Prati nas

Zdravlje

Imajte razumijevanja, prehlađeni muškarci doista strašno pate

Muškarcima je doista teže u slučaju infekcije. Što je netko ‘veća muškarčina’, doista će ga na početku virus zateći nespremnog i pogoditi teže dok se ne stvori dovoljno obrambenih stanica. Uz to, još uvijek žive rizičnije, hrane se manje zdravo i manje su disciplinirani kad bi se mogli cijepiti.

Objavljeno

|

Kako prepoznati gripu?
foto: BigStock

Mnoge žene može razbjesniti kad im partner „glumata“ tešku patnju makar ga je zahvatila obična prehlada. Istraživanje jedne liječnice (!) pokazuje: muškarcima je doista teže u slučaju infekcije, piše Deutsche Welle.

Ljepši spol doista nema milosti kad se nađu u blizini muškarca kojeg je zatekla „obična prehlada”. „Upomoć! Moj muž je prehlađen! Pošaljite bolnički helikopter!”,  „Muž mi je prehlađen i ipak je sam došao čak do hladnjaka”, „Hitno – tražim smještaj, bilo kakav i bilo gdje. Moj muž je prehlađen” čitamo u brojnim komentarima na temu prehlade kod muškaraca na socijalnim mrežama. Naravno, autori nisu muškarci.


Specijalistica imunologije na sveučilištu u Innsbrucku, Beatrix Grubeck-Loebestein se već dugo bavi razlikama u reakciji na zarazu između muškaraca i žena. Sasvim pojednostavljeno rečeno, u našem tijelu dvije vrste stanica su zadužene za obranu od bakterija, virusa, gljivica i parazita, njihovih toksina i degeneriranih ili odumrlih stanica: jedne su i inače dio našeg tijela i to rade, da tako kažemo; uz put. Druge su specifične stanice koje su tu samo da bi se borile protiv neželjenih došljaka (Englezi te stanice zovu i killer cells).

Što je netko „veća muškarčina”, loše mu se piše

Takvih „ubojica” u našem tijelu uvijek ima, ali obzirom da inače nisu potrebne, nema ih mnogo. Tek kad dođe do infekcije, dolazi do „opće mobilizacije” (to je zapravo i vrućica) i kreće se u boj protiv štetočine. Ali tu profesorica Grubeck-Loebstein analizira fenomen koji je tipična razlika između muškaraca i žena: „muški” hormon testosteron otežava stvaranje takvih specifičnih imunoloških stanica, „ženski” hormon estrogen pak potiče taj proces. Dakle što je netko „veća muškarčina”, doista će ga na početku virus zateći nespremnog i pogoditi teže dok se ne stvori dovoljno obrambenih stanica.

„Pojednostavljeno rečeno se može utvrditi da muškarci, zbog razlika u njihovim imunološkim sustavima, mogu biti češće bolesni nego žene”, tvrdi sveučilišna profesorica, doktorica Gruebeck-Loebenstein. Razlikama u obrambenom sustavu muškaraca i žena bavi se i profesor Marcus Altfeld sa Instituta Heinrich Pette u Hamburgu koji također ne zna točno objasniti zašto je to tako. U svakom slučaju to je evolucijski sigurno povezano i sa procesom majčinstva gdje onda žene moraju čuvati dva tijela: svoje i ono od bebe, misli hamburški profesor.

Donekle su si i sami krivi

Profesorica Grubeck-Loebenstein se slaže, jer podsjeća kako je i učinak pojačanog imunološkog sustava pomoću estrogena osobito izražen kod mladih žena nakon puberteta i nakon menopauze on slabi. Povrh toga, upozorava i na druge faktore koji prvenstveno muškarce skupo košta: „Muškarci još uvijek žive rizičnije, hrane se manje zdravo i manje su disciplinirani kad bi se mogli cijepiti”, kaže profesorica iz Innsbrucka.

Profesor Altfeld tek može konstatirati: „Danas se mnogo govori o personaliziranoj medicini gdje bi individualni pacijent trebao imati mnogo veću ulogu u istraživanju. A pritom zapravo ne znamo dovoljno niti o razlikama između muškaraca i žena.”

Ipak i usprkos ciničnim primjedbama ljepšeg spola, može se zaključiti: drage dame, imajte više razumijevanja. Vaši muškarci doista pate. A i hladnjak je tako daleko…

/autor: Anđelko Šubić, Deutsche Welle/

.

Nema predaje

Moždani udar – kako ga prepoznati i kako pomoći

Najlakše ga je prepoznati ako zapamtimo akronim FAST, za koji u hrvatskom jeziku imamo inačicu GROM (Govor, Razumijevanje, Oduzetost polovice tijela, Minute su važne).

Objavljeno

|

“Sjećam se kao da je bilo jučer. Bila je nedjelja, 7. kolovoza 2011. Bili smo kod kuće, ja sam nešto radila po kuhinji, a muž je bio u kupaonici. Odjednom sam čula udarac, kao da se nešto stropoštalo. Dotrčala sam u kupaonicu i vidjela Stanka gdje leži na podu. Nije se mogao micati, jedna ruka mu je bila ukočena i polovica lica nekako čudno obješena. Odmah sam pomislila da je to moždani udar”, prepričava taj šokantan dan gospođa Mirjana Babić iz Zagreba.

“Nazvala sam hitnu pomoć koja je stigla vrlo brzo. Muža su stavili na nosila i u kola, a ja sam sjela u auto i krenula za njima. Kad smo došli u bolnicu, liječnici su počeli s obradom, a meni su rekli da je jako dobro u toj cijeloj strašnoj priči što nije bio sam kod kuće kad se to dogodilo i što je dopremljen u bolnicu nedugo nakon udara. Kako su mi objasnili, baš ta brza reakcija je ključna. Operiran je, izvadili su mu nekoliko ugrušaka i prebačen je na intenzivnu njegu na kojoj je proveo više od deset dana. Tek kad se malo ustabilio i kad je prošla neposredna opasnost, prebacili su ga na običan odjel”, opisuje dalje gospođa Mirjana.


“Nakon bolnice, muž je prebačen u Krapinske toplice na rehabilitaciju gdje je proveo nekoliko mjeseci. Ondje je počeo s redovitim vježbama i stanje mu se malo popravilo, ali ne do kraja. Nije mogao hodati, govoriti, sam se hraniti, obavljati nuždu… Još uvijek je, više-manje, tako. Sada je kod kuće, no već je godinama u krevetu, nepokretan”, kaže gospođa Mirjana.

“U dobru i zlu”

Brigu o nepokretnom mužu preuzela je na sebe. Nije lako, ali to je bila jedina opcija. “Domovi su jako skupi, to je prvo. Pogotovo oni koji bi čovjeku pružili doista adekvatnu njegu kad je u ovakvom stanju. S druge strane, državni domovi imaju ogromne liste čekanja. Ali ne radi se samo o tome. Nekako mi je bilo neobično čovjeka s kojim sam provela većinu života smjestiti u dom sad kad su nastupili problemi. U dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti – tako smo se zavjetovali i to je to.”

No briga o nepokretnom čovjeku nije nimalo laka, kaže nam Mirjana i opisuje svoju svakodnevnu rutinu. “Hranim ga i kupam, a moram ga i redovito okretati da mu ne nastanu rane od ležanja. Kupili smo poseban madrac protiv dekubitusa, ali i uz taj madrac treba čovjeka svako malo okretati. Stanku ne radi probava kako treba, pa mu svaka tri dana moram isprovocirati stolicu. Onda ide pranje, provjetravanje i sve po redu”, priča dalje Mirjana.

Ipak, od svega toga Mirjani najteže pada otežana komunikacija s mužem. “Stanko teško ne govori tako da teško komuniciramo. U prvo vrijeme je to bilo uglavnom gestama, pogledima, dodirima, a onda se govor počeo malo po malo vraćati. Moždani udar koji je imao bio je vrlo jak pa su mi liječnici rekli da je pravo čudo što je uopće preživio te da sigurno ne bi preživio da je bio sam kad se to dogodilo i da nismo tako brzo reagirali. A sad – što je tu je. Nije lako, ali držimo se. Sigurna sam da je situacija obrnuta, da bi se i on tako brinuo o meni.”

Kako nastaje moždani udar?

Suprug gospođe Mirjane jedan je od 11.300 ljudi u Hrvatskoj koliko ih svake godina doživi moždani udar. Zašto on nastaje, pitali smo doc. prim. dr.sc. Hrvoja Budinčevića, neurologa i zamjenika predstojnice Klinike za neurologiju i v.d. pročelnika Zavoda za cerebrovaskularne bolesti i intenzivnu neurologiju Kliničke bolnice Sveti Duh.

Moždani udar nastaje zbog začepljenja krvne žile (arterije) ugruškom u mozgu ili u vratu (i tada ga nazivamo ishemijski moždani udar) ili prsnuća krvne krvne žile u mozgu (i tada ga nazivamo hemoragijski moždani udar). Uzroci moždanog udara su različiti te su povezani s promjenjivim (modificiajućim) čimbnicima rizika – odnosno na one na koje možemo utjecati te s nepromjenjivim (ne-modificirajućim) čimbenicima rizka na koje ne možemo utjecati (kao npr. dob, spol, prethodni moždani udar, nasljeđe)

Može li se moždani udar spriječiti? (posebnim režimom prehrane, vježbe, načinom života…)

Činjenica je da se 90 % moždanih udara može spriječiti ukoliko djelujemo na 10 promjenjivih (modificirajućih) čimbenika rizika. Promjenjivi čimbenici rizika su: 1. arterijska hipertenzija (povišeni krvni tlak), 2. šećerna bolest, 3. hiperlipidemija (povišene masnoće u krvi), 4. srčane bolesti – fibrilacija atrija 5. pretilost, 6. pušenje, 7. prekomjerna konzumacija alkohola, 8. sjedelački način života, 9. neadekvatna prehrana i 10. stres.

Neki od ovih čimbenika rizika mogu se kontrolirati zdravim načinom života što uključuje redovitu tjelesnu aktivnost (bar 30 minuta dnevno), balansiranu prehranu bogatu voćem i povrćem (mediteranska dijeta) – sa smanjenim unosom soli, masnoća i ugljikohidrata, kontrolu tjelesne težine, prestankom pušenja i konzumiranja alkohola, te smanjenjem razine stresa, ukoliko ove nefarmakološke metode ne pomognu i u kontroli arterijske hipertenzije, šećerne bolesti i hiperlipidemiji preporuča se primjena lijekova, što predstavlja osnovu i za liječenje fibrilacije atrija.

Osim toga za potvrdu nekih od ovih čimbenika rizika potrebno je učiniti laboratorijsku obradu krvi i elektroardiogram (EKG), a korisno je i učiniti ultrazvuk karotidnih i vertebralnih arterija kako bi se procijenio stupanj ateroskleroze te eventualno pristupilo kirurškom ili endovaskularnom liječenju stenoze (suženja) karotidne arterije ukoliko je ona viša od 70 %.

Kad nastupi moždani udar, kako pomoći sebi ili nekome drugome?

Najvažnije ga je prepoznati te pozvati hitnu pomoć kako bi se osoba dovela u bolnicu u kojoj se može obaviti potrebna obrada i započeti sa liječenjem u što kraćem roku kako bi se smanjilo oštećenje mozga koje nastaje kod moždanog udara. Moždani udar je bolest mozga koji nastaje naglo i uzrokovan je poremećajem cirkulacije, a deficit odgovara zahvaćenom području mozga.

Najlakše ga je prepoznati ako zapamtimo akronim FAST, za koji u hrvatskom jeziku imamo inačicu GROM (Govor, Razumijevanje, Oduzetost polovice tijela, Minute su važne).

Ukratko FAST se odnosi na Face – naglo nastala asimetrija lica, Arm – naglo nastala slabost ili utrnutost ruke, Speech – naglo nastali poremećaj govora i Time – vrijeme je bitno jer obrzini reakcije ovisi ishod. Naime, svake minute u moždanom udaru u prosjeku propada 2 milijuna neurona (moždanih stanica) ali taj broj može ići i do 27 milijuna stanica u minuti.

Kako izgleda rehabilitacija i koliko se uspješno ljudi oporavljaju od moždanog udara te o čemu to ovisi?

S rehabilitacijom nakon moždanog udara treba započeti što ranije, najčešće se počinje nakon 24 sata od moždanog udara. Oporavak od moždanog udara ovisi o više čimbenika, vrsti moždanog udara, težini i veličini moždanog udara, primjenjenoj terapiji, drugim bolestima osobe (komorbiditeti) te komplikacijama tijekom liječenja. Smatra se da ukoliko se liječenje provodi u specijaliziranim jedinicama za liječenje moždanog udara pobošljava ishod za 14 %, primjenom intravenske trombolize (rastapanje ugruška lijekom) za 30 %, a mehanička trombektomija za preko 50 % (primjenjuje se za kod osoba sa začepljenjem velike moždane arterije, posebnim kateterima se ugrušak uklanja iz cirkulacije).

Smatra se da se trećina osoba s moždanim udarom nemaju posljedice, druga trećina je ovisna o drugima, dok trećina bolesnika umre. U posljednje vrijeme ovi omjeri se mijenjaju, jer se smrtnost od moždanog udara smanjuje, nažalost planira se porast broja oboljelih od moždanog udara na razini Europe, prvenstveno zbog starenja stanovništva. Pod rehabilitacijom se obično podrazumijeva fizikalna terapija, ali svakako bi trebala uključiti i radnu terapiju te logopedske vježbe.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP