Prati nas

Vijesti

Dalija Orešković, Marin Strmota i Duje Bonacci su naši heroji

Moramo se oduprijeti vlastitom cinizmu i podržati ih, jer nam daju nadu da postoji bolja budućnost. Prije svega, moramo ohrabriti one koji će slijediti njihov primjer. Ako već nije prekasno za sve. Dalija Orešković, Marin Strmota i Duje Bonnacci pokazali su da se može odgovornije, bolje i moralnije. Ma koliko im, a to je u našoj naravi, pokušavali pronaći mane i razloge koji bi umanjili vrijednost njihovih postupaka.

Objavljeno

|

scr: N1/foto: Facebook

Hrvatska je u samo nekoliko dana dobila čak tri heroja. Dalija Orešković, Marin Strmota i Duje Bonnacci pokazali su da se može odgovornije, bolje i moralnije. Ma koliko im, a to je u našoj naravi, pokušavali pronaći mane i razloge koji bi umanjili vrijednost njihovih postupaka.

Marin Strmota – dosta mu je demagogije

Demograf dr. Marin Strmota usred tiskovne konferencije, na kojoj je trebao čuvati leđa ministrici socijale i demografije Nadi Murganić, dao je ostavku. Slobodno interpretirano, poručio je javnosti da zapravo radi u „ministarstvu demagogije“ te da su ministričine „mjere“ pretakanje iz šupljega u prazno. „Hrvatska umire, ove mjere su folklor“, kazao je Strmota prije nego je napustio pozornicu priređenu u Banskim dvorima.


I dok se mnogi pitaju gdje je kvaka, najizglednije je da se državni tajnik s plaćom od gotovo 16.000 kuna, isprovociran pitanjem novinara, zapitao: „Što, dovraga, ja ovdje radim?“ I zaista, treba li docent Ekonomskog fakulteta u Zagrebu zamagljivati istinu, lagati javnosti i raditi sve ono što se protivi čestitosti koju bi trebala promovirati akademska zajednica. Ne treba.

Dalija Orešković – zamjerila se moćnima

Ni oporba ni vladajući ne vole Daliju Orešković, ženu koja je vodila Povjerenstvo za utvrđivanje sukoba interesa. Ponižena glasovanjem bez kvoruma u Saboru, a nakon kojega je postalo jasno da zastupnici ne žele Povjerenstvo i još manje nju na čelu te institucije, Orešković je povukla svoju kandidaturu. I svojoj je protukandidatkinji time omogućila časno povlačenje kandidature ili manje časno plivanje u HDZ-ovoj bari.

Hladna pravnica Orešković kojoj novinari, a ni protivnici, nisu uspjeli pronaći mrlju u osobnom i profesionalnom životu, zamjerila se brojnim moćnicima. Ne time da ih je lupila po džepu, jer njihovi su džepovi predebeli, već time da je javno ukazala na mrlje na njihovom političkom obrazu. „Otrovna Dalija“, kako su je neki zvali, nije se dala zastrašiti ni po cijenu gubitka fotelje pa se je zamjerila velikima; od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović do nekad najmoćnijeg čovjeka države – Tomislava Karamarka.  Dalija Orešković nije imala cijenu i baš zbog toga je njeno povjerenstvo bilo jedna od posljednjih vjerodostojnih institucija ove države. Nažalost, više to nije.

Duje Bonacci – ne želi biti uhljeb

Za stručnog suradnika u Upravi za visoko obrazovanje Duju Bonaccija smo doznali kada se grubo i negospodski narugao državnoj tajnici Janici Kostelić. Na društvenim mrežama je prošle godine objavio da je nekadašnja skijašica „polupismena i beskorisna državna tajnica“. I budimo iskreni, rekao je ono što smo svi mislili, ma koliko svi volimo našu nacionalnu junakinju. Potom joj se ispričao.

Bonacci je ovih dana ponovno ukazao na apsurde u Ministarstvu obrazovanja iz kojeg želi otići i pokrenuti privatan biznis. Zahtijevao je sporazumni raskid ugovora i primopredaju posla kojeg je vodio godinama. No nadređeni mu nisu odgovorili. Upozorio je i premijera Plenkovića da će Hrvatska ostati bez znatnog dijela ugovorenih i isplaćenih europskih sredstava zbog ministričinog ignoriranja problema. Zato već pet mjeseci sjedi u ministarstvu, bez dodijeljenih mu zadataka, iako redovno prima 11.000 kuna plaće. Bonacci tvrdi kako je do problema došlo zbog ministričinog ignoriranja, dok iz Ministarstva kažu kako su „uočene nepravilnosti“ te da do njihovog utvrđivanja sporazumni otkaz ne mogu potpisati. O svemu su izvijestili mediji, jer čak i kada ne želiš biti “uhljeb”, ova te država tjera na to.

Ukratko, Marin Strmota, Dalija Orešković i Duje Bonnaci, najvjerojatnije, nisu riskirali svoje egzistencije ovim postupcima, što im već mnogi u “analizama” na društvenim mrežama zamjeraju. Kao da moralnost i izgrađeni profesionalni život ne idu zajedno. No moramo se oduprijeti vlastitom cinizmu i podržati ih, jer nam daju nadu da postoji bolja budućnost. Prije svega, moramo ohrabriti one koji će slijediti njihov primjer. Ako već nije prekasno za sve.

.

Vijesti

Siromašni njemački umirovljenici o temeljnoj mirovini: Konačno ćemo izaći u grad!

Kako žive njemački umirovljenici koji su radili čitav život, a onda nemaju novca za novu odjeću ili izlazak na kavu? Posjet jednom njemačkom bračnom paru koji živi na granici siromaštva. Je li spas u osnovnoj mirovini?

Objavljeno

|

Autor

Izaći ponekad van, sjesti se u kafić, popiti kavu i uz to pojesti kolač – to mu nedostaje, kaže Hans Rudolf W. Dok je bio mlađi i radio nije ni mogao pomisliti da bi jednog dana odlazak u kafić mogao za njega postati luksuz koji si ne može priuštiti, piše Deutsche Welle u tekstu naslovljenom “Njemački siromašni umirovljenici – kada se nema ni za kavu”.

No otkako je u mirovini ovaj 77-godišnjak svoje vrijeme uglavnom provodi kod kuće sa svojom suprugom. Sa čipkastim zavjesama na prozorima i dvosjedu s kariranom presvlakom njihov stan u Bonnu djeluje kao tipičan mali stan njemačkih umirovljenika.


Ali po nečemu se njih dvoje ipak razlikuju: oni na raspolaganju imaju manje novca od većine drugih umirovljenika. U pravilu im dostaje tek za pokrivanje osnovnih potreba: za hranu, režije i osiguranja. “Moja supruga je imala jednu operaciju na glavi i više ne jede toliko kao ranije”, kaže W. “A i ja sam imao neke operacije i sada manje jedem. Tako uspijevamo sastaviti kraj s kajem.”

Posao odmah nakon završene škole

Hans Rudolf W. dobiva mjesečno 335 eura mirovine. To je otprilike trećina onoga što u Njemačkoj važi kao granica siromaštva. A radio je cijeli život. Prvi je posao, odmah nakon škole, pronašao u jednoj banci, kasnije je radio kao taksist i kao domar. Kada je sa 65 godina išao u mirovinu odmah je postavio zahtjev za dodjelu socijalne pomoćii, takozvanog “temeljnog osiguranja” (Grundsicherung).

To su davanja kojima njemačka država pokriva razliku između stvarnog iznosa mirovine i zakonski određenog minimalnog iznosa socijalne pomoći (Mindestsicherung). Taj minimalan iznos stoji na raspolaganju svakom građaninu Njemačke – bez obzira na to je li i koliko uplaćivao u njemačke socijalne sustave ili nije.

Od tada ured za socijalnu skrb plaća najamninu za dvosobni stan bračnog para W. Uz to njih dvoje dobiva još i 300 eura za plaćanje režija, prije svega struje i grijanja.

Sve više siromašnih starijih osoba u Njemačkoj

Bračni par W. nije jedini koji se nalazi u takvoj situaciji. Prema podacima Njemačkog instituta za istraživanje privrede (DIW) je gotovo 17 posto umirovljenika i umirovljenika koji su nekad radili kao državni službenici (ove dvije grupe se u Njemačkoj razlikuju po statusu) ugroženo siromaštvom. A u studiji objavljenoj sredinom ove godine autori procjenjuju da bi se u sljedećih 20 godina njihov udio mogao povećati na 21,6 posto.

Kako bi se to izbjeglo, predstavnici velike koalicije u Njemačkoj (demokršćanska Unija CDU/CSU i socijaldemokrati, SPD) protekle nedjelje dogovorili o uvođenju tzv. osnovne mirovine u zemlji. Osnovna ideja: svatko tko je najmanje 35 godina redovno uplaćivao zakonski propisane doprinose na ime mirovinskog osiguranja trebao bi od 2021. dobivati mirovinu koja je barem deset posto viša od iznosa temeljnog osiguranja. I to bez obzira koliki je bio iznos njegovog mirovinskog osiguranja. Uz to će se u taj broj godina uračunavati i vrijeme posvećeno odgoju djece ili njegovanju nemoćnih članova obitelji. Privremena predsjednica SPD-a Malu Dreyer procjenjuje da bi od te nove regulacije koristi moglo imati oko milijun i pol ljudi.

Dugo natezanje oko osnovne mirovine

Projekt “osnovne mirovine” je u prvom redu baš i namijenjen ljudima kao što su Hans Rudolf W., koji su radili čitav život. U osnovi nitko ne spori da je nepravedno da oni, nakon odlaska u mirovinu, ne dobivaju više novca od ljudi koji nikada ništa nisu uplaćivali u mirovinsko osiguranje. No svejedno je trebalo dugo vremena proći do postizanja ovog sadašnjeg kompromisa.

Sadašnja velika koalicije je već treća vlada koja se bavi tim pitanjem, i koja ga je čak uvrstila u tekst koalicijskog sporazuma. Ali do realizacije nije dolazilo jer su se uvijek pojavljivale neke razlike među koalicijskim partnerima. Tako je bilo i ovaj puta: mjesecima su se vodile mukotrpne rasprave oko tzv. provjere neimaštine. Demokršćani (CDU/CSU) su smatrali da osnovnu mirovinu trebaju dobiti samo oni kojima je to doista nužno. Po njihovom mišljenju bi svatko tko ima neke prihode od iznajmljivanja nekretnine ili od kapitala, raspolaže sa značajnijim vrijednostima poput većih nekretnina, ili tko ima imućnog partnera, trebao biti izuzet od dobivanja osnovne mirovine. Socijaldemokratska SPD je to pak svakako htjela spriječiti. Sada je na kraju pronađeno kompromisno rješenje: prihodi će se provjeravati, ali se u tu provjeru neće uključivati imovina s kojom osoba raspolaže i neće se uzimati u obzir financijska situacija cjelokupnog domaćinstva.

Konačno ponovo moći izaći u grad

Hans Rudolf W. kaže da je njemu svejedno hoće li se ta provjera obavljati ili neće. On već i sada nadležnim službama mora svoje financijsko stanje staviti u potpunosti na uvid, kako bi dobio temeljno osiguranje. Njemu je najvažnije da mu konačno ostane nešto novca nakon što podmiri osnovne troškove. A dobro bi bilo i da više ne mora ići u ured za socijalnu skrb. “Ja se u osnovi ne sramim za to što dobivam temeljno osiguranje”, kaže on, “ali ipak je to malo neugodno kada kažem da dobivam socijalnu pomoć.”

Usprkos svemu tome Hans Rudolf W. je sretan da nije, poput brojnih drugih umirovljenika u Njemačkoj, upućen na pučke kuhinje. Ali i on se ponekad obrati humanitarnim organizacijama, primjerice kada mu treba nešto odjeće ili nešto za kuću što od svojih primanja ne može kupiti.

Najvažnije mu je, međutim, da on i njegova supruga ne žive izolirani od svijeta. Oni imaju djecu, unuke i praunuke koji ih često posjećuju, kaže i pokazuje na brojne fotografije na polici u dnevnoj sobi. Ali ipak bi ga radovalo da mu od osnovne mirovine, koja bi trebala biti uvedena od 2021. godine, ostane nešto novca u džepu. “Pa da, jasno, onda bih sa suprugom izašao u grad. Mi već dugo nismo bili tamo”, kaže Hans Rudolf W.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP