Prati nas

Vijesti

Rijeka je prva u Hrvatskoj dobila “kafić smrti”

Poanta je, dodaje, pokušati naučiti što sve čovjek može urediti u vezi sa svojim umiranjem a da ono bude što manje neugodno. Umirući čovjek ima širok spektar potreba, od psiholoških, fizičkih, preko duhovnih i socijalnih, do pravnih i praktičnih.

Objavljeno

|

Zašto ljudi umiru?
foto: Pixabay

Hrvatska je dobila svoj prvi „kafić smrti“, klub smrti“ ili „uz kavu o smrti“, kako je kod nas službeno prevedeno. Nije riječ o klasičnom fizičkom kafiću, već o sastancima ljudi koji opušteno uz kavu jednom mjesečno razgovaraju o smrti, piše Jutarnji list. Nešto poput „kluba knjige“, no cilj je da se sudionici što bolje upoznaju s neizbježnim krajem života i svemu što uz njega ide, na najmanje stresan način i ne nužno s medicinske strane.

Jedna od pokretača građanske inicijative “kafića smrti” je Karmen Lončarek, profesorica na riječkom Medicinskom fakultetu i pročelnica Zavoda za palijativnu medicinu KBC-a Rijeka. Nosilac cijele inicijative je Katedra za društvene znanosti Medicinskog fakulteta u Rijeci i Centar za palijativnu skrb Fakulteta zdravstvenih studija.



Sama ideja pripada švicarskom antropologu Bernardu Crettazu, a od 2004. godine proširila se na 30 zemalja. Mjesto na kojem se odvijaju ti susreti može biti bilo koji javni prostor u kojem se postiže određena privatnost, kao što je knjižnica, privatna kuća ili, uistinu, neki kafić.

„Umiranje je dio naše kulture, od posebnog načina odijevanja, posebnih običaja, određenih obreda i svečanosti, grobljanske arhitekture… Smrt nema samo tu “jezivu” dimenziju. Ona duboko prožima našu kulturu, a takozvana kultura umiranja dio je suvremene građanske kulture“, govori Lončarek.

Pravilo je da se poslužuje topli napitak i kolač da bi se, kako ističe, smanjio stres i postigao “domaći” ugođaj. Svatko plaća svoju kavu. Susret usmjerava moderator. To je osoba koja je, na neki način, stručna za područje umiranja. Poželjno je da to bude antropolog, no moderatori mogu biti stručnjaci bilo koje struke koja se tiče umiranja. Iz zdravstva, recimo, liječnici i medicinske sestre, potom socijalni radnici, osobe koje rade u domovima umirovljenika, pravnici koji se, primjerice, bave sastavljanjem oporuka, povjesničari umjetnosti koji se bave grobljanskom umjetnošću, uglavnom ljudi koji mogu ponuditi poticaj za razgovor i potom odgovarati na pitanja sudionika, pomoći im da razriješe svoje strahove i tjeskobe u vezi smrti,  objašnjava Lončarek.

Poanta je, dodaje, pokušati naučiti što sve čovjek može urediti u vezi sa svojim umiranjem a da ono bude što manje neugodno. Za sada će se ova druženja odvijati u Rijeci, no lako ih je prekopirati i u drugim sredinama.

„Biološki, osjećaj vlastite smrtnosti počinje se razvijati oko 24. ili 25. godine života. Do te dobi mi imamo iskustvo smrtnosti na razini vrste. Ljudi se u toj dobi osjećaju besmrtnima pa su mnogo skloniji avanturizmu i rizicima nego u kasnijoj dobi. Tek iza 25. godine razvija se spoznaja o vlastitoj smrtnosti na razini osobnog poimanja. Mladi čovjek se zaljubljuje, razmišlja o djeci, karijeri, samoostvarenju… Tek kada postigne određene životne ciljeve, onda mu se na horizontu pojavi ideja smrti. Umirući čovjek ima širok spektar potreba, od psiholoških, fizičkih, preko duhovnih i socijalnih, do pravnih i praktičnih. Ima dobrih smrti, a ima i užasnih smrti“, kaže Lončarek i dodaje: „Skupite ljude, oni si sami plate kavu i kolač i dovedete jednu osobu koja će odgovarati na pitanja koja ih zanimaju. Obično to bude jedno kratko izlaganje, recimo javni bilježnik govori o oporuci, ili o imenovanju osobe od povjerenja, kako to predviđa Obiteljski zakon. Onda se omogući ljudima da postavljaju pitanja i to traje ukupno oko dva sata. Dovoljno je da jednom sudjelujete u takvom kafiću pa da ga možete negdje drugdje prenijeti. Organizacijski je to vrlo jednostavno.“

.

Vijesti

Poskupjela je uskrsna košarica, tročlana obitelj će potrošiti od 703 do 1.824 kune

Skromna košarica ne predviđa proizvode kao što su slatkiši, grickalice i pića te se isključivo temelji na osnovnim namirnicama potrebnim za promatrane dane blagdana. Ona podrazumijeva i određeni veći napor pri traženju najjeftinijih namirnica, koje su često manje zadovoljavajuće kvalitete.

Objavljeno

|

Autor

Koliko potrošiti za Uskrs?

Nezavisni hrvatski sindikati i ove su godine izračunali cijenu uskrsne košarice u tri kategorije: skromna, srednja  i bogatija. Košarice se, kao i u slučaju božićnih košarice,

Tako bogatija košarica ove godine iznosi 1.824,43 kn, dok je prošle godine iznosila 1.715,24 kn (skuplja je za 109,19 kn). Ovogodišnja srednja košarica iznosi 1.225,45 kn, a prošle je godine iznosila 1.224,41 kn (skuplja je za 1,04 kn). Skromna košarica ove godine iznosi 703,28 kn, a lani je iznosila 666,44 kn (skuplja je za 36,84 kn). Ugrubo, vrijednost bogate košarice povećana je za malo više od stotinu kuna, srednje za jednu kunu, a skromne za malo manje od četrdeset kuna.



Niži PDV nije doveo do nižih cijena hrane

Promatrajući prosječne cijene i najčešće cijene u sklopu sindikalnog istraživanja o uskrsnoj košarici, ne može se reći kako je došlo do pada cijena namirnica čija se stopa PDV-a smanjila zadnjom izmjenom Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Upravo te namirnice su podložne najvećim promjenama, razlikama u cijenama i u prosjeku su se zadržale na približno istoj razini, priopćio je NHS.

Na tržišno najzastupljenijim lokacijama, kao što su primjerice mesnice, kod odabranih namirnica iz košarice primijećene su pretežito jednake cijene u usporedbi s prošlom godinom.

Što se tiče povrća može se reći da su cijene također nepromijenjene, dok su kod voća, jednako kao i prošle godine i u jednakom rasponu, zabilježene najveće razlike u cijenama, ovisno o podrijetlu i kvaliteti.

Jaja su skuplja, pojedini prerađeni proizvodi jeftiniji

Prosječne cijene svježih jaja, koja su ujedno i simbol Uskrsa, blago su porasle u odnosu na prošlu godinu te se i dalje značajno razlikuju, ovisno o veličini i načinu uzgoja. I samo kretanje vrijednosti sindikalnih uskrsnih košarica promatrano po kategorijama pokazuje kako su u prosjeku cijene kvalitetnijih proizvoda porasle, što potvrđuje kretanje bogatije uskrsne košarice.

Nadalje, cijene neprerađenih proizvoda su ostale pretežito stabilne, dok su cijene pojedinih prerađenih i poluprerađenih proizvoda blago pale, što se djelom odrazilo na približno nepromijenjenu vrijednost srednje košarice u odnosu na prošlu godinu. I vrijednost skromne košarice je porasla, iako ne značajno, što jednim dijelom pokazuje kako su cijene tzv. egzistencijalnih namirnica u prosjeku stabilne, dok pojedine bilježe i blagi rast.

Što je u bogatoj košarici?

Jedino je ona bogatija košarica u duhu tradicije, dok je srednja već neki kompromis, a skromna je tek na razini obilježavanja. Iz visine košarice jasno je kako si većina građana ne samo da ne može financijski priuštiti obilježiti blagdane kako su to tradicionalno radili njihovi djedovi i bake pa čak i roditelji. Većini je nedostupna bogatija, ali velikom dijelu građana čak i ona srednja košarica.

U bogatiju košaricu uvrštene su skuplje namirnice koje se tradicionalno konzumiraju za Uskrs kao što su bakalar, janjetina i kuhana šunka, u srednjoj su košarici jeftiniji oslić, odojak i rolana šunka, dok se u skromnoj nalaze jeftiniji dijelovi svinjetine te najjeftinija vrsta ribe, točnije srdela i sušena lopatica.

Isto tako, za juhu su u bogatijoj košarici predviđeni skuplji, a time i kvalitetniji dijelovi junetine (teletine, janjetine), u srednjoj jeftiniji dijelovi junetine koji se uobičajeno koriste za juhu, dok se u skromnoj za tu svrhu nalazi samo kokoš.

Što krije skromna košarica?

Skromna košarica ne predviđa proizvode kao što su slatkiši, grickalice i pića te se isključivo temelji na osnovnim namirnicama potrebnim za promatrane dane blagdana. Ona podrazumijeva i određeni veći napor pri traženju najjeftinijih namirnica, koje su često manje zadovoljavajuće kvalitete.

Cijene su bilježene u velikim trgovačkim lancima i na tržnicama te je pri obradi korištena prosječna cijena za proizvode istih proizvođača kada su zabilježene razlike u cijenama, a kada se jednaka cijena ponovila na više mjesta, što je često bio slučaj u velikim trgovačkim lancima, kao najpogodniji pokazatelj korišten je mod tj. najčešća cijena.

Nastavi čitati