Prati nas

Život

Baka ministrice Obuljen uskoro slavi 110. rođendan

Baka je dobro, Kako može biti s tim godinama, dobro je, kazala je ministrica. O njoj se brinu moji roditelji, nije u domu. Te godine možete doživjeti samo ako imate veliki optimizam.

Objavljeno

|

Violinistica Nina Obuljen
Nina Obuljen (screenshot: HRT)

Jedna od najdugovječnijih Hrvatica jest baka ministrice kulture Nine Obuljen. Ministrica je to potvrdila u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 kada joj je Aleksandar Stanković postavio pitanje o 110. rođendanu koji će gospođa Nina Valjalo uskoro (6. srpnja) proslaviti.

„Baka je dobro, Kako može biti s tim godinama, dobro je“, kazala je ministrica. „O njoj se brinu moji roditelji, nije u domu. Te godine možete doživjeti samo ako imate veliki optimizam. Ona je uvijek, bez obzira što je prošla težak i zahtjevan život, bila uvijek optimist. To je nešto što mi svi u obitelji nosimo kao njenu poduku. Treba uvijek gledati na čašu kao da je napola puna, a ne prazna.“


Komunisti su sve “poravnali”

Najstarija Dubrovkinja, živahna Nina Valjalo prije dvije godine za Dulist.hr ispričala je svoje sjećanje na Drugi svjetski rat.

„U ratu smo svašta proživjeli, a najviše straha. Puno je ljudi stradalo, a do hrane se jako teško dolazilo. Zaludu ti je bilo imat novaca, nije se imalo gdje što kupit, a kad su komunisti došli 1944. sve su ‘poravnali’. Bilo je to grubo doba. Bilo je dobrih ljudi i simpatizera, koji nisu znali što komunisti spremaju. Iz početka se mislilo da će biti bolje, a onda je nastupilo grozno doba – gdje god je ko imao što bio je ‘grešnik’. Moj muž na primjer otključao je sef i davo kome je trebalo, za liječenje, za pomoć, za školu, ali 1949. je umro pa vazda mislim ‘Bože zašto si ga digo’. Moj muž je prije rata kupio kuću s tri stana i dućanima u Zeljarici od čijih prihoda se je moglo dobro živjeti. E onda su nam oduzeli poduzeće, dućane u kući u Zeljarici i postali smo siromasi od dobro stojećih ljudi. I tako je to bilo – burno doba. I teško. Neprijatelju ne bih to poželila.

Ostala sam sama s dvoje djece i snalazila sam se kako sam znala i umjela. Kad su počeli nešto vraćat i ja sam pošla tražit moje oduzeto. Napisala sam da imam dvoje djece koje školujem i znate što sam doživjela. A čovjek kojemu sam odnijela taj dokument na općini mi je rekao: ‘To bi značilo da mi vama to sad regalavamo’. Mislila sam da će mi izletiti oči iz glave.

I znate što, nakon dosta godina uspjela sam dućane vratit i prodat i podić se na noge i ponovo me zadesila nevolja, potres 1979. jako je oštetio našu kuću u Zeljarici. Imala sam jedan stan ja a drugi moj sin koji je tu imao i svoju advokatsku kancelariju. Taj dan isto neću nikad zaboravit. Ja i moj sin sa ženom i djetetom u šoku smo napustili kuću i jedino što sam donijela u kuću moje kćeri i zeta u Lapadu bila je jedna vješalica. Od onda sam u Lapad – kao u jednom dahu, toliko živo kao da smo i sami s njome bili to cijelo vrijeme.“

Preživjela je i Domovinski rat, a sjetno dodaje kako joj je najteži trenutak bio 1993. gubitak sina, kojeg se s tugom sjeća i što joj je najteže u životu palo. „Imala sam dobrog muža, dobru djecu i tu je to zadovoljstvo – imati nešto lijepo u životu. Uvijek sam govorila: ‘Proći će!’ I ono lijepo i ono grubo“, ispričala je gospođa Valjalo za Dulist.hr. Cijeli razgovor pročitajte ovdje.

.

Život

Iz spuštenog lijesa se čulo: ‘Halo, mračno je! Jel ja to čujem popa?’

Četverostruki otac i osmerostruki djed iz Dublina preminuo je prošlog tjedna uslijed duge i teške bolesti. Kažu da je bio duhovit čovjek, uvijek spreman na šalu.

Objavljeno

|

Autor

“Halo, halo, pustite me van”, odjekivalo je iz rake s netom spuštenim lijesom. No umjesto očekivane panike i užasa, okupljeni ožalošćeni koji su na onaj svijet došli ispratiti pokojnog gospodina Shaya Bradleya od srca su se nasmijali.

Naime, bila je to posljednja šala pokojnika, četverostrukog oca i osmerostrukog djeda iz Dublina koji je preminuo prošlog tjedna uslijed duge bolesti. Ali, Shay Bradley nije želio suze na svojem ispraćaju, nego je želio smijeh,  pa je na vrijeme snimio nekoliko rečenica koje su puštene kroz zvučnike u grobu.


“Pustite me van. Pustite me van! Ovdje je jebeno mračno. Čujem li to popa? Čujem te, pope! U kutiji sam”, odjekivalo je iz lijesa da bi potom pokojnik zapjevao: “Nazvao sam samo da kažem zbogom.”

“Ovo je bila posljednja želja moga oca. Uvijek je bio šaljivdžija. Dobro si ih nasamario, tata. Nasmijao si nas kad nam je bilo najpotrebnije.Voljet ću te zauvijek”, napisala je na Facebooku kći pokojnika, Andrea Bradley, uz snimku neobične šale. Pogledajte video.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP