Prati nas

Mozaik

Djeca najčešće nisu svjesna da zlostavljaju stare roditelje

Djevojka je baku pitala gdje je pas i zašto je dopustila da pobjegne. Starica nije znala odgovoriti pa ju je unuka nekoliko puta udarila šakom u lijevu stranu prsa, a nakon što je ova pala na pod, još nekoliko puta nogom u trbuh pri čemu su baki pukla dva rebra. O nasilju nad starijim osobama rijetko se govori. Mi smo razgovarali s Filipom Blažon-Šumečki, stručnom suradnicom iz Centra za pomoć u kući Međimurske županije.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Zlostavljanje staraca u domovima
foto: Pixabay

Slučaj obiteljskog nasilja u kojem je dvadesetogodišnja unuka iz Splita prebila svoju osamdesetogodišnju baku, sablaznio je hrvatsku javnost. Naime, krajem 2015. godine unuka je baki nanijela teške tjelesne ozljede nakon svađe zbog psa. Djevojka je baku pitala gdje je pas i zašto je dopustila da pobjegne, a nakon što starica nije znala odgovoriti, unuka ju je nekoliko puta udarila šakom u lijevu stranu prsa, a nakon što je ova pala na pod, još nekoliko puta nogom u trbuh pri čemu su baki pukla dva rebra.

Da ovo nije prvi slučaj fizičkog nasilja unuke nad bakom, otkrila je poslije obiteljska liječnica kojoj je starica došla na pregled desetak dana nakon incidenta. Kako je baka poslije ispričala, psihičko i fizičko maltretiranje unuke s kojom dijeli kućanstvo traje već neko vrijeme, unuka puno pije i obračuni su česti. Ovaj slučaj ponovno je dospio na stranice crne kronike jer je prije nekoliko dana Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo kaznenu prijavu protiv unuke kojoj zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda prijeti od jedne do deset godina zatvora.


Kad je riječ o obiteljskom nasilju, starije osobe su posebno ranjiva kategorija. Pretpostavlja se da je čak četiri do šest posto starijih osoba iskusilo neku vrstu zlostavljanja, no taj je broj po svoj prilici i puno veći jer je ovaj oblik nasilja ujedno i najrjeđe prijavljivan te najmanje istraživan. Zašto je to tako pitali smo s Filipu Blažon Šumečki, stručnu suradnicu iz Centra za pomoć u kući Međimurske županije.

„Nasilje nad starijim osobama je jedna od vrsta nasilja koja se najrjeđe prijavljuje jer je to nasilje koje se obično događa u obitelji i popraćeno je velikim osjećajem srama. Obično sin ili kćer vrše nasilje i onda starije osobe osjećaju nekakvu suodgovornost u tome, misle da tu djecu nisu dobro odgojili ili osjećaju da je to njihov osobni problem i da tako nešto ne treba prijavljivati. To neprijavljivanje je i inače problem i kod drugih vrsta nasilja, no kod nasilja nad starijima to je baš jako izraženo jer je specifično da ih se često izolira, ne samo od prijatelja već i fizički tako da im se zabrani izlazak iz kuće ili sobe. Takvim je osobama jako teško pomoći jer je njima jako teško pomoć uopće i tražiti. Starije osobe često nemaju mobitel pa ne mogu telefonom zvati pomoć.”

Nasilje nad starim osobama je lakše sakriti?

Kad se radi o nasilju nad djecom, to dijete ipak mora izlaziti iz kuće i ići u školu gdje će biti u kontaktu s učiteljima i stručnjacima koji kod djeteta mogu primijetiti neke simptome nasilja. I kad se radi o nasilju nad ženama mlađe dobi, i žena također mora izlaziti iz kuće, pa se lakše primijeti ako nešto nije u redu. Međutim, kod starijih osoba uopće se ne smatra neobičnim ako osoba nije dugo izašla iz kuće. Nije čudno ako svoju stariju susjedu niste vidjeli po par dana ili tjedana i nitko neće pomisliti da nešto ne valja jer ona je stara, možda se teško kreće, a u kući je zbrinuta i ništa joj ne fali. I to je jedan od razloga zašto se nasilje nad starijima tako rijetko prijavljuje. Kad se nasilje i prijavi, obično se radi o težim oblicima fizičkog nasilja radi kojih je bila potrebna medicinska skrb.

Nasilje nije uvijek samo fizičko, zar ne?

Nije. Nasilje uvijek ima više stupnjeva. Prvo dolazi to izoliranje, a kasnije i ostali oblici nasilja poput psihičkog i verbalnog maltretiranja koji su i najčešći. Nakon toga dolazi i fizičko zlostavljanje i tu ima svašta. Također, za nasilje nad starijima karakteristično je i ekonomsko nasilje kad se osobama ne daje njihova mirovina i kad ih se sprečava da budu samostalni. Dakako, ponekad se događa da starija osoba doista više nije sposobna upravljati svojim financijama u smislu da nije pokretna pa ne može ići u banku ili nešto slično. Onda te poslove mora obavljati dijete i ima punomoć za račun, no zna se dogoditi da tu bude zloupotrebe.

Zlostavljanje starih ljudi

Filipa Blažon-Šumečki (foto: privatni album)

Bilo je govora o tome da će se zanemarivanje starijih roditelja kažnjavati novčanom kaznom. Što mislite, hoće li to pomoći?

Mislim da je najvažnije ljude obrazovati i educirati o tome što je sve nasilje. Često se događa da djeca ne smatraju da su nasilna prema svojim roditeljima. Na primjer, zna se reći da je „sa starijima kao i s djecom“ pa se prema njima mora tako i ponašati, da oni ne mogu odlučivati za sebe i da se moraju donositi odluke umjesto njih. No to uopće nije točno ako se ne radi o osobi sa smanjenom radnom sposobnošću ili nekom psihičkom bolešću. Ali u 99 posto slučajeva govorimo o starijima koji su sposobni sami odlučivati i koji su čitav život bili u poziciji da odlučuju ali naprosto imaju drugačiji pogled na neke stvari od svoje djece i sad više nisu u poziciji moći. To znači da su slabije pokretljivosti, ili imaju jako male mirovine.

Vi morate znati da ima jako puno starijih žena koje nemaju nikakvu mirovinu jer nikad nisu bile u radnom odnosu. Radile su u polju i bavile se kućanstvom i sad nemaju nikakva primanja. One apsolutno ovise o svojoj djeci i nemaju nikakve mogućnosti da se izvuku van iz te situacije i da budu samostalne. S druge strane, i oni koji imaju mirovine, od tih mirovina ne mogu normalno živjeti jer su preniske. I sad dolazimo do jednog trenda da su starije osobe kompletno ekonomski ovisne o nekom drugom, najčešće o svojoj djeci. Druga važna stvar za spomenuti je i ta da živimo u ekonomski teškim vremenima pa često i ta djeca jedva krpaju kraj s krajem, a još moraju skrbiti i za stare roditelje. I tu onda dolazi do zanemarivanja koje vrlo često uopće nije svjesno ili namjerno. Zato kažem da je važna edukacija, a ne represija. Samim time što ćete vi nekoga kazniti za zanemarivanje roditelja, vi niste ni izbliza riješili problem. Tako nećete zaštititi neku sljedeću osobu od nasilja.

Koje je onda rješenje?

Kad ovakvih osjetljivih stvari treba se voditi zdravom logikom koja kaže da ako vi imate dobre odnose i dobro komunikaciju s djecom, sve će biti u redu. A ako nemate, onda nijedna kazna neće pomoći. Ponekad ljudi kažu svojoj staroj baki „a što tebe zanima koliko imaš novaca na računu kad ti mi dajemo jesti i piti i ništa ti ne fali?“. Ali pokušajte se staviti u njenu poziciju. Kako biste se vi osjećali da vam netko tako nešto kaže? Imate pravo znati kakvo je stanje na vašem računu jer ste odrasla osoba i niste malo dijete. Edukacija može puno pomoći da ljudi uvide kako je toj drugoj osobi i da osvijeste da to što rade nije dobro.

Kako ljudi reagiraju kad ih se suoči s time da nekoga zapravo, možda i nesvjesno, zlostavljaju?

Ne bih to postavila na taj način jer ako ti netko kaže da si zlostavljač, nemoguće je izbjeći emotivnu reakciju. To je jako teška riječ i ako se to postavi tako, napravit će se kontraefekt. Zato nikad ljudima ne kažem „vi zlostavljate svoje roditelje“ već im pokušavam pomoći da shvate zašto njihovo ponašanje nije u redu. Ljudi doista najčešće nisu svjesni toga. Kad se radi o nekim ranijim, blažim oblicima zlostavljanja, ta edukacija je vrlo važna jer ona pomaže ljudima da osvijeste kakav utjecaj ima njihovo ponašanje. No, kod težih oblika zlostavljanja potrebna je terapija.

Tko provodi edukacije i kako ljude privoliti da idu na edukacije?

Ljude je doista teško privoliti da počnu razmišljati o takvim stvarima, pogotovo kad su sa svih strana bombardirani raznim drugim sadržajima. Nama tu puno pomažu javne kampanje poput ove koju smo mi imali u Međimurskoj županiji „Zaustavimo nasilje nad starijim osobama“ u sklopu koje je snimljen i video, zatim gostovanje na TV-u i slično. Baš TV ima jako velik doseg kod starije populacije, pogotovo regionalne televizije i jutarnji termini kad su oni možda sami doma. Kad se radi o djeci, to je također važna uloga medija, no neki drugi termini i nacionalne televizije. Također, i centri za socijalnu skrb nude mogućnost razgovora o problemima koji možda postoje. No to je onda kad ste već primijetili da nešto nije u redu. To se ne događa često jer postoji stigma oko dolaska na takvo savjetovanje. Zato imamo i info telefon jer puno je lakše nazvati nego fizički doći.

Naš broj je 099/6379088 i otvoren je svake srijede, no on je zapravo samo za područje naše, Međimurske županije. Znam da još ima sos telefon za područje Rijeke, Zagreba i nešto po Dalmaciji. No ne postoji SOS telefon na nacionalnoj razini. Taj sos telefon trebao bi biti dostupan 24 sata dnevno. Moramo uzeti u obzir da se većina starijih ipak ne služi internetom, pa i one informacije koje su javno dostupne na internetu, njima nisu dostupne uopće. Zato su ti SOS i info telefoni jako važni. Također, moramo uzeti u obzir i da je potrebno par godina da se glas o postojanju takve sos linije proširi među ljudima.

Nasilje nije privatna stvar. 

Najbolji put ka rješavanju problema zlostavljanja je da ljudi prestanu zatvarati oči i reagiraju kad primijete da nešto nije u redu. Kod nas je još uvijek jako zastupljeno mišljenje da je obiteljsko nasilje njihova privatna stvar i da nasilje koje nije fizičko ni ne treba prijavljivati. Odgovornost svakoga od nas je da pokuša spriječiti nasilje u bilo kojem obliku. Naravno, to ne znači zvati policiju čim čujete da susjedi malo žustrije raspravljaju, ali da probate komunicirati s osobom za čije ponašanje mislite da nije adekvatno. Ako vidite da nešto ne valja, razgovarajte s tom osobom. Možda netko jedva čeka da ga pitate kakav mu je bio dan. Nekome je dovoljno samo da se ima kome požaliti.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP