Prati nas

Aktivno starenje

“Došao sam na radionicu, jer se bez interneta danas više ne može!”

Pametni telefoni, tableti i računala nisu namijenjeni isključivo mladima. Kako ih koriste i zašto ih žele naučiti koristiti bolje, pitali smo polaznike digitalne radionice za umirovljenike. Razgovarali smo i s voditeljem radionice u Centru za kulturu Trešnjevaka Danijelom Bornom Fiketom.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Silvija Novak

Poznavanje suvremene tehnologije u digitalnom dobu je nužnost. Djeca i mladi više ne mogu zamisliti svijet bez pametnih telefona, no ne tako davno bilo je potpuno nezamislivo u džepu nositi uređaj koji je istovremeno telefon, fotoaparat, video kamera, računalo i još štošta. Napredak tehnologije bio je strelovit i taj se razvoj nastavlja istom, možda još i većom brzinom. Tko ne prati što se događa, začas će se naći preplavljen tehnološkim novotarijama koje malo po malo izbacuju iz upotrebe klasične načine komunikacije, bilježenja podataka, učenja, zabave…

Osobama koje su rođene puno prije tehnološkog buma, sva ta tehnologija može djelovati zastrašujuće. Zato su digitalne radionice namijenjene umirovljenicima jedan od najboljih načina da se s tehnologijom uhvatimo u koštac i učinimo je svojim saveznikom. Posjetili smo jednu takvu radionicu koju je u Centru za kulturu Trešnjevka organizirala Udruga Telecentar i porazgovarali s polaznicima.


Željko se pametnim telefonima služi već neko vrijeme: „Pametnim telefonima se služim dosta dugo i koristim puno od mogućnosti koje pružaju, no to je ponekad dosta konfuzno. Zato sam odlučio doći ovamo i pokušati nešto naučiti. Ravnam se prema onome što su me djeca naučila, ali ne razumijem baš sve stvari. Koristim se i računalom. Zapravo bio sam prisiljen naučiti, jer sam još devedesetih ostao bez posla. Nisam onda kukao nego sam išao privatno raditi gdje su tražili znanje rada na računalu i mobitelu. Sada radim s nekim društvima i udrugama gdje je najveći problem pozvati ljude na sastanak, a ovaj mobitel to omogućuje. Jednim klikom pozoveš desetak ili više ljudi na sastanak i tako štediš vrijeme. Jasno, ako i oni imaju mobitel i služe se njime. Kod starije populacije još uvijek ima puno ljudi koji ne znaju ni poruku pročitati. Koristim sve dostupno: e-mail, društvene mreže, Youtube… Facebook imam i na kućnom računalu i na pametnom telefonu. Ove radionice mi se jako sviđaju jer smo počeli od početka. Obično nemamo vremena savladati sami početak, a ni upute koje dođu s uređajem ne pročitamo do kraja. Mobitel jednostavno odmah trebaš i odmah ga koristiš. A ovdje smo počeli sistematski. Zanimaju me i neke nove aplikacije poput taksija Uber i čitav niz drugih stvari.“

foto: Silvija Novak

I Irena je došla iz sličnih pobuda: „Odlučila sam doći na radionicu upravo zbog pametnog telefona. Ima puno raznovrsnih mogućnosti i postavki, a ja ih uopće ne koristim. Najviše koristim internet na koji se spajam putem wifi-ja. Jako puno slikam i slike su mi sve na jednom mjestu, a ja bih to htjela malo razvrstati. Računala i tehnologija mi zapravo nisu totalna nepoznanica jer sam radila na računalima dok još nisam bila u penziji. No prije šest godina sam otišla u mirovinu i isključila računalo jer mi je stvarno bilo dosta. Toliko sam mailova poslala i primila, a na kraju se sad opet moram podsjećati kako to sve ide. Stvari se strašno brzo mijenjaju. Ja nikad nisam imala baš svoje računalo, kod kuće imam tablet. Društvenim mrežama se ne služim pa s prijateljima i rodbinom komuniciram putem maila i WhatsUp-a. Ove radionice mi se jako sviđaju i vrlo su korisne. Svakome bih ih preporučila. Trebalo bi biti više toga i na više mjesta, možda u svakoj općini.“

Ivan ipak najviše koristi laptop, a pametni telefon je dobio na dar od djece: „Telefon sam dobio na dar pa sam se prijavio na ovaj tečaj jer moji kod kuće baš nemaju strpljenja učiti me. Najviše me zanimaju društvene mreže, internet, e-mail i tako. Inače, mail još nisam koristio jer osobno nisam baš pristalica tih otvorenih mreža. Tu se pojavljuje i puno toga što negativno utječe na mlade ljude. Recimo, dijete od deset godina koristi društvenu mrežu, pa neki kriminalci to mogu zloupotrijebiti. S druge strane, vi svoju intimu dijelite sa svima – što ste jeli, što ste radili, sve. No pametno korištenje pametnih telefona jako je korisno pogotovo za ljude koji su u biznisu. Bez toga se danas ne može i tu nema diskusije. No djecu roditelji moraju imati pod nadzorom. Žao mi je kad vidim otuđenje mladih ljudi. Recimo, u tramvaju gledam mlade ljude, lijepe cure i dečke, ali oni svi bulje u mobitel i ne gledaju se međusobno“, pomalo zabrinuto zaključuje Ivan.

Branko upozorava na još jedan problem: „Nedavno sam bio na kolodvoru u Munchenu. Prije je tamo bilo 20 šaltera za prodaju karata, a danas nema ni jednog, jer se sve obavlja preko automata. Odaberete kamo želite ići, ubacite novac i on vam izbaci kartu. Možete kupiti i kartu online. Čovjek je danas izgubljen ako nije u tome.“

foto: Silvija Novak

Upravo na to da se sve više i više usluga seli u digitalni svijet upozorava i voditelj radionice Danijel Borna Fiket iz udruga Telecentar. „I državna uprava potencira uslugu e-Građanin. Zasad je to samo opcija, no uskoro će se sve takve usluge biti moguće obaviti samo online. Zato su ovakve naše radionice namijenjene umirovljenicima vrlo bitne.“

Čime se bavi udruga Telecentar?

„Udruga Telecentar bavi se EU projektima u kontekstu digitalne inkluzije. Primarno radimo s elementima formalnog i neformalnog obrazovanja. Uglavnom ne radimo s krajnjim korisnicima već s onima koji će s krajnjim korisnicima raditi: nastavnicima, učiteljima, mentorima. Znači svima onima koje mi zovemo e-facilitatori i koji mogu biti posrednici u međugeneracijskom učenju. Dosad smo izrealizirali deset europskih projekata. Surađujemo sa srednjim školama – evo već deset godina surađujemo sa Srednjom školom za grafiku, dizajn i medijsku produkciju (bivša grafička). Od fakulteta tu je Učiteljski fakultet, Fakultet političkih znanosti smjer novinarstva, radili smo par projekata s HTV-om i Hrvatskom turističkom zajednicom.“

Kako je došlo do organiziranja ove radionice za umirovljenike?

„Ovaj besplatni program za umirovljenike nastavlja se na projekt iz 2015. godine koji se zvao Transescouts, gdje se radilo na osposobljavanju mladih ljudi da postanu e-facilitatori tj. posrednici u međugeneracijskom učenju. Tad smo napravili kvalitetnu vezu s Učiteljskim fakultetom i učili njihove studente koji su u konačnici radili s krajnjim korisnicima, polaznicima generacije 55+.

Koje su osnovne teme koje se pokrivaju na radionicama?

„Tema tečaja su digitalne kompetencije s naglaskom na medijsko informacijskoj pismenosti. Tu bi prvi korak bio kritičko promišljanje o informacijama. Danas svi imamo pametne telefone u džepu i od nas se očekuje da neke stvari samoinicijativno naučimo. I državna aparatura sve više stvari stavlja pod prefiks “e”, a s druge strane nema strukturiranih edukacija. Za nikoga, a najmanje za starije osobe. Od nas se očekuje da postanemo aktivni građani, dio novoga, digitalnog društva – bez nekakve edukacije. Taj nedostatak edukacije nije problem samo kad su u pitanju osobe 55+, već i mladi. Mi surađujemo i sa srednjim školama i fakultetima. Tu postoji jedna velika praznina koju mi percipiramo kao problem, a ako je u pitanju problem to za nas predstavlja projekt. Pokušavamo kreirati modele koji u ovom neformalnom obrazovanju funkcioniraju i onda se daju replicirati u formalno obrazovanje.“

Kako radionice izgledaju?

„Ovaj projekt koji radimo u Centru za kulturu Trešnjevka ujedno je i pod pokroviteljstvom grada Zagreba. Ima radni naziv ‘Zlatno doba digitalizacije’. Ideja je bila u sklopu 20 školskih sati, 2 sata tjedno, s osobama 55+ poraditi na pitanjima kako efektivnije koristiti pametne telefone i tablete. Dolazi nam Božić kad mnogi stariji dobivaju što nove što stare uređaje, a članovi obitelji često nemaju ni vremena ni strpljenja objašnjavati kako se time koristiti. Ljudi tada samoinicijativno počinju učiti neke stvari, a to je malo problematično jer se u današnje vrijeme sve jako brzo mijenja. Element na koji ćemo staviti poseban naglasak unutar ovih edukacija je sigurnost distribucije podataka. Osim toga, kroz kreativni pristup, u što spadaju fotografija, video i zvuk, u prvi plan bi stavili njihovo izražavanja. Znači, da počnemo malo više koristiti te pametne telefone i tablete kao sredstvo komunikacije.“

U vašoj radionici ima svega desetak mjesta?

„Da. Ovo je tek prva godina, pilot projekt koji traje do kraja ove kalendarske godine. Ideja je oformiti jaku grupu. Nažalost, broj mjesta nam je ograničen. Naš medijski praktikum je osmišljen tako da radimo maksimalno s deset polaznika i to prvenstveno zato što radimo projektno. Kroz to učenje, isproducirat ćemo nekakav sadržaj pa je onda deset ljudi maksimum s kojim možemo raditi da bi ostvarili taj naš plan. Znači, ne radi se o tome da netko nešto priča, a oni zapisuju i tako, već odmah promjenjujemo naša znanja i rješavamo neki zadatak.“

S kojim se problemima najčešće susrećete?

„Najveći je problem što su u grupi ljudi različitih stupnjeva znanja i različitih godina. Tako imamo gospođu od 75 godina koja nikad nije otvorila mail, ali i gospođu od 65 godina koja aktivno koristi pametni telefon, snima fotografije i slično. Ono što smo mi napravili je da smo ih sve uključili u virtualnu učionicu pomoću usluge Google Classroom koju inače koristimo i kad radimo u školama i fakultetima. Nakon toga smo ih, korak po korak, naučili kako otvoriti e-mail, kako putem maila pristupiti toj učionici, kako putem te učionice instalirati određenu aplikaciju i slično. Na sljedećem satu ćemo naglasak staviti na tajnike komunikacije kroz vizualnu formu, odnosno putem fotografije. Polaznicima su dostupni laptopi u našem medijskom praktikumu kojeg smo sami opremili, ali ih potičemo i da donose svoje uređaje kojima se inače služe.“

Koje su poteškoće koje vam prijavljuju polaznici radonice?

„Osnovni problemi su, kao i drugdje, to što smo mi društvo koje ne zna postaviti pitanje ili se ljudi ne usude postaviti pitanje iz straha da ne ispadnu bedasti. Tako da naše polaznike prvo motiviramo da postave pitanje. Ta pitanja su različita: od toga kako nešto funkcionira, pa do toga što znači tipka “‘pretplata” na Youtube-u. Meni se sviđa način na koji odreagira grupa. Zato mi je važno da se fokusiramo na timski rad.

Ideja je bila kroz ovaj produkcijski dio da sve ono što su naučili na radionici, doista upotrijebe i izproduciraju neki svoj sadržaj. Onda smo, recimo, naučili što ta “pretplata” znači, da to nije klasična pretplata gdje se nešto mora platiti, nego je možda nezgrapan prijevod. Ajmo sada vidjeti možemo li mi nekome drugome objasniti što je to pretplata koristeći zvuk, fotografiju i video, odnosno producirajući neki sadržaj koji će kasnije nekome koristiti u učenju. I to je nešto što radimo u okviru ovog PBL-a, odnosno project base learninga.

Grupa nam  je dosta fluidna, tako da ne mogu uvijek svi doći u dogovorenim terminu, pa smo upravo zato sve obučili da se koriste Google classroom aplikacijom. Pomoću nje mogu postaviti pitanje ili pronaći sve materijale s onog sata na kojem nisu mogli nazočiti. Dakle, sve ono što smo prošli, bit će kasnije na platformi.“

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP