Prati nas

Mozaik

Je li Jugoslavija preživjela na internetu?

Činjenica je da se ljudi sa prostora bivše Jugoslavije druže, komuniciraju, kako u stvarnom tako i virtualnom životu, pri čemu najmanje razmišljaju o tome hoće li se to nazvati socijalističkim bratstvom i jedinstvom ili daytonskim suživotom.

Objavljeno

|

Kao državne tvorevine, Jugoslavije nema već četvrt stoljeća. Ali mnogo je primjera gdje nekad tek proklamirano “bratstvo i jedinstvo” sad u ljudskom obliku prelazi državne granice i u virtualnom i u stvarnom svijetu, piše Deutsche Welle.

Kako u virtualnom svijetu nema granica, osim onih koje sami sebi postavljamo, tako se mnoge barijere i predrasude o drugima ruše i prije nego li bi se to moglo svidjeti kreatorima aktualne balkanske stvarnosti. Potvrđuju to svjedočenja onih koji su imali priliku susresti se s ljudima druge vjere, nacije ili države u svijetu koji političari ne mogu tako lako kontrolirati.



Željana je Splićanka, otvorena i vedra duha. Živi dva života. U jednom je domaćica, a u drugom šefica borbenog saveza u popularnoj igri „Drakensang online”. Mjesto je to gdje se susreću ljudi sa područja cijele bivše Jugoslavije. Ima ih iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske, Srbije, ali i drugih europskih država. Neopterećeni politikom, druže se i zajednički spašavaju imaginarnu zemlju Duriju od sudbine koju su joj namijenile sile zla.

Igrom do prijateljstva

„Kroz igru sam upoznala puno ljudi sa područja nekadašnje Jugoslavije, a s nekima sam uspostavila i prava prijateljstva. Bez virtualnog svijeta vjerojatno se nikada ne bismo sreli. Nakon toliko vremena provedenog zajedno online bilo je i logično da se upoznamo. Ispostavilo se da daljina i granice nisu barijera. Tako sam nedavno bila u Sarajevu kod prijatelja koje sam upoznala na internetu, a i oni su bili kod mene na Braču i super nam je bilo. Sarajlija ‘Bosanceros’ već dvije godine dolazi kod mene sa ženom i djecom. I ‘Snopsis’ nas je posjetio, a družili smo se i u Zagrebu gdje nas je ‘Buby’ vodio u najbolje restorane i gdje smo posjetili i gamer show. Na jesen idem kod ‘Magischerose’ u Kovin (u Vojvodini)”, kaže Željana.

Ljudi sa područja bivše Jugoslavije susreću se i na drugim platformama, društvenim mrežama poput Facebooka i Twittera, razmjenjuju mišljenja na forumima, pišu blogove ili chataju na mIRC-u. Ti kontakti, nažalost, nisu uvijek prijateljski. Društvene mreže često se zloupotrebljavaju za širenje mržnje, dok regionalni pravosudni sistemi i tijela za nadzor cyber prostora ne reagiraju uvijek pravovremeno i na odgovarajući način.

Zdravko Čolić, Meri Cetinić i Đorđe Balašević pjevaju “Računajte na nas”

Jugonostalgija na internetu

Život u nekadašnjoj Jugoslaviji često je predmet rasprave na internetu gdje se svaki spomen bivše zajedničke države u pozitivnom kontekstu nerijetko označava kao „Jugonostalgija”. Osnivač i urednik beogradskog portala „Kolumnista” Aleksandar Bečić kaže da je prostor bivše Jugoslavije, uključujući i onaj virtualni, preživio zahvaljujući dobrim ljudima.

„Srećom, poslije svih ludila uspostavljeni su kontakti i osvježile su se mnoge veze koje su pokidane tokom ratnih godina. Neke, nažalost, nisu obnovljene, ali su zato stvorene mnoge nove ‘konekcije’. Razlog je jednostavan i jasan: Imamo isti temperament, a govorimo, manje-više, istim jezikom”, kaže Bečić za Deutsche Welle.

Neki bi postavljali žice i u virtualnom svijetu

On ističe da zahvaljujući dobrim ljudima „sa ove i one strane” veze i dalje postoje, razvijaju se i umnožavaju. „Neko će reći da su rane poslije ratova još svježe, ali da vam skrenem pažnju na činjenicu da je od rata u BiH prošlo već 22 godine. Djeca koja su rođena poslije tog rata sada su uvelike punoljetna i zasnivaju svoje obitelji. Međutim, ne treba se zavaravati. Ima i onih koji bi i dalje da nas dijele po vjerama i nacijama, koji bi valjda i bodljikave žice postavljali na granicama. Da mogu, učinili bi to u virtualnom svijetu. Ali, hvala dobrim ljudima, a i Bogu, mi smo, čini mi se, jači od tih maloumnika”, ističe Bečić.

Javno propagiranje bilo kakve ideje zajedništva posebno je bilo nepopularno tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, kaže za Deutsche Welle sarajevski književnik i novinar Miroslav Pilj. „Na drugoj strani očito je da želja za sklapanjem novih ili ponovnom uspostavom starih ‘pokidanih’ veza među ljudima zbilja postoji i oni to nedvosmisleno iskazuju posebice u tzv. virtualnom svijetu. Istina, nije mali broj ni onih koji taj svijet i mogućnosti koje im pruža koriste za liječenje vlastitih frustracija i širenje mržnje”, kaže Pilj.

Ljudskost uvijek nađe put

Miroslav Pilj autor je mnogih stihova koje su i slavni Indexi pretočili u muziku. Kaže da su njegova iskustva u vezi sa virtualnim svijetom oslobođena bilo kakvog ideološkog i političkog konteksta. „Neki su u tim ratnim i poslijeratnim godinama, nošeni mržnjom i sljepilom pohlepe, pokazali svoja prava lica. Drugi su bili i ostali moji prijatelji i poslovni suradnici, od preminulih članova grupe Indexi, do Fadila Redžića, Borisa Novkovića, Ljubiše Racića, Milića Vukašinovića, Kaliopi Bukle… Mene s njima i brojnim drugim prijateljima vezuje isto ono što nas je vezivalo i prije devedesetih: poštovanje, povjerenje i razumijevanje”, kaže Pilj.

Činjenica je da se ljudi sa prostora bivše Jugoslavije druže, komuniciraju, kako u stvarnom tako i virtualnom životu, pri čemu najmanje razmišljaju o tome hoće li se to nazvati socijalističkim „bratstvom i jedinstvom” ili daytonskim „suživotom”. „Zove li se to preživljavanjem i življenjem ‘bivše Jugoslavije’ ili ne? Mislim da je to najmanje bitno. No, ne treba previdjeti ni činjenicu da su i aktualne ideologije koje su posljednjih skoro tri decenije na vlasti isto tako živjele i postojale i u ‘virtualnom svijetu’, odnosno u glavama ideologa i njihovih sljedbenika. I virtualni svijet može biti instrument manipuliranja, može biti oružje… No, istinske ljudske vrijednosti su kao voda. Uvijek nađu put od čovjeka do čovjeka”, ističe Miroslav Pilj.

Nemoguće je izbrisati sjećanja

Novinarka magazina „Start” Rubina Čengić kaže da Jugoslavija postoji u virtualnom komunikacijskom prostoru i u sjećanju ljudi. „Za neke je to nostalgija, a za druge život jer ljudi imaju kumove, rođake, uspomene, sjećanja, poslovne veze. Postoje i udruženja ljudi koji se osjećaju Jugoslavenima, okupljanja na toj osnovi. Ljudi na društvenim mrežama jedni drugima čestitaju jugoslavenske praznike. Možda je malo više kod ljudi koji žive izvan prostora Jugoslavije. Imam prijatelja koji ne dozvoljava da se kaže ‘bivša Jugoslavija’. Mislim i da je nemoguće izbrisati taj prostor i sjećanja i osjećanja ljudi koji su živjeli u Jugoslaviji jer je ona bila jedan poseban kvaliteta života. Ima naravno i onih koji je žele što prije zaboraviti jer se sjećaju da njihov nacionalni kolektivitet nije imao ništa ili je bio ugrožen, ali takvih ima u svim današnjim državama nastalim raspadom Jugoslavije. Jasno je da u tim sjećanjima možda i nije bilo baš sve najtočnije”, kaže Rubina Čengić za Deutsche Welle.

/autor: Samir Huseinović, Deutsche Welle/

.

Mozaik

Do kad žene smiju živjeti?

Umjetnica je, zamislite, poručila ženama da i nakon šezdesete imaju pravo na seksualnost, umjesto da život svedu na štrikanje, ugađanje obitelji i čekanje smrti. Kakva šokantna teza! Nažalost, upravo su je zbog toga izvrijeđale zrele žene i poneki muškarac u godinama.

Objavljeno

|

Imam više od pedeset godina pa sam vas htjela pitati – do kad smijem živjeti? Ono, dobro se osjećam, zdrava sam, situirana, pa sam vas htjela zamoliti da me ostavite na životu još malo. Ako vam to neće smetati, naravno. Jer ako će vam smetati, onda ništa. Što se može.

Naime, žene iznad pedeset iz nekog razloga ne smiju sve ono što su smjele s, recimo, 35 ili 49. Pa zato pitam: Smijem li još malo živjeti? Čini vam se neobično ovo moje pitanje? Da pojasnim…



Na netom završenom Eurosongu je nastupila Madonna kojoj je već – pazite sad da od šoka ne padnete u nesvijest! – 60 godina! Društvenim mrežama su se prolili komentari tipa “Ajde bakice, odi doma, pusti mlađima da pjevaju!”, “Što ti s toliko godina imaš tu još raditi?”, “Madonna je jadna pukla i umjesto da uživa u penziji ona pjeva i nastupa!”

Madonna je baba…

Madonnu ste nazvali bakom? Zbilja? Zatvorite sad oči i zamislite svoju baku? Liči li na Madonnu? Nisam ni mislila.

Kao što svi znamo, Madonna je najveća od najvećih, pop kraljica i sve druge (i SVI drugi) da se još jednom rode, neće joj biti ni do koljena. Svih granica koje je Madonna za nas probila nismo niti svjesni. Njoj odavno više ne treba ni slave ni novca, nego pjeva i nastupa… pa zato što to voli, pretpostavljam.

… ali Jagger se super drži!

Kad je nedavno objavljen video Micka Jaggera kako vježba za nastup samo par tjedana nakon operacije srca, nije bilo baš puno onih koji su se pitali zašto ovaj još uvijek nastupa jer – hej, to je Mick Jagger i svi mu se dive koliko je još energije u njemu.

A Madonna? E ona bi morala doma štrikati jer nije primjereno da žena od 60 godina pjeva i nastupa. No imamo mi i svoju Madonnu.

A tek Vlasta!

Naša konceptualna umjetnica Vlasta Delimar koja je, baš kao i Madonna, svojim stavovima o životu i seksu oduvijek skandalizirala javnost, i ovaj put je učinila nešto posve “nezamislivo, suludo i bolesno”. Ona je, zamislite, iznijela tezu da i žene iznad 60 godina i dalje smiju imati seksualni život i doživljavati orgazam. Kakva šokantna teza! Nažalost, upravo su je zbog toga izvrijeđale zrele žene i poneki muškarac u godinama.

Jer svi znamo da žene nakon neke godine trebaju postati biljke, doma štrikati, peći kolače i čekati smrt. I što je najvažnije, ni u kojem slučaju ne smiju niti pomišljati na seks.

Jer seks je, kao što nas društvo konstantno podsjeća, rezervirano samo za mlade, lijepe i zdrave ljude. A kad pređeš neku godinu, možda pedesetu ili šezdesetu, seksualni nagon ti se naglo gasi, spolni organ ti kirurški odstrane, a kad ti netko spomene “obrađivanje vrta” jedino na što ti smiješ pomisliti su krizanteme.

Ne, stvarno – do kad žena smije imati seksualne odnose? O kome ovisi odgovor na ovo pitanje? Možda o mišljenju svih drugih osim te žene same i njezinog ljubavnika?

Zato sam postavila ono pitanje na početku: do kad smijem živjeti? Do kad smijem pjevati, plesati, oblačiti se kako želim, zaljubiti se, osjećati se poželjno?

Svakako mi javite do kad smijem živjeti, a kad taj rok prođe, ja ću odmah prestati sa svim aktivnostima u kojima uživam i posvetiti se samo onima primjerenima za jednu stariju ženu.

Ma ne pada mi na pamet, naravno. Ja ću, baš svima uprkos, biti kao Madonna i Vlasta! A budite i vi!

Nastavi čitati