Prati nas

Aktivno starenje

‘Ovdje zaboravim na sve. Čista uživancija!’

Oduvijek su voljeli umjetnost i slikanje, no nikad prije nisu imali vremena time se ozbiljnije pozabaviti. Sad kad su u mirovini, napokon mogu slikati i baviti se onim u čemu doista uživaju. Posjetili smo likovnu radionicu za umirovljenike koji ne pristaju mirovati u mirovini u Centru za kulturu Trešnjevka.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kako naučiti crtati?
Likovna radionica CeKaTe (foto: Silvija Novak)

Četvrtkom prijepodne u učionici na prvom katu Centra za kultura Trešnjevka vlada kreativna atmosfera. Stolovi su puni papira, olovaka i gumica, a polaznici likovne radionice su se uhvatili u koštac s novim zadatkom koji je pred njih stavila voditeljica. „Danas radimo grafitiranje pri čemu se papir zatamni olovkom, a onda se gumicom brišu neki dijelovi i tako se dobije slika. Zanimljiva tehnika. Radimo na predlošku nekih arhitektonskih elemenata, kao recimo svoda ili vitraja neke crkve“, objašnjava nam Božica Novak, umirovljenica iz Zagreba, pokazujući nam svoj rad.

„U prvoj sezoni smo obradili gotovo sve likovne tehnike. Bio je dosta brz tempo, tako da smo gotovo svaki sat radili neku drugu tehniku. To je dosta izazovno i sviđa mi se, mada se u ta dva sata koliko traje svaki susret ne stigne završiti slika. Ali onda imamo priliku to završiti kod kuće kao domaću zadaću“, govori nam Božica koja je oduvijek voljela slikanje i crtanje, ali se nikad nije imala vremena tome u potpunosti posvetiti.


Vrijeme za umjetnost – mirovina nije mirovanje

„Inače, nisam se profesionalno bavila ničim sličnim. Radila sam u financijama. Znači brojevi, a ne slike. Ovo mi je druga sezona da sam na ovoj radionici. I prije sam voljela slikanje. Jezike i slikanje, ali nikad prije nisam imala vremena. Krenete sasvim drugim pravcem, posao obitelj, djeca… I evo, sad napokon imam vremena da se malo podsjetim, izvježbam ruku, vidim koje sve tehnike postoje. Možda se u nečemu baš nađem“, priča nam Božica pažljivo motreći svoju sliku i dotjerujući gumicom detalje.

Za susjednim stolom radi gospođa Nada Mak. Pokazuje nam svoj rad. „Evo tu pokušavam napraviti ovaj arhitektonski element… Muči me perspektiva ali izvlačim se na naočale. Kao, ne vidim dobro. Ovdje mi je odlično jer se uvijek od nekoga može naučiti. Malo škicnete što drugi rade pa naučite i sami“, kroz smijeh nam objašnjava gospođa Nada. „Drugu sezonu sam ovdje, a za radionicu sam doznala preko prijateljice. Ja mirovinu nikad nisam doživljavala kao mirovanje. U ovome uživam i to doživljavam kao bijeg od kuće. Sad radim ono za što prije nikad nisam imala vremena, iako mi se i sad čini da imam jako puno obaveza. Ovo zaista doživljavam kao rasterećenje. Sve je to još naivno, ali me jako veseli.“

Kako naučiti crtati?

Likovna radionica CeKaTe (foto: Silvija Novak)

U prostoriji svira muzika. Polaznici nam kažu da im voditeljica Alma Selmanović uvijek pusti neku pomno odabranu glazbu koja ih opušta i potiče njihovu kreativnost. Alma je inače profesorica likovne kulture. Prije je u Centru vodila likovne radionice za djecu, a sada vodi likovnu radionicu za umirovljenike. Radionica se održava svaki četvrtak, traje po dva sata i košta stotinu kuna za mjesec dana. Polaznici dobivaju sav potreban materijal, tako da ništa ne moraju donositi sa sobom. Voditeljica Alma i njeni polaznici se jako dobro slažu, iako se grupa ponekad malo buni ako im predloži neku naročito zahtjevnu ili neobičnu tehniku. Zanimljivo joj je, kaže Alma, promatrati kako svatko nekom likovnom problemu pristupa na svoj način.

Kad čovjek sam proba, vidi da to nije lako

Jedini muškarac na radionici je gospodin Vedran Klepac, umirovljeni inžinjer s HTV-a. Kaže da se u odnosu ne neke svoje kolegice s radionice osjeća kao totalni početnik, ali ne da se obeshrabriti.„Sve gospođe su puno dalje otišle od mene. Ja za neke tehnike nisam nikad ni čuo. No, sviđa mi se. Grupa je poticajna i naša Alma je super. I prije me umjetnost jako zanimala, a sad kad sam i sam probao, vidim da to nije baš tako jednostavno“, iskreno proznaje gospodin Vedran.

„Ima na Hvaru jedan umjetnik Mate Solis. Prvo je bio brodograditelj pa je išao na likovnu akademiju. Kad njega gledate, mislite si da biste to i sami mogli napraviti. On radi te specifične brodove. Ali kad čovjek nešto proba sam, onda ipak promijeni mišljenje. Volio bih napraviti jedan akvarel, ali to je još jako daleko. No ja to sve skupa ne shvaćam preozbiljno. Ako mi nešto ne uspije, ništa zato. Bitan je proces.“

Kako naučiti crtati?

Vedran Klepac, Likovna radionica CeKaTE (foto: Silvija Novak)

Gospodin Klepac nam je ispričao i anegdotu sa svojom unukom, koje je, čini se, od djeda povukla kreativnu crtu: „Radili smo tehniku mozaika i trebalo je napraviti autoportret. Od raznoboljnog papira smo izrezali kvadratiće i počeli slagati mozaik. No kako je ta tehnika dosta zahtjevna, većina nas nije stigla dovršiti sliku. Tad se u meni probudio štreber i odlučio sam sliku uzeti sa sobom doma kako bi je završio. I sad, prođe par dana i dođe opet četvrtak, a ja nisam završio. I počnem ja to opet u srijedu raditi, ali tako da mi doma unučad ne vidi. I na kraju sliku ipak završim i metnem na zid, kad dođe moja unučica i pita me: ‘Kaj je to?’ Ja joj velim da je to portret, a ona kaže da bi i ona probala. Nacrtala je zeca i počela po njemu slagati mozaik, a onda me pitala koliko dugo sam ja radio svoju sliku. Kad sam joj rekao da mi je trebalo tri dana, odgovorila mi je: ‘Ma ja ću svoju završiti za jedan dan!'”

Najdraži akvarel i – akt

Dobro upoznata s ovom i sličnim radionicama je gospođa Dubravka Trupeljak. „Osim ove radionice idem i na jogu, ali i ja sama vodim jednu radionicu u sklopu gerontološkog centra Trešnjevka, koja se zove Svašta Nešto. Svi moji polaznici su informatički pismeni tako da se e-mailom dogovaramo što ćemo raditi. Imam i Facebook stranicu ‘Mašta+Kreativnost’ gdje se mogu vidjeti neki od radova. Inače, nisam se prije bavila umjetnošću. Moja je umjetnost čekala moju mirovinu da izađe na površinu. Ja ovo zovem ‘carstvo svih mogućnosti’. Moja omiljena tehnika je upravo svašta-nešta, pa sam tako nazvala i svoju radionicu. U osnovi sam istraživač i vrlo znatiželjna pa kad postignem nešto u nekoj tehnici, uvijek pogledam što ima iza ugla.“

Polaznici radionice prepričavaju nam i veselu zgodu kad su radili akt. U početku su crtali po fotografijama koje su skinuli s interneta, no kasnije su slikali i po živom modelu. „Imali smo jednog muškog, ali on je bio u gaćicama. Uglavnom, to smo radile s naročitim veseljem“, prepričavaju nam gospođe uz smijeh. „Ubrzo smo se počeli smijati i pričat viceve. Baš je bilo dobro!“

Kako naučiti crtati?

Likovna radionica CeKaTe (foto: Silvija Novak)

Većina polaznika kaže kako im je svaka tehnika koju predloži voditeljica Alma zanimljiva, no većini se najviše sviđa akvarel. „Omiljena tehnika mi je akvarel. To smo već radili nekoliko puta. Sad kad i sama pokušavam nešto sama nacrtati, drugačije gledam na umjetnost. Prije sam bila malo prekritična, no sada više cijenim svaku sliku i umjetnika. Sad pokušavam pronaći što je umjetnik mislio kad je stvarao. Drugačije pristupam gledanju radova“, otkriva nam Božica. „Meni je pravo otkriće bila kreda. I raditi ugljenom je isto divno. Što se motiva tiče volim prirodu, ali ne bojim se ni portreta. Jako su zahtjevni, ali to mi je izazov“, nadovezuje se Nada.

Za stolom uz prozor radi gospođa Blanka Šimecki, umirovljena odgajateljica. „Ja vam ovdje zaboravim na sve. Čista uživancija. Ovdje smo svaku put po dva sata ali ja bi mogla ostati i četiri-pet sati. Radim puno i doma i na moru, puna mi je kuća svega. Kod kuće radim slike od suhog cvijeća, decoupage i svašta“, govori nam gospođa Blanka. „Umjetnošću sam se bavila u školi, pa dok sam radila u vrtiću i tako. Slikala sam za djecu i uživam u tome. Ali nikad nisam imala vremena. No uvijek sam rekla da ću to raditi kad dođem u penziju. I evo me! Ja ovo jednostavno živim!“

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP