Prati nas

Mozaik

Drug Tito: Zagrebu trebaju podzemne garaže i široke ulice

Tada najdraži sugrađanin Zagrepčana, ugostio je novinare u svom domu na Prekrižju, u vili “Zagorje” današnjoj predsjedničkoj rezidenciji u kojoj stoluje Kolinda Grabar-Kitarović. Dao je svoj osvrt na urbani razvoj Zagreba, grada u kojem bi želio boraviti puno više i duže.

Objavljeno

|

Kako je Zagreb izgledoa nekad?
Zagreb (screenshot: Zagreb bijeli grad, Branko Lentić, 1969.)

Daleke 1968. godine, u travnju, jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito pristao je razgovarati s glavnim urednikom “Revije Zagreb” Mladenom Vujčićem. Tada najdraži sugrađanin Zagrepčana, ugostio je novinare u svom domu na Prekrižju, u vili “Zagorje” današnjoj predsjedničkoj rezidenciji u kojoj stoluje Kolinda Grabar-Kitarović. Dao je svoj osvrt na urbani razvoj Zagreba te progovorio o tome kako se intimno osjećao kao sudionik XX jubilarne konferencije Saveza komunista Zagreba. Razgovor prenosimo u cijelosti. 

Predsjednikov dom povrh Pantovčaka nalazi se u dijelu grada za koji je drug Tito intimno vezan još iz vremena revolucionarnog partijskog rada prije 40 godina. Tu, u blizini, održana je i VIII konferencija zagrebačkih komunista 1928. godine. U kratkim šetnjama okolicom svog doma Predsjednik se prisjeća staza kojima su komunisti išli na sastanke u obližnje šumarke, gdje su držali straže da ih ne iznenade policajci i agenti.


Vila “Zagorje” smještena je na brežuljku, okružena zelenilom. Iz prostorije za dnevni boravak te građevinski suvremene i funkcionalne kuće, u kojoj su sve dimenzije umjerene i usklađene s intimom čovjeka – otvara se široka panorama grada sve do novih zdanja južnog Zagreba. U tri prostorije u kojima Predsjednik obavlja službene poslove i u četiri sobe privatnog stanovanja, mnogo je svjetla. Boje namještaja i posoblja su pastelne, na zidovima su slike Stančića, Mujezinovića, Hegedušića … nekoliko malih skulptura i predmeta primijenjene umjetnosti.

Od prvog trenutka upoznavanja s Titovim domom doimao nas se osjećaj sklada u organiziranju predmeta u prostoru. Tu nema ničega suvišnog, a slobodne plohe oplemenjene su poznatom ljubavlju drugarice Jovanke Broz prema cvijeću i zelenilu. Nekoliko Predsjedniku dragih, a još nerazmještenih predmeta na policama njegove privatne radne sobe ili u komorici uz predsoblje, svjedoče o vrlo malo slobodnog vremena šefa države. S Predsjednikom Titom razgovarali smo u njegovu kabinetu.

Zagrepčani Vas, druže Predsjedniče, drže svojim najdražim sugrađaninom. Kako gledate na urbani razvoj Zagreba? Vi ga često posjećujete, nalazite se u njegovim ambijentima.

Grad se razvija. Samo čim se više razvija grad i čim se više razvija naša zemlja, više je problema koje ne možemo riješiti lako i na brzinu, nego postepeno. Kad Zagreb gledam odavde, naročito noću, iznenađujem se koliko se razvio čak i preko Save. Ipak je to malo godina, kratak period. Nekad je i do Save bilo mnogo praznog prostora. Zagreb se lijepo razvio, lijep je to grad. Žao mi je što nemam više vremena da tu ostanem, jer uvijek dođem na dan ili dva, pa brzo dalje.

U gradovima koje posjećujete Vi često govorite o urbanističkim koncepcijama, pa se i ljutite kad urbanisti ne misle “daleko”. Da li su vam poznate zagrebačke urbanističke koncepcije?

U posljednje vrijeme nisam uspio da sve vidim. Obično prolazim Savskom cestom. Tu se ne može još prigovoriti, jer je mnogo kuća koje ne mogu još da se ruše zbog pomanjkanja stambenog prostora. Na Proleterskih brigada gradi se široko. To je dobro. Ja sam protiv uskih ulica. Sto metara širine bilo bi potrebno za današnju unutrašnju frekvenciju saobraćaja.

Idem Medulićevom ili Gundulićevom ulicom, vidim sa svake strane parking, a po sredini usko. Tako više ne možemo. Pošto još nemamo podzemnih i nadzemnih garaža, ulice moraju biti čim šire. Svaki građanin ne može graditi svoju garažu. Morat ćemo ići na velike zajedničke garaže.

Mnogo sam toga vidio po svijetu. Danas se grade garaže pored samog centra grada. U dijelu ulice gdje su garaže pod zemljom, vani su restorani i bašte, tako da to i estetski lijepo izgleda. Ima garaža i na nekoliko katova, a mi ni to još nemamo. Bit će problema za koju godinu, a i sad je to već problem.

Kako Vas se doimlju nova naselja u gradu?

Vidjet ćemo kako će tamo preko Save dalje da grade. Ali počeli su graditi nepravilno. Tamo uz Velesajam vrlo su blizu soliteri. Zašto je to bilo potrebno? Trebali su voditi o tome računa.

Prije četrdeset godina Vi ste, druže Predsjedniče, kao komunista, radnik u Zagrebu, dobili podršku svojim revolucionarnim stavovima od, za ondašnje prilike, brojne radničke mase industrijskog Zagreba. Nakon četrdeset godina bili ste sudionikom jedne konferencije zagrebačkih komunista, jedinstvene u borbi za stavove koje ste Vi inaugurirali u Savezu komunista Jugoslavije. Što ste tom prilikom intimno osjećali?

Osjećao sam se vrlo dobro. Često sam među komunistima Zagreba. Bio sam ugodno iznenađen brojem živih drugova iz onog vremena. Izvršili smo značajne zadatke, a sada imamo nove zadatke u izgradnji socijalističkog društva. Revolucionarno iskustvo moramo koristiti u kontinuitetu revolucije. I stari i mladi komunisti imaju što raditi, učiti, boriti se.

/autor: Mladen Vujčić / Revija Zagreb, travanj 1968. / Yugopapir /

.

Mozaik

Svi pričaju o tjelesnom mirisu starijih ljudi. No on možda uopće nije tako loš?

Potražite li na internetu odgovor na ovo pitanje, dobit ćete svakojaka mišljenja. A niti znanstvenici se ne slažu oko toga što uzrokuje taj poseban slatkast miris. I postoji li on uopće.

Objavljeno

|

Prošle smo godine ja i moj muž proveli par mjeseci putujući. Za to vrijeme smo našu kuću iznajmili starijem bračnom paru dok se njihova kuća preuređivala. Kad smo se nakon nekoliko mjeseci vratili, kuća je bila besprijekorno čista no u zraku je bio specifičan miris: pomalo ustajao i slatkast, imao je i notu jagoda u kartonskoj kutiji, piše za New York Times Ann Bauer.

Obrisala sam površine i oprala podove no miris je i dalje bio tu. Nije to bio jako neugodan miris ali pomalu čudan i ljudski. Kasnije te večeri sam potražila na internetu: “Imaju li stariji ljudi poseban miris?” Odgovori koje sam dobila bili su da. I ne. I možda.


Spomenula sam to svoje pitanje grupi spisateljica s kojima se povremeno družim, i koje su u dobi od 40 do 70 godina, i dobila vrlo različite odgovore. Mlađe žene su rekle da postoji miris koje povezuju sa starenjem, no starije su to smatrale dobizmom, a neke se čak i uvrijedile.

Meni su 53 godine i postajem sve osjetljivija na ovo pitanje, no također trebam i informacije. Ako postoji način da popravim svoj osobni miris, sada i u budućnosti, želim znati. Zato sam odgovor potražila kod dvoje renomiranih znanstvenika i od njih dobila jednako podijeljeno mišljenje.

Svi su nanjušili stariju osobu

Johan Lundstrom, 46-godišnji biolog u istraživačkom centru za kemiju Monell, kaže da su njegova istraživanja potvrdila ono što su japanski znanstvenici ustanovili još 2001. Nezasićeni aldehid zvan 2-nonenal u većoj je mjeri prisutan na koži starijih osoba gdje često proizvodi specifičan travkast, voskast ili masnjikav miris.

Njegova studija analizirala je uzorke znoja ispod pazuha ljudi u dobi između 20 i 95 godina  i zatim te uzorke ponudila 41 sudioniku na ocjenjivanje koji su trebali reći koliko im je neki miris intenzivan ili neugodan. Sudionici su također mogli označiti misle li da pojedini miris dolazi od mlađe ili starije osobe, a Lundstrom je poslije analizom ustanovio da su skoro svi pogodili ako se radilo o starijoj osobi.

Miris starijih je slabiji od mirisa mlađih ljudi

No George Preti, 74-godišnji organski kemičar također iz centra Monell, kaže kako se njegova istraživanja ne poklapaju s onima japanskih znanstvenika ili doktora Lundstroma. Doktor Preti je uzimao uzorke s kože gornjeg dijela leđa i nadlaktica, podvrgao ih kromatografiji i spektrometriji te ustanovio da niti jedna metoda analize nije otkrila prisutnost 2-nonenal kod starijih ispitanika.

“Miris starijih ljudi je zapravo slabiji od mlađih”, kaže doktor Preti. “Ukoliko ne odete u neki starački dom gdje postoje različiti higijenski aspekti, nećete pronaći onaj tipičan slatkasti miris o kojemu svi pričaju.”

“Znam što vam je George rekao”, kazao je doktor Lundstrom. “No on je u krivu. Njegova studija je bila postavljena preusko. On je osjetljiv na ovu temu jer je i on sam star.”

Najgore vonjaju sredovječni muškarci

Općenito, studije pokazuju da na “slijepom testu” mirisa najgore prolaze sredovječni muškarci jer njihov miris uvijek bude proglašen najgorim, gorim i od mlađih i od starijih osoba. Najbolji miris, unatoč našim strahovima, imaju sredovječne žene. Kemijska analiza otkriva zašto je to tako: mlađi i stariji imaju nižu razinu lojne sekrecije.

Studija doktora Lundstroma potvrdila je postojanje “mirisa starih ljudi” no naglasio je da većina sudionika ispitivanja taj miris nije ocijenila kao neogodan već neutralan. Lundstrom vjeruje da se taj miris percipira kao neugodan uglavnom zbog konteksta. Lundstrom to uspoređuje s mirisom kravlje balege kojeg u štali smatramo prirodnim, no u spavaćoj sobi uznemirujućim i neugodnim.

Sve je u kontekstu

“U japanskoj studiji su oni ljudi kojima nije rečeno o kakvom se mirisu radi, miris ocijenili neutralnim. No kad su ljudi znali da je miris od starije osobe, ocijenili su ga neugodnim.”

Pristranost u Japanu je očita. Oni čak imaju i riječ za miris starijih ljudi – kareishu – i ona ima negativnu konotaciju. Jedna japanska kompanija, Mirai Clinical, za 16 dolara prodaje i poseban sapun od kakija za koji obećaje da eliminira “uvredljive mirise”.

Doktor Preti sumnja u znanstvenost studije iz 2001. “Kad je studija objavljena, bilo mi je 57 godina i bio sam prilično uvrijeđen njome. Grupa sudionika koje su označili kao stare, uključivala je i ljude od 40 godina. Pa to je ludo!”, kaže doktor Preti.

S druge strane, doktor Lundstrom prihvaća zaključke japanske studije no sumnja u učinkovitost proizvoda baziranih na priči o kereishu; kaže kako nikakav skupocjeni sapun neće popraviti stvar. “Miris ima vrlo veliku podsvjesnu komponentu, pa maskiranje neće pomoći. Svaki miris se veže uz poseban kemijski receptor u nosu i ta informacije putuje čak i kroz vrlo intenzivan parfem”, kaže Lundstrom.

Umjesto toga, on svojim vlastitim ostarjelim roditeljima savjetuje da ostanu aktivni, redovito zrače kuću i peru odjeću i posteljinu, čak i ako se ne doima prljavo. Druge faktore poput genetske predispozicije ili općeg zdravlja je teže kontrolirati.

Bolesti utječu na miris…

Znanstvenici se slažu da ljudi s kroničnim bolestima češće imaju poseban miris, bez obzira na dob. Doktor Preti to više povezuje s posebnom prehranom, metabolizmom i osobnom higijenom, a doktor Lundstrom s mogućnošću – koja je još u postupku istraživanja – da upalni procesi u tijelu uzrokuju odumiranje stanica što proizvodi određen miris.

Doktor Preti, unatoč svojem uvjerenju da stariji ljudi mirišu manje intenzivno i bolje od mlađih ljudi, preporučuje istu stvar.

“To zvuči dosta razumno”, kaže doktor Preti nakon što je čuo Lundstromovu teoriju. “Mi nismo razgovarali o upalnim procesima, a svi sudionici studije rekli su da su zdravi.”

Oba znanstvenika spomenula su da ljudi s godinama, uglavnom oko sedmog desetljeća, pomalo gube osjet mirisa što dovodi do smanjenog osjeta vlastitog mirisa – poput disanja u vlastite dlanove ili njuškanje vlastitog pazuha.

“Uvjeren sam da zdrav osamdesetogodišnjak proizvodi manje mirisa od zdravog tridesetogodišnjaka”, nastavlja doktor Preti. “No kad se u sve upletu bolest i nepokretnost, stvar se komplicira. Vjerujte mi, ja sam brinuo o nekome tko je imao moždani udar. To je posve druga stvar.”

Nonenal i njegov rođak slađeg mirisa, nonanal, aldehidi su otkriveni u dvadesetim godinama prošlog stoljeća otkada se u malim količinama koriste u industriji mirisa i aroma.

“Nonanal, koji se također može naći i na koži starijih ljudi, u industriji parfema zove se i aldehid C-9 i jedan je od sastojaka slavnog parfema Chanel 5′” kaže doktor Craig Warren, konzultant za mirise i bivši potpredsjednik međunarodne kompanije Internationals Flavors and Fragrances.

… a i prehrana

“Moguće je da je taj aldehid prisutniji kod Japanaca nego Amerikanaca”, kaže Warren. (Doktor Preti je iznio pretpostavku da je tome tako jer Japanci jedu mnogo ribe.) “Sada mi je skoro 80 godina i proveo sam život istražujući mirise. Da mi netko kaže da imam specifičan miris, ne bih se uvrijedio nego bih pokušao nešto poduzeti u vezi s time.”

Nova metoda maskiranja mirisa možda je ključ. Doktor Warren surađuje s kompanijom iz Illinoisa, Belle Aire Creations, koja je razvila tehniku maskiranja mirisa većom molekulom koja više ne može s površine “pobjeći” u zrak. “Nonenal bi bio savršeni kandidat za tu tehniku maskiranja'”, kaže doktor Warren. “No koliko ja znam, nitko nije u potrazi za sredstvom kojim bi maskirao taj miris. Tržište nije izrazilo potrebu za tim.”

No možda se radi o tome da je ta tema preosjetjiva za američku kompaniju, dodaje Warren. Neki proizvođači sredstava za žensku higijenu optuženi su za seksizam pa se kompanije možda boje da ne naljute starije kupce.

I na kraju: Ne brinite

Za sada je najbolji način da se riješite mirisa povezanih sa starenjem taj da se dobro brinete o sebi i svom domu: vježbajte, ostanite zdravi i hidratizirani, jedite zdravu hranu, otvorite prozore, redovito perite i čistite. I ne brinite o mirisu.

Nedavno sam svratila do onih starijih prijatelja kojima sam svojevremeno iznajmila kuću. Dok je gospođa posluživala čaj, ponovno sam osjetila onaj slatkasti miris kojeg se nisam mogla riješiti u svojoj kući. No u njihovom udobnom i šarmantnom domu ispunjenom jastucima i tepisima, nije me smetao.

Kontekst, pomislila sam. S obzirom na to, doktor Lundstrom je imao pravo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP