Prati nas

Mozaik

Ugovori o darovanju: Kako darovati ili uzeti dar natrag

Darovanje može, ali i ne mora biti uvijek zabilježeno u obliku papirnatog ugovora, ovisno o tome što se daruje. Važno je da sve bude učinjeno na pravi način i s jasno izrečenim namjerama. Jer, darovanja su čest kamen spoticanja u obitelji i nerijetko predmetom sporenja nakon smrti darovatelja pa je nužno da budu jasna i da iza sebe ostavljaju što manje ‘zle krvi’.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

Kako tražiti dar natrag?
foto: Pixabay

Darovanje može, ali i ne mora biti uvijek zabilježeno u obliku papirnatog ugovora, ovisno o tome što se daruje. Važno je da sve bude učinjeno na pravi način i s jasno izrečenim namjerama. Jer, darovanja su čest kamen spoticanja u obitelji i nerijetko predmetom sporenja nakon smrti darovatelja pa je nužno da budu jasna i da iza sebe ostavljaju što manje „zle krvi“.

Osim toga, darovanja mogu biti poticaj da onaj koga darujete učini nešto dobro za sebe ili druge. Zbog toga smo informacije o ugovorima o darovanju potražili od umirovljene sutkinje Vrhovnog suda RH, Olge Jelčić, koja je o ovoj temi educirala brojne građane na tribinama “Važno je znati sa 65 plus“, a u organizaciji Hrvatskog pravnog centra.


Darovanja su česta, kaže nam sutkinja Jeličić i dodaje: „Svi znamo, kada se radi o darovanju, da onaj koji daruje za to ne dobiva ništa. Postoji darovatelj koji prenosi vlasništvo ili dio svoje imovine drugoj osobi koja se zove obdarenik. Obdarenik ništa ne duguje za to, ali mora izraziti volju da prihvaća taj dar. Dakle, pretpostavka je volja darovatelja da nešto da i volja obdarenika da nešto primi. To je ugovor o darovanju. Još ga zovemo i besplatni pravni posao.“

Kako napisati oporuku?

Olga Jelčić (foto: MojeVrijeme.hr)

Kako sastaviti ugovor o darovanju?

U usporedbi s oporukom, ugovor o darovanju je nešto složeniji kod sastavljanja. Naime, kod darovanja se pretpostavlja da se pravo vlasništva ili stvar prenosi u trenutku sklapanja ugovora. Doznajemo tako da je kod darovanja pokretnina papirnati ugovor nepotreban, ako se te pokretnine daruju odmah. No što je s nekretninama?

„Kako se vlasništvo nad nekretninama stječe upisom u zemljišne knjige, ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku i moraju biti ovjereni potpisi, ali samo potpisi, kod javnog bilježnika“, kaže Jelčić i dodaje da postoji i treća kombinacija. „Ako se stvar koja je predmet darovanja ne predaje odmah obdareniku, takav ugovor o darovanju mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. To znači da se mora otići do javnog bilježnika.“ To je slučaj kada nekome želite darovati automobil ili nešto slično, ali, recimo, za pet mjeseci. Ili u slučaju kada će se obdarenik moći upisati u zemljišnu knjigu nekoliko mjeseci nakon potpisivanja tog ugovora.

U ugovoru mora biti iskazana izjava volje darovatelja; da želi besplatno prenijeti imovinu na obdarenika. Mora se točno opisati i ta imovina. „Važno je da ugovor bude što određeniji, da ne bude sporova. Ako imamo pokretninu u pitanju, obdarenik prijemom stvari prešutno izjavljuje volju da prihvaća darovanje. Ako je u pitanju nekretnina, u ugovoru o darovanju obdarenik mora izjaviti da prihvaća taj dar.“

Kako poništiti ugovor o darovanju?

Sutkinja Jelčić upozorava da prestanak takvog ugovora može nastupiti na više načina, jer se radi o besplatnom raspolaganju pa su pretpostavke složenije i drugačije. Darovatelj može odustati od ugovora samo u situaciji kada je ono što je obećao dati obdareniku odgodio za neko vrijeme. Recimo, kada se obvezao da će 1. siječnja 2020. godine dati automobil, a do tada zadržava pravo vlasništva. „Ako darovatelj dođe u životnu situaciju da nema dovoljno sredstava za život ili nema sredstava za uzdržavanje osobe koju je dužan po zakonu uzdržavati, a još nije nastupila dospjelost ugovora, on jednostranom izjavom volje može odustati od ugovora. Dakle, pretpostavke su siromaštvo, odnosno neimanje sredstava za osiguranje životnih potreba.“

No ugovor se može i opozvati. Sama riječ govori da se radi o situaciji kada je darovanje već provedeno, da je obdarenik već vlasnik darovane stvari. „Prva je mogućnost da je darovatelj došao u situaciju da nema nužnih sredstava za život i da nema nikoga tko bi ga uzdržavao. Onda on opoziva darovanje pisanom izjavom i tada je obdarenik dužan vratiti ono što je primio“, kaže sutkinja. No obdarenik može odbiti vratiti dar kada je darovatelj u nezavidnu materijalnu situaciju dospio zbog nesavjesnog ili nerazumnog ponašanja, recimo kada je prokockao imutak.

Darovanja su sklizak teren

Iz svega bi se dalo zaključiti da obdarenik zapravo nikada nije na sigurnom, kada je riječ o daru, i da ga svaki trenutak može zaskočiti osiromašeni darovatelj i tražiti darovano natrag. No zbog toga su tu rokovi, objašnjava nam sutkinja Jelčić, pa se opoziv darovanja može tražiti najprije godinu dana od kada je darovatelj zapao u takvu situaciju. Apsolutni rok je deset godina za nekretnine i pet godina za pokretnine. „Ali obdarenik ne mora vratiti dar, ako se dar kod njega ne nalazi ili ako je sam zapao u situaciju da nema dovoljno sredstava za život.“

U kontekstu darovanja spominje se i situacija „grube nezahvalnosti“ u kojoj se, također, dar može tražiti natrag. Naša sugovornica kaže da je to valjan razlog za opoziv ugovora: „To je situacija kada obdarenik učini kazneno djelo u odnosu na darovatelja i članove njegove obitelji. Ne mora se voditi kazneni postupak. To se može dokazivati u parničnom postupku. I nije vezano za vrstu kaznenog djela. Drugi razlog za ovakvog ugovora je kada obdarenik grubo krši obveze prema darovatelju i članovima njegove obitelji.“ Kao promjer, sutkinja Jelčić navodi situaciju kada jedan roditelj daruje djetetu određenu imovinu: „Postoji zakonska obveza da djeca uzdržavaju roditelje, ako roditelji nemaju sredstava za život. Ako tu svoju zakonsku obvezu obdarenik ne izvršava, darovatelj može opozvati darovanje.“

Darovanje u slučaju smrti i darovanje s nametom

Darovanje u slučaju smrti možda podsjeća na oporuku, ali radi se o sasma različitim stvarima. Riječ je odgađanju predaje imovine do trenutka smrti. „Po svom krajnjem rezultatu, može imati sličnosti s oporukom, ali nije oporuka. Kad darovatelj umre, obdarenik postaje vlasnik stvari. Ta imovina više nije predmet u ostavinskom postupku, jer je u trenutku smrti darovatelja postala vlasništvo obdarenika“, kaže naša sugovornica.

Za kraj ovog pregleda smo ostavili darovanje s nametom. Riječ je o zgodnom instrumentu s kojim, recimo, možete motivirati unuka da završi fakultet. „To je praktično darovanje, pogotovo za one koji očekuju nešto od obdarenika. Darovatelj daje određenu stvar, a obdarenik preuzima obvezu. Obveza može biti banalna poput završavanja fakulteta do određenog roka. Ili da će darovatelju davati mjesečno, recimo, tisuću kuna. Zbog zadržavanja smisla o darovanju, važno je da ta protučinidba po vrijednosti bude manja od darovane stvari. U protivnom imamo ono što zovemo mješoviti ugovor“, zaključuje sutkinja Jelčić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”  

.

Mozaik

Poricanje pandemije način je na koji se psihički slabiji suočavaju s opasnošću

Ne treba zaboraviti da se ljudi često okružuju s istomišljenicima te da su skloni prihvaćati samo one dokaze i argumente koji potvrđuju njihovo vjerovanje. No to ne znači da im se ne može pomoći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

U proteklih šest mjeseci informacije o koronavirusu sve su preciznije i dostupnije, no ipak čini se da imamo sve više ljudi koji tvrde kako je riječ o prevari. Od popularnih televizijskih voditelja pa do organizatora navodnog Festivala slobode na glavnom zagrebačkom trgu, svi misle kako su protuepidemijske mjere pretjerane.

U općoj eksploziji neracionalnog čujemo i pobunu protiv cijepljenja, iako cjepivo protiv COVID-a nije ni dostupno, a kamoli obavezno. Ili protiv lockdowna za kojeg vladajući političari već mjesecima tvrde da ga neće proglasiti. Poricanje opasnosti zajednički je nazivnik svih ovih pojava, a psiholozi su već davno objasnili kako i zašto do njega dolazi.


Poricanje kao mehanizam obrane nije uvijek loš izbor, piše CNN. Kratkoročno, on osobi daje vrijeme za prilagodbu. No kada ono postane trajna “psihološka štaka” i pri tome ugrožava druge, riječ je o opasnosti.

Eve i Mark Whitmore, psiholozi s više od 30 godina radnog iskustva, objasnili su kako je poricanje način na koji se neki ljudi suočavaju sa stvarnošću i brane od tjeskobe.

“U periodima s puno tjeskobe i ugroza, ljudi razviju strategije kako bi se zaštitili, kako bi se osjećali sigurno. Najlakše je poreći postojanje izvora ugroze. U tom slučaju jednostavno kažu da je epidemija prevara i da ne postoji”, izjavio je Mark Whitmore.

Pri tome ne treba miješati poricanje sa racionalizacijom koja je način na koji ljudi umanjuju izvor ugroze. Kada, primjerice, kažu daje COVID-19 samo gripa, oni priznaju da COVID-19 postoji, ali ga umanjuju i kažu da nije tako opasan kako se u javnosti tvrdi. I poricanje i racionalizacija su znak loše prilagodbe na novu situaciju.

Ove reakcije su, kaže Mark Whitmore, povezane s osjećajem vladanja situacijom. Kada je pandemija objavljena, bilo je malo informacija. S njenim napredovanjem sve više znamo kako se zaštiti i imamo sve više osjećaja kontrole. No na početku su informacije bile oskudne i kontradiktorne što je izazvalo stres i tjeskobu kod dijela ljudi koji su morali iznaći način da se nose sa situacijom s kakvom se ranije nisu nikada sreli i koja je značajno izmijenila njihov život. Neki su stvorili mitove i teorije o pandemiji, drugi su potražili informacije koje će potvrditi njihovo stajalište da velike opasnosti zapravo i nema.

Psiholozi pak korijen ovakvom ponašanju vide u djetinjstvu. “U dobi od 6 ili 7 godina dijete već može razlikovati fikciju od stvarnosti, no u našoj kulturi potiče ih se da vjeruju u nestvarno, bilo da se radi o Djedu Božićnjaku ili drugim stvarima. Kada ljudi odrastu u okruženju koje im nudi neutemeljena vjerovanja, vjerojatnije je da će vjerovati u razne dezinformacije i teorije urote”, kaže psihologinja Eve Whitmore.

Uz to, ne treba zaboraviti da se ljudi često okružuju s istomišljenicima te da su skloni prihvaćati samo one dokaze i argumente koji potvrđuju njihovo vjerovanje. No to ne znači da im se ne može pomoći.

“Ljudima treba pomoći da prime i drugačiju informaciju. Treba ih natjerati da se suoče s njom i to treba činiti u fazama. Kada se radi o prijateljima ili članovima obitelji, valja početi s informacijama koje neće doživjeti kao napad ili ugrožavanje. Kada počnu prihvaćati, u fazama treba pojačati dostavu realističnih informacija sve dok ih ne prihvate i steknu jači osjećaj kontrole”, savjetuje Mark Whitmore.

“Također, možete pokazati vlastitim primjerom. Neka vas vide da nosite masku, perete ruke i održavate fizičku distancu. Neka vas vide da pratite pravila koja su donijele zdravstvene vlasti”, zaključuje Eve Whitmore.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP