Prati nas

Nema predaje

Kako putovati u invalidskim kolicima

Kako se uopće odvažiti na putovanje? I može li se uopće putovati u invalidskim kolicima? Naravno da može! Međutim, bit će potrebno mnogo više pripreme i organizacije jer prostora za improvizaciju neće biti.

Objavljeno

|

Turizam za invalide, turizam za osobe s invaliditetom
foto: Pixabay

Ljeto je vrijeme godišnjih odmora, putovanja, turističkih razgledavanja i novih doživljaja. I dok će većina nas destinaciju koju želi posjetiti birati prema tome mogu li si je priuštiti, jesu li tamo već bili, kakva je ponuda kulturnih sadržaja i koliko se dobro može pojesti u tamošnjim restoranima, osobe s invaliditetom prije svih ovih kriterija stavljaju jedan posve drugi, no njima presudan kriterij: mogu li do tog mjesta uopće fizički doći. Nesavladiva prepreka tako mogu biti i svega dvije stepenice o čemu većina turista uopće i ne razmišlja. Nešto što se običnom turistu samo po sebi podrazumijeva – razgledavanje uskih kala dalmatinskih gradova, ispijanje kave na dubrovačkim stepenicama ili vožnja uspinjačom u Zagrebu – osobi u kolicima može predstavljati nesavladivu prepreku.

Kako se onda uopće odvažiti na putovanje? I može li se uopće putovati u invalidskim kolicima? Naravno da može! Međutim, bit će potrebno mnogo više pripreme i organizacije jer prostora za improvizaciju neće biti.


Turizam za sve

Posebna grana turizma poznata pod nazivom socijalni turizam, pod koju spada i turizam za osobe s invaliditetom, relativno je nova pojava. Kako se navodi u Nacionalnom programu razvoja socijalnog turizma Republike Hrvatske, još ne tako davno dominantan društveni stav je bio da „turistički proizvod predstavlja luksuzno dobro te da, sukladno tome, taj proizvod ne bi trebao biti dostupan osobama s niskom razinom diskrecijskog dijela dohotka kao ni ostalim društveno ugroženim skupinama (osobe s tjelesnim ili mentalnim invaliditetom, mlađe osobe, starije osobe i sl.)“. Međutim, taj se stav pomalo napušta s obzirom da i Deklaracija UN-a o ljudskim pravima „pravo na odmor i razonodu“ vidi kao jedno od osnovnih ljudskih prava pa turizam ne bi trebao biti samo privilegija određenog društvenog sloja. U skladu s time, termin „socijalni turizam“ polako ustupa mjesto terminu „turizam za sve“ kao turizam koji je pristupačan svima i oslobođen prepreka. No koliko je turizam u Hrvatskoj doista oslobođen prepreka barem kad su one fizičke prepreke u pitanju?

Plaže za invalide

foto: Marjeta Trkman Kravar@Facebook

Iako nacionalni propisi nalažu da se prilikom rekonstrukcije i gradnje građevina treba osigurati nesmetani pristup i kretanje osobama smanjene pokretljivosti, većina objekata još sadrži niz prepreka. Koliko točno ima turističkih objekata prilagođenih osobama s invaliditetom, ne može se pouzdano reći, no Hrvatska udruga paraplegičara i tetraplegičara ističe da je tek 48 hotela u Hrvatskoj prilagođeno invalidskim kolicima. Od javne infrastrukture tek je 11 plaža i kupališta u potpunosti dostupno osobama u invalidskim kolicima, dok je dodatnih 60 tek djelomično dostupno.

Tiskane vodiče za osobe s invaliditetom imaju gradovi Zagreb, Split, Rijeka, Karlovac i Slavonski Brod. Što se tiče prilagođenosti muzejskih prostora, 95 od 280 muzeja ima djelomično ili u potpunosti prilagođenu infrastrukturu za osobe s fizičkim invaliditetom, dok tek četiri muzeja imaju izloške prilagođene slijepim i slabovidnim osobama.

Stanje na terenu

No stanje na terenu ponekad se razlikuje od onoga prijavljenoga. To najbolje zna Marjeta Trkman Kravar, turistička vodičica s dugogodišnjim iskustvom, posebno educirana za vođenje osoba s invaliditetom. Kako kaže, zanimanje za taj vid turizma kod nje je potaknula zgoda kad je u grupi turista imala i jednu djevojčicu kojoj su roditelji potanko opisivali sve što su putem vidjeli. Marjeta je tek tada shvatila da djevojčica ne vidi i da joj roditelji riječima dočaravaju sve što ih okružuje.

“Nama vodičima zna biti jako teško imamo vodimo li grupu osoba s invaliditetom jer se moramo znati prilagoditi situaciji na koju obično nismo upozoreni”, kaže gospođa Marjeta te dodaje kako je ključ u dobroj i detaljnoj pripremi.

Sama je, pripovijeda dalje, u Zagrebu osmislila rutu i priču koja je maksimalno prilagođena određenoj vrsti invaliditeta. Radi li se o osobama u invalidskim kolicima, ruta mora biti pažljivo osmišljena kako bi kolica u svakom trenutku mogla nesmetano proći, a radi li se o slijepim i slabovidnim osobama ruta je takva da obuhvaća što je moguće više stvari koje se mogu dotaknuti.

U svojem je radu primijetila da se ustanove sve više prilagođavaju osobama s invaliditetom ali da je još puno toga što se treba napraviti.

“Grad Varaždin je, primjerice, dosta pristupačan osobama s invaliditetom, u Zagrebu su pak Muzej grada Zagreba i Moderna galerija prilično prilagođene slijepim i slabovidnim osobama. Ustanove sve češće imaju rampe i dizala za invalidska kolici, ali daleko je to još od onoga kako bi trebalo biti”, kaže gospođa Marjeta.

Kao dobre primjere turističkih atrakcija prilagođenih osobama s invaliditetom, turistički vodiči još ističu Slatkovodni akvarij Aquatika u Karlovcu, dvorac Lužnica kod Zaprešića, spilju Vrelo u Fužinama, Jankovićevu stazu na Papuku prilagođenu slijepima i slično.

Hoteli za invalide

Marjeta Trkman Kravar (foto: M.T. Kravar@Facebook)

Educiranje u hodu

Edukacije za vodiče osoba s invaliditetom u Hrvatskoj je u više navrata vodila gošća iz Slovenije, Dominika Koritnik Trepel, članica Udruge turističkih vodiča Slovenije i tajnica Kluba profesionalnih turističkih vodiča Slovenije. Kod planiranja tura za osobe s invaliditetom, gospođa Dominika kao ključno ističe detaljno provjeravanje stanja na terenu jer mjesta za improvizaciju neće biti.

“Svaku destinaciju na koju vodim osobe s invaliditetom, prvo sama posjetim i detaljno provjerim kakvo je stanje: hoće li kolica moći proći, je li rampa dobro postavljena, jesu li toaleti pristupačni osobama s invaliditetom i slično. Ako baš nikako ne mogu sama otići do tog mjesta jer je predaleko, zovem telefonom i detaljno se raspitujem o stanju na terenu. To ponekad znači da će hotelski djelatnici ili konobari u restoranu morati ići i metrom mjeriti širinu vrata kako bih točno znala mogu li proći samo obična ili i električna invalidska kolica. Tako se događa da zapravo i sami turistički djelatnici na terenu u hodu uče kako je to imati turiste s invaliditetom”, kaže gospođa Dominika, te dodaje kako je iznimno zadovoljna susretljivošću turističkih djelatnika u tako iznimnim situacijama.

Što se edukacija koje vodi tiče, one su podijeljene na dvije razine. S jedne strane polaznici detaljno uče o pojedinim vrstama invaliditeta i potrebama osoba s invaliditetom, a u drugom segmentu detaljno se pripremaju i prolaze turističke rute kako ne bi bilo nikakvih iznenađenja kad grupa jednom dođe.

“Jako je važno izaći na teren i vidjeti kako stvari izgledaju. Čak i neka već poznata odredišta važno je ponovno posjetiti prije dolaska s grupom, jer se stvari u prostoru u međuvremenu mogu i promijeniti. Mislim da je jako važno da s grupom turista s posebnim potrebama vodič bude čitavo vrijeme, a ne da ih samo provede sat-dva po nekom gradu i onda ostavi da se sami snalaze.

Veliki problem su starije građevine koje valja prilagoditi što je često vrlo teško, ali gotovo sve novije odmah su računale na pristupačnost osobama u invalidskim kolicima. No veliki problem i dalje ostaju nacionalni parkovi koji su tek u manjoj mjeri dostupni osobama s invaliditetom.”

Ljetovanje za osobe s invaliditetom

Dominika Koritnik Trepel (foto: D.K. Trepel@Facebook)

Pomoć moderne tehnologije

Sve više agencija počinje se baviti tim vidom turizma. Primjerice tu su agencija Travabled, Split-Travel-DMC, Yellow Split i slične. One će prema željama i posebnim potrebama gostiju kreirati turističku ponudu i osigurati da su sva mjesta koja se posjećuju doista i pristupačna osobama s invaliditetom.

Uloga turističkih vodiča, pogotovo u ovom segmentu turizma, često je nezamijenjiva, no za one koji ipak žele putovati sami od velike su pomoći i nove platforme putem kojih se može doći do informacija. Jedna od takvih je i platforma već spomenute agencija Travabled i njezinog idejnog osnivača Stipe Splivala koji na zamisao došao tijelom jednog putovanja u Amsterdam kad nije mogao naći ni približno dovoljno informacija koje bi mu omogućile neometan boravak i kretanje gradom u invalidskim kolicima.

Radi se zapravo o internetskom servisu putem kojeg osobe s invaliditetom mogu naći smještaj, letove te sve ostale usluge važne za njihova putovanja. Štoviše, sami korisnici vlastitim unosima uključuju mjesta za koja znaju da su u potpunosti dostupna osobama s invaliditetom. Tako je načinjena baza putem koje korisnici mogu dobiti informaciju iz prve ruke o pristupačnosti određenog mjesta.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.

.

Nema predaje

Umor, valunzi, smanjena spolna želja? Dr. Krnić kaže da ste možda ušli u andropauzu

‘Mnogim je muškarcima još uvijek neugodno razgovarati o smetnjama u spolnom životu, prvo sa svojim obiteljskim liječnikom, koji je, nota bene, danas najčešće ženskog roda, a onda i sa specijalistom odgovarajuće struke.’

Objavljeno

|

Kronični umor, poremećaj koncentracije i spavanja, smanjen spolni nagon, razdražljivost, valunzi… Ako ste ove simptome odmah povezali s menopauzom, niste baš puno pogriješili. Jer doista se radi o simptomima menopauze – no oni su prisutni i kod muškaraca.

I muškarci imaju “svoju menopauzu” koja se zove andropauza. Naime, i žene i muškarci oko pedesete godine prolaze kroz hormonalnu promjenu uslijed koje njihov organizam počne lučiti manje hormona što dovodi do raznih promjena u tijelu.


Sama riječ “andropauza” dolazi od grčkih riječi andras (muškarac) i pause (prestanak). Ova promjena naziva se i “muška menopauza”, “muški klimakterij”, “androkliza”, “smanjenje androgena u starijih muškaraca”, “sindrom starećeg muškarca”, “hipogonadizam kasnoga nastupa”, itd. i nipošto se ne treba brkati s krizom srednjih godina.

I dok je menopauza kod žena malo naglija pa su i simptomi izraženiji, andropauza kod muškaraca nastupa postupno pa često prođe “ispod radara”. Osim toga, s obzirom da andropauza dovodi i do određenih poteškoća na seksualnom planu, muškarci o tome nerado govore.

No andropauzu nipošto ne treba zanemarivati jer se radi o promjeni kroz koju prolaze svi muškarci. Zato smo porazgovarali s doktorom Mladenom Krnićem, endokrinologom iz KBC-a Split koji nam je pojasnio o kakvoj je promjeni riječ, kako je prepoznati i, u konačnici, kako kroz nju što bezbolnije proći.

Dr. Mladen Krnić (screenshot: Dedal/Youtube)

O menopauzi se govori, iako možda ne toliko koliko bi trebalo, no o andropauzi se ne govori uopće. Prolaze li baš svi muškarci kroz promjenu?

Svima se postupno smanjuje razina testosterona. Između 40. i 70. godine života, ukupni i slobodni testosteron u serumu smanjuju se približno 1.2% godišnje. Dvanaest posto muškaraca starijih od 50 i gotovo 50% muškaraca starijih od 80 godina imaju nisku razinu ukupnog testosterona. Ne doživljavaju, međutim, svi muškarci jednaki pad, a i vrlo različito reagiraju na, načelno, jednaki pad testosterona.

Može li se govoriti o nekoj određenoj dobi kad nastupa andropauza ili je to individualno?

Starenjem, mijenja se proizvodnja više hormona, što dovodi do disharmonije cijelog endokrinog sustava. Ove hormonske promjene imaju različite utjecaje na tjelesne funkcije, a točan nastup simptoma nije predvidiv. Tradicionalno se dob iznad 50. godine života označava kao vrijeme kad započinju promjene, ali to je zaista krajnje individualno, a i primjetne su promjene u kronobiologiji ljudi pa se starija dob sve više “pomiče”. Moraju biti prisutni i simptomi i razina testosterona ispod određene razine da bi se posegnulo za liječenjem.

Koji su najčešći simptomi andropauze?

Simptomi su mnogobrojni. Na prvom mjestu su naravno smanjenje libida (spolnog nagona) i potencije, smanjenje kvalitete orgazma, volumena ejakulata (sperme) ali i čitav niz nespecifičnih promjena kao što su kronični umor, lako umaranje, smanjena fizička snaga, smanjenje tjelesne dlakavosti, anemija, poremećaji koncentracije, pamćenja, spavanja, manjak inicijative, razdražljivost, depresivnost, promjene raspoloženja, ponekad i “fumade” (valunge) u blažem obliku. Ukratko, simptomi dosta slični onima u perimenopauznih žena.

Obraćaju li se muškarci liječniku zbog andropauze? Što kažu, što ih najviše muči?

Moglo bi se reći da raste svijest o ovom problemu, ali vrlo sporo. Mnogim je muškarcima još uvijek neugodno razgovarati o smetnjama u spolnom životu, prvo sa svojim obiteljskim liječnikom, koji je, nota bene, danas najčešće ženskog roda, a onda i sa specijalistom odgovarajuće struke (andrologijom se bave endokrinolozi i urolozi). Dobar dio muškaraca probleme koje osjećaju jednostavno prihvaća kao neumitni danak dobi, a često su ovi problemi potisnuti u drugi plan drugim, po život opasnijim bolestima (vlastitim ili partneričinim). Relativno je niska razina svijesti o deficitu testosterona i među liječnicima koji se ne bave usko ovom problematikom pa se zaboravlja da nije samo spolna funkcija ta koja je pogođena manjkom testosterona, već se, barem dijelom, i drugi problemi (anemija, osteoporoza, neuropsihološke tegobe…) javljaju kao posljedica manjka testosterona.

Mislite li da je smanjenje seksualne funkcije možda jedan od razloga zašto muškarci šute o svom klimakteriju?

Sigurno je da jest. O tome bi više mogli reći psiholozi koji se bave spolnim životom, ali jasno je da postoji nelagoda, zazor i sram kod velikog broja ljudi kad treba govoriti o spolnom životu. Puno ovisi i o partnerici (ili o partneru – ne treba zaboraviti da u andropauzu ulazi i homoseksualna populacija). Motivacija za postavljanjem dijagnoze i liječenjem vrlo često dolazi upravo s te strane. Partnerica nezainteresirana za spolni život često znači i da će pogođeni muškarac biti demotiviran da potraži pomoć.

Kod žena imamo menopauzu, kod muškaraca andropauzu, no postoji i nešto što se zove “andropauza kod žena”. O čemu je riječ?

Muški spolni hormoni su normalno prisutni i kod žena, kao, uostalom, i obratno – ženski hormoni u muškaraca. U znatno manjim koncentracijama, naravno. Ti hormoni su i kod žena (uz estrogene) odgovorni za spolni nagon, mišićnu snagu, krvnu sliku, lijep ten pa i osjećaj dobroga zdravlja. Starenjem, bolestima hipofize, ali i kirurškim uklanjanjem jajnika ili nadbubrežnih žlijezda gdje se ovi hormoni proizvode, dolazi do pada njihove koncentracije i izostanka spomenutih učinaka. Nadoknada ovih hormona kod žena još je predmet diskusije, iako su preparati DHEA(S) u Americi dostupni i bez recepta.

Kad se govori o muškim spolnim hormonima uvijek se spominje testosteron. No ima ih još, zar ne?

Regulacija proizvodnje muških spolnih hormona polazi od dijela mozga koji se zove hipotalamus. Tu se proizvodi hormon ili čimbenik koji regulira proizvodnju dvaju hormona u hipofizi. On se zove GnRH ili oslobađajući čimbenik gonadotropina. Gonadotropini su, naime, ova dva hormona iz hipofize – LH i FSH. LH (luteinizirajući hormon) u testisima pokreće oslobađanje jedne bjelančevine (akutni regulatorni protein steroida), a ova pak unosi kolesterol u stanice i započinje sintezu testosterona preko niza međuproizvoda. Testosteron se u ciljnim tkivima djelovanjem jednog enzima (5-alfa-reduktaze) pretvara u DHT (dihidro-testosteron) koji je, iako prisutan u 10 puta manjoj koncentraciji, odgovoran za većinu androgenih učinaka.

Tu su još i androstendion i DHEA koji se proizvode u nadbubrežnoj žlijezdi i koji imaju važnu ulogu u nastanku erektilne disfunkcije. Ne treba zaboraviti ni SHBG –protein koji na sebe veže spolne hormone i čija koncentracija značajno utječe na dostupnost slobodnih hormona organizmu.

Može li se andropauzu prolongirati? Ili barem ublažiti simptomi?

Može. Vrlo originalnim postupcima – vježbanjem, zdravim navikama i prehranom. Osobito je preporučljivo ne pušiti. Umjerena konzumacija alkohola, osobito crnog vina (a to znači do 2.5 dl dnevno) može biti korisna, ali sve više od toga je štetno. Kod prehrane, osim općih naputaka o mediteranskoj prehrani i kontroli težine, postoje i namirnice koje djeluju kao  prirodni anti-estrogeni (višak estrogena negativno djeluje na razinu slobodnog testosterona), a to su kupus, cvjetača, brokula, kelj, kineski kupus, prokulice. Unošenje dovoljno kolesterola iz kojega se testosteron stvara također je bitno, a naravno i minerala i vitamina (cink, selen, omega-3 masne kiseline, vitamin D, kalcij (riba, orašasti plodovi).

Nisu dobre preslatke i preslane namirnice, previše kofeina. Nije dobro, ni u ovom smislu, imati višak kilograma. Tu su i kseno-estrogeni iz plastične ambalaže, zagađenja, neorganski uzgojenog mesa i slično, pa je izbjegavanje ovih spojeva također preporučljivo. Nadalje, preporučljivo je smanjenje razine stresa što je više moguće. Hormoni stresa, naime, djeluju negativno na testosteron. S druge strane, fizička aktivnost pomaže tijelu da proizvodi  testosteron. Zato treba ostati aktivan što duže, a preporučuje se 30 minuta intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno. Na koncu, ali ne i najmanje važno, dovoljno sna ima nezaobilaznu ulogu u osiguravanju optimalne proizvodnje i ritma izlučivanja hormona. Testosteron se proizvodi najviše za vrijeme tzv. REM faze spavanja pa je važno osigurati dovoljno vremena za punih osam sati spavanja.

Postoji rana menopauza. Postoji li i rana andropauza?

Naravno. To je javljanje opisanih simptoma, praćenih niskim razinama androgena ranije nego što bi se očekivalo. Ovdje nema jasno definirane dobi jer nema ni jasne granice iza koje andropauza nastupa, ali je sasvim jasno da je pojava andropauze, u primjerice 40-godišnjaka preuranjena. Ponekad je i uzrok sasvim očigledan, kao odstranjenje testisa zbog tumora ili neke druge bolesti.

Postoje li hormonalni nadomjesci za muškarce kao što postoje oni za žene? U kojim slučajevima se oni preporučuju, a kad ih je bolje zaobići?

Ima više oblika nadoknade testosterona (gel, injekcije, tablete, a izvan Hrvatske i flasteri i preparati za primjenu preko sluznice usta). Dakako, postoje kriteriji, odnosno indikacije i kontraindikacije za primjenu testosterona. Kriteriji su razina testosterona i prisutnost simptoma (o potrebi i trenutku za primjenu kod stari(ji)h muškaraca se dosta raspravlja), a kontraindikacije su karcinom prostate, karcinom muške dojke, sklonost embolijama, popuštanje srca. Cilj je postići fiziološke (ne pretjerane) koncentracije testosterona bez nuspojava, kojih može biti.

Imaju li i muškarci određene hormonalne cikluse kao što žene imaju mjesečne cikluse? Radi li se i kod muškaraca o mjesečnim ciklusima ili možda tjednim, dnevnim… godišnjim? 

Postoje tzv. cirkadijani i cirkaanualni ritmovi izlučivanja. Već smo spomenuli da se testosteron najviše izlučuje za vrijeme REM faze spavanja, ali postoje i razlike tijekom godine. Testosteron se najviše izlučuje u jesen, iako nisu sve studije konzistentne po ovom pitanju. No valja napomenuti i da se ta ritmičnost postupno gubi starenjem.

Ako neki muškarac posumnja da je ušao u andropauzu, što mu je činiti? U kojem trenutku bi trebao posjetiti liječnika?

Ako se prepoznaje u opisanim simptomima, trebao bi se javiti svome liječniku i zatražiti provjeru hormonskog statusa. Ukoliko ima i simptome i niske razine testosterona – to je onda andropauza.

Jedan prijatelj kojemu je pedesetak godina kaže da je kod sebe primijetio da je smireniji, više se ne uzrujava kao prije, samo bi gledao serije i jeo. Spada li i to u opis andropauze? 

Moglo bi biti. Neka posjeti svog liječnika i zatraži provjeru hormona. Ipak, ako bude htio pričati o tome, upitajte ga i za spolni život. To će najbolje govoriti o tome.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP