Prati nas

Aktivno starenje

‘Čim zapjevamo, odmah nam je bolje!’

Brojne su studije pokazale da pjevanje ima blagotvoran učink na organizam i njegovo zdravlje što svakako mogu potvrditi i polaznici zbora Doma umirovljenika Trnje. Posjetili smo njihovu probu i uvjerili se da pjesma doista vraća osmijeh na lica.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Silvija Novak

„Da, tu se održava zbor. Evo i ja čekam početak. Oko 15 do 11 počne. Ide nas petnaestak, ali redovitih ima oko deset. Ja rijetko kad izostanem.“, govori nam gospođa Marica kad smo ju zamolili da nas uputi prema dvorani. Probe zbora „Trnjanske ruže“ u Domu za starije u nemoćne Trnje u Zagrebu, održavaju se svakog ponedjeljka u 10:45. Gospođa Marica korisnica je doma i odabrala je zbor kao jednu od ponuđenih aktivnosti. „Stvarno se trudim doći. Evo, danas se ne osjećam baš najbolje i mislila sam preskočiti, ali ipak sam došla. Ma bude mi žao i naše voditeljice Antonije. Ona se stvarno trudi pa mi je žao da ona dođe, a mi ne dođemo. Uvijek sam voljela pjevati i općenito glazbu. Tako da mi je ovo jako lijepo. A i čovjek se bolje osjeća. Sad pripremamo božićne pjesme.“, govori nam dalje gospođa Marica.

foto: Silvija Novak

Prvo – uštimavanje

Ubrzo je stigla i voditeljica zbora, Antonia Mimica, profesorica glazbene kulture koja kad ne vodi ovaj zbor, vodi žensku klapu Cesarice i radi kao profesorica glazbenog u Osnovnoj školi Matije Gupca u Zagrebu. „Sad se pripremamo za Božić pa uvježbavamo takav repertoar. Inače, obilježavamo sve važne prigode i svakih mjesec do mjesec i pol dana uvježbavamo nešto novo. Nastupali smo na Zrinjevcu 1. listopada na Dan starijih osoba, obilježimo Martinje, Vukovar, razne blagdane, Uskrs, ali i rođendane naših korisnika. Rođendanski program pripremimo svaka tri mjeseca, pa ga izvedemo za sve koji su u protekla tri mjeseca imali rođendan“, objašnjava nam Antonia dok članovi zbora ulaze u dvoranu i zauzimaju svoja mjesta.


„Jesmo li dobro danas?“, pita Antonija dijeleći pjevačima papire s tekstovima pjesama. „Danas idemo dalje s božićnima.“ Uz Antoniju na klaviru, glazbenu pratnju čini i gospodin Dragan na gitari. On je također korisnik doma i kako doznajemo, uskoro ga čeka neugodna operacija kuka. „Ma, to sviranju ne smeta“, kaže nam Dragan naštimavajući svoju gitaru. „Sve nam je tu malo raštimano, i klavir i gitara…“, objašnjava nam dalje Antonia našto netko od pjevača dobaci: „Malo smo i mi raštimani!“ Dvoranom se razlio smijeh.

„Idemo sad prvo ‘U to vrijeme godišta’“, kaže Antonia i odsvira uvod na klaviru. „Dragane, možemo li?“

Zbor je prvo pomalo oklijevajući, ali onda sve odlučnije, zapjevao poznatu božićnu pjesmu uz stalno poticanje njihove voditeljice. „’…Mir se svijetu navješta!’ I sad idemo – drugi glas! ‘Po rođenjem djetešca, kom je majka djevica.’ Tako je, slobodno pustite glas!”

U pauzi između pjesama, Antonia nam dalje objašnjava:

„Uglavnom pjevamo poznate pjesme. Lakše je korisnicima pjevati nešto što jako dobro znaju, ali ponekad uvježbamo i nešto novo. Osim što mi nastupamo u svakakvim prigodama, dolaze nam i gosti poput dječjih vrtića i škola. Djeca nešto pripreme i otpjevaju, to bude baš lijepo. Dolaze nam i razna kulturno umjetnička društva sa svojim programima. Korisnici ovog doma jako vole glazbu. Nudi im se puno aktivnosti i rado sudjeluju. I na zboru su vrlo angažirani, iako je većina već u visokim godinama. U ovom domu ima jako puni ljudi iznad 80 i 90 godina. Evo, gospođa Štefica ima 93 godine i rado je na zboru. Danas je, nažalost, nema. Bole je leđa.“

U međuvremenu su se pjevači međusobno zapričali i dvoranom je zavladao žamor. Antonia, koja je tu vještinu izbrusila s osnovnoškolcima, začas ih je umirila. „Pssss! Idemo sad dalje. Pjevat ćemo ‘Veselje ti navješćujem’. E, tu se sad raspjevajte! Imate li svi tekst? Vidite gdje je ta pjesma? Evo, u gornjem desnom kutu. Jeste našli? Krenimo sad ! I jen, dva, tri…“

foto: Silvija Novak

Pjesma kao dio života

Proba zbora je trajala nešto manje od sat vremena za koje vrijeme su se izredali svi najpoznatiji božićni napjevi. Kad je proba završila, popričali smo s pjevačima.

„U domu živim godinu dana“, priča nam gospođa Marija. „Prije sam nastupala sa zborom Matije Gupca. Profesionalno se nisam bavila glazbom. Radila sam na školi gdje sam predavala jezike. Inače jako volim pjevanje. Ja vam pjevam za sebe i to dosta glasno i onda misle da sam poludjela. Ja vam i za stolom zapjevam! Voljela sam i plesati, ali sad me malo muče noge. Iako zaplešem još i sad, ali ako baš skačem, onda me bole noge“, kaže kroz smijeh Marija.

Gospođa Katarina u domu živi 11 godina: „Ovaj tu zbor je prije bio veći, ali nažalost neki ljudi su bolesni, neki i umrli. Ja sam dugo pjevala u zboru i puno smo nastupali. Ja sam čak dobila i drugu nagradu na pjevačkom natjecanju domova.“

Gospođa Marica s početka priče, dolazila je na probe zbora dok još nije živjela u domu. „Dolazila sam skoro 12 godina. Na zbor, druženja… A to se nastavilo i sad kad živim ovdje. Mene pjevanje jako oraspoloži. Imam ja svojih problema, ali tu na sve zaboravim. I jako volim našu profesoricu Antoniu. Predobra nam je. Imali smo mi i drugih profesora, neki su već i umrli. Svi su nam bili dobri, učili smo razne pjesme. Znali smo i pjevati po drugim domovima. Bilo je to lijepo. No tad smo bili i mlađi. A sad to ide malo teže, zašteka sim, zašteka tam…“, kaže gospođa Marica.

Dragan, koji gitarom pomaže Antoniji tijekom proba i nastupa, ima prilično glazbeno iskustvo: „Ja sam naučio svirati tamo negdje u pedesetim godinama, a onda sam bio u KUD-u ‘Rade Končar’ kojeg je vodio Bože Potočnik. Anđela Potočnik je vodila folklor. Neki dan je baš bila emisija o njima na televiziji pa sam se podsjetio tog doba. No ja sam tamo pjevao, nisam svirao. A gitaru sam učio privatno. Tako da ovdje sad pomažem Antoniji. Mi smo klavirsko-gitaristički duo.“

foto: Silvija Novak

Trnjanske ruže

Što se tiče repertoara koji im Antonia priprema, nađe se tu i dalmatinskih, i zagorskih, i slavonskih, a ponekad padne i koji bećarac. Ima i jedna autorska pjesma: „Zbor se zove ‘Trnjanske ruže’ prema istoimenoj pjesmi sad pokojne gospođe Nevenke. Ona je napisala tekst, pa se tako zove i zbor. I tu pjesmu izvodimo na našim nastupima. Ide ovako: „U Zagreb gradu četvrt postoji, Trnje se zove, svatko ga zna. Vrtovi tu su puni ruža i miris njihov mir nam da.“

Inače, na nastupima svi imaju bijele košulje, crne hlače i crvene ruže koje su napravili polaznici radionice heklanja ovdje u domu. Svake godine u Maksimiru se održava natjecanje zborova domova umirovljenika i domovi šalju svoje predstavnike. Može se nastupiti i solo ili u duetu. To je poseban doživljaj, pjevamo, veselimo se, nakon toga je zajednički ručak. Divno druženje. Lijepo je i kad se u domu organiziraju nastupi. Evo baš sada, poslije ove probe, doći će zaposlenici doma da s njima provježbam ‘Zvončiće’ koje će pjevati na božićnom nastupu. Znači, ne pjevaju samo oni koji žive u domu, nego i oni koji tu rade’, kaže Antonia.

Trenutno najstariji član zbora, devedesettrogodišnji Karlo, glazbom se bavi čitav život. Na rastanku nam pripovijeda: „Imao sam svoj zbor tamburaša i naravno, kao primaš, ja sam vodio pjesmu. A osnovne elemente pokazao mi je profesor Miškulin u varaždinskoj gimnaziji. Nismo mi pjevali samo od radosti, nego i iz potrebe da se glazbom ožive i ukrase razne svečanosti. I tako pjesma uđe pod kožu i bez nje bude tuga i žalost.“

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP