Prati nas

Mozaik

Besplatna kulturna događanja i zašto ih posjetiti

Posjećivanje kulturnih događanja ne krijepi samo našu dušu, već i pomaže našem zdravlju. No što kad nas suša u novčaniku spriječi da odgledamo sve kazališne predstave i poslušamo sve koncerte koje bismo željeli? Srećom ovaj prosinac u Zagrebu nudi i mnogo besplatnih događanja.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Zagreb.hr

U Hrvatskoj tek deset posto građana redovito posjećuje kulturna događanja. Poražavajući su to rezultati Eurostata koji Hrvatsku po učestalosti posjećivanja kulturnih manifestacija svrstavaju negdje na sredinu europskih država, taman na pola puta između Švicarske čijih 37 posto građana redovito upražnjavaju kulturu, i Poljske čijih mršavih 3,7 posto stanovnika mari za kulturu.

No posjećivanje kulturnih događanja ne osigurava samo zdrav duh, već, indirektno, i tijelo. Naime, istraživanje koje su proveli britanski znanstvenici pokazalo je da postoji značajna veza između posjećivanja kulturnih događanja i korištenja interneta s jedne, i razumijevanja zdravstvenih naputaka s druge strane. Razumijevanje zdravstvenih naputaka uključuje sposobnost pravilnog iščitavanja i procesuiranja osnovnih medicinskih pojmova te naputaka dobivenih od liječnika što je iznimno važno za održavanje dobrog zdravlja.


„Gubitak i slabljenje sposobnosti tumačenja zdravstvenih naputaka do neke je mjere neizbježan u starijoj dobi“, kaže voditeljica istraživanja Lindsay Kobayashi s University College London. „Upotreba interneta i redovito konzumiranje društvenih i pogotovo kulturnih sadržaja, pomaže starijim osobama zadržati sposobnost razumijevanja i tumačenja zdravstvenih pojmova nužnih za održavanje zdravlja.“

Naime, redovito korištenje interneta i posjećivanje kulturnih priredaba, poboljšavaju kognitivne funkcije poput rasuđivanja, osiguravaju emocionalnu podršku kroz društvene mreže i izravno popravljaju znanje o medicini kroz čitanje tekstova takve tematike. Studija je provedena na 4.368 osoba oba spola starijih od 50 godina. Razina razumijevanja tekstova medicinske tematike provjeravana je prvi puta dvije godine nakon početka studije te sljedeći put nakon pet godine, pri čemu su ispitanici zamoljeni da nakon čitanja odgovora na nekoliko pitanja o tekstu. Znanstvenici su ustanovili da postoji veza između snalaženja ispitanika u tekstovima medicinske tematike i njihovog posjećivanja raznih kulturnih događanja poput kina, kazališnih predstava, koncerata i izložbi te općenite uporabe interneta.

I dok pozitivni učinci redovite upotrebe interneta ne iznenađuju, veza s redovitim konzumiranjem kulturnih događanja nije posve jasna. Pretpostavlja se da kulturne aktivnosti uključuju nekolicinu fluidnih kognitivnih sposobnosti koje se razlikuju s obzirom na to o kakvoj je kulturnoj manifestaciji riječ. U svakom slučaju, znanstvenici su uspjeli dokazati da je učinak posjećivanja kulturnih događanja nezavisan od stupnja obrazovanja, bogatstva ili možebitne dugotrajne bolesti određene osobe.

No, bez obzira na neupitnu korist od kulturnih događanja, statistika posjećenosti kulturnih događanja u našoj zemlji značajno zaostaje za zemljama zapadne Europe. Eurostat je tako objavio poražavajuće podatke prema kojima Hrvati dramatično zaostaju u konzumiranju kulturnih događanja čak i za najbližim susjedima poput Slovenaca. Naime, 2015. godine čak je 27,7 posto Slovenaca četiri ili više puta bilo na nekom koncertu ili kazališnoj predstavi što je značajno više od samo 10 posto Hrvata koji su na isti način odlučili provesti svoje slobodno vrijeme.

Ipak, bilo bi ishitreno ovakvo stanje odmah pripisati nezainteresiranošću za kulturu. Bit će da je posrijedi ipak nešto drugo. Naime, već i letimičan pogled na Eurostatove podatke otkrit će nam da su u samom vrhu zemalja čiji stanovnici rado posjećuju kulturna događanja zemlje s jakim gospodarstvom i visokom platežnom moći svojih građana koji si ta kulturna događanja mogu priuštiti. U samom vrhu je tako već spomenuta Švicarska čijih 37 posto građana redovito posjećuje kulturna događanja te Island čijih je 32,9 posto građana redovito sjedi u gledalištu nekog teatra ili koncertne dvorane. No jesu li oni redoviti na kulturnim događanjima zato što imaju visok BDP, ili visok BDP proizlazi upravo iz njihove prosvjećenosti, obrazovanosti i zainteresiranosti za kulturu, drugo je pitanje.

Kad nastupi razdoblje financijske nesigurnosti, prvo će se na udaru naći kultura. Ako nakon plaćanja režija i planiranja prehrane za čitav mjesec, u lisnici ne ostane baš mnogo (ili ne ostane ništa!), lako je razumjeti zašto mnogima tako rijetko pada na um posjetiti kazališnu predstavu ili kakvu izložbu. Točnije, možda i pada na um, ali stanje u novčaniku određuje hoće li se ta želja i ostvariti. A ako tako teško kunu za kulturu odvajaju čak i zaposleni građani srednje dobi, kako je tek umirovljenicima čija su primanja još i manja? Velik dio hrvatskih umirovljenika jako teško zadovoljava svoje osnovne životne potrebe, a dvije trećine njih ima penziju manju od one prosječne koja iznosi nevelikih 2.245 kuna. Osim toga, značajan broj starijih osoba uopće ne ostvaruje pravo na nikakvu mirovinu. Koliki je njihov broj, ne zna se točno. No, da kod nas interes za kulturna događanja postoji ali je pomalo zatomljen ne baš blistavom financijskom situacijom, svjedoči i velik interes za ona događanja koja su za posjetitelje besplatna.

Besplatna kulturna događanja u Zagrebu u prosincu

Tjednom otvorenih vrata Gradske knjižnice ova središnja zagrebačka knjižničarska institucija obilježava 110. godišnjicu od svojega osnutka. Od programa posebno izdvajamo ‘Signa(turu)’, ‘Spoj naslijepo s knjigom’ ili ‘Knjigolandiju’ te koncert istaknute umjetnice Monike Leskovar u petak 8. prosinca u čitaonici na 1. katu Gradske knjižnice. Program možete pogledati na ovom linku, a ulaz na sva događanja je besplatan.

15. Human Rights Film Festival održava se do 10. prosinca u kinu Europa, MM centru Studentskog centra, Booksi u Martićevoj, Medijateci Francuskog instituta, na Filozofskom fakultetu i u Vinyl baru u Bogovićevoj te u Art-kinu Croatia u Rijeci. Izbor najboljih filmova o ljudskim pravima možete gledati potpuno besplatno, a raspored projekcija pogledajte ovdje.

Volite li suvremeni ples, tada svratite do Teatra &TD gdje se održava zimsko izdanje inovativnog pop-up festivala Dance Inn. Program traje od petka do nedjelje, od 8. do 10. prosinca 2017. Ulaz na sve predstave je besplatan (osim premijerne – s pozivnicama). Besplatne ulaznice za izvedbe podižu se na blagajni Teatra &TD na dan izvedbe.

Udruga Svi naši Šenoe poziva na manifestaciju Dani Augusta Šenoe koja se održava u Kući Šenoa u Zagrebu do 13. prosinca 2017. Središnji dio Dana ove godine je izložba originalnih rukopisa najutjecajnijeg i najplodnijeg hrvatskog pisca 19. stoljeća koji su se u njegovoj obitelji čuvali 130 godina. Program uključuje predavanja, koncerte i druga događanja posvećena sjećanju na pisca smatranim istinskim tvorcem moderne hrvatske književnosti. Ulaz na sva događanja je besplatan.

Želite li skoknuti do Beča, a pritom se ne maknuti iz Zagreba, i to možete tako što ćete posjetiti Dane Beča u Zagrebu na Trgu bana Jelačića. Manifestacija Vienna Days prilika je za razmjenu iskustava, produbljivanje suradnje i preuzimanje onoga što se u praksi pokazalo kao uspješno i odgovorno upravljanje gradom. U sklopu manifestacije posjetite i veliki šator na Trgu i uživajte u šalici kuhanog vina. Kao na bečkom adventu, svoju šalicu možete ponijeti kući, a prihod od kupnje omiljenog zimskog napitka ide u dobrotvorne svrhe – udruzi Krijesnica. Ulaz je i ovdje besplatan.

Advent u Zagrebu ove je godine iznimno bogat i prepun besplatnih događanja. Naborojat ćemo samo neka: Advent na Zrinjevcu, Advent na Europskom trgu, Zagrebačka božićna bajka na Trgu bana Jelačića, Advent u Marićevom prolazu i ostali.

I na Vranicanijevoj livadi pokraj kule Lotrščak na Gornjem gradu posjetitelji će moći uživati u jazz ritmovima i ukusnoj ponudi gastro kućica koje su neizostavan dio adventskog iskustva.

Strossmayerovo šetalište bit će povezano s Vranicanijevom poljanom, a na njemu će posjetitelji uživati u gornjogradskim legendama i bajkovitoj Šumi Striborovoj. Osim uživanja u svakodnevnim koncertima, pogledu na grad i velikoj ponudi hrane i pića, vikendima će za najmlađe biti održane brojne radionice i zabavan program.

U tunelu Grič postavljena je izložba ‘Sjećanje’, koja prikazuje ulicu starog Gornjeg grada iz doba Charlesa Dickensa, dok će se od 19. prosinca do završnog dana Adventa tunel pretvoriti u raj za djecu i sve one koji se tako osjećaju. Ulaz je besplatan.

Sa zagrebačkih balkona Hrvatskog narodnog kazališta 10. prosinca, Galerije Lav kod Kamenitih vrata 17. prosinca i u Tkalčićevoj 23. prosinca možete uživati u božićnim melodijama limeno-puhačkog sastava Ad gloriam brass koji će prolaznike počastiti božićnim pjesmama s potpisom Bacha, Purcella, Handela i drugih.

U prostorijama Hrvatskog željezničkog muzeja za vrijeme blagdanskog razdoblja svakog dana od 15 do 19 sati posjetiteljima će biti omogućen besplatan ulaz na izložbu Orient u Zagrebu, posvećenoj vlakovima sustava Orient-expressa.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.  

.

Aktivno starenje

Umirovljenice obožavaju nordijsko hodanje, provjerili smo zašto

Nordijskim hodanje bavi se sve više ljudi što i ne treba čuditi jer ova jednostavna aktivnost pokreće doista sve mišiće u tijelu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Taj je petak bilo oblačno, čak je sipila i sitna kišica, no ekipa koja se točno u 9 ujutro okupila na zagrebačkom jezeru Bundek bila je vedra. To su nordijski hodači. Znak raspoznavanja – štapovi za hodanje i udobna obuća. I to je zapravo sve što vam je potrebno da biste se uključili u ovu aktivnost koja iz godine u godinu privlači sve više poklonika. Razlog je jednostavan: nordijsko hodanje je zdravo, njime se mogu baviti praktički svi, a kad jednom ovladate tehnikom neće proći dugo da počnete primjećivati promjene.

“Meni je ovo treći tjedan nordijskog hodanja. Za to sam doznala preko prijateljice, tako sam došla i jako mi se sviđa. Ovo mi nije jedina aktivnost. Osim ovoga, idem i na vježbe utorkom i četvrtkom, isto tu na Bundeku. Otprije sam znala da je to zdravo, radi kretanja i svega. I onda sam se odlučila u to upustiti, da naučim pravilno hodati”, govori nam gospođa Ana Kapetanović, umirovljenica iz Zagreba, dok se lagano zagrijava.


Slično razmišlja i gospođa Emilija Ljubičić koja se sve do pojave korone bavila vježbanjem u Domu sv. Ane i u mjesnoj zajednici, no kad je izbila epidemija, dosta je stvari otkazano. “Baš sam imala potrebu nečim se baviti. Tražila sam neku aktivnost i na internetu pronašla informacije o nordijskom hodanju. Tako sam se javila, došla sam ovdje i brzo je sve krenulo.”

Ana Kapetanović (foto: Silvija Novak)

Uskoro stiže i Krešo Ritz, instruktor iz Hrvatskog saveza nordijskog hodanja i prava osoba da nam objasni o čemu se zapravo radi i kako to da su svi počeli hodati sa štapovima.

Što je to nordijsko hodanje?

“Nordijsko hodanje je proizišlo iz nordijskog trčanja gdje su Finci suhi trening skijaškog trčanja prilagodili općoj populaciji. U nordijskom trčanju se koriste još i skije i dugi štapovi, a ti štapovi su u nordijskom hodanju skraćeni otprilike na visinu skijaškog štapa. Optimalna je visina štapa da dopire do poda kad držite ruku uz tijelo, a lakat je savijen pod 90 stupnjeva. Također, kad se radi pravilnom tehnikom, uključeno je 90 posto mišića. Ljudi često rade grešku jer misle da će im samo biti dovoljno hodati okolo sa štapovima, no to nije točno. Kad se ljudi samo lagano oslananju na štapove, troši se značajno manje energije. Ima različitih tehnika, ali nordijsko hodanje je specifično po tome što aktivira doista cijelo tijelo.”

Krešo nam demonstrira na što točno misli. Prvo nam kaže da pokušamo hodati normalno, tek mašući rukama kao što to biva kod običnog hoda, a nakon toga nam daje u ruke štap za hodanje i pokazuje tehniku. I doista, dok hodamo bez štapa, uz noge su aktivirani tek mišići nadlaktice, no s nordijskim štapovima aktivni su i svi mišići nogu, ruku, trupa i vrata. Jednom riječju – sve.

Instruktor Krešo Ritz (foto: Silvija Novak)

“Pravilnim načinom se rasterećuje donji dio tijela, a uključuje gornji – rameni pojas, prsa, leđa i trbušni zid te ruke jer pri svakom ubodu štapa o tlo, tijelo se gura naprijed i lagano podiže. Na taj način se dobije i svojevrsno ubrzanje i cijela je aktivnost kompletna”, pojašnjava Krešo.

Marija: Sutra slavim 82. rođendan

Aktiviranje svih mišića, čak i onih na koje često zaboravimo, mora se na koncu primijetiti, što potvrđuje i gospođa Marija Lončarević. “Imala sam dosta problema s vratnom kralježnicom, zbog dugogodišnjeg načina rada i sjedenja, tako da su mi ove vježbe i općento hodanje sa štapovima, pravo rješenje. Čak mi je veći problem bio gornji dio kralježnice, tu kod vrata. Zbog toga sam imala i vrtoglavice, no s ovim načinom vježbanja i hodanja ja sam to riješila i baš sam zadovoljna. Osim toga, ja vam sutra slavim 82. rođendan”, otkriva nam Marija. Doista, gospođi te godine nitko ne bi dao.

“Meni je ovo stvarno otkriće. Ja sam svašta radila u životu, ali nordijski hodala još nisam. Osjeti se na kondiciji, razgibani ste… Osim toga, ja živim sama, a sad se ne možemo baš ni družiti, tako da je ovo meni jako važno. Moram negdje otići, ali da radim nešto pametno i korisno. Ovo je meni stvarno rješenje. Osim toga, stanujem tu blizu. I Bundek je prekrasan u svako doba godine. Kad padne snijeg i kad se očiste staze, pa to je kao u Švicarskoj”, kaže Marija.

Marija Lončarević (foto: Silvija Novak)

Ekipa se razgibala i kreću u šetnju oko jezera. Ta ruta duga je oko kilometar i pol za što će im trebati oko dvadesetak minuta. Dovoljno da nam Krešo otkrije još neke tajne nordijskog hodanja.

Zašto hodati sa štapovima?

“Brzina hodanja ovisi od osobe do osobe, no mi uvijek naglašavamo da brzina treba doći iz snage potiska štapa. Znači, što se jače odgurujemo, to će nam brzina biti veća. Iako ima i onih koji vole brzo hodati, a usput koriste i štapove, ipak tada distribucija energije nije toliko učinkovita jer su u tom slučaju i dalje naglašenije noge. S pravilnim hodanjem nordijskim stilom, prebacuje se opterećenje na gornji dio tijela i ruke vode glavnu riječ. Ovisno o snazi potiska, dolazi i brzina”, objašnjava Krešo i dodaje kako nordijsko hodanje nije samo rekreacija već i kompletan sport.

“Postoje i natjecateljske varijante nordijskog hodanja, iako je to još u fazi uhodavanja. To je sve masovnija aktivnost pa mnoge države već organiziraju takve utrke. Naravno, i tada je poanta stići prvi, a to bi se moglo usporediti s brzim hodanjem. Obraća se pažnja na tehniku u smislu da se štapovi ne smiju nositi u zraku, odguravanje sa štapovima mora biti pravilno, ne smije se trčati i ima još par segmenata na koje suci obraćaju pažnju. Toga ima sve više i više. Postoje sad čak i svjetski kupovi, rang liste, nordijskih hodača je sve više, iako se to još ne da usporediti s nekim drugim razvikanijim sportovima. Ali tko zna… Jednoga dana možda i kod nas to postane baš ozbiljan sport. Zasada je prvenstveno rekreativna disciplina.”

Najčešće greške

Bez obzira na status te aktivnosti, u Hrvatskom savezu nordijskog hodanja podučavanju pristupaju vrlo ozbiljno i najčešće greške vrlo brzo ispravljaju.
“Jedna od prvih grešaka ili krivih navika je neaktivnost gornjeg dijela tijela i ruku pa kad krećemo u vježbu, krećemo bez štapova da se vidi koliko su ljudi spremni napraviti malo dulji korak samo se pomažući rukama. Tad moraju razmišljati o tome kako rade rukama pa se spetljaju pa krenu istovremeno s lijevom rukom i nogom, jer nisu navikli slobodno se gibati i mahati rukama kad hodaju. Kasnije dolaze i drugi segmenti u koje su uključene i šake kad se štap stisne prilikom koraka, a kasnije se otvori i štap se vuče po podu. Tako je štap i modeliran. Važna je tu koordinacija nogu, ruku i šaka za što nekima treba malo vremena. Ljudi previše sjede, zanemaruju kretanje općenito i posebno gornji dio tijela prilikom hoda, a kad počnu hodati sa štapovima onda vide gdje su griješili”, objašnjava Krešo.

Naši nordijski hodači, zapravo hodačice jer ekipa je u potpunosti ženska, uskoro se vraćaju iz svoje šetnje oko jezera. Dobro su raspoložene i nikome više nije hladno. Dok se pripremaju za sljedeću fazu – razgibavanje pomoću rastezljive užadi – gospođe nam još malo opisuju svoje prve nordijske korake.

“Kad sam počela, ljudi su se ispočetka malo čudili, a ja sam hodala i oko kuće. Služila sam za uveseljavanje susjeda i njihovih pasa. Svi mi kažu da je to jako dobro i zdravo, ali da nemaju vremena. Ja im na to odgovaram da svaki čovjek ima svoju listu prioriteta. To što ja idem hodati, ne znači da nemam što pametno drugo raditi i da bih sjedila doma i vrtila palce. Ne, nego ja rasporedim svoj posao, svoje obaveze, tako da i nordijsko hodanje stignem ugurati u raspored”, kaže gospođa Vesna.

foto: Silvija Novak

“Ja nisam hodala do sada. Cijelo sam ljeto vježbala na Bundeku u okviru programa Sport za sve, a kad je to završilo, nisam htjela ići u zatvoreni prostor zbog korone. Onda mi je moja susjeda, kojoj sam jako zahvalna na tome, rekla da je najbolje da probam nordijsko hodanje. I tako sam tu došla i famozno mi je. Blizu stanujem, pa mi je to jako zgodno. Inače ja volim hodanje, ja sam i planinarila. Na ovo sad idem redovito. Imam vikendicu u Zelini pa moram malo ostavit vremena i za to, kao i za obitelj, no preko tjedna imam nordijsko i redovito idem”, dodaje Marija.

Gdje su muškarci?

No bave li se nordijskim hodanjem doista samo žene? Gdje su muškarci?
“A što da vam kažem? Muški penzioneri štekaju. Ne znam zašto”, kaže Krešo. “Vjerujem da tu ima i doza nerazumijevanja te aktivnosti pa misle da im to ne treba, dok su žene nekako u toj dobi puno samosvjesnije. Puno njih ili imaju neki problem ili strah od osteoporoze što ih vuče k tim aktivnostima. Muški, pretpostavljam, više vole nogomet, nekakav hakl… ili televiziju (smijeh). Teško mi je naći pravo objašnjenje za to, ali definitivno su 95 posto žene, kad govorilmo o ovoj penzionerskoj dobi.”

No u drugim zemljama je ipak drugačije, kaže Krešo, jer tamo nordijsko hodanje više nije novost. “Konkretno, prošle smo godine išli u Poljsku u posjet tamošnjim savezima nordijskog hodanja, gdje već desetak godina organiziraju natjecanja i gdje se ovim bavi gotovo deset posto stanovništva. Ako uzmete da Poljaka ima 40 milijuna, onda se nordijskom hodanjem bavi četiri milijuna ljudi što je ogromna brojka. I kod nas postoji inicijativa da se taj sport čim više raširi i ljudi sve više to prepoznaju. Prije pet-deset godina ljudi su se smijali, da je to samo za osobe s invaliditetom, no sada je drugačije.”

Tvrdoglavi muževi

Neke su gospođe pokušale nagovoriti i svoje muževe da dođu, no zasad bez uspjeha. “Moj je muž imao moždani udar i dugo se oporavljao. Za njega bi ova aktivnost bila izvrsna, ali ne da se”, objašnjava nam gospođa Zlata Šimić.

foto: Silvija Novak

Doista, rijetko koja se aktivnost može pohvaliti time da je jednostavna, ugodna, korisna, uvijek dostupna, da ne zahtijeva skupu opremu te da je, barem u slučaju ove konkretne grupe nordijskih hodača, potpuno besplatna. Naime, ova grupa je sponzorirana europskim fondovima i organizirana u suradnji Saveza nordijskog hodanja i Kineziološkog fakulteta.

“Ima nas po čitavoj Hrvatskoj. Osim Zagreba, uključeni su još Karlovac, Varaždin i Opatija. Ukupno imamo oko 250 hodača u tom dvogodišnjem programu i vidjet ćemo kako se program bude razvijao pa možda otvorimo i nove ekipe”, kaže Krešo, a mi već sada predviđamo da će i te nove grupe biti brzo popunjene jer, kako smo već spomenuli, atmosfera među hodačima je sjajna.

“Krešo nam sve lijepo pokaže, ispravi, rastumači… Tu zapravo ima puno stvari na koje se treba paziti. Ne može se baš hodati bez veze. Bitna je i visina štapova, važno je kako se ti ‘odguruješ’, da tako kažem… Moja prijateljica i njen muž hodaju, ali nikad nisu išli na tečaj da im stručnjak pokaže. Ona meni kaže: ‘Čuj, koliko trebaju biti visoki štapovi?’ A ja joj odgovorim da najbolje da dođe na Bundek pa da sve nauči”, kaže gospođa Vesna nakon završene vježbe.

Sat nordijskog hodanja i popratnih vježbi proletio je u trenu. Ekipa se pozdravlja i zakazuju ponovni susret za ponedjeljak također u 9 ujutro. Kako sada stvari stoje, i mi ćemo ponovno biti s njima.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost nakladnika.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP