Prati nas

Vijesti

Neki Nijemci žale za propalom državom i glasuju za Ljevicu

U nekoliko berlinskih četvrti žive oni koji su služili režimu propale Istočne Njemačke. Oni su bili državni službenici, graničari, diplomati i danas glasuju za Ljevicu. Zato je Ljevica na vlasti u Berlinu i ima tri gradonačelnika u navedenim dijelovima istočnog Berlina.

Objavljeno

|

foto: Adrian Perez @ Flickr

Njemačku doživljavamo kao zemlju koja gleda u budućnost, ali i ona ima svoje „nostalgičare“. Naime, Deutsche Welle piše da u nekoliko berlinskih četvrti žive oni koji su služili režimu propale Istočne Njemačke (DDR, Njemačka drmokratska republika), te da su upravo oni vjerni glasači Ljevice. Za one koji su zaboravili, DDR je država nastala na području bivše sovjetske okupacijske zone i koja se je 1990. ujedinila sa Saveznom Republikom Njemačkom. Baš kao i na našim prostorima, desničari prozivaju ljevičare da su ostaci propale države, no to u njemačkom slučaju potvrđuju i brojke.

Mnogi stanovnici sivih betonskih naselja u četvrtima Lichtenberg-Hohenschönhausen, Marzahn-Hellersdorf i Pankow nekada su bili vjerni DDR-ovom režimu i Stasiju, objašnjava DW.  Oni su bili državni službenici, graničari, diplomati. Danas tradicionalno biraju Ljevicu i zato je Ljevica na vlasti u Berlinu i ima tri gradonačelnika u navedenim dijelovima istočnog Berlina. Michael Grunst je izabran za gradonačelnika Lichtenberga mada je bilo poznato da je bio na oficirskoj školi DDR-ovih pograničnih postrojbi. Tako nešto je moguće samo na istoku Berlina, tu u bivšem glavnom gradu bivšeg DDR-a.


Glasuju za Ljevicu

Favoritkinja na nadolazećim izborima u spomenutim četvrtima je Gesine Lötzsch, no ona ističe da se “mora boriti za svaki glas” i da i tradicionalni socijalisti “već odavno ne biraju automatski stranku Ljevicu”. Ona je simpatična žena, pristupačna i odmjerena. Biračima ne smeta činjenica da je političku karijeru počela sredinom 80-ih godina u Socijalističkoj partiji tadašnjeg DDR-a. Upravo suprotno: ona je baš zbog toga bliska svojim biračima.

I to joj neki zamjeraju. Među njima je Hubertus Knabe koji vodi spomeničko područje u kojem se nekad nalazio istražni zatvor za političke zatvorenike, a nešto dalje i središnjica zloglasne tajne službe Stasi. Predbacuje joj da se nikada nije dovoljno uvjerljivo razračunala s vlastitom prošlošću u doba diktature DDR-a. Upravo suprotno, smatra Knabe, “ona pokušava zadržati svoju klijentelu vjernu DDR-u koja ovdje živi”. On konkretno predbacuje Gesine Lötzsch to što, kako kaže, pušta da ju kao “junakinju” slave savezi veterana Stasija zato što se, primjerice, zalaže za povećanje njihovih mirovina. I stvarno: mnogi bivši suradnici Stasija još danas žive u blizini svog starog radnog mjesta. Knabe priča da oni u gostionicama u kojima se redovito sastaju “svoje bivše žrtve deklariraju kao kriminalce”.

foto: Pixabay

CDU nema šanse

Glavni suparnik Gesine Lötzsch je Martin Pätzold iz CDU-a. Redovito dijeli svoje letke i kemijske olovke s amblemom CDU-a na ulicama Hohenschönhausena. No njegove šanse na izborima su minimalne. Pa ipak se ne predaje. Star je 33 godine, otvoren i optimističan. I on stanuje u betonskim zgradama – njegov otac je za vrijeme DDR-a napravio karijeru kao novinar. Takva biografija može biti korisna. Jer, ovdje živi zanemarivo mali broj stranaca i zapadnih Nijemaca  – dakle istočni Nijemci su i dalje velika većina.

Pätzoldove pokušaje stupanja u razgovor žurni prolaznici uglavnom odbijaju ili ignoriraju. On ističe kako mu je važno da se “priznaju i cijene biografija i životna postignuća ljudi”. Samo tako, kaže Pätzold, može se politički uspjeti na istoku Berlina. No sudeći prema predizbornim anketama, ta mu spoznaja vjerojatno neće puno pomoći na saveznim parlamentarnim izborima 24. rujna. Naime, Gesine Lötzsch i Ljevica su ovdje bez ozbiljne konkurencije. Ovdje, gdje DDR još uvijek nije propao, piše Deutsche Welle.

/autor: Udo Bauer, Deutsche Welle/

.

Vijesti

‘Makarski umirovljenici gladuju. Svi osim povlaštenih su ugroženi. Nešto se mora hitno učiniti!’

Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno.

Objavljeno

|

Autor

Zašto su ljudi siromašni?

Kopanje po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama, od kojih se dnevno može zaraditi barem 20 kuna za kruh i mlijeko, postalo je, nažalost, hrvatska realnost, i to nezaposlenih, socijalnih slučajeva, zaposlenih s malim primanjima i – najžalosnije – umirovljenika, koji su svoj cijeli radni vijek radili misleći da će se na koncu, kad odu u mirovinu, moći pošteno odmoriti, piše Slobodna Dalmacija.

Ovakva je slika, kao i u većini hrvatskih gradova, vidljiva i u turistički razvijenoj Makarskoj, u kojoj nema svatko sreće zarađivati na iznajmljivanju apartmana ili uživati u pristojnoj mirovini.


Granica siromaštva

 “Umirovljenici u Makarskoj žive u dosta nepovoljnoj situaciji jer od njih 1500, 1000 ih ima mirovine manje od 2500 kuna, pa ih čak 800 prima mirovine od oko 1600 kuna, a dosta ih je s najmanjim mirovinama od 700 kuna”, kaže predsjednik makarskog ogranka Hrvatske stranke umirovljenika Milan Grbavac.

“Granica siromaštva lani je iznosila 2320 kuna, tako da u Makarskoj 1200 umirovljenika živi ispod praga ljudskog dostojanstva, a s druge strane, ima ih 70 s povlaštenim mirovinama i do 12 tisuća kuna. Prema hrvatskom Zakonu, košarica za četveročlanu obitelj iznosi 4500 kuna, a za dvočlanu 2300 kuna, pa je prema brojkama jasno kako živi bračni par umirovljenika. Jadno i bijedno, kako nitko ne zaslužuje nakon četiri desetljeća radnog vijeka”, govori Grbavac, dodavši da se umirovljenici koji imaju svoje apartmane malo ‘pokriju’, a neki i rade na pola radnog vremena, posebno bivši policajci ili vojnici koji su relativno mladi otišli u mirovinu.

Rade na crno da bi preživjeli

Kako kaže, mnogo makarskih umirovljenika radi na crno, i to sve poslove, od čišćenja apartmana, stanova i kafića, do čuvanja djece i na bauštelama, bave se svim i svačim samo kako bi mogli preživjeti.

“Do sada su prilikom rada nakon umirovljenja morali zamrzavati mirovinu, a sada zakonski više ne moraju, ali im se skida dio mirovine ako rade četiri sata dnevno ili 20 tjedno, primjerice s 2000 na 1940 kuna. S obzirom na to da na tržištu manjka radne snage, dosta umirovljenika rade i kao vozači autobusa”, kaže Grbavac, te napominje da su najkritičniji umirovljenici koji su bolesni jer mjesečna mirovina od 2200 kuna nije dostatna ni za život, a kamoli za lijekove.

Makarska (foto: Maria Butyrina/Unsplash)

Bježe od prijatelja, jer nemaju za kavu

„”Primjerice, moja mjesečna mirovina iznosi 2400 kuna, od čega dopunsko zdravstveno osiguranje plaćam 80 kuna, a 454 kune svakog mjeseca potrošim za lijekove, što je gotovo petina mirovine i to nije dostatno za život. Događa se da na ulici sretnete prijatelja ili kolegu umirovljenika i doslovno bježite od njega jer nemate ni za kavu”, govori Grbavac za Slobodnu.

Napominje i da Makarska kao grad ne vodi računa o svojim umirovljenicima, koji su božićnicu nakon šest godina pauze počeli dobivati za vrijeme bivšega gradonačelnika Tončija Bilića. Ove se godine tako božićnica od 200 kuna dijelila umirovljenicima čija mjesečna primanja ne prelaze 3500 kuna, pa su oni s 1200 i 3500 kuna mirovine dobili poklon-bon u istom iznosu, što nije dobra raspodjela.

Preživljavanje magijom

“Kako živimo? Ne znam ni ja kojom magijom. Makarski umirovljenici uglavnom hranu kupuju na akcijama i pomno prate u kojim se trgovačkim lancima one odvijaju, a usput, primjerice, na tržnici besplatno uzimaju oštećeno voće i povrće pred kraj radnog vremena. Većina umirovljenika srami se svojeg financijskog stanja, pa nerijetko plastične boce iz kontejnera kupe i umirovljeni profesori, ali to je danas neminovno”, govori Grbavac, kojega općenito ljuti omjer povlaštenih i radničkih mirovina, odnosno 30 posto radničkih i 70 povlaštenih, čijim je umirovljenicima prosjek rada bio sedam godina, što se, kako tvrdi, u većini slučajeva odnosi na saborske zastupnike i suce.

“U zadnje dvije godine povlaštene su mirovine u prosjeku porasle za više od 1000 kuna, a radničke nisu, dok s druge strane u našem gradu jedva životare umirovljenici koji primaju mjesečne mirovine od 700 kuna, a uglavnom je riječ o ljudima koji su se razboljeli nakon 13 ili 14 godina rada i onda su otišli u invalidsku mirovinu. U Makarskoj je prosjek mirovine bio 2300 kuna i pokazalo se da nam je ekonomija najgora u cijeloj regiji. Znači, nakon 40 godina rintanja i u 61. godini života čovjek ode u mirovinu, i ne da krpa kraj s krajem ili živi od 1. do 1., nego životari prvih 10 dana, a ostalih 20 dana gladuje.”

“Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno”, zaključuje Grbavac za Slobodnu.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP