Prati nas

Mozaik

Trebaju li bake i djedovi plaćati alimentaciju za unuke?

S obzirom da bake i djedovi imaju prava vezana uz svoje unuke, logično je zaključiti da imaju i obaveze prema njima. Što kada te obaveze ne mogu izvršavati? Je li nepravedno da oni koji imaju malo moraju dati gotovo sve?

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Smiju li baka i djed razmaziti unučad?
foto: BigStock

Kad roditelji nakon razvoda, iz opravdanog ili neopravdanog razloga, ne plaćaju dosuđeno  uzdržavanje vlastite djece, slijede tužbe protiv bake i djedova, odnosno, roditelja osobe koja namjerno ili nenamjerno uskraćuje financijsku podršku svom djetetu, piše Glas umirovljenika.

Kako doznajemo od struke, takvi se slučajevi, koliko god se činili nepravednima ponekad, ipak javljaju u hrvatskom sudstvu, no – nisu česti. Zakon takvu mogućnost predviđa, no uvjeti plaćanja alimentacije nisu istovjetni onima u slučaju kad je roditelj zakonski primoran financijski potpomagati dijete.


Pregledom medijskih napisa o takvim slučajevima, gdje su bake i djedovi prisiljeni iz vlastitih malih mirovina pomagati jedno ili više unučadi, daje se naslutiti kako je zakon nepravedan, u potpunosti protivan pravu baka i djedova na dostojanstven život. Što je točno i – što je pravedno?

Prisjetimo se jednog od tih slučajeva. Djed djevojčice na sudu se usprotivio tužbi unuke govoreći da ni sam nema dovoljno novaca za život jer kao jamac, umjesto sina, mora plaćati kredit od oko tisuću kuna, a usto i sam otplaćuje manji kredit. Kako djed prima mirovinu od 3.800 kuna te još 67 eura njemačke mirovine, zdrav je, živi u svojoj kući, sud je – imajući na umu njegove obveze za dva kredita koje ima – presudio da je dužan za unuku plaćati 650 kuna mjesečno, navodeći da će se preostali dio iznosa potreban djevojčici namiriti iz dječjeg doplatka.

Iz presude djedu, koju je u zagrebačkoj Palači pravde obrazložila sutkinja i koja je kasnije postala pravomoćna, saznajemo kako je uzdržavanje maloljetnog djeteta zakonski i životno prioritetno u odnosu na vraćanje bilo kakvih kredita, a osobito kredita za kupnju automobila.

Ovakve tužbe, u kojima unuci tuže bake i djedove radi plaćanja alimentacije, koje su se prije događale izuzetno rijetko, posljednjih godina zbog krize i nezaposlenosti rastu, iako ih je očekivano malo u odnosu na broj tužbi djece protiv roditelja zbog neplaćanja alimentacije. Kad im roditelj s kojim ne žive ne plaća uredno dosuđenu alimentaciju, tada djeca mogu tužiti baku i djeda, a na sudu ih zastupa roditelj s kojim žive. Najčešće su to majke, jer kod nas još uvijek u 85 posto slučajeva djeca nakon razvoda žive s majkama.

Pravedno i opravdano?

Je li to pravedno i u kojim slučajevima opravdano? Važno je naglasiti kako u takvim slučajevima, kao ni u „standardnim” tužbama djece protiv roditelja za alimentaciju, nema – automatizma. U sporovima u kojima su tuženi baka i djed, sud mora utvrditi plaća li roditelj dosuđeni iznos uzdržavanja za djeteta, ako ne plaća, sud utvrđuje potrebe djeteta i mogućnosti bake i djeda, njihove prihode i rashode, imovinsko stanje i osobne potrebe, kaže riječki odvjetnik Nikola Pranjić.

Iznos uzdržavanja za dijete dosuđen roditelju nikako ne znači da se automatski prenosi na baku ili djeda, jer sud mora voditi računa i o potrebama baka i djedova te njihovim mogućnostima da umjesto vlastite djece plaćaju alimentaciju za unuke pa te alimentacije znaju biti manje no što bi bile da ih plaća roditelj.

„Takve tužbe su zakonom propisane i nisu ništa novo. Obiteljski zakon propisuje i obvezu da djeca uzdržavaju svoje roditelje, tako da tu postoji jedan određeni reciprocitet, znači, onaj koji želi ostvarivati određena prava zapravo bi trebao imati određenu obvezu uzdržavanja tih osoba, bilo da se radi o roditeljskim odnosima ili se radi o odnosima bake i djedova. Nažalost, kod su nas su bake i djedovi najčešće u takvoj poziciji da su njihove mirovine toliko male da, kad bi se prema njima i okrenuli, onaj iznos koji prema Ovršnom zakonu imate pravo naplaćivati za uzdržavanje djeteta opet ispadne jako mali. Potrebne su konkretne sudske odluke i sudska rješenja, odnosno, sud mora utvrditi u konkretnoj situaciji da li za to postoji zakonom propisani uvjeti.”, zaključuje Pranjić.

Što kad je mirovina mizerna?

To zaista jesu ekstremne situacije, jer osoba koja ima obvezu uzdržavanja neispunjavanjem te obveze zapravo tu obvezu prenosi na onoga koji vrlo vjerojatno ima još manje i zapravo je jako teško iznivelirati koga treba više zaštititi, da li zaštititi dijete kojem sigurno uzdržavanje treba, ili zaštititi umirovljene baku ili djeda?

U Donjem Miholjcu upoznali smo baku kojoj se od mirovine od 2.100 kuna ovršuje alimentacija za unuka. Smatra da je to nepravedno, iako je jasno da prikriveno štiti sina neplatišu koji navodno živi na nepoznatoj adresi u Njemačkoj. Ne opravdava njegovo neplaćanje, ali optužuje bivšu snahu što ju je ovršila. Kaže da jedva preživljava.

„Ako imaju dobre prihode i imovinu, u redu je da plaćaju za svoje unuke, ali kako da plaćaju ako i sami jedva spajaju kraj s krajem”, postavlja pitanje i zagrebačka odvjetnica Dafinka Večerina.

„Susretala sam se više puta sa takvim slučajevima i osobno mislim da je to prilično nepravedno. Zakon to omogućava, međutim tu su malo drukčiji uvjeti nego kad se radi o roditeljima, uvjeti su blaži. Naravno, alimentacija se neće moći odrediti ako je bakina mirovina npr. 1.200 kuna, a znamo da je takvih malih mirovina kod nas, nažalost, puno. No, ako ta baka ili djed imaju neku imovinu, ako unatoč maloj mirovini možda imaju tri stana koja mogu iznajmljivati, ili ušteđevinu i dodatne prihode, u tom se slučaju alimentacija određuje njima umjesto njihovom djetetu”.

Odvjetnica Večerina potvrđuje također da su i u njenoj odvjetničkoj karijeri takvi slučajevi bili rijetki. Država ne vodi računa o tome tko plaća alimentaciju te tako ni jedna alimentacija ne ide automatizmom, već se svaka mora sudski zatražiti, naglašava. Ne možemo reći da je Zakon nepošten, takva mogućnost mora postojati, ali treba biti selektivan. Alimentaciju moraju moći plaćati samo oni bake i djedovi koji to zaista mogu financijski podnijeti, zaključuje odvjetnica Večerina. (Ivana Dragija za Glas umirovljenika)

.

Show

Olja Balašević (61) pokazala zavidnu liniju i sportski duh

Olivera Balašević, supruga Panonskog mornara Đorđa i bivša profesorica tjelesnog, i sama se prihvatila pisanja. Njezin prvijenac “Planeta Dvorište” idealno je ljetno štivo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Svaka čast, kakvo tijelo i kakav skok”, “Prezgodna, prkosi vremenu”, “Jednom sportašica – uvijek sportašica” – samo su neki od oduševljenih komentara koji se mogu pročitati ispod najnovije Instagram objave Olivere Balašević, supruge Đorđa Balaševića koja je prije nekoliko tjedana napunila 61 godinu.

Doista, forma gospođe Olje je besprijekorna, no stoj na rukama te skok u bazen nije izvela tek tako već se usput prisjetila i jedne anegdote iz svojeg djetinjstva:


“Kupači sa obe strane reke kao i prolaznici preko mosta bili su, naravno, šokirani. Rekoh da sam bila  žgoljava, sićušna za svoje godine, pa je bilo  pravo čudo već i to  što toliko dete uopšte ume da pliva, a skok je sve ostavio bez daha. Sve osim mene, svom srećom. U odnosu na skokove koje sam kasnije činila u životu bio je krajnje jednostavan, na noge, sa vrlo niskim koeficijentom težine, kako bi to kasnije opisao moj trener Boris Pavlov, ali tih par sekundi  ne zaboravljaju se nikad. Bila sam laka kao pero, izronila sam takoreći još zaranjujući, kao zabačeni plutani plovak, i verovatno su posmatrači bili ushićeni, ali ni slučajno nisam bila uplašena, možda tek malo razočarana što nisam duže ostala u vazduhu. Dečaci iz dvorišta propustili su moj prvi skok, što sam uostalom i htela, lukavo isplivavši posle prvog skoka na drugoj strani,  samo da im ne bi palo na pamet da me  odgovaraju od sledećeg pokušaja. Okupili su se na obali uz prateći žamor koji je najavio da sam ponovo uz Radeta na ogradi mosta, i nisam bila sigurna da li mi to mašu ili se hvataju za glavu, ali sam izronivši dobro videla kako Zoran trčeći odlazi ka kući, u nameri da bar blagovremeno prijavi mami i time najveći deo neizbežne kazne prebaci na mene.”

Prelistajte galeriju fotografija u originalnoj objavi:

Ovaj tekst dio je iz Oljine knjige autobiografskih zapisa “Planeta Dvorište” objavljene prošle godine u kojem prepričava dosad nepoznate detalje iz svojeg ne uvijek lakog djetinjstva i pokazuje da riječima barata gotovo jednako vješto kao i njezin suprug Đole.

Nekako paralelno s objavom knjige (ne prve, već prve koju je imala strpljenja napisati, kako sama kaže), Olja se priključila i društvenim mrežama, točnije Instagramu, na kojem objavljuje isječke iz svoje knjige prisjećajući se djetinjstva i mladosti u Zrenjaninu.

Tražite li idealno ljetno štivo, možda je za vas upravo „Planeta Dvorište“, a usput možete vježbati skokove u vodu po uzoru na Oliveru.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP