt pregledavanja plaža i utvrđivanja koliko su doista pristupačne osobama u kolicima. Od ukupno 54 destinacije koje smo pregledali, na njih 17 posto uopće se nije moglo pristupiti plaži, djelomično se moglo pristupiti na 7 posto, a na 76 posto destinacija se moglo doći do plaže. Ulaz u vodu nije bio pristupačan na čak 37 posto plaža, djelomično na 44 posto (ili je rampa prestrma, ili je rukohvat samo s jedne strane), a potpuno pristupačnih je bilo samo 19 posto. WC za invalide bio je nepristupačan u 39 posto slučajeva, djelomično pristupačan u 6 posto, a pristupačan u 36 posto slučajeva. Tuš je bio nepristupačan u 52 posto slučajeva, u 2 posto djelomično, a u 46 posto potpuno pristupačan. Sunčalište je imalo samo 6 posto pregledanih plaža, znači samo 2 slučaja, a čak 94 posto pregledanih plaža nije ni imalo sunčalište“, kazuje Kladušan.

Plava plaža u Vodicama (Plaze za osobe s invaliditetom@Facebook)

Što znači dobro opremljena plaža?

„Za ulazak u more, osobama u kolicima najbolja je rampa. To je najčvršće i najjednostavnije. No obično se dogodi da kad se rampa i napravi, osobe moraju dovoziti svoja kolica. No sad je ipak sve više plaža koje imaju dostupna kolica za ulazak u more. Osim toga, plaža mora imati WC prilagođen osobama s invaliditetom i sunčalište veličine 50×200 cm. Naravno, to nije samo za osobe u invalidskim kolicima već za sve ljude smanjene pokretljivosti, primjerice one koji su operirali kuk. Nadalje, postoji točno propisano kako treba izgledati i kolika treba biti kabina za presvlačenje, kakav treba biti tuš i slično. To su one neke osnovne stvari koje zadovoljavaju nas koji smo u kolicima, a koje mogu koristiti i ostale osobe, govori dalje Kladušan.

Također, plaže s plavom zastavom moraju imati i omogućen pristup invalidima, a ove druge ako žele.

„Takvih je plaža sada, na sreću, dosta, a o njihovom broju računa vodi Udruga Lijepa naša koja i dodjeljuje Plave zastave. Oni imaju tridesetak kriterija od kojih jedan kaže da barem jedna plaža s plavom zastavom na području općine ili grada mora imati pristup omogućen invalidima i poseban sanitarni čvor. Donesen je Zakon o gradnji dio kojega je Pravilnik o pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti u kojemu je određeno kako rampa i pristup do plaže moraju izgledati, kako mora izgledati WC i sve ostalo. Nažalost, u praksi sva mjesta s Plavom zastavom ipak ne ispunjavaju te zakonske okvire. To bi trebala kontrolirati sama Udruga Lijepa naša koja je od međunarodne organizacije ovlaštena da daje Plave zastave. Prije nego smo mi proveli istraživanje o dostupnosti plaža invalidima, čak je 50 plaža bilo prijavljeno kao plaže dostupne invalidima. Međutim, kad smo išli pregledavati te plaže, ustanovili smo da su samo četiri djelomično prilagođene i tek dvije u potpunosti prilagođene osobama s invaliditetom i to je jako mali postotak“, kaže Kladušan.

Plaža Valkane u Puli (Plaze za osobe s invaliditetom@Facebook)

Tko to plaća?

Što se financijske strane čitave priče tiče, gradske plaže obično opremaju sami gradovi na inicijativu udruga, a ostale plaže opremaju koncesionari prema ugovoru. Ako žele dobiti plavu zastavu, moraju ispuniti određene kriterije. Čak i Turistička zajednica odobrava neka sredstva, a postoje i Europski fondovi jer postoji jako puno stranaca koji šalju upite vezane baš uz plaže za invaliditete.

„Ponekad se misli da su osobe s invaliditetom nužno i osobe niske platežne moći koje nigdje ne idu, ali to, bar za turiste iz Europske unije, nije točno. Recimo, Šveđanima njihovo socijalno pokriva sve troškove ljetovanja. Dajte im da imaju sve na jednom mjestu – plažu, vježbe, rehabilitaciju, kao na primjer, bolnica u Rovinju – i njima sve to država plaća. Austrijanci također. Oni čak u okviru spomenute bolnice u Rovinju imaju i svoj paviljon. Bilo bi potrebno da uvijek uz adekvatnu plažu postoji i adekvatan smještaj pristupačan invalidima, no s obzirom da to često nije tako, nerijetko na upite iz inozemstva moramo negativno odgovoriti“, govori Kladušan.

Plaža Žnjan u Splitu (Plaze za osobe s invaliditetom@Facebook)

„Prije nekog vremena pokrenuo sam i Facebook stranicu ‘Plaže za osobe s invaliditetom’ gdje sam objavio informacije prikupljene tijekom našeg istraživanja te pozvao ljude da se i sami uključe u kreiranje te svojevrsne baze podataka o pristupačnim plažama. Ljudi se redovito javljaju s fotografijama i informacijama je li neka plaža u međuvremenu obnovljena, je li negdje postavljen lift za ulazak u more osoba s invaliditetom ili je uređeno nešto drugo od potrebne infrastrukture. Također, javljaju i o eventualnim problemima, primjerice u šljunku na rampi ili nepostojanju sanitarnog čvora za invalide. Naša baza podataka stalno raste i ažurira se, a putem naše stranice svi zainteresirani mogu se informirati o destinaciji i plaži koju namjeravaju posjetiti i vidjeti odgovara li njihovim potrebama“, zaključuje Kladušan.

 

Gradska plaža Punta u Omišu (Plaze za osobe s invaliditetom@Facebook)

Najbolje plaže za osobe s invaliditetom

1. Plaža autokampa Kovačine na Cresu ima sunčalište, WC, tuš, čak i spasioca koji je zadužen baš za osobe s invaliditetom.

2. Plaža u kampu Straško u Novalji, ima nekoliko pristupačnih WC-a, tuš je pristupačan, postoji dizalica za spuštanje u more. Preporuča se ljubiteljima kampiranja jer su i sanitarije prilagođene.

3. Gradska plaža Punta u Omišu još je jedan pozitivan primjer. Autom se može doći na označen parking udaljen svega 60 metara od same plaže. Pristup do samog mora je dobro izveden, a u more se ulazi pomoću dizalice. U krugu od 60 metara je i označeni WC. Tuš je, doduše, nepristupačan zbog šljunka. U blizini je i hotel koji je pristupačan osobama u invalidskim kolicima ako ona nisu šira od 70 centimetara.

4. Plava plaža u Vodicama također ima omogućen pristup autom do same plaže. Rampa za ulazak u more je izvedena po propisu, a u blizini su i dva prilagođena WC-a. No i ovdje je pristup tuševima otežan zbog oblutaka.

5. Plaža Valkane u Puli nedavno je obnovljena i ulazak u more osobama u kolicima omogućen je pomoću rampe. I ovdje se autom može doći vrlo blizo samoj plaži.

6. Plaža Kostanj na Kantridi ima lift, rampu i prilagođen WC, a moguća je i pomoć dežurnog spasioca.

7. Na plaži Žnjan u Splitu nalazi se dvostruka rampa ali i lift za ulazak u more. Na parkingu je za invalide rezervirano 10 mjesta, a parking je s plažom povezan pristupnom stazom. Plaža je opremljena i suncobranima, posebnim kolicima za ulazak u more, prilagođenim sanitarnim čvorom, tušem i svlačionicom. Na plaži postoji i spasilačka služba.

8. Plaža Bačvice u Splitu također je opremljena rampom koja je dovoljno duga i spušta se skroz u more, no nedostatak je što ima rukohvat samo s jedne strane.

9. Gradska plaža u Crikvenici. Na plaži se nalazi lift, omogućena je pomoć dežurnog spasioca, a postoji i prilagođeni WC. Kretanje u razini je bez prepreka, povezano rampama.

10. Plaža Copacabana u Dubrovniku ima lift za osobe s invaliditetom koji omogućuje nesmetan prilaz moru. Također postoji parkiralište, a osobe koje iznajmljuju ležaljke tu su ako treba pomoći.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Svi pričaju o tjelesnom mirisu starijih ljudi. No on možda uopće nije tako loš?

Potražite li na internetu odgovor na ovo pitanje, dobit ćete svakojaka mišljenja. A niti znanstvenici se ne slažu oko toga što uzrokuje taj poseban slatkast miris. I postoji li on uopće.

Objavljeno

|

Prošle smo godine ja i moj muž proveli par mjeseci putujući. Za to vrijeme smo našu kuću iznajmili starijem bračnom paru dok se njihova kuća preuređivala. Kad smo se nakon nekoliko mjeseci vratili, kuća je bila besprijekorno čista no u zraku je bio specifičan miris: pomalo ustajao i slatkast, imao je i notu jagoda u kartonskoj kutiji, piše za New York Times Ann Bauer.

Obrisala sam površine i oprala podove no miris je i dalje bio tu. Nije to bio jako neugodan miris ali pomalu čudan i ljudski. Kasnije te večeri sam potražila na internetu: “Imaju li stariji ljudi poseban miris?” Odgovori koje sam dobila bili su da. I ne. I možda.


Spomenula sam to svoje pitanje grupi spisateljica s kojima se povremeno družim, i koje su u dobi od 40 do 70 godina, i dobila vrlo različite odgovore. Mlađe žene su rekle da postoji miris koje povezuju sa starenjem, no starije su to smatrale dobizmom, a neke se čak i uvrijedile.

Meni su 53 godine i postajem sve osjetljivija na ovo pitanje, no također trebam i informacije. Ako postoji način da popravim svoj osobni miris, sada i u budućnosti, želim znati. Zato sam odgovor potražila kod dvoje renomiranih znanstvenika i od njih dobila jednako podijeljeno mišljenje.

Svi su nanjušili stariju osobu

Johan Lundstrom, 46-godišnji biolog u istraživačkom centru za kemiju Monell, kaže da su njegova istraživanja potvrdila ono što su japanski znanstvenici ustanovili još 2001. Nezasićeni aldehid zvan 2-nonenal u većoj je mjeri prisutan na koži starijih osoba gdje često proizvodi specifičan travkast, voskast ili masnjikav miris.

Njegova studija analizirala je uzorke znoja ispod pazuha ljudi u dobi između 20 i 95 godina  i zatim te uzorke ponudila 41 sudioniku na ocjenjivanje koji su trebali reći koliko im je neki miris intenzivan ili neugodan. Sudionici su također mogli označiti misle li da pojedini miris dolazi od mlađe ili starije osobe, a Lundstrom je poslije analizom ustanovio da su skoro svi pogodili ako se radilo o starijoj osobi.

Miris starijih je slabiji od mirisa mlađih ljudi

No George Preti, 74-godišnji organski kemičar također iz centra Monell, kaže kako se njegova istraživanja ne poklapaju s onima japanskih znanstvenika ili doktora Lundstroma. Doktor Preti je uzimao uzorke s kože gornjeg dijela leđa i nadlaktica, podvrgao ih kromatografiji i spektrometriji te ustanovio da niti jedna metoda analize nije otkrila prisutnost 2-nonenal kod starijih ispitanika.

“Miris starijih ljudi je zapravo slabiji od mlađih”, kaže doktor Preti. “Ukoliko ne odete u neki starački dom gdje postoje različiti higijenski aspekti, nećete pronaći onaj tipičan slatkasti miris o kojemu svi pričaju.”

“Znam što vam je George rekao”, kazao je doktor Lundstrom. “No on je u krivu. Njegova studija je bila postavljena preusko. On je osjetljiv na ovu temu jer je i on sam star.”

Najgore vonjaju sredovječni muškarci

Općenito, studije pokazuju da na “slijepom testu” mirisa najgore prolaze sredovječni muškarci jer njihov miris uvijek bude proglašen najgorim, gorim i od mlađih i od starijih osoba. Najbolji miris, unatoč našim strahovima, imaju sredovječne žene. Kemijska analiza otkriva zašto je to tako: mlađi i stariji imaju nižu razinu lojne sekrecije.

Studija doktora Lundstroma potvrdila je postojanje “mirisa starih ljudi” no naglasio je da većina sudionika ispitivanja taj miris nije ocijenila kao neogodan već neutralan. Lundstrom vjeruje da se taj miris percipira kao neugodan uglavnom zbog konteksta. Lundstrom to uspoređuje s mirisom kravlje balege kojeg u štali smatramo prirodnim, no u spavaćoj sobi uznemirujućim i neugodnim.

Sve je u kontekstu

“U japanskoj studiji su oni ljudi kojima nije rečeno o kakvom se mirisu radi, miris ocijenili neutralnim. No kad su ljudi znali da je miris od starije osobe, ocijenili su ga neugodnim.”

Pristranost u Japanu je očita. Oni čak imaju i riječ za miris starijih ljudi – kareishu – i ona ima negativnu konotaciju. Jedna japanska kompanija, Mirai Clinical, za 16 dolara prodaje i poseban sapun od kakija za koji obećaje da eliminira “uvredljive mirise”.

Doktor Preti sumnja u znanstvenost studije iz 2001. “Kad je studija objavljena, bilo mi je 57 godina i bio sam prilično uvrijeđen njome. Grupa sudionika koje su označili kao stare, uključivala je i ljude od 40 godina. Pa to je ludo!”, kaže doktor Preti.

S druge strane, doktor Lundstrom prihvaća zaključke japanske studije no sumnja u učinkovitost proizvoda baziranih na priči o kereishu; kaže kako nikakav skupocjeni sapun neće popraviti stvar. “Miris ima vrlo veliku podsvjesnu komponentu, pa maskiranje neće pomoći. Svaki miris se veže uz poseban kemijski receptor u nosu i ta informacije putuje čak i kroz vrlo intenzivan parfem”, kaže Lundstrom.

Umjesto toga, on svojim vlastitim ostarjelim roditeljima savjetuje da ostanu aktivni, redovito zrače kuću i peru odjeću i posteljinu, čak i ako se ne doima prljavo. Druge faktore poput genetske predispozicije ili općeg zdravlja je teže kontrolirati.

Bolesti utječu na miris…

Znanstvenici se slažu da ljudi s kroničnim bolestima češće imaju poseban miris, bez obzira na dob. Doktor Preti to više povezuje s posebnom prehranom, metabolizmom i osobnom higijenom, a doktor Lundstrom s mogućnošću – koja je još u postupku istraživanja – da upalni procesi u tijelu uzrokuju odumiranje stanica što proizvodi određen miris.

Doktor Preti, unatoč svojem uvjerenju da stariji ljudi mirišu manje intenzivno i bolje od mlađih ljudi, preporučuje istu stvar.

“To zvuči dosta razumno”, kaže doktor Preti nakon što je čuo Lundstromovu teoriju. “Mi nismo razgovarali o upalnim procesima, a svi sudionici studije rekli su da su zdravi.”

Oba znanstvenika spomenula su da ljudi s godinama, uglavnom oko sedmog desetljeća, pomalo gube osjet mirisa što dovodi do smanjenog osjeta vlastitog mirisa – poput disanja u vlastite dlanove ili njuškanje vlastitog pazuha.

“Uvjeren sam da zdrav osamdesetogodišnjak proizvodi manje mirisa od zdravog tridesetogodišnjaka”, nastavlja doktor Preti. “No kad se u sve upletu bolest i nepokretnost, stvar se komplicira. Vjerujte mi, ja sam brinuo o nekome tko je imao moždani udar. To je posve druga stvar.”

Nonenal i njegov rođak slađeg mirisa, nonanal, aldehidi su otkriveni u dvadesetim godinama prošlog stoljeća otkada se u malim količinama koriste u industriji mirisa i aroma.

“Nonanal, koji se također može naći i na koži starijih ljudi, u industriji parfema zove se i aldehid C-9 i jedan je od sastojaka slavnog parfema Chanel 5′” kaže doktor Craig Warren, konzultant za mirise i bivši potpredsjednik međunarodne kompanije Internationals Flavors and Fragrances.

… a i prehrana

“Moguće je da je taj aldehid prisutniji kod Japanaca nego Amerikanaca”, kaže Warren. (Doktor Preti je iznio pretpostavku da je tome tako jer Japanci jedu mnogo ribe.) “Sada mi je skoro 80 godina i proveo sam život istražujući mirise. Da mi netko kaže da imam specifičan miris, ne bih se uvrijedio nego bih pokušao nešto poduzeti u vezi s time.”

Nova metoda maskiranja mirisa možda je ključ. Doktor Warren surađuje s kompanijom iz Illinoisa, Belle Aire Creations, koja je razvila tehniku maskiranja mirisa većom molekulom koja više ne može s površine “pobjeći” u zrak. “Nonenal bi bio savršeni kandidat za tu tehniku maskiranja'”, kaže doktor Warren. “No koliko ja znam, nitko nije u potrazi za sredstvom kojim bi maskirao taj miris. Tržište nije izrazilo potrebu za tim.”

No možda se radi o tome da je ta tema preosjetjiva za američku kompaniju, dodaje Warren. Neki proizvođači sredstava za žensku higijenu optuženi su za seksizam pa se kompanije možda boje da ne naljute starije kupce.

I na kraju: Ne brinite

Za sada je najbolji način da se riješite mirisa povezanih sa starenjem taj da se dobro brinete o sebi i svom domu: vježbajte, ostanite zdravi i hidratizirani, jedite zdravu hranu, otvorite prozore, redovito perite i čistite. I ne brinite o mirisu.

Nedavno sam svratila do onih starijih prijatelja kojima sam svojevremeno iznajmila kuću. Dok je gospođa posluživala čaj, ponovno sam osjetila onaj slatkasti miris kojeg se nisam mogla riješiti u svojoj kući. No u njihovom udobnom i šarmantnom domu ispunjenom jastucima i tepisima, nije me smetao.

Kontekst, pomislila sam. S obzirom na to, doktor Lundstrom je imao pravo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP