Prati nas

Aktivno starenje

‘Sve više starijih osoba odlučuje se volontirati’

“Ljudi se na volontiranje odlučuju iz različitih razloga: žele upoznati neko područje rada, upoznati nove ljude i slično. No svima im je zajedničko da žele dati svoj doprinos u poboljšanju društva i učiniti ovaj svijet boljim mjestom.”

Silvija Novak

Objavljeno

|

Čuvanje staraca u Italiji
foto: Pixabay

Može li pojedinac promijeniti svijet? Može pokušati. No ono što sigurno može je promijeniti svoj svijet i potaknuti pozitivne promjene u svojoj okolini. Tko želi izravno sudjelovati u stvaranju boljeg svijeta, a pritom ima nešto slobodnog vremena i volje, prijavit će se u Volonterski centar i pomoći ondje gdje je njegova pomoć najpotrebnija.

Bez obzira radi li se o radu s mladima, sa starima, o pitanjima ljudskih prava ili zaštite životinja, svako područje pruža mogućnost volontiranja. No što iz toga dobivaju sami volonteri? Mnogo. Kao prvo, neprocjenjivo iskustvo, nove kontakte i prijateljstva, nove spoznaje i vještine i, možda najvažnije, osjećaj da rade nešto korisno.


Razgovarali smo s Mijom Rakarić iz Volonterskog centra Zagreb koja nam je pojasnila o kakvoj je točno organizaciji riječ i što je činiti nekome tko želi volontirati.

“Volonterski centar Zagreb je osnovan 1998. godine. Sad ćemo proslaviti dvadeset godina. Mi radimo na toma da preko naše volonterske baze spojimo organizatore volontiranja i same volontere te da na što jednostavniji način omogućimo da volonteri nađu svoja volonterska mjesta i organizatori volontiranja svoje volontere. Osim toga, provodimo razne domaće i međunarodne projekte kao na primjer školsko volontiranje kroz koje potičemo škole da osnuju svoje volonterske klubove, imamo i dio u kojem se bavimo zagovaranjem i umrežavanjem te pokušavamo ostvariti suradnju s drugim instutucijama i udrugama.”

Ako netko odluči volontirati jer ima nešto slobodnog vremena koje bi želio pokloniti, kakv je onda postupak?

“Svatko tko želi volontirati, a do sad još nije volontirao i nije siguran o čemu se točno radi, može doći na info servis koji se uglavnom održava utorkom i četvrtkom od 15:30 do 17 sati. Ako osoba nije u mogućnosti doći u tom terminu, uvijek nam se može javiti pa ćemo dogovoriti drugačiji termin. Isto tako, imamo info servis za međunarodno volontiranje za one koji žele ići volontirati u inozemstvo na inozemne pojekte.”

Kako se određuje u kojem području bi čovjek mogao volontirati? Ide li to nekako prema vlastitim željama ili vi na neki drugi način određujete na kojim bi projektima netko mogao raditi?

“U našoj bazi su ponuđena različita područja rada, poput rada s mladima, s osobama s posebnim potrebama, ljudska prava, zdravstvo, sport… Ima raznih kategorija između kojih volonteri mogu izabrati i u kojima se objavljuju projekti. Mi uvijek osobama koje prvi put dođu, savjetujemo da se okušaju u nečemu što im je poznato i blisko, možda neka struka u kojoj je osoba radila i planira raditi u budućnosti, nešto s čime je upoznata. No ako volonter ili osoba koja tek želi postati volonter ima neke preferencije i područje koje mu je naročito privlačno, naravno da može jer nema nikakvih pravila niti ograničenja zbog kojih ne bi smio odabrati određenu djelatnost. Uglavnom nije potrebno nikakvo znanje ili predznanje, sve se uči u hodu. Naime, većina volonterski mjesta održava i edukacije svojih volontera kako bi volonteri mogli što bolje obavljati svoj posao. Naravno, uvijek ih detaljno informiramo o tome kakvo je to volontersko područje, kako je u njemu raditi, ako imamo nekakvih osobnih iskustava to također uvijek podijelimo s budućim volonterima.”

S druge strane, kako izgleda kad vam se jave neke organizacije koje bi trebale volontere?

“Kao i volonteri, oni također izrađuju profil na našoj stranici, samo njih ipak malo više provjeravamo. Recimo, ako se radi o nekoj udruzi, provjerimo u Registru udruga da li su oni doista registrirani kao udruga. Ako su to nekakve javne ustanove, ipak ih zatražimo i da nam pošalju dio iz svojega statuta iz kojeg je vidljivo da mogu provoditi i neprofitne aktivnosti. Znači, one moraju biti usklađene sa zakonom o volontiranju. Kad se organizacije ili udruge kod nas registriraju, one prijavljuju projekte koja pak mi objavljujemo na našim stranicama i na koje se volonteri javljaju.”

Koliko u Hrvatskoj ima volontera? Zna li se uopće njihov točan broj te kojeg su oni profila, odnosno jesu li to češće žene ili muškarci, mlađi ili stariji…?

“Što se broja volontera tiče, u našoj bazi ih je skoro 16 tisuća. No to nisu svi volonteri u Hrvatskoj s obzirom da se može volontirati i bez da se kod nas prijavi. Naša baza volonterima samo olakšava pronalazak mjesta gdje će volontirati, ali ona nije uvjet da se može volontirati. Što se tiče strukture volontera, najčešće to budu žene iako u zadnje vrijeme volontira i sve više muškaraca. Kad govorimo o dobi, najčešće se počne volontirati u studentskoj dobi. No sve je više upita i od osoba starije životne dobi koji bi željeli volontirati. Kad dođu u mirovinu, volontiranje im predstavlja nekakvo prijelazno razdoblje kada više nemaju stalni posao, a ipak nešto mogu raditi, barem jednom tjedno.”

Ima li neko područje u kojem osobe starije životne dobi naročito rado volontiraju?

“Uglavnom se radi o poslovima gdje pomažu svojim vršnjacima, znači pratnja u bolnicu starijima i nemoćnima, razna druženja i slično. Događa se i da žele raditi nešto što im je struka, nešto što su radili dok su bili u radnom odnosu. No ipak, najčešće volontiraju na način da pomažu također starijim osobama. Posebno bih spomenula udrugu Kap dobrote gdje radi gospođa Marija Fulgosi koja je osvojila prvog Volonterskog Oskara za životno djelo dodijeljenog za 2016. godinu. Inače, Volonterskog Oskara već 15. godinu zaredom dodjeljuju Volonterski centar Zagreb i Grad Zagreb – Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom za poseban i nezamjenjiv doprinos volontera razvoju zajednice i poboljšanju kvalitete života u Zagrebu. Gospođa Fulgosi već gotovo trideset godina volonterski radi s najugroženijim skupinama društva. U Udruzi Kap dobrote je od samog početka, štoviše jedna je od osnivačica. Ona doista želi pomoći svakome, a osobito siromašnima, starima i bolesnima.

Također bih istaknula i gospodina Marijana Milića koji vodi zbor Čarobna frula i koji je osvojio Volonterskog Oskara za životno djelo 2017. godinu. On je osnovao Hrvatsko glazbeno društvo Čarobna frula još 1992. godine, kao entuzijast pružio je obrazovanje nadarenoj djeci, ali i odraslima, gdje su se uključili i pojedinci umirovljeničke udruge, tako da danas u zboru ima generacija od 7 do 70 godina. Oni nastupaju širom Hrvatske ali i izvan nje. On je profesor glazbenog i dva puta tjedno po dva sata intenzivnog volonterstva pruža nadarenoj djeci te ih uči kako voljeti glazbu. Mnogi od njih su danas uspješni glazbenici, a zainteresirao je i mnoge odrasle pojedince, vjerujući da svi mogu pjevati. Marijan volontira već 25 godina a u ovoj godini je odradio preko 250 volonterskih sati.”

Zašto se ljudi uopće odlučuju volontirati?

“Ljudi se na volontiranje odlučuju iz različitih razloga: žele upoznati neko područje rada, upoznati nove ljude i slično. No svima im je zajedničko da žele dati svoj doprinos u poboljšanju društva i učiniti ovaj svijet boljim mjestom.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.   

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP