Prati nas

Nema predaje

Koliko vam je još godina života ostalo?

Možemo li iz Eurostatovih podataka izračunati koliko je još godina života pred nama, građanima Hrvatske? Dakako da možemo, i za potrebe ovog teksta smo napravili malu analizu dostupnih statistika. No valja znati da je riječ o prosjeku.

Objavljeno

|

Koliko ću dugo živjeti?
foto: Pixabay

Prema podacima Eurostata, europskog statističkog ureda, u Europskoj uniji je prošle godine živjelo 27,3 milijuna ljudi starijih od 80 godina, što čini 5 posto stanovnika Unije. Za očekivati je da ih u ovom trenutku ima i više jer se je njihov broj u samo deset godina povećao za čak 7 milijuna.

Velikim dijelom ovaj porast dugujemo produljenom životnom vijeku pa je imaginarni europski osamdesetogodišnjak 2005. godine mogao očekivati još 8,4 godine života. Osamdesetogodišnjaci iz 2015. godine mogli su tada očekivati još 9,2 godine na ovome svijetu. Iako se omjeri mijenjaju, u razredu najstarijih je i dalje više žena – 64%. Bez obzira o kojoj se europskoj državi radi, više je starica no staraca.


Pokazalo se tako da Italija ima najviše staraca (6,7%), a slijede ju Grčka (6,5%), Španjolska (6%) i Portugal (5,9%). Nasuprot tomu, najmanje ih ima u Irskoj (3,1%) Slovačkoj (3,2%) i Cipru (3,3%). Hrvatska ih je prošle godine imala 4,8%. Sve članice Unije su zabilježile porast udjela staraca u stanovništvu, izuzev Švedske.

Iako će današnji osamdesetogodišnjaci živjeti u prosjeku još 9,2 godine, i taj podatak varira od države do države. Francuski osamdesetogodišnjak tako može očekivati još 10,5 godina života, francuski 10, a talijanski i finski 9,5 godina. S druge strane, bugarskim, hrvatskim i rumunjskim osamdesetogodišnjacima je, čini se ostalo manje vremena. U Bugarskoj je to 6,9, a u Hrvatskoj i Rumunjskoj samo 7,4 godine.

Na koliko godina možemo još računati?

Možemo li onda iz tih europskih podataka pročitati koliko je još godina pred nama, građanima Hrvatske? Dakako da možemo, i za potrebe ovog teksta smo analizirali dostupne statistike. No valja znati da je i ovdje riječ o prosjeku.

50

Oni koji su tek zakoračili u drugo poluvrijeme proslavivši 50. rođendan nemaju razloga za brigu. Žene, naime, mogu očekivati još 31,9 godina, a muškarci 26,6.

60

Hrvatska građanka stara 60 godina tako može očekivati još 22,9 godina života, dok muškarac istih godina može računati na 18,6 godina.

65

Žena stara 65 godina ima još 18,7 godina pred sobom, a njen vršnjak tek 15,2 godina.

70

Hrvatica stara 70 godina, kazuju to statistike, živjet će još 14,6 godina, a Hrvat iste godine proizvodnje samo 12 godina.

75

Oni koji su proslavili 75. rođendan mogu očekivati još 10,9 godina, ako je riječ o ženi. Ili 9,1 godina, ako je u pitanju muškarac.

80

Za žene koje su navršile 80 godina očekuje se da će poživjeti još 7,8 godina, dok će muškarci rođeni iste godine živjeti još 6,6 godina.

85+

Naše čitateljice koje su prevalile 85 godina života mogu računati na 5,4 godine, a čitatelji 4,8 godina.

 

Što još Eurostat zna o nama?

U Europskoj uniji osobe 65+ generacija čine 19,2% stanovništva i Hrvatska u decimalu slijedi taj prosjek.

Statističari su uz to izračunali da će se Hrvatice stare 65 godina moći 4,5 godina smatrati zdravima. Hrvati iste starosti će u zdravlju uživati još 4,7 godina i to je jedna od rijetkih prednosti koje uživaju u usporedi sa ženama. Europski prosjek i tu je jači – 9.4 godine za žene i muškarce.

Čak 32,1% starijih osoba u Uniji živi samo, dok je taj broj, očekivano, u Hrvatskoj niži – 28.8%. Razlog tomu možemo tražiti u mentalitetu, tradicionalnom životu s roditeljima, ali ponajprije slabim izgledima za stambeno osamostaljivanje mladih.

Dok u Europskoj uniji čak 9,5% građana starih od 65 do 74 godine radi, u Hrvatskoj ih je tek 4,8% posto. Porazni su podaci i o putovanjima. Čak 48,8 posto starijih Europljana putuje, dok se samo 19,1% starijih Hrvata udaljava od kuće. Zaostajemo i po pitanju korištenja interneta. Koristi ga tek 16% starijih Hrvata, dok je u EU taj udio 45%.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Što god da pisalo, garancija vam vrijedi dvije godine!

‘Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja.’

Objavljeno

|

“Taman je istekla garancija i mašina se pokvarila. Evo, pet godina i par mjeseci je prošlo otkako smo je kupili. Majstor je rekao da je crkla elektronika i da se to ne popravlja. Sad kupujemo novu. Ma dobro smo i prošli. Evo susjedu krepala nakon tri godine. U redu, njegova je još bila pod garancijom, ali ipak. Problem je to i nepotrebna komplikacija. A prije – prije si kupio mašinu i imao si je čitav život. Danas mi se čini da su stvari baš tako dizajnirane da se pokvare kad istekne garancija”, govori Branko Šimić (68) umirovljeni grafičar iz Zagreba.

Vjerujemo da su se mnogi susreli s ovakvim problemom, iako nije do kraja jasno radi li se samo o dojmu ili su današnji uređaju doista tako “programirani” da se pokvare taman kad istekne jamstvo. Bilo kako bilo, Europski parlament usvojio je Izvješće o produljenju trajanja uređaja kojim se zabranilo programirano kvarenje, ugradnja vitalnih dijelova koji se nakon kvara više ne mogu zamijeniti, a usvojen je i prijedlog o većoj dostupnost rezervnih dijelova i uvođenja minimalnog trajanja električnih aparata.


No bez obzira na akcije Europskog parlamenta, i u okviru već postojećih propisa, prava potrošača su u nekim slučajevima veća – samo što to mnogi kupci ne znaju. Da – opet se radi o malim slovima na ugovorima i jamstvenim listovima koji, barem u ovom slučaju, nezadovoljnom potrošaču idu na ruku.

Porazgovarali smo s Dunjom Maletić, pravnom savjetnicom iz područja zaštite potrošača koja nam je otkrila neke od dobro čuvanih tajni koje bi kupci morali znati.

Dunja Maletić (foto: privatni album)

“Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja da se ostvari pravo na besplatni popravak ili zamjenu uređaja. Znači, to je prvo: zavarava se kupce vezano uz duljinu trajanja roka za reklamaciju”, otkriva nam Maletić.

Važno je znati i da, barem u prvo vrijeme, imate pravo birate želite li pokvareni uređaj popravljati ili uzeti novi. “Drugo je – i to potrošači trebaju znati – ako kupe uređaj i u prvih šest mjeseci dođe do kvara, oni imaju pravo predati u tih prvih šest mjeseci uređaj na servis da bi se ustanovilo postojanje kvara, ali u prvih šest mjeseci mogu birati žele li popravak ili novi uređaj. Nakon protoka tih šest mjeseci, ide se na popravak, ali unutar tih šest mjeseci kupac bira hoće li popravak ili zamjenu. Ako je popravak nemoguć, onda ide zamjena. To vrijedi općenito za sve električne uređaje koje je kupila fizička osoba. Dakle, ne ako je kupljen preko firme ili obrta već ako ga je kupila fizička osoba.”

Otpremanje uređaja na servis također je zadaća trgovca, nastavlja Maletić: “Treba naglasiti još jedan detalj kojeg potrošači često nisu svjesni. Oni ne moraju uređaj slati na servis o svom trošku, nego je trgovac kod kojeg je uređaj kupljen dužan poslati uređaj na servis i vratiti ga nazad potrošaču. Hoće li za to vrijeme potrošač dobiti zamjenski uređaj nije regulirano zakonima i propisima već to ovisi o dobroj volji trgovca. Treba naglasiti i da mnogi trgovci kažu da uređaj može biti na servisu 45 dana, no to ne propisuje ni jedan zakon već smatramo da bi razumni rok za popravak trebao biti mnogo kraći. Tako da kad netko kaže potrošaču da je rok 45 dana, ovaj mora znati da to nije tako propisano već da se radi o subjektivnom tumačenju.”

Oko nekih rokova ipak valja biti oprezan, kaže Maletić: “Kad se neki uređaj, recimo mobitel ili tablet, kupi u poslovnici, trgovac nije dužan odobriti zamjenu u roku od 14 dana ako taj uređaj nema nedostatka. To je također korisno znati. Znači, za uređaje kupljene u poslovnici ne vrijedi onaj rok od 14 dana kao kod ugovora sklopljenih na daljinu, preko telefona ili interneta.”

Za kraj, Maletić savjetuje koji je najbolji način za upućivanje prigovora: “Jedini ispravni način je pisani način. Dakle, prigovor trgovcu se uvijek mora uputiti pisanim putem – e-mailom ili regularnom poštom – kako bi postojao pisani trag o reklamaciji, ali i zbog još jedne važne stvari. Naime, na pisani prigovor je trgovac dužan odgovoriti u roku od 15 dana, dok se u razgovoru osobno u poslovnici ili preko telefonom stvari mogu unedogled odugovlačiti. Znači, prigovor uvijek treba upućivati pisanim putem.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP