Pomoć za starije
foto: Pixabay

Kako izgleda posao gerontodomaćice?

Autor: • 22. 12. 2017. • Kolaž, Mozaik, Nema predaje3595 • Verzija za ispis Verzija za ispis

‘Naš posao je vrlo dinamičan, nema stajanja, dosade i pauze. Naši korisnici često žive sami i mi smo ponekad jedini koje neka osoba viđa. Dogodi se da ljudima doslovno spasimo život jer smo jedini koji su im tog dana došli u kuću. Možda se dogodilo da su pali, ili im je pozlilo. Jako se vežemo za naše korisnike, pogotovo ako ih posjećujemo svaki dan. Ima dana kad si sretan, a ima dana kad bi čovjek najradije plakao i kad doma dođeš sav potresen’, govorio nam u jednom dahu gospođa Sanja Krsnik, opisujući svoj posao. Ona je, naime, gerontodomaćica.

Sanja se ovim poslom počela baviti prije nekoliko mjeseci: “Kao gerontodomaćica radim oko 8 mjeseci. Ne mogu točno reći o koliko osoba brinem jer mi radimo na principu da obilazimo teren i ovisi o situaciji koliko ćemo vremena negdje provesti. Nekad čitav dan posjetimo samo pet ljudi, a nekad, ako se radi o nekim kraćim posjetima poput dostave obroka i slično, posjetimo i 20 do 25 ljudi na dan. Ovisno o tome što se radi. Ja imam svoj teren, moja kolegica svoj. Ono što najčešće radimo je upravo dostave hrane i pomoć u kući. Kad je osobi potrebna pomoć u obavljanju nekog posla, onda se zadržavamo dulje. Pomažemo i ako treba ići na poštu, kod doktora, u banku ili do dućana. Također, kažu nam i ako im treba bilo kakav prijevoz. To nam vele kad dođemo ili nas obavijeste dan ranije da trebaju negdje ići.”



Osim pomoći, gerontodomaćice svojim korisnicima pružaju i utjehu, popričaju s njima: “Mi smo, nažalost, nekim ljudima jedini koji im dolaze u goste. Znaju da dolazimo uvijek u određeno doba i oni nas čekaju. Neki put je dovoljno samo to što ste došli i da ih malo saslušate. To često vrijedi više od bilo čega drugog. Ljudi nam se povjeravaju. Žene pogotovo. Ima tu svakakvih priča, pa i onih ljubavnih. Svašta mi čujemo. Naši korisnici znaju da nam mogu vjerovati, pa nam sve kažu. Ima svakakvih situacija, i lijepih i tužnih. I nasmijemo se, ali ponekad i zaplačemo”, priča nam gospođa Sanja.

Sanja je završila interni tečaj za gerontodomaćice u sklopu Centra za pomoć u kući Međimurske županije. Porazgovarali smo i s Filipom Blažon Šumečki iz Centra od koje smo doznali nešto više o profesiji gerontodomaćice.

Posao gerontodomaćice se svodi na pomoć u kući. Znači pomoć se pruža u kući samog korisnika, same te osobe. Uglavnom se radi o starijim osobama ali ponekad i o mlađim osobama s invaliditetom te svima onima koji trebaju pomoć. To su osobe koje trajno ili trenutno nisu sposobne brinuti same o sebi. Konkretno, to znači pomoć oko kućanskih poslova, čišćenja i pranja rublja, osobne higijene, nošenja toplih obroka ili pomoći oko priprema obroka, zatim zadovoljenja raznih drugih potreba poput pratnje liječniku, odvjetniku ili slično.

Prolaze li gerontodomaćice edukaciju?

Naravno. Postoji verificirani tečaj koji prolaze sve gerontodomaćice i koje je donekle sličan tečaju za njegovateljice. No ipak ima razlika. Njegovateljica mora biti pomnije upoznata sa samom njegom korisnika i to više ide u nekom medicinskom smjeru. S druge strane, gerontodomaćica ima širi obim posla. Ona pruža pomoć u kući, dok se njegovateljica više usredotočuje na brigu o samoj bolesti koju neka osoba ima. Posao gerontodomaćice i njegovateljice se donekle poklapaju. Dvije naše gerontodomaćice ujedno imaju i završen tečaj za njegovateljice.

Kako izgleda edukacija?

Edukacija je interna od strane Centra. Traje dva tjedna i vrlo je praktično usmjerena. Znači, tu edukaciju polaze naši zaposlenici. Verificirani tečajevi za gerontodomaćice održavaju se u pučkim učilištima.

Kolika je potreba za gerontodomaćicama i kad čovjek treba potražiti pomoć?

Najjednostavnije rečeno, čovjek treba potražiti pomoć kad uvidi da više ne može sam obavljati svakodnevne poslove i brinuti se za sebe. Možda netko ima veliku kuću o kojoj se više ne može brinuti. Sve je to individualno i svakom korisniku pristupamo posebno. Uglavnom se pomoć dogovara dva puta tjedno, a sama usluga se kreira prema potrebama pojedinog korisnika. Nekima pomoć treba svaki dan, a nekima jednom tjedno. Većina naših korisnika su starije osobe. Sad je zima i svi trebaju drva, pa im pomažemo oko toga. Nekima je dovoljno samo donijeti drva, a nekima treba svako jutro zapaliti i peć. Neka domaćinstva nemaju pristup vodi, pa im treba donijeti i vodu. U prosjeku, tipičan korisnik treba pomoć oko namirnica iz dućana koji je možda daleko, a radimo i dostavu toplih obroka. To je jako važno, a pogotovo u samačkim domaćinstvima. Neki si čak i ne znaju skuhati, a nekima su problem financije. Jednostavno nemaju od čega kupiti namirnice. Neki drugi si opet misle zašto bi kuhali samo za sebe, mogu si možda samo nešto narezati. Vi tako možete izdržati par dana, ali ne možete tako živjeti stalno.

Kako korisnici plaćaju uslugu?

Korisnici mogu dobiti uslugu besplatno preko Centra za socijalnu skrb i našeg Centra za pomoć u kući. Naravno, treba zadovoljiti uvjete da bi se usluga dobila besplatno. Obim usluge ovisi o procijeni socijalne radnice i o tome što korisnik treba. Socijalna radnica onda procijeni koje su usluge potrebne. Nekome se samo donosi topli obrok, netko ima topli obrok i čišćenje ili osobnu higijenu. Zato kažem da je ta usluga individualna i prilagođava se svakom korisniku.

Usluga se može i privatno ugovoriti ako ne udovoljavate uvjetima socijalne skrbi. Onda je cijena 50 kuna po satu. I u ovom slučaju izlazimo na teren i dogovaramo kakva će biti točno usluga. Tad se sklopi ugovor na mjesec dana, dva ili tri. Uvijek radimo na takvo kraće razdoblje da se korisnik ne osjeća vezanim nekim dugim ugovorom. Uvijek korisnicima damo i vremena da si malo razmisle i da vide odgovara li im uopće ovakav oblik pomoći.

No, osim pomoći u kući,  gerontodomaćice su i društvo?

Naravno. Druženje i razgovor sa starijim osobama je važan aspekt rada gerontodomaćice koji i korisnici naglašavaju kao iznimno bitan. Dakako, i tu treba napraviti omjer druženja i obavljenog posla. Rijetko kad će centar za socijalnu skrb odobriti samo druženje, ali uvijek nastojimo da i to druženje i razgovor budu zastupljeni. Ima slučajeva kad je nekome gerontodomaćica jedina osoba koju će vidjeti i s kojom će porazgovarati čitav dan.

Jako je važan i prvi kontakt s korisnicima. Oni nam često ispričaju svakakve situacije i povjeravaju nam se. U nekim situacijama koje su alarmantne, treba i reagirati, zvati liječnika, socijalnu službu ili nekoga takvoga. No naši korisnici prvenstveno moraju znati da pred sobom imaju osobu od povjerenja s kojoj mogu otvoreno razgovarati. Također, gerontodomaćice moraju informirati korisnike o tome koja su njihova prava – mogu li dobiti pomoć, kome se mogu obratiti za ostvarenje nekog svojeg prava, kako razgovarati s liječnikom i slično. Centar za pomoć u kući provodi i projekte baš usmjerene starijim osobama i njihovim potrebama i pravima, nasilju prema starijim osobama i slično. Uz to, imamo i klubove za starije osobe s organiziranim druženjima. I to je, također, posao gerontodomaćice  – informirati ih o svemu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.  

Ključne riječi Sve o temi: , ,


Imate komentar?

Dobronamjerni, argumentirani i pristojni komentari nas vesele. Ostale brišemo. To je naš doprinos higijeni javnog prostora i kulturi komuniciranja.

Povezane teme

Comments are closed.