Prati nas

Mozaik

Kina se bori protiv striptizeta na sprovodima

Na pogrebu jednog političara čak 50 striptizeta plesalo je na krovovima automobila u pogrebnom konvoju koji se kretao mjestom. Na selima obitelji troše novac koji zarađuju godinama na glumce, pjevače, komičare i striptizete kako bi zabavili ljude na bdijenjima i pogrebima.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Gole plesačice na sprovodu
scr: Youtube

Plesna glazba koja „rastura“ zvučnike, striptizete i publika koja zviždi. Niste tako zamišljali sprovodne običaje, ali upravo se to događa u nekim dijelovima Kine.

Ta je država početkom ove godine pokušala suzbiti izvođenje striptiza na sprovodima i vjenčanjima, označavajući ih kao vulgarne i opscene. I to nije prvi put da vlasti pokušavaju stati na kraj ovoj praksi, javio je BBC.


No zašto Kinezi to rade? Neki kažu da se s time privlači veliki broj ljudi na pogrebe, a „brojni ljudi su znak poštovanja prema pokojniku“. Drugi kažu da je riječ o „obožavanju razmnožavanja“ ili kultu plodnosti.

„U nekim lokalnim kulturama erotski ples utjelovljuje pokojnikovu želju da bude blagoslovljen brojnim nasljednicima“, kaže Huang Jianxing, profesor Sveučilišta Fujian Normal.

Partija k’o partija – uvodi zabrane

Tamošnja Komunistička partija ranije je donijela smjernice prema kojima se običaji prikupljanja novca na svadbama i sprovodima ne preporučuje. Savjetuje se i što manje ometanje normalnog života te da se pogrebni običaju svedu u razumnu mjeru. Uvriježene običaje, smatra Partija, treba napustiti. No to ne ide lako, čak ni komunistima.

Na selima obitelji troše novac koji zarađuju godinama na glumce, pjevače, komičare i striptizete kako bi zabavili ljude na bdijenjima i pogrebima.

Običaj rasplesanog seksa uvezena je  osamdesetih godina prošlog stoljeća iz Tajvana, objašnjava antropolog Marc Moskowitz za BBC. No i na Tajvanu je posmrtni „dernek s golim djevojkama i mladićima“ rezerviran samo za seoske sredine. Tako je prošle godine na pogrebu jednog političara čak 50 striptizeta plesalo na krovovima automobila u pogrebnom konvoju koji se kretao mjestom. (Pogledajte video ispod teksta.)

Kinesko Ministarstvo kulture misli da se radi o neciviliziranoj praksi pa najavljuje svima onima koji angažiraju striptizete za posljednje ispraćaje – teške kazne. Otvoren je i poseban telefon na koji građani mogu prijaviti opscenosti takve vrste.

Zadnje „teške kazne“ dogodile su se u 2006. godini kada su vođe šest striptiz grupa utamničeni zbog golog plesa uz pokojnike.

.

Mozaik

Poricanje pandemije način je na koji se psihički slabiji suočavaju s opasnošću

Ne treba zaboraviti da se ljudi često okružuju s istomišljenicima te da su skloni prihvaćati samo one dokaze i argumente koji potvrđuju njihovo vjerovanje. No to ne znači da im se ne može pomoći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

U proteklih šest mjeseci informacije o koronavirusu sve su preciznije i dostupnije, no ipak čini se da imamo sve više ljudi koji tvrde kako je riječ o prevari. Od popularnih televizijskih voditelja pa do organizatora navodnog Festivala slobode na glavnom zagrebačkom trgu, svi misle kako su protuepidemijske mjere pretjerane.

U općoj eksploziji neracionalnog čujemo i pobunu protiv cijepljenja, iako cjepivo protiv COVID-a nije ni dostupno, a kamoli obavezno. Ili protiv lockdowna za kojeg vladajući političari već mjesecima tvrde da ga neće proglasiti. Poricanje opasnosti zajednički je nazivnik svih ovih pojava, a psiholozi su već davno objasnili kako i zašto do njega dolazi.


Poricanje kao mehanizam obrane nije uvijek loš izbor, piše CNN. Kratkoročno, on osobi daje vrijeme za prilagodbu. No kada ono postane trajna “psihološka štaka” i pri tome ugrožava druge, riječ je o opasnosti.

Eve i Mark Whitmore, psiholozi s više od 30 godina radnog iskustva, objasnili su kako je poricanje način na koji se neki ljudi suočavaju sa stvarnošću i brane od tjeskobe.

“U periodima s puno tjeskobe i ugroza, ljudi razviju strategije kako bi se zaštitili, kako bi se osjećali sigurno. Najlakše je poreći postojanje izvora ugroze. U tom slučaju jednostavno kažu da je epidemija prevara i da ne postoji”, izjavio je Mark Whitmore.

Pri tome ne treba miješati poricanje sa racionalizacijom koja je način na koji ljudi umanjuju izvor ugroze. Kada, primjerice, kažu daje COVID-19 samo gripa, oni priznaju da COVID-19 postoji, ali ga umanjuju i kažu da nije tako opasan kako se u javnosti tvrdi. I poricanje i racionalizacija su znak loše prilagodbe na novu situaciju.

Ove reakcije su, kaže Mark Whitmore, povezane s osjećajem vladanja situacijom. Kada je pandemija objavljena, bilo je malo informacija. S njenim napredovanjem sve više znamo kako se zaštiti i imamo sve više osjećaja kontrole. No na početku su informacije bile oskudne i kontradiktorne što je izazvalo stres i tjeskobu kod dijela ljudi koji su morali iznaći način da se nose sa situacijom s kakvom se ranije nisu nikada sreli i koja je značajno izmijenila njihov život. Neki su stvorili mitove i teorije o pandemiji, drugi su potražili informacije koje će potvrditi njihovo stajalište da velike opasnosti zapravo i nema.

Psiholozi pak korijen ovakvom ponašanju vide u djetinjstvu. “U dobi od 6 ili 7 godina dijete već može razlikovati fikciju od stvarnosti, no u našoj kulturi potiče ih se da vjeruju u nestvarno, bilo da se radi o Djedu Božićnjaku ili drugim stvarima. Kada ljudi odrastu u okruženju koje im nudi neutemeljena vjerovanja, vjerojatnije je da će vjerovati u razne dezinformacije i teorije urote”, kaže psihologinja Eve Whitmore.

Uz to, ne treba zaboraviti da se ljudi često okružuju s istomišljenicima te da su skloni prihvaćati samo one dokaze i argumente koji potvrđuju njihovo vjerovanje. No to ne znači da im se ne može pomoći.

“Ljudima treba pomoći da prime i drugačiju informaciju. Treba ih natjerati da se suoče s njom i to treba činiti u fazama. Kada se radi o prijateljima ili članovima obitelji, valja početi s informacijama koje neće doživjeti kao napad ili ugrožavanje. Kada počnu prihvaćati, u fazama treba pojačati dostavu realističnih informacija sve dok ih ne prihvate i steknu jači osjećaj kontrole”, savjetuje Mark Whitmore.

“Također, možete pokazati vlastitim primjerom. Neka vas vide da nosite masku, perete ruke i održavate fizičku distancu. Neka vas vide da pratite pravila koja su donijele zdravstvene vlasti”, zaključuje Eve Whitmore.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP