Prati nas

Život

Svi želimo znati kako će izgledati naš sprovod

Željeli bismo znati tko će se pojaviti, tko će plakati i što će nam reći u posljednjem pozdravu. Možda bismo najviše željeli znati po čemu će nas pamtiti i kojih anegdota će se prisjetiti. Sahrane, na neki način pokazuju što je zajednica mislila o preminulom, a svi želimo da o nama misle sve najbolje.

Objavljeno

|

Kako organizirati sprovod?
foto: brownpau@Flickr

Ali rijetkima to pođe za rukom, zar ne? Željeli bismo znati tko će se pojaviti, tko će plakati i što će nam reći u posljednjem pozdravu. Možda bismo najviše željeli znati po čemu će nas pamtiti i kojih anegdota će se prisjetiti. Sahrane, na neki način pokazuju što je zajednica mislila o preminulom, a svi želimo da o nama misle sve najbolje.

Australska profesorica Karen Menzies jedna je od onih koja je vidjela barem dio svojeg sprovoda – bdijenje. Suočena s teškom plućnom bolešću završila je u bolnici, a liječnici su je stavili na vrlo visoke doze toksičnih antibiotika. Nije mogla hodati, nije se mogla pokrenuti, trpjela je užasne bolove. Nakon svega, terapija je prekinuta i ostalo joj je svega nekoliko mjeseci života.


„Ideja umiranja i smrtnosti me je okupirala“, kaže Karen za The Daily Telegraph i dodaje da je razmišljala o tome kako bi se njeni prijatelji trebali okupiti na nekom izletu kako bi se prisjetili njenog života. Nešto poput filma Big Chill u kojem skupina prijatelja sa fakulteta organizira ponovno okupljanje nakon smrti kolege. „Kako bi bilo tužno da to propustim!“ pomislila je. I zato je odlučila okupiti svojih 13 prijatelja kako bi zajedno s njima održala vlastito bdijenje.

„Često ne znate koliko značite ljudima, ali odgovorili su entuzijastično. Bili su spremni platiti svoj dio u tom izletu“, dodaje Karen. Umjesto da leži u krevetu i čeka smrt, organizirala je okupljanje i Harvey Baru. „Platili smo toliko puno za ovo bdijenje, a još si živa, govorili su mi. Puno smo se smijali. Crni humor je ponekad jedini način da izdržiš stvarnost“, ispričala je Karen – i ostala živa.

Bdijenje je ipak organizirano prerano. „Srećom, zdravlje mi se poboljšalo. Zapravo, odlično sam. Ali nitko od nas ne zna što mu donosi sutra, zar ne? Barem znam da sam ljudima koji su mi važni rekla što sam im željela reći. A oni su mi imali priliku pokazati koliko sam voljena.“

Kako organizirati vlastiti sprovod?

Karen Menzies (foto: ABC local)

Karen Menzies je odgojena u posvojiteljskoj obitelji punoj ljubavi i nije znala da je aboridžinskog porijekla sve do 15. godine, nakon čega je izdvojena iz te obitelji i smještena u instituciju.  Šok izazvan tom spoznajom i promjenom motivirao ju je da postane predavačica na studiju za socijalni rad i zaštitu djece. Poznata je po istraživačkom radu na traumama koje su pretrpjeli australski starosjedioci. Izgradila je i karijeru u ženskom nogometu.

.

Život

Djed s vitiligom hekla lutke za djecu s istim tegobama

Heklati ga je naučila supruga, a on je vrlo brzo svladao ovu vještinu i postao gotovo ovisan o ugodnom zveckanju heklarice.

Objavljeno

|

“Mrlje koje ja imam su lijepe. Ono što me boli su nedostaci u tuđim karakterima”, kaže Brazilac João Stanganelli Junior (64) koji ima vitiligo. Prve mrlje dobio je s trideset godina, a one su s vremenom postajale sve veće i prekrivale sve veći dio njegovog tijela i lica.

Oboljeli od vitiliga, te vrlo primjetne, ali uglavnom bezopasne bolesti kože, često su meta ismijavanja i zlobnih komentara što naročito teško podnose djeca. Upravo za njih, João je počeo heklati lutke koje također imaju vitiligo. No nije se zaustavio na tome već je počeo izrađivati i lutke s alopecijom ili one u invalidskim kolicima.


“Imam sina s vitiligom i moramo se nositi s puno zlobnih komentara. Divno je ovo što radite za ovu djecu!”, rekao je otac jednog djeteta.

No, ima još nešto. Osim što svojim heklanim lutkama usrećuje djecu, João heklanjem usrećuje i opušta i samoga sebe. Heklati ga je naučila supruga, a on je vrlo brzo svladao ovu vještinu i postao gotovo ovisan o ugodnom zveckanju heklarice.

Fotografije svojih kreacija João objavljuje na svojem Instagram profilu, a pohvale i narudžbe stižu sa svih strana svijeta.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP