Prati nas

Mozaik

Ugovori o darovanju: Kako darovati ili uzeti dar natrag

Darovanje može, ali i ne mora biti uvijek zabilježeno u obliku papirnatog ugovora, ovisno o tome što se daruje. Važno je da sve bude učinjeno na pravi način i s jasno izrečenim namjerama. Jer, darovanja su čest kamen spoticanja u obitelji i nerijetko predmetom sporenja nakon smrti darovatelja pa je nužno da budu jasna i da iza sebe ostavljaju što manje ‘zle krvi’.

Objavljeno

|

Kako tražiti dar natrag?
foto: Pixabay

Darovanje može, ali i ne mora biti uvijek zabilježeno u obliku papirnatog ugovora, ovisno o tome što se daruje. Važno je da sve bude učinjeno na pravi način i s jasno izrečenim namjerama. Jer, darovanja su čest kamen spoticanja u obitelji i nerijetko predmetom sporenja nakon smrti darovatelja pa je nužno da budu jasna i da iza sebe ostavljaju što manje „zle krvi“.

Osim toga, darovanja mogu biti poticaj da onaj koga darujete učini nešto dobro za sebe ili druge. Zbog toga smo informacije o ugovorima o darovanju potražili od umirovljene sutkinje Vrhovnog suda RH, Olge Jelčić, koja je o ovoj temi educirala brojne građane na tribinama “Važno je znati sa 65 plus“, a u organizaciji Hrvatskog pravnog centra.


Darovanja su česta, kaže nam sutkinja Jeličić i dodaje: „Svi znamo, kada se radi o darovanju, da onaj koji daruje za to ne dobiva ništa. Postoji darovatelj koji prenosi vlasništvo ili dio svoje imovine drugoj osobi koja se zove obdarenik. Obdarenik ništa ne duguje za to, ali mora izraziti volju da prihvaća taj dar. Dakle, pretpostavka je volja darovatelja da nešto da i volja obdarenika da nešto primi. To je ugovor o darovanju. Još ga zovemo i besplatni pravni posao.“

Kako napisati oporuku?

Olga Jelčić (foto: MojeVrijeme.hr)

Kako sastaviti ugovor o darovanju?

U usporedbi s oporukom, ugovor o darovanju je nešto složeniji kod sastavljanja. Naime, kod darovanja se pretpostavlja da se pravo vlasništva ili stvar prenosi u trenutku sklapanja ugovora. Doznajemo tako da je kod darovanja pokretnina papirnati ugovor nepotreban, ako se te pokretnine daruju odmah. No što je s nekretninama?

„Kako se vlasništvo nad nekretninama stječe upisom u zemljišne knjige, ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku i moraju biti ovjereni potpisi, ali samo potpisi, kod javnog bilježnika“, kaže Jelčić i dodaje da postoji i treća kombinacija. „Ako se stvar koja je predmet darovanja ne predaje odmah obdareniku, takav ugovor o darovanju mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. To znači da se mora otići do javnog bilježnika.“ To je slučaj kada nekome želite darovati automobil ili nešto slično, ali, recimo, za pet mjeseci. Ili u slučaju kada će se obdarenik moći upisati u zemljišnu knjigu nekoliko mjeseci nakon potpisivanja tog ugovora.

U ugovoru mora biti iskazana izjava volje darovatelja; da želi besplatno prenijeti imovinu na obdarenika. Mora se točno opisati i ta imovina. „Važno je da ugovor bude što određeniji, da ne bude sporova. Ako imamo pokretninu u pitanju, obdarenik prijemom stvari prešutno izjavljuje volju da prihvaća darovanje. Ako je u pitanju nekretnina, u ugovoru o darovanju obdarenik mora izjaviti da prihvaća taj dar.“

Kako poništiti ugovor o darovanju?

Sutkinja Jelčić upozorava da prestanak takvog ugovora može nastupiti na više načina, jer se radi o besplatnom raspolaganju pa su pretpostavke složenije i drugačije. Darovatelj može odustati od ugovora samo u situaciji kada je ono što je obećao dati obdareniku odgodio za neko vrijeme. Recimo, kada se obvezao da će 1. siječnja 2020. godine dati automobil, a do tada zadržava pravo vlasništva. „Ako darovatelj dođe u životnu situaciju da nema dovoljno sredstava za život ili nema sredstava za uzdržavanje osobe koju je dužan po zakonu uzdržavati, a još nije nastupila dospjelost ugovora, on jednostranom izjavom volje može odustati od ugovora. Dakle, pretpostavke su siromaštvo, odnosno neimanje sredstava za osiguranje životnih potreba.“

No ugovor se može i opozvati. Sama riječ govori da se radi o situaciji kada je darovanje već provedeno, da je obdarenik već vlasnik darovane stvari. „Prva je mogućnost da je darovatelj došao u situaciju da nema nužnih sredstava za život i da nema nikoga tko bi ga uzdržavao. Onda on opoziva darovanje pisanom izjavom i tada je obdarenik dužan vratiti ono što je primio“, kaže sutkinja. No obdarenik može odbiti vratiti dar kada je darovatelj u nezavidnu materijalnu situaciju dospio zbog nesavjesnog ili nerazumnog ponašanja, recimo kada je prokockao imutak.

Darovanja su sklizak teren

Iz svega bi se dalo zaključiti da obdarenik zapravo nikada nije na sigurnom, kada je riječ o daru, i da ga svaki trenutak može zaskočiti osiromašeni darovatelj i tražiti darovano natrag. No zbog toga su tu rokovi, objašnjava nam sutkinja Jelčić, pa se opoziv darovanja može tražiti najprije godinu dana od kada je darovatelj zapao u takvu situaciju. Apsolutni rok je deset godina za nekretnine i pet godina za pokretnine. „Ali obdarenik ne mora vratiti dar, ako se dar kod njega ne nalazi ili ako je sam zapao u situaciju da nema dovoljno sredstava za život.“

U kontekstu darovanja spominje se i situacija „grube nezahvalnosti“ u kojoj se, također, dar može tražiti natrag. Naša sugovornica kaže da je to valjan razlog za opoziv ugovora: „To je situacija kada obdarenik učini kazneno djelo u odnosu na darovatelja i članove njegove obitelji. Ne mora se voditi kazneni postupak. To se može dokazivati u parničnom postupku. I nije vezano za vrstu kaznenog djela. Drugi razlog za ovakvog ugovora je kada obdarenik grubo krši obveze prema darovatelju i članovima njegove obitelji.“ Kao promjer, sutkinja Jelčić navodi situaciju kada jedan roditelj daruje djetetu određenu imovinu: „Postoji zakonska obveza da djeca uzdržavaju roditelje, ako roditelji nemaju sredstava za život. Ako tu svoju zakonsku obvezu obdarenik ne izvršava, darovatelj može opozvati darovanje.“

Darovanje u slučaju smrti i darovanje s nametom

Darovanje u slučaju smrti možda podsjeća na oporuku, ali radi se o sasma različitim stvarima. Riječ je odgađanju predaje imovine do trenutka smrti. „Po svom krajnjem rezultatu, može imati sličnosti s oporukom, ali nije oporuka. Kad darovatelj umre, obdarenik postaje vlasnik stvari. Ta imovina više nije predmet u ostavinskom postupku, jer je u trenutku smrti darovatelja postala vlasništvo obdarenika“, kaže naša sugovornica.

Za kraj ovog pregleda smo ostavili darovanje s nametom. Riječ je o zgodnom instrumentu s kojim, recimo, možete motivirati unuka da završi fakultet. „To je praktično darovanje, pogotovo za one koji očekuju nešto od obdarenika. Darovatelj daje određenu stvar, a obdarenik preuzima obvezu. Obveza može biti banalna poput završavanja fakulteta do određenog roka. Ili da će darovatelju davati mjesečno, recimo, tisuću kuna. Zbog zadržavanja smisla o darovanju, važno je da ta protučinidba po vrijednosti bude manja od darovane stvari. U protivnom imamo ono što zovemo mješoviti ugovor“, zaključuje sutkinja Jelčić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”  

.

Mozaik

Živcira vas što djeca stalno bulje u ekrane? Vi ste još gori!

Prema podacima Nielsena, američke tvrtke koja se bavi analizom tržišta, osobe koje imaju 65 ili više godina, dnevno provedu čak 10 sati konzumirajući sadržaj s televizije, tableta i mobitela.

Objavljeno

|

Mnogi roditelji, pa i bake i djedovi, konstantno zanovijetaju radi vremena kojeg današnja djeca provode pred raznim ekranima. Doista, istraživanja pokazuju da milenijalci pogledaju zaslon svog mobitela i do 150 puta dnevno, polovica se budi tijekom noći kako bi provjerili što ima na društvenim mrežama, a trećina zgrabi mobitel čim ujutro otvori oči. Pa ipak, kad se uračuna ukupno vrijeme provedeno pred ekranima, najnavučenije su – starije osobe.

Prema podacima Nielsena, američke tvrtke koja se bavi analizom tržišta, osobe koje imaju 65 ili više godina, dnevno provedu čak 10 sati konzumirajući sadržaj s televizije, tableta i mobitela. To je 12 posto više od osoba između 35 i 49 godina te 30 posto više od osoba između 18 do 34 godina starosti.


Većina tog vremena odnosi se na televiziju. Stariji Amerikanci koji su u mirovini, prosječno pred TV-om provedu sedam sati i 30 minuta dnevno, odnosno jednako koliko su provodili 2015. godine. Dodatna dva sata provedu gledajući u mobitele i tablete, što je povećanje od sedam puta u odnosu na razdoblje prije četiri godine.

U istome se razdoblju povećalo i vrijeme koje milenijalci provedu pred nekim ekranom i to od sat i 30 minuta do tri sata i 30 minuta, no to vrijeme najmanje se odnosi na televiziju koju mlenijalci zapravo najmanje gledaju. Kad se sve uzme u obzir, vrijeme provedeno pred ekranom se kod populacije od 18 do 34 godite povećalo tek za sa vremena u posljednje četiri godine, što je najmanje povećanje od svih ostalih dobnih skupina.

Što se pak tinejdžera tiče, oni pred ekranima dnevno provedu oko šest sati i 40 minuta, tek nešto više od dobne skupine između 18 i 34, no značajno manje od starijih generacija. Mladi doista puno vremena provedu skrolajući društvenim mrežama i ubijajući zombije u raznim video igrama, no ipak puno manje nego stariji provedu gledajući sapunice.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP