Pa strašno! Ni vi ne podnosite Big Brother?

Je li reality show Big Brother grješno zadovoljstvo? Nešto poput cigarete koju popušimo, a znamo da ne bismo smjeli? Nešto u čemu uživamo, iako ni sami ne znamo zašto, a drugi nas uvjeravaju da to nije moralno, društveno poželjno ili korektno? Jest.

Zaista, kada smo 1999. godine prvi puta čuli za kuću u koju zatvaraju ljude, a potom ih cjelodnevno snimaju i pokazuju širokoj publici dok se svađaju, obavljaju higijenu ili opijaju, činilo se to rubnim medijsko-sociološkim eksperimentom. No svijet se od tada promijenio, i vi ste se promijenili, i vrijede neki drugi standardi. I još uvijek volimo zaviriti u tuđi život, kako kroz zavjesu prozora koji gleda prema susjedima, tako i kroz staklo televizijskog ekrana.

Pa zašto se još uvijek čudimo i strastveno moraliziramo nad tom „Sodomom i Gomorom“ koju nam servira komercijalna televizija pa plačemo nad mladeži koja nam „zbog toga, baš zbog takvih emisija, propada naočigled“.

Zašto kukamo nad utrošenim novcem u „tu glupost“, kao da privatni nakladnik to emitira na štetu svojeg džepa? Zašto se brinemo o tome što neki ljudi „od sebe rade budale“, kada budala u svojoj okolini imamo na izvoz? Zašto bi smo nešto zabranjivali samo zato što se nama, navodno, ne sviđa?

Ja? Nikad!

„Odmah prebacim na drugi program i vazda se čudim koje budale to mogu gledati“, kaže jedna komentatorica. „Šteta potrošenih para“, kaže drugi sudionik rasprave, najvjerojatnije stručnjak za raspolaganje tuđim novcem. „To je ispod mog nivoa“, dodaje treća subesjednica sa svog oblaka. “Pa tu nema ništa poučno”, izvikuje četvrti za kojega pretpostavljamo da gleda samo školski program. Teško se oteti dojmu da s takvim izjavama zapravo želimo izdignuti sebe. Jer malo se koji članak na portalima, uključujući i ovom, može mjeriti s čitanošću objava o Big Brotheru. Da smo psiholozi-amateri, možda bismo se upustili i u teoretiziranje o tome kako nas najviše nervira kada u drugima prepoznamo sebe. Ali nismo.

Podsjeća to na početak emitiranja Dinastije, majke svih sapunica, na televizijama u bivšoj Jugoslaviji. Malo tko je gledao. A zapravo svi su proždirali zaplete i scene o kojima su ranije čitali u jeftinim ljubićima. Koje također nitko „nije“ čitao.

Samo ptičice i cvijeće

Big Brother već dugo nije ono što je nekada bio. Ove sezone RTL čak ni na internetu ne emitira cjelodnevni prijenos iz BB kuće, a televizijske emisije su umivene do te mjere da uobičajene psovke prekriva cvrkutom ptičica. Vrhunac „štetnosti za mlade“ proteklih sezona bile su snimke seksa pod plahtama ili, ove sezone, podrigivanje, ispuštanje vjetrova i zamorna svadljivost djevojke iz Splita. I Ljiljana (61) koja nam je još jednom pokazala koliko su mladi „alergični“ na zapovijedanje i nas „starce“.

I za kraj kažimo, da ne podržavamo nasilje i loš utjecaj kojima su mladi izloženi na svakom koraku. Mislimo da je izjava „Kurve se ništa ne pitaju!“ odvratna i mizogina. „Treba ti glavu odsjeći, mamicu ti lopovsku!“, ozbiljna je prijetnja kojoj nema mjesta u javnom prostoru. „Ovo je zemlja samo za Hrvate, odlazi prokleta komunjaro“, nedopustiva je poruka zapjenjenog fašizma. No niti jednu od tih poruka nismo čuli u Big Brotheru, već ih svakodnevno čitamo na društvenim mrežama preko kojih ste i sami, najvjerojatnije, došli do ovog članka. U usporedbi s televizijskim programima, mladi češće, više i duže konzumiraju sadržaje na društvenim mrežama. Pustite Velikog brata, borite se protiv pravog neprijatelja.