Prati nas

Mozaik

Kako naučiti unuke da budu zahvalni

Hoću sve i hoću to odmah! – zvuči li vam ovo poznato? To je gotovo mantra suvremenog načina života u kojemu nema mjesta zahvalnosti. No dobra je vijest da se zahvalnost može naučiti. Uživanje u malim stvarima i bivanje svjesnim trenutka pomaže nam izgraditi zahvalnost.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Što kad ne volim unuka? Baka ne voli unuke. Ne volim jednako unuke. Zašto ne volim unuke?
foto: BigStock

Zadatak baki i djedova je razmaziti unuke, zar ne? Lako je pretjerati s darovima, pogotovo za rođendan ili blagdane. No najvažniji dar koji im ikada možete dati je dar zahvalnosti. „Istraživanja su potvrdila da su djeca koja su prakticirala zahvalnost zadovoljnija sa svojim životima, imaju čvršći odnos sa svojim roditeljima i rođacima, imaju bolje ocjene i manje su sklona depresiji“, kaže za portal The Grandparents Jeffrey Froh, profesor psihologije na Sveučilištu Hofstra.

Ono najbolje u vezi zahvalnosti je to što se ona da naučiti. Jedina prepreka je danas uvriježeni „želim sve i želim to odmah“ stil života. Stalno nas vuku na razne strane, pokazuju nam ovo ili ono, tempo je užasan. Najbolje što možemo učiniti da bismo postali zahvalniji je usporiti na trenutak. Kad usporite, možete bolje procesuirati što se zapravo događa, bez obzira radi li se o obiteljskom izlasku ili mirnoj večeri u vlastitom domu. Uživanje u malim stvarima i bivanje svjesnim trenutka pomaže nam izgraditi zahvalnost.


Evo još četiri načina koje predlaže profesor Froh, a koje vam mogu pomoći da naučite svoje unuke zahvalnosti:

1. Ograničite darove

Uvijek je zabavno donijeti unuku dar, no radite to razumno. Moja je supruga pronašla izvrstan vodič koji kaže: “Daruj im jednu stvar koju trebaju, jednu koju žele, nešto za čitanje i komad odjeće.”. Na taj način ostat ćete usredotočeni na ono što je doista bitno. Također, darujte im dar iskustva tako što ćete s njima provesti kvalitetno vrijeme, pogledati neki film zajedno ili ih odvesti na kratko putovanje.

Iskustva su mnogo bolje od igračaka. Tih iskustava djeca se mogu sjećati zauvijek te tako iz njih crpiti sreću i kratkoročno i dugoročno. Prisjećajući se lijepih zajedničkih trenutaka, djeca cijene prošlost u kojoj su se ona dogodila, sadašnjost u kojoj se toga prisjećaju i budućnost u kojoj to iskustvo žele ponoviti.

2. Budite primjer zahvalnosti

Možda vam se to čini preočitim, no to se često previđa. Pokažite djeci primjerom kako izgleda i što čini zahvalna osoba. Omogućite im da vide da ste velikodušni, da zahvaljujete svojim prijateljima i članovima obitelji kad učine nešto lijepo za vas. Kad nekome na nečemu zahvaljujete, potrudite se da djeca to vide i da shvate koliko je čin zahvaljivanja važan.

Učinite ova tri koraka kad namjeravate pokazati zahvalnost vlastitim primjerom:

Pokažite namjeru: Ako vam prijatelj dođe pomoći popraviti nešto, objasnite unuku da je prijatelj odabrao učiniti nešto lijepo i potrudio se doći i pružiti ruku

Pokažite cijenu. Objasnite djetetu da je prijatelj, odlučivši pomoći vama, možda zbog toga propustio napraviti nešto za sebe, npr. pogledati omiljenu emisiju na televiziji koja se emitira baš u to vrijeme

Pokažite korist: Razgovarajte s djetetom o tome tko sve profitira od nekog nesebičnog čina. Vama je prijatelj pomogao, pa ste vi možda uštedjeli neki novac. Drugi put ćete vi pomoći njemu.

Također, možete ukazati na velikodušnost drugih prema vašem unuku. Primjerice, možete reći: „Nije li lijepo od Marka što ti je došao pomoći oko matematike iako je želio ići gledati utakmicu?“

3. Volontirajte

Pomaganje potrebitima pokazuje djeci da postoje oni manje sretni od njih te im omogućuje da sagledaju svoj život iz drugog kuta. Također, volontiranje omogućuje djeci da pokažu da i oni mogu biti korisni i nesebični.

Volontiranje je način da učvrstite vašu vezu i najbolji način da potaknete zahvalnost. Uz zahvalnost, djeca tako vježbaju empatiju i razumijevanje odluka drugih ljudi.

4. Pitajte djecu na čemu su zahvalna

Važan dio razumijevanja zahvalnosti je razgovor o tome. Zamolite ih, najbolje navečer prije odlaska na spavanje, da nabroje tri stvari na kojima su zahvalni. Na taj ćete ih način potaknuti da razmisle o tome koliko su zapravo sretni. Možete im pokloniti i „dnevnik zahvalnosti“ – bilježnicu u koju će zapisivati sve na čemu su zahvalni i sve ljude, mjesta i događaje koji ih čine sretnima.

.

Mozaik

Vrtovi na balkonu nisu samo razbibriga, tako se mogu uzgojiti pristojne količine hrane

Da biste se okušali u vrtlarstvu, nije vam potrebno mnogo zemlje. Pronašli smo ljude koji sasvim ozbiljne količine hrane uzgajaju na vlastitom balkonu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Mali vrt u kojem se može uzgojiti dovoljno hrane da bi se to moglo osjetiti na kućnom budžetu i dovoljno znanja da se to učini, san su mnogih. Hrvatska je neslavni rekorder po udjelu izdataka za hranu u kućnom budžetu, pa tako svaki mjesec u prosjeku na hranu ode 28 posto onoga što zaradimo. To je, doduše, za pet postotnih poena manje nego prije desetak godina kad smo na hranu trošili 33 posto budžeta, ali je dalje puno. Ne treba ni naglašavati da u Hrvatskoj na hranu potrošimo značajno više od prosjeka Europske unije gdje se na hranu troši, ovisno o državi, između tri i deset posto kućnog budžeta.

Razlog ovakvog stanja u Hrvatskoj su niske plaće i mirovine s jedne, a cijene hrane iste ili čak i više nego u ostalim zemljama Europske unije, s druge strane.


No nije samo to. Sve više smo svjesni važnosti zdrave prehrane pa želimo namirnice za koje smo sigurni da su posve prirodne i netretirane ikakvim štetnim stvarima. Osim toga, u današnjem užurbanom i stresnom životu komadić zemlje na kojem bi se moglo raditi i kasnije uživati u plodovima svojih ruku, za mnoge su način opuštanja i mogli bismo reći oblik meditacije uz rad.

Kako nemaju svi luksuz komada zemlje, niti mogu doći do parcele urbanog vrta – koje svojim građanima omogućuju neki gradovi – mnogi se u želji da se nekako ipak okušaju u vrtlarstvu, okreću balkonima, terasama, pa čak i zelenim površinama oko stambenih zgrada. No je li takvo vrtlarenje samo odmor za živce i zgodan hobi, ili se na balkonu može uzgojiti dovoljno hrane za ukusne obroke koji k tome mogu utjecati na kućni budžet? Kolika je uopće najmanja površina na kojoj je moguće uzgojiti neku primjetnu količinu hrane?

Pronašli smo ljude koji kažu da puno površine, uz malo kreativnosti, volje i pametnu organizaciju, i ne treba. Vrtlari entuzijasti okupljeni oko Facebook grupe “Moj mali vrt” podijelili su s nama svoja iskustva.

Slavica Bartolović: “Mi smo jedne godine posadili mahune u tegle po stepenicama i imali dovoljno za sebe, za zamrzivač i za dijeliti. Peršin i celer također radi lista imam u teglama. Vrt mi je mali, ali i u njemu svašta ima. Neke stvari kupujemo, no čovjeka uvijek veseli ubrati svoje, ma koliko god to bilo.”

Irina-Helga Breskvar: “Imam mali balkon širine 98 cm, ali dugačak skoro devet metara. Sadim okruglu mrkvu, celer i peršin za list, jagode, češnjak, blitvu, balkonski paradajz, bosiljak, timijan… Svašta.”

Martina Mačković: “Imam vrt na lođi i terasi. Uistinu se osjeti na kućnom budžetu. Salatu nisam morala kupiti od studenog 2019. do kraja lipnja ove godine, a jedemo je skoro svaki dan. Sadila sam salatu i sijala rikolu u različitim fazama i šišala je kod branja pa bi ona iznova potjerala. Imala sam i dosta blitve koja nanovo raste kad se pošiša, doduše ne tako brzo kao salata. Sadim i mladi luk, češnjak, hrpu celera, provansalskog kelja, a o isplativosti začinskog bilja da ne govorim: ružmarin, bosiljak, kadulja, majčina duđica, vlasac, peršin, celer, kopar. Imala sam i manje količine mladog krumpira, oko 1,8 kg te rajčice.”

Biserka Rak: “Imam nekih 40 kvadrata vrta i uvijek ima nešto u njemu, ovisno koje je godišnje doba. Vrt je na suncu, dosta zaklonjen od vjetra i jako rano počnem s berbom povrća. Prve rajčice, paprike i tikvice berem već u kasno proljeće, a ako računate koliko je kilogram svega, osjeti se ušteda. Uvijek imam svega pomalo koliko nama treba, a višak ili kuham ili spremam u zamrzivač.”

Julijana Cifrek Brna: “Ja imam vrt od cca 100 m2. Nije puno, ali uz redovito sijanje i održavanje, ima svega pomalo. Povrće kupujem samo kad mi nešto ne uspije, recimo ove godine paprika. Rad u vrtu opušta, smiruje i jedno mi je od najdrazih mjesta.”

Lili Mendeš: “Imam vrt od oko 180 kvadrata. To je baš za ostavljanje briga i problema, uživanje u plodovima i njihovoj ljepoti… Nadmudrujem se sa štetnicima, no zato imam ekološki uzgoj povrća i voća. I dakako da to pomaže kućnom budžetu.”

Za četveročlanu obitelj – 50 kvadrata

Koja površina je dovoljna da bi se uspjelo uzgojiti dovoljno povrća, voća ili začinskog bilja da bismo to doista primijetili i na novčaniku, pitali smo Andreju Čoh, urbanu vrtlaricu koja je svoja iskustva u vrtlarenju na skučenim prostorima dijelila i u TV emisiji “Gradionica vrtova” koja se emitirala na HVT-u.

“Da biste uspjeli uzgojiti dovoljno hrane za sebe, a govorimo o četveročlanoj obitelji, onda vam je potrebno oko 50 kvadratnih metara prostora. Naravno, nećete tako moći uzgojiti svu hranu koja vam je potrebna, ali pametnom sadnjom, te godine neke namirnice nećete morati kupovati”, kaže nam Andreja.

“Pametna sadnja znači da će biti iskorišten doslovno svaki centimetar od tih pedesetak kvadrata, pa ako zasadite mahune ili tikvice i pažljivo brinete o njima, to povrće nećete morati kupovati jer ih se može uzgojiti doista puno tako da ćete možda nešto i podijeliti.”

S čim početi?

“Uvijek je najbolje početi sa začinima jer vam za njih doista ne treba puno prostora i možete ih uzgajati u tegli na prozoru. Znači, ružmarin, lovor, timijan… To su sve trajnice što znači da će rasti čitavu godinu”, kaže Čoh pa dodaje: “Ako se odlučite za bosiljak, u jednoj ga se tegli može uzgojiti doista puno. Ja ga nakon branja usitnjavam i stavljam u maslinovo ulje koje potom zaledim u kutijama za led, pa kad mi je potrebno, dodam u neko jelo bosiljak. I što je najvažnije, uvijek znam da je posve prirodno i neprskano.”

“Osim začina, ono što bih svakako preporučila za početak su razne salate koje se mogu uzgajti u teglama na balkonu. Imate li dovoljno prostora, u balkonskom vrtu veličine jedne palete, možete uzgojiti dovoljno salate da je uvijek imate dovoljno. Ako te gredice natkrijete plastikom, produžit ćete im sezonu pa ćete i salate imati dulje. Osim zelene salate, tako možete uzgajati i matovilac, špinat i slično.”

A kad nakon začinskih biljaka steknete “zeleni palac”, možete se okušati u nečem zahtjevnijem. “Imam prijateljicu koja na balkonu ima maslinu koja svake godine daje ploda otprilike jednu za šaku. Naravno, da to nije neka količina, ali samo da vidite da se na balkonima mogu uzgajati i zahtjevnije stvari. Mogu se u teglama imati male voćke, citrusi na primjer, mandarine ili limuni. Oni preko zime mogu biti u stanovima, na zatvorenom, gdje cvjetaju čitave godine i prostoriji daju prekrasan svjež miris. Za tako uzgojen limun ste posve sigurni da nije ničime tretiran pa možete iskoristiti sve: i sam limun i njegovu koricu. Naime, neprskane limune je ponekad teško naći”, kaže nam Andreja.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP