Hrvatski gastarbajter (Specijalni vlakovi, Krsto Papić 1972.)

Goran Milić prikazao siromašne Jugoslavene kako bježe u Njemačku

Autor: • 22. 12. 2017. • Kolaž, Mozaik718 • Verzija za ispis Verzija za ispis

Dokumentarac Gorana Milića „Tada & sada“, a koji se upravo prikazuje na Hrvatskoj televiziji i Al Jazeeri, na najizravniji je način rastočio mit o Jugoslaviji kao mjestu na kojem je svatko imao posao i sigurnu egzistenciju. Zavirivši u crno-bijelu arhivu tadašnje televizije Zagreb, Milić je osvijetlio zanimljiv materijal koji je čak i u vrijeme stroge medijske cenzure progovorio o teškom životu radnika i onih koji su htjeli biti radnici, a nisu to mogli postati.

Za Hrvati i one ostale najgore je u Jugoslaviji bilo razdoblje od 1945. do 1965. godine, kaže Milić pa dodaje: „Ljudi se sjećaju kasnijih nestašica banana, mlijeka, mesa, vožnje na par-nepar, ali to je bilo rajsko vrijeme naspram pedesetih do sredine šezdesetih. A tada su se otvorile granice pa su Hrvati nagrnuli put Njemačke. O tome je Krsto Papić 1972. godine snimio dokumentarni film „Specijalni vlakovi“.



Liječnički pregled prije selekcije za Njemačku (Specijalni vlakovi, Krsto Papić 1972.)

Prikazane su tako snimke liječničkih pregleda tisuće Hrvata, budućih gastarbajtera. U hrvatske su gradove dolazili njemački stručnjaci koji su nakon tih liječničkih pregleda prebirali najbolje kandidate. Potom bi, prije izlaska iz zemlje, imali političku nastavu tijekom koje bi im bilo sugerirano kako se ponašati u Njemačkoj.

„Nemam od čega da živim, ljudi. Pogledajte moje ruke. Našeg čovjeka treba čuvati u Jugoslaviji“, kaže jedan od putnika specijalnog vlaka za Njemačku. „Natjerali su me šefovi da idem. Nemam ništa protiv njih. Išli su u školu, neka su toliko nagrađeni. Ali i ja sam išao u školu, samo ne toliko, ali velika je razlika. Moj sekretar dobije 308 hiljada dinara na ruke, od svoje plaće gradi fantaziju vikendicu, stani pa gledaj. On od tih novaca ima automobil i gradi kuću. A ja krpam kraj s krajem. Ne mogu si kupiti odijelo, a 24 godine su mi. Ne mogu se ni oženiti, jer nemam stana, nemam kuće. Moram uzdržavati bolesnu majku koja nema socijalno osiguranje. To me je najviše natjeralo da idem“, objašnjava drugi mladić iz specijalnog vlaka.

„Suprotno uvjerenju da su išli samo muškarci, 30 posto migranata su bile žene. Jer, neobrazovane, polukvalificirane žene nisu dobro živjele ni u Zagrebu“, objašnjava Milić nudeći prilog Zvonka Letice iz 1968. godine koji je opisao teško siromaštvo i neizvjestan život tekstilnih radnica.

Sve zvuči poznato, zar ne?

Dokumentarci o Jugoslaviji

Foto: Goran Milić @ Facebook

Ključne riječi Sve o temi: , , ,


Imate komentar?

Povezane teme

Comments are closed.