Prati nas

Nema predaje

Što jesti nakon pedesete?

Hrana je naše pogonsko gorivo, no češće veću pažnju posvećujemo gorivu koje lijevamo u automobil nego u vlastiti organizam. Pravilna prehrana je pogotovo važna kad dosegnemo određene godine. Raspitali smo se na što bi stariji od 50 trebali pripaziti kad je o hrani riječ.

Objavljeno

|

Je li organsko povrće zdravije?
foto: Pexel

Kako starimo, mijenjamo naše navike, tempo rada, količinu odmora, izlaske i druženja. No prilagođavamo li i prehranu?  Gotovo polovina starijih od 50 godina ima prekomjernu tjelesnu težinu što je jasan signal da nešto nije u redu. Na što bi starije osobe trebale pripaziti kad je o hrani riječ, pitali smo dr. Petru Smoljo iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo:

1. Metabolizam mlađe i starije osobe nije isti. U čemu je razlika i kako se metabolizam mijenja?


S povećanjem životne dobi događaju se mnogobrojne promjene organa i organskih sustava, što dovodi do progresivnog slabljenja funkcija i starenja organizma što utječe na apsorpciju, transport, metabolizam i izlučivanje prehrambenih tvari.  Tjelesna masa u starosti često poraste zbog povećanja udjela masnog tkiva u organizmu, te istovremeno dolazi do smanjenja mase skeletnih mišića (sarkopenije) i gubitka koštane mase, posebice u žena.

Proces starenja uzrokuje značajne promjene u svim organskim sustavima. Dolazi do smanjenja minutnog volumena srca, manje elastičnosti pluća i čitave kralježnice, promjene funkcije bubrega, endokrinog i naročito bitno- probavnog sustava. Zbog smanjene mase srčanog mišića dolazi do smanjenog protoka krvi u cijelom probavnom sustavu. Žlijezde slinovnice smanjuju volumen izlučivanja sline, jezik atrofira, gubi se osjet okusa do 70%. Smanjuje se pokretljivostjednjaka i crijeva, u želucu se smanjuje broj stanica odgovornih za apsorpciju hrane i proizvodnju želučane kiseline, smanjuju se apsorpcijska površina sluznice i izlučivanje enzima. Debelo i tanko crijevo češće koloniziraju patogene bakterije, javlja se divertikuloza debelog crijeva, smanjen refleks pražnjenja kolona.

Sve te promijene dovode do smanjene želje za hranom, usporene apsorpcije hranjivih tvari, otežane defekacije i inkontinencije te čine starije osobe podložne stvaranju nutritivnog manjka odnosno razvoja pothranjenosti.  Pravilna prehrana ima važnu ulogu u očuvanju zdravlja i snižavanju rizika za razvojbrojnih kliničkih bolesti.

2. Zašto se preporučuje manje kalorična hrana u kasnijoj dobi i koji je optimalni dnevni unos?

Starenjem se smanjuje bazalni metabolizam i tjelesna aktivnost osoba pa se potrebe za energijom mogu smanjiti. Dnevne energetske potrebe smanjuju se za 10% u dobi od 50 do 75 godina, a nakon toga još za 10% po desetljeću. Većina odraslih osoba svakog desetljeća života gubi 2–3% mišićne mase, a za održavanje tjelesnih masnoća troši se manje energije nego za održavanje mišićne mase.

Starije osobe imaju znatno manje tjelesne aktivnosti pa trebaju i troše znatno manje energije u svome svakodnevnom životu. Ipak, kod zdravih starijih osoba, posebice u odsutnosti bolesti bubrega i jetre, preporuke za dnevni unos bjelančevina nisu manje od preporuka za odrasle osobe, jer preporučeni unos bjelančevina od 12–15% ukupno unesene energije osigurava zadržavanje mišićne mase.

Prema nekim istraživanjima unos bjelančevina u starijih trebao bi biti i veći jer se tako može povećati mišićna masa i snaga, poboljšati imunosni status, ubrzati cijeljenje rana, ojačati građu kostiju pa čak i vrijednosti krvnog tlaka. Unos prehrambenih masnoća preporučuje se ograničiti na 30% ukupnog energetskog unosa, a dnevno preporučene vrijednosti za ugljikohidrate iznose 55–60%. S obzirom na to da se podnošenje ugljikohidrata smanjuje sa starenjem, oni bi u najvećoj mogućoj mjeri trebali biti složeni. Ukupna količina dnevno unesene energije za muškarce starije od 50 godina iznosila bi 2200kcal, a za žene 2000kcal.

3. Koliko je osoba u Hrvatskoj starijih od 50 koji imaju problema sa tjelesnom težinom?

U Hrvatskoj, prema podacima iz Europske zdravstvene ankete provedene  2014./2015. godine, po izračunu mjerenja ITM-a (indeksa tjelesne mase) pothranjenih osoba starijih od 50 godina bilo je 1%, normalno uhranjenih 28,7%, osoba s prekomjernom tjelesnom masom 46%, dok je onih s debljinom bilo 24.3%. Bitno je napomenuti da su u starijih osoba (više od 65 godina starosti), vrijednosti indeksa tjelesne mase koja se odnosi na grupu osoba s prekomjernom tjelesnom masom povoljne i da ne nose rizik od povišene smrtnosti.

4. Koje se bolesti i poremećaji mogu javiti radi neprimjerene prehrane u starijoj dobi?

Nedostatak esencijalnih prehrambenih tvari, uključujući nedostatak vitamina i minerala, može dovesti do specifičnih prehrambenih poremećaja ili bolesti koje često zapažamo u starijih. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti mogućem nedostatku kalcija, vitamina D, B12 i folne kiseline. Vodeći zdravstveni problemi starijih osoba koji se dovode u svezu s načinom prehrane jesu kardiovaskularne bolesti, osteopenija i prijelomi kostiju, imunosni poremećaji, poremećaji bubrežne funkcije, tumori, depresija i poremećaji raspoloženja, kognitivni poremećaji, artritis, poremećaji vida i općenito poremećaj stanja uhranjenosti i tjelesne sposobnosti.

5. Raste li s godinama potreba za nekim posebnim elementima?

Dok se kod starijih osoba potrebe za energijom smanjuju u usporedbi s potrebama u odrasloj dobi, potrebe za mikronutrijentima ostaju jednake ili se povećavaju. Službene smjernice ipak govore da zdrave starije osobe, koje u svakodnevnoj prehrani konzumiraju raznovrsne namirnice i nemaju dokazani nedostatak vitamina i/ili minerala, ne trebaju redovito uzimati vitaminsko-mineralne dodatke prehrani, a ako ih iz bilo kojeg razloga i uzimaju, preporučuje se uzimati pripravke koji osiguravaju do 150% dnevno preporučene doze za pojedine nutrijente. Pojedini nutrijenti uneseni u prevelikim količinama mogu biti toksični za starije osobe. To su vitamin A, cink i željezo.

Do sada je poznat povoljan učinak omega-3 masnih kiselina na sprečavanje nagle smrti u bolesnika koji su preboljeli infarkt miokarda te učinak na usporenje razvoja staračke demencije, smanjenje rizika od nastanka Alzheimerove bolesti, ali i ublažavanje simptoma u onih koji imaju te bolesti.

Vitamin B12 i folna kiselina dokazano uspješno umanjuju rizik od nastanka kardiovaskularnih bolesti ukoliko se uzimaju istovremeno, a uzimanje vitamina B12 i B6 moglo bi biti korisno u prevenciji moždanog udara, depresije te degeneracije žute pjege oka. Zbog nedovoljne izloženosti suncu, stanjene kože te smanjenog dnevnog unosa mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda, oko  50% starijih osoba nema odgovarajuću količinu vitamina D. Uzimanje kombinacije vitamina D i kalcija u količini od 700–800IU vitamina D na dan, dovoljno je za smanjenje rizika od prijeloma bedrene kosti, kao i ostalih nekralježničnih prijeloma kod starijih osoba.

6. Kako i gdje se starije osobe mogu educirati o pravilnoj prehrani?

U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, svakog tjedna ponedjeljkom od 9- 12 sati otvoreno je Savjetovalište za pravilnu prehranu i tjelesnu aktivnost dostupno svim građanima, bez uputnice. Savjetovalište je besplatno i individualno. Informacije o pravilnoj prehrani starije osobe mogu dobiti i kod svojeg liječnika obiteljske medicine.

7.  Postoji li nacionalna strategija ili slično kad je u pitanju prehrana starijih?

Postoji. Hrvatske smjernice za prehranu osoba starije dobi, Zagreb, 2011. izradili su Vranešić-Bender, Krznarić i Reiner.

8.  Postoji li određeni otpor prema usvajanju novih prehrambenih navika kod starijih osoba i kako ga riješiti?

Prehrambene navike nastupaju onog trenutka kad počnemo konzumirati krutu hranu, dakle oko petog mjeseca života.  Starije osobe već imaju usvojene odgovarajuće prehrambene navike što ovisi o više čimbenika: osobnog izbora, tradicije, stečenog ponašanja, socijalnog statusa i dostupnosti namirnica. Uvijek je teško mijenjati stečene navike, ali kad je zdravlje u pitanju, promjene su nužne te nisu nemoguće ukoliko je osoba motivirana i ima potporu okoline

9. Postoje li tzv. super namirnice koje su naročito korisne starijoj populaciji?

Konzumacijom svježih i sezonskih namirnica stvaraju se zalihe zdravlja u našem organizmu. Voće, povrće, cjelovite žitarice, čaj, vino, tamna čokolada, riba i maslinovo ulje sadrže na stotine antioksidansa – vitamina, mineralnih tvari, fitonutrijenata, aminokiselina te omega-3 masnih kiselina  koji djeluju sinergijski u borbi protiv štetnih slobodnih radikala. Supernamirnice su namirnice bogate antioksidansima, zaštitnicima brojnih degenerativnih bolesti današnjice, poput malignih i kardiovaskularnih bolesti te dijabetesa tip 2, artritisa i starenja. Stoga namirnice korisne starijoj populaciji, ali i ostaloj populaciji su citrusi (naranča, mandarina, limun i slično), zeleno lisnato povrće (špinat, blitva, brokula i slično), cjelovite žitarice (ječam, zob, heljda, proso i druge) te kao izvor omega-3 masnih kiselina – plava riba i lanene sjemenke.  Raznolika i raznobojna hrana je najbolji recept za zdrav život.

10. ako bi trebao izgledati idealni jelovnik za osobe iznad 50 godina? 

Centar za pravilnu prehranu izdao je preporuku tjednog menija za starije osobe koji izgleda ovako:

Ponedjeljak (2.090 kcal)

Doručak – čaj s limunom i medom, graham pecivo (70 g), pileća ili pureća prsa delikates (30 g), ribana jabuka s cimetom (200 g), sirni namaz s vlascem (80 g)

Užina 1 – integralni muffin s voćem, kompot od marelice (200 g)

Ručak – varivo od puretine (60 g), korabice, mrkve i graška s krumpirom, crni kruh (šnima), 1 banana

Užina 2 – jogurt s borovnicama i medom (250 g), lanene sjemenke

Večera – krem juha bez dodanog vrhnja, kuhana brokula sa sezamovim sjemenkama, pureći batak ili zabatak (60 g), integralni kruh (2 šnite)

Utorak (2.130 kcal)

Doručak – muesli sa zobenim pahuljicama, jogurt s probiotikom 2,8%m.m. (150 g)

Užina 1 – voćna salata (300 g raznog voća) s bademima (10 kom)

Ručak – pileća juha s griz noklicama, kupus salata (200 g), rižoto od piletine i seznskog povrća, kolač od mrkve i jabuke, sok od limuna

Užina 2 – kompot od breskve i Petit beurre keksi (4 kom)

Večera – pirjane mahune (pola tanjura), kuhana piletina (veličina dlana) , cikla, miješani kruh (40 g)

Srijeda (2.265 kcal)

Doručak – kajgana od 2 jaja, kefir 3,5% m.m., miješani kruh (dvije šnite)

Užina 1 – ribana kruška s orasima i medom

Ručak – povrtna juha, juneći odrezak u umaku, pire krumpir, špinat na mlijeku, miješani kruh (jedna šnita)

Užina 2 – kolač s rogačem, čaj s limunom i medom

Večera – povrtna juha, oslić file, krumpir salata

Četvrtak (2.017 kcal)

Doručak – zobena kaša na vodi s jabukama i cimetom, dok od naranče (2 dcl)

Užina 1 – miješani kruh (2 šnite), pileća/pureća prsa delikates (60 g), sir gauda

Ručak – juha od brokule bez dodanog vrhnja, integralna riža s graškom, pileći batak/zabatak (veličina dlana), salata od rajčica, sok od jabuke

Užina 2 – kolač sa suhim voćem, čaj s medom ilimunom, 1 naranča

Večera – griz (40 g) na mlijeku s komadićima čokolade

Petak (2.073 kcal)

Doručak – bijela kava, graham pecivo, sirni namaz s vlascem

Užina 2 – jagode, voćni jogurt iz obranog mlijeka

Ručak – juha od rajčice, blitva na lešo s krumpirima, mala miješana salata (rajčica, zelena), pečeni brancin (200 g), voćna salata (140 g)

Užina 2 – pita s višnjama, sok od limuna

Večera – tuna nasalatu s integralnom tjesteninom i sjemenkama (500 g)

Subota (2.075 kcal)

Doručak – zobena kaša na mlijeku s bananom i cimetom

Užina 1 – ribana kruška s orasima i medom, čaj s limunom i medom

Ručak – teleće rolise s povrćem i umakom od povrća, ječmena kaša s brokulom, cikla, sok od naranče, miješani kruh (dvije šnite)

Užina 2 – Petit beurre keksi (4 kom), jabuka

Večera – kukuruzni žganci (50 g) sa svježim sirom i vrhnjam (90 g) i slaninom (10 g), zelena salata

Nedjelja (2.104 kcal)

Doručak – turska kava s mlijekom, sir (100 g) i vrhnje (50 g) s lanenim sjemenkama, pileća/pureća prsa delikates (40 g), miješani kruh (2 šnite)

Užina 2 – miješani kruh (1 šnita), marmelada (20 g), maslac (5 g), borovnice (100 g)

Ručak – janjetina (srednji komad bez masnoća, pečeni krumpir, miješana salata, miješani kruh (2 šnite), limunada

Užina 2 – savijača s jabukama, čaj s medom i limunom

Večera – pašteta od srdela, miješani kruh (2 šnite), zelene salata s mrkvom

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Nema predaje

Umor, valunzi, smanjena spolna želja? Dr. Krnić kaže da ste možda ušli u andropauzu

‘Mnogim je muškarcima još uvijek neugodno razgovarati o smetnjama u spolnom životu, prvo sa svojim obiteljskim liječnikom, koji je, nota bene, danas najčešće ženskog roda, a onda i sa specijalistom odgovarajuće struke.’

Objavljeno

|

Kronični umor, poremećaj koncentracije i spavanja, smanjen spolni nagon, razdražljivost, valunzi… Ako ste ove simptome odmah povezali s menopauzom, niste baš puno pogriješili. Jer doista se radi o simptomima menopauze – no oni su prisutni i kod muškaraca.

I muškarci imaju “svoju menopauzu” koja se zove andropauza. Naime, i žene i muškarci oko pedesete godine prolaze kroz hormonalnu promjenu uslijed koje njihov organizam počne lučiti manje hormona što dovodi do raznih promjena u tijelu.


Sama riječ “andropauza” dolazi od grčkih riječi andras (muškarac) i pause (prestanak). Ova promjena naziva se i “muška menopauza”, “muški klimakterij”, “androkliza”, “smanjenje androgena u starijih muškaraca”, “sindrom starećeg muškarca”, “hipogonadizam kasnoga nastupa”, itd. i nipošto se ne treba brkati s krizom srednjih godina.

I dok je menopauza kod žena malo naglija pa su i simptomi izraženiji, andropauza kod muškaraca nastupa postupno pa često prođe “ispod radara”. Osim toga, s obzirom da andropauza dovodi i do određenih poteškoća na seksualnom planu, muškarci o tome nerado govore.

No andropauzu nipošto ne treba zanemarivati jer se radi o promjeni kroz koju prolaze svi muškarci. Zato smo porazgovarali s doktorom Mladenom Krnićem, endokrinologom iz KBC-a Split koji nam je pojasnio o kakvoj je promjeni riječ, kako je prepoznati i, u konačnici, kako kroz nju što bezbolnije proći.

Dr. Mladen Krnić (screenshot: Dedal/Youtube)

O menopauzi se govori, iako možda ne toliko koliko bi trebalo, no o andropauzi se ne govori uopće. Prolaze li baš svi muškarci kroz promjenu?

Svima se postupno smanjuje razina testosterona. Između 40. i 70. godine života, ukupni i slobodni testosteron u serumu smanjuju se približno 1.2% godišnje. Dvanaest posto muškaraca starijih od 50 i gotovo 50% muškaraca starijih od 80 godina imaju nisku razinu ukupnog testosterona. Ne doživljavaju, međutim, svi muškarci jednaki pad, a i vrlo različito reagiraju na, načelno, jednaki pad testosterona.

Može li se govoriti o nekoj određenoj dobi kad nastupa andropauza ili je to individualno?

Starenjem, mijenja se proizvodnja više hormona, što dovodi do disharmonije cijelog endokrinog sustava. Ove hormonske promjene imaju različite utjecaje na tjelesne funkcije, a točan nastup simptoma nije predvidiv. Tradicionalno se dob iznad 50. godine života označava kao vrijeme kad započinju promjene, ali to je zaista krajnje individualno, a i primjetne su promjene u kronobiologiji ljudi pa se starija dob sve više “pomiče”. Moraju biti prisutni i simptomi i razina testosterona ispod određene razine da bi se posegnulo za liječenjem.

Koji su najčešći simptomi andropauze?

Simptomi su mnogobrojni. Na prvom mjestu su naravno smanjenje libida (spolnog nagona) i potencije, smanjenje kvalitete orgazma, volumena ejakulata (sperme) ali i čitav niz nespecifičnih promjena kao što su kronični umor, lako umaranje, smanjena fizička snaga, smanjenje tjelesne dlakavosti, anemija, poremećaji koncentracije, pamćenja, spavanja, manjak inicijative, razdražljivost, depresivnost, promjene raspoloženja, ponekad i “fumade” (valunge) u blažem obliku. Ukratko, simptomi dosta slični onima u perimenopauznih žena.

Obraćaju li se muškarci liječniku zbog andropauze? Što kažu, što ih najviše muči?

Moglo bi se reći da raste svijest o ovom problemu, ali vrlo sporo. Mnogim je muškarcima još uvijek neugodno razgovarati o smetnjama u spolnom životu, prvo sa svojim obiteljskim liječnikom, koji je, nota bene, danas najčešće ženskog roda, a onda i sa specijalistom odgovarajuće struke (andrologijom se bave endokrinolozi i urolozi). Dobar dio muškaraca probleme koje osjećaju jednostavno prihvaća kao neumitni danak dobi, a često su ovi problemi potisnuti u drugi plan drugim, po život opasnijim bolestima (vlastitim ili partneričinim). Relativno je niska razina svijesti o deficitu testosterona i među liječnicima koji se ne bave usko ovom problematikom pa se zaboravlja da nije samo spolna funkcija ta koja je pogođena manjkom testosterona, već se, barem dijelom, i drugi problemi (anemija, osteoporoza, neuropsihološke tegobe…) javljaju kao posljedica manjka testosterona.

Mislite li da je smanjenje seksualne funkcije možda jedan od razloga zašto muškarci šute o svom klimakteriju?

Sigurno je da jest. O tome bi više mogli reći psiholozi koji se bave spolnim životom, ali jasno je da postoji nelagoda, zazor i sram kod velikog broja ljudi kad treba govoriti o spolnom životu. Puno ovisi i o partnerici (ili o partneru – ne treba zaboraviti da u andropauzu ulazi i homoseksualna populacija). Motivacija za postavljanjem dijagnoze i liječenjem vrlo često dolazi upravo s te strane. Partnerica nezainteresirana za spolni život često znači i da će pogođeni muškarac biti demotiviran da potraži pomoć.

Kod žena imamo menopauzu, kod muškaraca andropauzu, no postoji i nešto što se zove “andropauza kod žena”. O čemu je riječ?

Muški spolni hormoni su normalno prisutni i kod žena, kao, uostalom, i obratno – ženski hormoni u muškaraca. U znatno manjim koncentracijama, naravno. Ti hormoni su i kod žena (uz estrogene) odgovorni za spolni nagon, mišićnu snagu, krvnu sliku, lijep ten pa i osjećaj dobroga zdravlja. Starenjem, bolestima hipofize, ali i kirurškim uklanjanjem jajnika ili nadbubrežnih žlijezda gdje se ovi hormoni proizvode, dolazi do pada njihove koncentracije i izostanka spomenutih učinaka. Nadoknada ovih hormona kod žena još je predmet diskusije, iako su preparati DHEA(S) u Americi dostupni i bez recepta.

Kad se govori o muškim spolnim hormonima uvijek se spominje testosteron. No ima ih još, zar ne?

Regulacija proizvodnje muških spolnih hormona polazi od dijela mozga koji se zove hipotalamus. Tu se proizvodi hormon ili čimbenik koji regulira proizvodnju dvaju hormona u hipofizi. On se zove GnRH ili oslobađajući čimbenik gonadotropina. Gonadotropini su, naime, ova dva hormona iz hipofize – LH i FSH. LH (luteinizirajući hormon) u testisima pokreće oslobađanje jedne bjelančevine (akutni regulatorni protein steroida), a ova pak unosi kolesterol u stanice i započinje sintezu testosterona preko niza međuproizvoda. Testosteron se u ciljnim tkivima djelovanjem jednog enzima (5-alfa-reduktaze) pretvara u DHT (dihidro-testosteron) koji je, iako prisutan u 10 puta manjoj koncentraciji, odgovoran za većinu androgenih učinaka.

Tu su još i androstendion i DHEA koji se proizvode u nadbubrežnoj žlijezdi i koji imaju važnu ulogu u nastanku erektilne disfunkcije. Ne treba zaboraviti ni SHBG –protein koji na sebe veže spolne hormone i čija koncentracija značajno utječe na dostupnost slobodnih hormona organizmu.

Može li se andropauzu prolongirati? Ili barem ublažiti simptomi?

Može. Vrlo originalnim postupcima – vježbanjem, zdravim navikama i prehranom. Osobito je preporučljivo ne pušiti. Umjerena konzumacija alkohola, osobito crnog vina (a to znači do 2.5 dl dnevno) može biti korisna, ali sve više od toga je štetno. Kod prehrane, osim općih naputaka o mediteranskoj prehrani i kontroli težine, postoje i namirnice koje djeluju kao  prirodni anti-estrogeni (višak estrogena negativno djeluje na razinu slobodnog testosterona), a to su kupus, cvjetača, brokula, kelj, kineski kupus, prokulice. Unošenje dovoljno kolesterola iz kojega se testosteron stvara također je bitno, a naravno i minerala i vitamina (cink, selen, omega-3 masne kiseline, vitamin D, kalcij (riba, orašasti plodovi).

Nisu dobre preslatke i preslane namirnice, previše kofeina. Nije dobro, ni u ovom smislu, imati višak kilograma. Tu su i kseno-estrogeni iz plastične ambalaže, zagađenja, neorganski uzgojenog mesa i slično, pa je izbjegavanje ovih spojeva također preporučljivo. Nadalje, preporučljivo je smanjenje razine stresa što je više moguće. Hormoni stresa, naime, djeluju negativno na testosteron. S druge strane, fizička aktivnost pomaže tijelu da proizvodi  testosteron. Zato treba ostati aktivan što duže, a preporučuje se 30 minuta intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno. Na koncu, ali ne i najmanje važno, dovoljno sna ima nezaobilaznu ulogu u osiguravanju optimalne proizvodnje i ritma izlučivanja hormona. Testosteron se proizvodi najviše za vrijeme tzv. REM faze spavanja pa je važno osigurati dovoljno vremena za punih osam sati spavanja.

Postoji rana menopauza. Postoji li i rana andropauza?

Naravno. To je javljanje opisanih simptoma, praćenih niskim razinama androgena ranije nego što bi se očekivalo. Ovdje nema jasno definirane dobi jer nema ni jasne granice iza koje andropauza nastupa, ali je sasvim jasno da je pojava andropauze, u primjerice 40-godišnjaka preuranjena. Ponekad je i uzrok sasvim očigledan, kao odstranjenje testisa zbog tumora ili neke druge bolesti.

Postoje li hormonalni nadomjesci za muškarce kao što postoje oni za žene? U kojim slučajevima se oni preporučuju, a kad ih je bolje zaobići?

Ima više oblika nadoknade testosterona (gel, injekcije, tablete, a izvan Hrvatske i flasteri i preparati za primjenu preko sluznice usta). Dakako, postoje kriteriji, odnosno indikacije i kontraindikacije za primjenu testosterona. Kriteriji su razina testosterona i prisutnost simptoma (o potrebi i trenutku za primjenu kod stari(ji)h muškaraca se dosta raspravlja), a kontraindikacije su karcinom prostate, karcinom muške dojke, sklonost embolijama, popuštanje srca. Cilj je postići fiziološke (ne pretjerane) koncentracije testosterona bez nuspojava, kojih može biti.

Imaju li i muškarci određene hormonalne cikluse kao što žene imaju mjesečne cikluse? Radi li se i kod muškaraca o mjesečnim ciklusima ili možda tjednim, dnevnim… godišnjim? 

Postoje tzv. cirkadijani i cirkaanualni ritmovi izlučivanja. Već smo spomenuli da se testosteron najviše izlučuje za vrijeme REM faze spavanja, ali postoje i razlike tijekom godine. Testosteron se najviše izlučuje u jesen, iako nisu sve studije konzistentne po ovom pitanju. No valja napomenuti i da se ta ritmičnost postupno gubi starenjem.

Ako neki muškarac posumnja da je ušao u andropauzu, što mu je činiti? U kojem trenutku bi trebao posjetiti liječnika?

Ako se prepoznaje u opisanim simptomima, trebao bi se javiti svome liječniku i zatražiti provjeru hormonskog statusa. Ukoliko ima i simptome i niske razine testosterona – to je onda andropauza.

Jedan prijatelj kojemu je pedesetak godina kaže da je kod sebe primijetio da je smireniji, više se ne uzrujava kao prije, samo bi gledao serije i jeo. Spada li i to u opis andropauze? 

Moglo bi biti. Neka posjeti svog liječnika i zatraži provjeru hormona. Ipak, ako bude htio pričati o tome, upitajte ga i za spolni život. To će najbolje govoriti o tome.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP