Prati nas

Mozaik

Marina Abramović: ‘Jugoslavija je bila mračna, spolno se općilo po parkovima’

Ipak, Abramović priznaje da je njena obitelj bila privilegirana, jer su joj roditelji bili odlikovani ratni heroji koji su se borili pod Titovim zapovjedništvom. Iako joj je otac iz siromašne obitelji, dosegnuo je čin majora i bio je u Titovoj gardi. Majka joj je bila direktorica Muzeja revolucije. Živjeli su u luksuznom stanu za kojeg je Marina doznala da je otet od bogate židovske obitelji.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kako se živjelo u Jugoslaviji?
Marina Abramović (screenshot: Youtube)

Jedna od najpoznatijih konceptualnih umjetnica, Marina Abramović, u svojoj je knjizi memoara „Prolazim kroz zidove“ opisala traumatično i teško iskustvo odrastanja u Jugoslaviji. Knjiga je objavljena na srpskom jeziku u izdanju „Samizdat B92“.

Za razliku od društveno prevladavajuće jugonostalgije, Abramović kaže da je ta država bila – mračno okruženje. Državom je, opisuje, upravljao diktator Tito, a svoju je domovinu zapamtila po nestašicama i osjećaju polovnosti. Posebno su joj u sjećanju ostale zelenkasto okrečene javne prostorije, ofucanost, tjeskoba i osjećaj represije.


Tadašnje stambene zgrade ova je svjetska umjetnica opisala ružnim, tijesnim i pretrpanim. U njima su dodaje, živjele i po tri generacije, zbog čega su mladi parovi spolne odnose imali u parkovima i kinima. Kupovina novih i lijepih stvari nije bila jugoslavenska opcija.

Ipak, Abramović priznaje da je njena obitelj bila privilegirana, jer su joj roditelji bili odlikovani ratni heroji koji su se borili pod Titovim zapovjedništvom. Njen otac, rođen u siromašnoj obitelji sa 17 djece, bio je aktivan u Partiji i bio je u Titovoj gardi. Majka, intelektualka iz bogate obitelji, nakon rata je postala direktorica Muzeja revolucije. Njihov brak, zbog nepomirljivih razlika, nikada nije funkcionirao. Živjeli su u luksuznom stanu u središtu Beograda za kojeg je Marina doznala da je tijekom nacističke okupacije otet bogatoj židovskoj obitelji.

„Ona ima taj komunistički manir da vjeruje da se u povijesti dogodilo samo ono što je ona rekla ili napisala. Sve ostalo ne postoji“, kazao je ranije za Slobodnu Dalmaciju dr. sc. Velimir Abramović, sveučilišni profesor, šest godina mlađi od sestre Marine. „Zove me neradnikom, za nju napor mišljenja nije nikakav rad. Marina voli falsificirati. Ona vam je kao Picasso, malo govori istinu, a malo izmišlja. Posebno kad govori o djetinjstvu, koje iz njenih opisa izgleda kao teške, olovne godine.“

Tko je Marina Abramović?

Ova avangardna umjetnica crnogorskih korijena rođena je 1946. u Beogradu. Studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, a poslijediplomski studij završila je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1973. je počela graditi karijeru kroz performanse po čemu je i danas najpoznatija. Od 1975. živjela je u Amsterdamu, a od 2005. u New Yorku. Bila je profesorica na umjetničkim školama u Berlinu, Hamburgu, Parizu i izvodila u najrenomiranijim muzejima kao što je MoMA (Muzej suvremene umjetnosti u New Yorku). Dobitnica je brojnih nagrada i vrijednih priznanja, a svjetski časopisi su je svrstali među najutjecajnije osobe današnjice.

Svi su ludi za Marinom

Godine 2010. više od 750.000 ljudi stalo je u red ispred Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku da bi vidjelo retrospektivnu izložbu Marine Abramović i dobilo priliku da sjedne nasuprot nje, u okviru performansa čija je dužina bila bez presedana – trajao je više od 700 sati. Taj događaj, kojim je proslavljeno skoro pedeset godina revolucionarne umjetnosti performansa, još jednom je dokazao da Marina Abramović uistinu jest prava prirodna sila. Godine 2014. više od 110.000 ljudi satima je čekalo pred Galerijom Serpentina u Londonu da bi vidjelo njen performans 512 sati. (Samizdat B92)

.

Mozaik

Stiglo je pismo iz Italije. ‘Mi smo tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana’ Pročitajte ga!

‘Mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Francesca Melandri, poznata talijanska spisateljica koja se već skoro tri tjedna nalazi u karanteni u Rimu, napisala je ‘pismo iz budućnosti upućeno dragim kolegama Europljanima‘, opisujući sve emocije koje će nas preplaviti u tjednima pred nama.

Pišem vam ovo iz Italije, što znači – iz vaše budućnosti. Mi smo sada tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana. Svi grafovi epidemije pokazuju da smo upleteni u nekakav paralelni ples.


No mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.

Sad kad vas gledamo odavde, iz vaše budućnosti, znamo da su se mnogi od vas zaključali u kuće, citirali Orwella, neki čak i Hobbesa. No uskoro ćete biti prezauzeti za takvo nešto.

Kao prvo, jesti ćete. Ne samo zato što će to biti jedna od posljednjih stvari koju još možete učiniti.

Naći ćete desetke grupa na društvenim mrežama u kojime se nude savjeti kako provesti svo ovo slobodno vrijeme na što bolji način. Priključit ćete se svim tim grupama i onda ih nakon par dana potpuno ignorirati.

Potražit ćete sve one apokaliptične knjige koje imate, no ubrzo ćete shvatiti da vam se takvo što uopće ne čita.

Opet ćete jesti. Nećete baš dobro spavati. Pitat ćete se što se događa s demokracijom.

Imat ćete vrlo buran društveni život na društvenim mrežama – na Messengeru, WhatsAppu, Skypeu, Zoomu…

Vaša odrasla djeca će vam nedostajati kao nikada prije. Ta pomisao da nemate pojma kad ćete ih opet vidjeti, boljet će vas kao da vas je netko snažno udario u grudi.

Stara zamjeranja i nesuglasice činit će se posve nevažnima. Nazvat ćete ljude za koje ste se zakleli da više nikada nećete razgovarati s njima i pitat ćete ih: “Kako si?”

Mnoge žene će biti pretučene u svojim domovima.

Pitat ćete se što se događa sa svima onima koji ne mogu biti kod kuće jer nemaju svoju kuću. Osjećat ćete se jako ranjivo kad odlazili do trgovine posve pustom ulicom, pogotovo ako ste žena. Pitat ćete se je li ovo načina na koji propadaju društva. Događa li se to doista tako brzo? Zatomit ćete te misli, a kad se vratite kući, opet ćete jesti.

Prikupit ćete nekoliko dodatnih kilograma. Potražit ćete online fitness programe. Smijat ćete se. Puno ćete se smijati. Uživat ćete u crnom humoru kao nikad prije. Čak će i ljudi koji su prije sve shvaćali jako ozbiljno, ozbiljno razmišljati o apsurdnosti života, svemira i svega.

Dogovarat ćete se s prijateljima i ljubavnicima da se nađete u supermarketu da ih barem nakratko vidite uživo, no svo to vrijeme pridržavat ćete se mjerama društvenog distanciranja.

Pobrojat ćete sve stvari koje morate napraviti.

Vidjet ćete pravu narav ljudi oko vas jasnije nego ikad prije. Neke će vam se sumnje potvrditi, a druge vas posve iznenaditi.

Intelektualci koji su prije bili sveprisutni i svakoga se dana pojavljivali u vijestima, sada će biti posve nevažni. Neki će se tješiti racionalizacijama koje će biti toliko lišene suosjećanja da ih ljudi više neće moći slušati. No, ljudi na koje prije niste obraćali pažnju, pokazat će se velikodušnima, pouzdanima, pragmatičnima i pronicljivima.

Oni koji na sve gledaju kao na priliku za globalnu obnovu, pomoći će vam da sagledate širu sliku. No oni će vas istovremeno i jako nervirati: lijepo, planet opet diše jer emitiramo manje CO2, ali kako ćemo platiti račune idući mjesec?

Nećete shvaćati je li svjedočenje rađanju novog svijeta grandiozna ili očajna situacija.

Puštat ćete glasnu muziku kroz otvoreni prozor ili iz dvorišta. Kad ste nas vidjeli kako pjevamo arije iz opera s naših balkona, pomislili ste “ah, ti Talijani”. Ali i vi ćete pjevati da se međusobno ohrabrite. Na sav glas ćete kroz prozor pjevati “I will survive”, a mi ćemo vas gledati i potvrdno kimati glavom baš kao što su nama kimali građanu Wuhana koji su to isto pjevali u veljači.

Mnogi od vas će zaspati s mišlju kako ćete se razvesti odmah prvog dana nakon što se ukine karantena.

Mnoga će djeca biti začeta.

Vaša će djeca slušati nastavu preko TV-a. Bit će užasno naporni, ali će vam pričinjati i veliko zadovoljstvo.

Stariji ljudi će se oglušivati na naredbe kao bezobrazni tinejdžeri: morat ćete se svađati s njima i braniti im izlaske, a sve kako se ne bi zarazili i umrli.

Pokušat ćete ne razmišljati o svim onim ljudima koji su umrli usamljeni u jedinicama intenzivne njege.

Željet ćete posipati latice putem kojim prolaze zdravstveni radnici.

Reći će vam da se društvo ujedinilo u zajedničkoj borbi, da ste svi u istom čamcu. I to će biti istina. Ovo iskustvo će zauvijek promijeniti kako vidite sami sebe kao individuu koja je dio veće cjeline.

Kojoj klasi pripadate, bit će jako važno. Nije isto jeste li zatvoreni u velikoj kući s prekrasnim vrtom ili u malom stanu prenapučene stambene zgrade. Niti je isto biti u mogućnosti raditi od kuće ili gledati kako vaš posao nestaje. Taj čamac u kojem ćete svi zajedno ploviti kako biste pobijedili epidemiju, neće svima izgledati isto, niti je doista isti za svakoga. Nikad nije ni bio.

U nekom ćete trenutku shvatiti koliko je sve ovo teško. Bojat ćete se. Podijelit ćete svoje strahove sa svojim najmilijima, ili ćete ih zadržati za sebe kako ih ne biste opterećivali.

Opet ćete jesti.

Mi smo u Italiji i ovo je ono što znamo o vašoj budućnosti. Ovo je tek malo proricanje budućnosti. Mi smo vidovnjaci na niskoj razini.

Ako pogledamo u dalju budućnost, budućnost koja je nepoznata i nama i vama, možemo vam reći samo ovo: kad sve ovo jednom završi, svijet neće biti isti.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP