Prati nas

Vijesti

Ovako prijavite govor mržnje i prijetnje na društvenim mrežama

Prijetnje je potrebno prijaviti kako bi se spriječilo zastrašivanje, kao i njihovo potencijalno ostvarivanje što za rezultat može imati tragične posljedice. Ako niste sigurni, evo objašnjenja zašto i uputa kako.

Objavljeno

|

foto: mup.hr

Prijetnje je potrebno prijaviti kako bi se spriječilo zastrašivanje, kao i njihovo potencijalno ostvarivanje što za rezultat može imati tragične posljedice. Ako niste sigurni, evo objašnjenja zašto i uputa kako, a koje je pripremio GONG.

„Uvrede, gnjusne poruke, etiketiranje i klevetanje? Nosimo se s time na svakodnevnoj razini. Novinari nisu svete krave – kritika je dobrodošla, javno smo izloženi: ako ja komentiram rad političara, stavove određenih društvenih grupa, onda svatko ima pravo reći i da mu se sviđa ili ne sviđa kako ja to radim.“ Ovo je poručila Nataša Božić Šarić, urednica i reporterka N1 koja jasno razlikuje kritike od vrijeđanja i klevete: „Iako ja i uvrede toleriram i ne obazirem se na njih, ono što neću trpjeti jesu prijetnje – jednostavno zato jer su one usmjerene na gušenje slobode medija, na unošenje straha, cenzure i diktature. Neki koji se skrivaju iza (lažnog) domoljublja zapravo žele da se u Hrvatskoj nastavi mentalni komunizam, jednoumlje u kojem smiješ misliti samo ono što ti gazda ili šef stranke kaže…“



„Možeš kritizirati moj rad, možeš kritizirati moj izgled, možeš što god hoćeš, ali ne možeš napisati da ćeš me smaknuti!“, poručuje i Maja Sever, novinarka HTV-a u izjavi za Radio slobodna Europa: „Mi koji radimo taj posao i na neki smo način javne osobe baš to trebamo napraviti, kako bi i ostali ljudi znali da to jest put – kroz institucije, prijavama pokušati spriječiti takve stvari ili barem reći: pa ne može!“

„Ignoriranje i povlačenje pred nasiljem i ekstremizmom, gotovo uvijek rezultiraju njihovim porastom, što je dovelo do toga da sve veći broj ljudi na taj način liječi frustracije i generira mržnju u društvu i javnom diskursu. To stanje je naravno dugoročno neodrživo, želimo li živjeti u pristojnom društvu u kojem se novinari i javne ličnosti neće autocenzurirati zbog straha od ovakvih reakcija.“ Ovo poručuje Dragan Markovina, kolumnist Telegrama u članku Kako su se ekstremisti počeli osjećati toliko slobodno da posve otvoreno prijete novinarima, sa zaključkom „Jedini put da se takvo, relativno pristojno društvo uspostavi, je u tome da policija na jednaki način reagira prema ovakvima, kao što je reagirala na slične poruke koju su dobijali premijer i vodeći ljudi u državi.“

Osnova za prijavu je Kazneni zakon, članak 139.

(1) Tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Kako prijaviti prijetnje?

a) slanjem fotografije ili screenshot-a prijetnje na policija@mup.hr

b) slanjem fotografije screenshot-a prijetnje putem aplikacije MUP-a na mobitelu (aplikaciju možete preuzeti na ovom linku https://www.mup.hr/novosti/803/nove-mogucnosti-mup-ove-mobilne-aplikacije-za-e-dojave)

c) osobno u najbližoj policijskoj postaji: https://www.mup.hr/kontakti/policija.

Kako prijaviti govor mržnje i diskriminatorne poruke u medijima?

DostaJeMrznje.org je alat za prijavljivanje govora mržnje, diskriminatornih poruka i drugih oblika neprihvatljivog izražavanja u javnom prostoru i u medijima. Prijavom dajete svoj obol tolerantnom i pluralnom društvu, u kojemu svatko ima pravo na ljudsko dostojanstvo i može neometano uživati sva svoja ljudska prava, neovisno o svojim osobinama.

Prijaviti možete govor na društvenoj mreži, javnom skupu ili u medijskoj objavi, obilježja na javnoj površini i incident na sportskom natjecanju.

O važnijim temama vezanima uz govor mržnje i druge neprihvatljive oblike javnog govora posebno kad je riječ o političarima, pročitajte u publikaciji Govor mržnje i neprihvatljiv govor: vodič za političare/-ke.

.

Vijesti

Ako želite povrat novca iz Posmrtne pripomoći, najprije morate umrijeti

Milka nije oklijevala ni trena i za pomoć se obratila Društvu za zaštitu potrošača, ali su joj objasnili kako udruge nisu u djelokrugu njihova rada.

Objavljeno

|

Autor

Zamislite sljedeću situaciju: deset godina plaćate posmrtnu pripomoć i u jednome trenutku više nemate dovoljno novca za nastavak plaćanja, stoga posežete za raskidom ugovora kako biste vratili uloženi novac.

No, umjesto povrata novca dočekuje Vas jako neugodno iznenađenje – novac ne možete dobiti jer je Posmrtna pripomoć naglo izmijenila Statut udruge koji to više ne dozvoljava! Novac mogu dobiti isključivo Vaši nasljednici, ako ih imate i to tek nakon Vaše smrti.



Kako piše Glas umirovljenika, vrlo sličnu situaciju doživjela je umirovljenica Milka L., koja se Glasu javila kako bi svojim primjerom upozorila ostale starije sugrađane i otvorila neka pitanja o kojima se šuti. Može li i neka slična udruga, bez ikakve obavijesti svojim članovima, poslovati na njihovu štetu? Zašto ispada kako odjednom morate prvo umrijeti da biste ostvarili pravo na povrat novca? I što ako više nemate nasljednika? Događa li se tada uistinu kako se u narodu kaže: “Pojeo vuk magare?”. Krenimo redom.

Statut pojeo 12.000 kuna

“Doživjela sam šok kad sam pokušala otkazati članstvo u udruzi Posmrt­na pripomoć na adresi Gajeva 29. Muž i ja smo do sada uplatili više od 12.000 kuna, svaki po pola”, kazala nam je Milka, dodajući kako su zbog malih mirovina ona i suprug htjeli odustati od daljnjih uplata spomenutoj udruzi i otkazati članstvo.

Međutim, Milka i njezin suprug ubrzo su shvatili da su nemoćni u situaciji u kojoj su se zatekli jer su im u Posmrtnoj pripomoći objasnili da prekid mogu na­praviti samo s ovjerenom izjavom kod javnog bilježnika, s tim da su dužni vratiti knjižicu u kojoj su ovjeravane uplate. No, gle čuda, do novca ne mogu ni tada doći, jer je u međuvremenu promijenjen Statut udruge, već bi taj novac, odnosno ostatak novca nakon ukopa, mogli podići samo njihovi nasljednici. A njihovi su nasljednici preminuli prije njih, pa je i to razlog što su htjeli povući uplaćeno.

Milka nam je dala na uvid i svoju pristupnicu iz koje se jasno vidi kako već nakon četiri godine kao članica ima pravo na kompletne troškove pogreba u koje su uključeni oprema za pogreb, zemljište za novi obiteljski grob na Markovu polju, itd. Naša sugovornica nije oklijevala ni trena i za pomoć se obratila Društvu za zaštitu potrošača, ali su joj objasnili kako udruge nisu u djelokrugu njihova rada. Zatim se žalila višoj instanci – Uredu državne uprave. No, tada je uslijedio novi šok – odgovorili su im kako je sve po zakonu jer je udruga Posmrtna pripomoć prijavila promjenu Statuta. Koga briga što je ta promjena na štetu “štediša”.

Što kažu pravnici

Naša sugovornica nije jedina sugrađanka kojoj se to dogodilo; tako je nedavno u okviru HRT-ove emisije “Potrošački kod” još jedan građanin ispričao kako je ostao bez novca na sličan način. Odvjetnik Nenad Škare iz Zagreba komentirao je slučaj i objasnio kako prema Statutu Posmrtne pripomoći član ima pravo na povrat nominalno uplaćenih sredstava do visine standardnog ukopa. Takve udruge građana, smatra Škare, morale bi biti neprofitne i kao takve ne bi smjele ostvarivati dobit te baviti se gospodarskom djelatnošću.

Naime, Škare je naglasio kako su ovakvi slučajevi nažalost siva zona, jer zakonodavac nije dovoljno razradio uvjete pod kojima se udruge mogu baviti i gospodarskom djelatnošću u okviru svoje djelatnosti. Dodatno je istaknuo kako bi takve udruge po zakonu morale poslovati za opće dobro, no zakon nije definirao odnosi li se to na opće dobro članova ili cijelog društva. Pa tako ispada da udruga može biti štetna za “opće dobro” svojih članova, a fiktivno korisna društvu. Biznis poput ovog provode i brojne umirovljeničke udruge, neke radeći kao agenti u korist same Posmrtne pripomoći, a druge samostalno, na lokalnoj razini, gdje to isto nisu uvijek čista posla. (Marta Hržić Bijelić, Glas umirovljenika)

Nastavi čitati