Prati nas

Mozaik

Besplatna kulturna događanja i zašto ih posjetiti

Posjećivanje kulturnih događanja ne krijepi samo našu dušu, već i pomaže našem zdravlju. No što kad nas suša u novčaniku spriječi da odgledamo sve kazališne predstave i poslušamo sve koncerte koje bismo željeli? Srećom ovaj prosinac u Zagrebu nudi i mnogo besplatnih događanja.

Objavljeno

|

foto: Zagreb.hr

U Hrvatskoj tek deset posto građana redovito posjećuje kulturna događanja. Poražavajući su to rezultati Eurostata koji Hrvatsku po učestalosti posjećivanja kulturnih manifestacija svrstavaju negdje na sredinu europskih država, taman na pola puta između Švicarske čijih 37 posto građana redovito upražnjavaju kulturu, i Poljske čijih mršavih 3,7 posto stanovnika mari za kulturu.

No posjećivanje kulturnih događanja ne osigurava samo zdrav duh, već, indirektno, i tijelo. Naime, istraživanje koje su proveli britanski znanstvenici pokazalo je da postoji značajna veza između posjećivanja kulturnih događanja i korištenja interneta s jedne, i razumijevanja zdravstvenih naputaka s druge strane. Razumijevanje zdravstvenih naputaka uključuje sposobnost pravilnog iščitavanja i procesuiranja osnovnih medicinskih pojmova te naputaka dobivenih od liječnika što je iznimno važno za održavanje dobrog zdravlja.


„Gubitak i slabljenje sposobnosti tumačenja zdravstvenih naputaka do neke je mjere neizbježan u starijoj dobi“, kaže voditeljica istraživanja Lindsay Kobayashi s University College London. „Upotreba interneta i redovito konzumiranje društvenih i pogotovo kulturnih sadržaja, pomaže starijim osobama zadržati sposobnost razumijevanja i tumačenja zdravstvenih pojmova nužnih za održavanje zdravlja.“

Naime, redovito korištenje interneta i posjećivanje kulturnih priredaba, poboljšavaju kognitivne funkcije poput rasuđivanja, osiguravaju emocionalnu podršku kroz društvene mreže i izravno popravljaju znanje o medicini kroz čitanje tekstova takve tematike. Studija je provedena na 4.368 osoba oba spola starijih od 50 godina. Razina razumijevanja tekstova medicinske tematike provjeravana je prvi puta dvije godine nakon početka studije te sljedeći put nakon pet godine, pri čemu su ispitanici zamoljeni da nakon čitanja odgovora na nekoliko pitanja o tekstu. Znanstvenici su ustanovili da postoji veza između snalaženja ispitanika u tekstovima medicinske tematike i njihovog posjećivanja raznih kulturnih događanja poput kina, kazališnih predstava, koncerata i izložbi te općenite uporabe interneta.

I dok pozitivni učinci redovite upotrebe interneta ne iznenađuju, veza s redovitim konzumiranjem kulturnih događanja nije posve jasna. Pretpostavlja se da kulturne aktivnosti uključuju nekolicinu fluidnih kognitivnih sposobnosti koje se razlikuju s obzirom na to o kakvoj je kulturnoj manifestaciji riječ. U svakom slučaju, znanstvenici su uspjeli dokazati da je učinak posjećivanja kulturnih događanja nezavisan od stupnja obrazovanja, bogatstva ili možebitne dugotrajne bolesti određene osobe.

No, bez obzira na neupitnu korist od kulturnih događanja, statistika posjećenosti kulturnih događanja u našoj zemlji značajno zaostaje za zemljama zapadne Europe. Eurostat je tako objavio poražavajuće podatke prema kojima Hrvati dramatično zaostaju u konzumiranju kulturnih događanja čak i za najbližim susjedima poput Slovenaca. Naime, 2015. godine čak je 27,7 posto Slovenaca četiri ili više puta bilo na nekom koncertu ili kazališnoj predstavi što je značajno više od samo 10 posto Hrvata koji su na isti način odlučili provesti svoje slobodno vrijeme.

Ipak, bilo bi ishitreno ovakvo stanje odmah pripisati nezainteresiranošću za kulturu. Bit će da je posrijedi ipak nešto drugo. Naime, već i letimičan pogled na Eurostatove podatke otkrit će nam da su u samom vrhu zemalja čiji stanovnici rado posjećuju kulturna događanja zemlje s jakim gospodarstvom i visokom platežnom moći svojih građana koji si ta kulturna događanja mogu priuštiti. U samom vrhu je tako već spomenuta Švicarska čijih 37 posto građana redovito posjećuje kulturna događanja te Island čijih je 32,9 posto građana redovito sjedi u gledalištu nekog teatra ili koncertne dvorane. No jesu li oni redoviti na kulturnim događanjima zato što imaju visok BDP, ili visok BDP proizlazi upravo iz njihove prosvjećenosti, obrazovanosti i zainteresiranosti za kulturu, drugo je pitanje.

Kad nastupi razdoblje financijske nesigurnosti, prvo će se na udaru naći kultura. Ako nakon plaćanja režija i planiranja prehrane za čitav mjesec, u lisnici ne ostane baš mnogo (ili ne ostane ništa!), lako je razumjeti zašto mnogima tako rijetko pada na um posjetiti kazališnu predstavu ili kakvu izložbu. Točnije, možda i pada na um, ali stanje u novčaniku određuje hoće li se ta želja i ostvariti. A ako tako teško kunu za kulturu odvajaju čak i zaposleni građani srednje dobi, kako je tek umirovljenicima čija su primanja još i manja? Velik dio hrvatskih umirovljenika jako teško zadovoljava svoje osnovne životne potrebe, a dvije trećine njih ima penziju manju od one prosječne koja iznosi nevelikih 2.245 kuna. Osim toga, značajan broj starijih osoba uopće ne ostvaruje pravo na nikakvu mirovinu. Koliki je njihov broj, ne zna se točno. No, da kod nas interes za kulturna događanja postoji ali je pomalo zatomljen ne baš blistavom financijskom situacijom, svjedoči i velik interes za ona događanja koja su za posjetitelje besplatna.

Besplatna kulturna događanja u Zagrebu u prosincu

Tjednom otvorenih vrata Gradske knjižnice ova središnja zagrebačka knjižničarska institucija obilježava 110. godišnjicu od svojega osnutka. Od programa posebno izdvajamo ‘Signa(turu)’, ‘Spoj naslijepo s knjigom’ ili ‘Knjigolandiju’ te koncert istaknute umjetnice Monike Leskovar u petak 8. prosinca u čitaonici na 1. katu Gradske knjižnice. Program možete pogledati na ovom linku, a ulaz na sva događanja je besplatan.

15. Human Rights Film Festival održava se do 10. prosinca u kinu Europa, MM centru Studentskog centra, Booksi u Martićevoj, Medijateci Francuskog instituta, na Filozofskom fakultetu i u Vinyl baru u Bogovićevoj te u Art-kinu Croatia u Rijeci. Izbor najboljih filmova o ljudskim pravima možete gledati potpuno besplatno, a raspored projekcija pogledajte ovdje.

Volite li suvremeni ples, tada svratite do Teatra &TD gdje se održava zimsko izdanje inovativnog pop-up festivala Dance Inn. Program traje od petka do nedjelje, od 8. do 10. prosinca 2017. Ulaz na sve predstave je besplatan (osim premijerne – s pozivnicama). Besplatne ulaznice za izvedbe podižu se na blagajni Teatra &TD na dan izvedbe.

Udruga Svi naši Šenoe poziva na manifestaciju Dani Augusta Šenoe koja se održava u Kući Šenoa u Zagrebu do 13. prosinca 2017. Središnji dio Dana ove godine je izložba originalnih rukopisa najutjecajnijeg i najplodnijeg hrvatskog pisca 19. stoljeća koji su se u njegovoj obitelji čuvali 130 godina. Program uključuje predavanja, koncerte i druga događanja posvećena sjećanju na pisca smatranim istinskim tvorcem moderne hrvatske književnosti. Ulaz na sva događanja je besplatan.

Želite li skoknuti do Beča, a pritom se ne maknuti iz Zagreba, i to možete tako što ćete posjetiti Dane Beča u Zagrebu na Trgu bana Jelačića. Manifestacija Vienna Days prilika je za razmjenu iskustava, produbljivanje suradnje i preuzimanje onoga što se u praksi pokazalo kao uspješno i odgovorno upravljanje gradom. U sklopu manifestacije posjetite i veliki šator na Trgu i uživajte u šalici kuhanog vina. Kao na bečkom adventu, svoju šalicu možete ponijeti kući, a prihod od kupnje omiljenog zimskog napitka ide u dobrotvorne svrhe – udruzi Krijesnica. Ulaz je i ovdje besplatan.

Advent u Zagrebu ove je godine iznimno bogat i prepun besplatnih događanja. Naborojat ćemo samo neka: Advent na Zrinjevcu, Advent na Europskom trgu, Zagrebačka božićna bajka na Trgu bana Jelačića, Advent u Marićevom prolazu i ostali.

I na Vranicanijevoj livadi pokraj kule Lotrščak na Gornjem gradu posjetitelji će moći uživati u jazz ritmovima i ukusnoj ponudi gastro kućica koje su neizostavan dio adventskog iskustva.

Strossmayerovo šetalište bit će povezano s Vranicanijevom poljanom, a na njemu će posjetitelji uživati u gornjogradskim legendama i bajkovitoj Šumi Striborovoj. Osim uživanja u svakodnevnim koncertima, pogledu na grad i velikoj ponudi hrane i pića, vikendima će za najmlađe biti održane brojne radionice i zabavan program.

U tunelu Grič postavljena je izložba ‘Sjećanje’, koja prikazuje ulicu starog Gornjeg grada iz doba Charlesa Dickensa, dok će se od 19. prosinca do završnog dana Adventa tunel pretvoriti u raj za djecu i sve one koji se tako osjećaju. Ulaz je besplatan.

Sa zagrebačkih balkona Hrvatskog narodnog kazališta 10. prosinca, Galerije Lav kod Kamenitih vrata 17. prosinca i u Tkalčićevoj 23. prosinca možete uživati u božićnim melodijama limeno-puhačkog sastava Ad gloriam brass koji će prolaznike počastiti božićnim pjesmama s potpisom Bacha, Purcella, Handela i drugih.

U prostorijama Hrvatskog željezničkog muzeja za vrijeme blagdanskog razdoblja svakog dana od 15 do 19 sati posjetiteljima će biti omogućen besplatan ulaz na izložbu Orient u Zagrebu, posvećenoj vlakovima sustava Orient-expressa.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.  

.

Mozaik

Ovako to rade naši umirovljenici: Spašavanje planete počinje u vlastitoj kuhinji

Kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi?

Objavljeno

|

“Daleko od očiju, daleko od srca, znate kako se kaže. Ali ovaj je problem došao sasvim blizu očiju i ne možemo ga više ignorirati”, kaže gospodin Petar (68) dok u spremnik za plastični otpad ubacuje boce od mlijeka. “Za ove boce ne dobijem onu naknadu od 50 lipa pa njih bacam tu u spremnik. A ove boce od mineralne odnesem u trgovinu. Gledajte – 10 takvih boca i skupio sam dovoljno za kruh.”

Pitamo ga kad je počeo razvrstavati otpad, a on iskreno priznaje da mu je ta navika skroz nova.


“Tek nedavno, nažalost. Ali bolje ikad, nego nikad. Iskreno, potaknule su me moje unuke. Sudjelovale su i na onom školskom prosvjedu i puno mi govorile o tome. Stvarno smo zatrpali čitav svijet plastikom. O tome se sve više govori i na televiziji, na radiju… Ali i da se ne govori, to je nešto što sad možemo vidjeti i na vlastite oči. Ovo ljeto sam proveo par dana u Ždrelcu na otoku Pašmanu. Moja obitelj tamo ima kuću. U moru je puno plastike. Tko kaže da to ne vidi, slijep je!”

Za kraj gospodina Petra pitamo koliko će uopće njegovo razvrstavanje otpada imati učinka, odnosno što jedan čovjek tu može promijeniti?

“E vidite, u tome je problem. Svatko misli da sam ne može ništa. I onda 10 milijuna misli da sami ne mogu ništa. A ako vas je 10 milijuna – niste sami. Da svatko pridonese samo malo – evo samo ovoliko kao ja – stvari bi se bitno promijenile”, kaže Petar.

Doista, kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi? Ovo pitanje čini se posve suvišnim ako znamo da takva rješenja postoje i da su ih neki gradovi – da, čak i neki hrvatski gradovi! – uspješno primijenili. No što čekaju ostali? Ovako napisano na papiru sve to izgleda prilično jednostavno, no u praksi su stvari malo kompliciranije. Počevši od vlastite kante za smeće.

Tko za to ima mjesta?

“Karton i papir posebno. Plastika posebno. Biootpad posebno. Miješani komunalni otpad posebno. Pa to su četiri kante za smeće! Tko ima toliko prostora u stanu? Najbolje da čitav stan natrpam samo s kantama za smeće”, govori gospođa Marija (71) dok niz stubište tegli orgomnu vreću punu raznovrsnog smeća.

No gospođa Marija je u krivu. Količina smeća koju proizvede njezino kućanstvo ista je razvrstavao se taj otpad ili ne. Štoviše, razvrstan otpad će u stanu zauzimati manje mjesta. Dakle, problem nije u nedostatku mjesta, nego u nečemu mnogo teže rješivom. Problem je u nedostatku volje.

Testirali smo ovu teoriju: zauzima li razvrstavanje otpada doista više mjesta u vašoj kuhinji ili, naprotiv, štedi prostor?

foto: Silvija Novak

Zašto bismo se mi uzlud trudili?

No ako se i potrudimo i otpad razvrstamo, i dalje ostaje problem neuređenih zelenih otoka i kontejnera za otpad u kojima često ima najmanje onoga čega bi prema oznaci na kontejneru trebalo biti najviše. Zašto se onda uopće truditi razvrstavati, ako će sav otpad na kraju završiti na istom mjestu?

“Vidite, to je pogrešno razmišljanje”, kaže gospodin Petar. “Samo zato što netko drugi ne obavlja svoj dio zadatka kako bi trebalo, ne znači da smo i mi ostali amnestirani od odgovornog ponašanja. Osim toga, i gradovi će početi tretirati otpad kako treba. Ako neće sami od sebe shvatiti da to tako treba, prisilit će ih Europska unija ogromnom globama. Ljudi neke stvari ipak najbolje razumiju kad ih se opali po džepu. Dok se mi, stanovnici, naviknemo na razdvajanje, i gradovi će početi taj odvojeni otpad odvoziti točno tamo kamo bi trebalo. Iako ovo sad djeluje katastrofalno, mislim da će nakon prve dvije ili tri kazne koje plate, gradovi doći k sebi prije od građana kojima je tlaka malo se pomučiti i razvrstati otpad. Lakše je sve natrpati u jednu vreću, a za okoliš koga briga!”

Petar je u pravu. Ako ne zbog ekološke svijesti, gradovi bi mogli ozbiljnije pristupiti odvajanju otpada kad im zaprijete kazne. Neki su već krenuli i svima daju dobar primjer. Na primjer, otok Krk.

Što s glomaznim otpadom?

“Ja ne zovem ove razne ekipe koje se oglašavaju po stupovima i banderama. Zašto? Pa zato što mislim da oni iz neke stare vešmašine uzmu dio koji mogu prodati, a ostalo bace u neku šumu, na Sljeme ili tako negdje. Čisto sumnjam da stvari koje ne mogu iskoristiti nose na Jakuševac i onda tamo plaćaju njihovo skladištenje. Ja pozovem Čistoću da odvezu komad namještaja ili bijele tehnike koji više ne trebam ili sâm utovarim u auto i odvezem u reciklažno dvorište”, kaže gospođa Vesna (48).

“Ali više mi se sviđao onaj sistem kad smo unaprijed znali datum kad će se odvoziti glomazni otpad, nego ovo sad kad ti sam moraš zvati ekipu. Ljudima se ne da zvati, pa onda glomazni otpad ostavljaju kod običnih kontejnera i sve je zatrpano. Te komade namještaja radnici Čistoće ne mogu ubaciti u kamion i onda to tako stoji i stoji. Kiša natapa stari namještaj, skupljaju se štakori, užas.”

Spominjemo reciklažna dvorišta, no gospođa Vesna sasvim opravdano upozorava da za odvoz glomaznog otpada u jedno takvo dvorište treba neki prijevoz, malo veći auto ili kamion, a to također košta. “Ja nemam auto. A ako nekoga zamolim da preveze moju staru vešmašinu u reciklažno dvorište, onad to moram platiti. 50 kuna ovdje, 50 kuna ondje… Novac curi. Radije onda zovem Čistoću – koju ionako plaćam – pa oni odvezu sav otpad.”

No osim što služe za odlaganje otpada, reciklažna dvorišta sve su češće i mjesta na koja se odlazi neke stvari uzeti. U reciklažnom dvorištu u Zagorskoj ulici susrećemo Marka (55). On nije ništa donio, nego je neke stvari došao – uzeti. “Pogledajte ove keramičke pločice. Potpuno su nove. Netko je obnavljao kupaonicu i kupio previše, pa višak bacio. A ja imam jedan mali zid u kuhinji za koji mi trebaju taman takve pločice”, govori Marko sretan zbog današnjeg ulova.

“Ma ta kultura bacanja stvari koje su još dobre svima će nam doći glave. Pa više nitko ništa ne popravlja, sve se baca. Ovdje sam našao skroz upotrebljive stvari. Šteta je tako se odnositi i prema stvarima i prema novcu i prema Zemlji.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP