Prati nas

Vijesti

Slonjšak reagirala na napise o osječkom domu za psihički bolesne

Pravo na život u zajednici i uključenost u društvo ljudsko je pravo svakog čovjeka pa tako i svih osoba s invaliditetom, bez obzira na vrstu ili težinu njihovog oštećenja. Izdvajanje osoba u izolirane, zatvorene institucije, gdje žive bez prava na privatnost, i sve osobne izbore, jer im društvo nije osiguralo odgovarajuću podršku za život u zajednici samo iz razloga postojanja invaliditeta predstavlja povredu njihovih ljudskih prava i diskriminaciju s osnove invaliditeta.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Starački domovi u Osijeku
foto: Pixabay

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak reagirala je na navode medija o katastrofalnim životnim uvjetima u osječkom domu za psihički bolesne odrasle osobe. Reakciju prenosimo i cijelosti.

Republika Hrvatska se potpisivanjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom obvezala na ostvarivanje prava na život u zajednici za više od 6000 osoba koje i dalje žive u domovima socijalne skrbi. Stoga je Ministarstvo nadležno za socijalnu skrb donijelo 2010. Nacionalni plan transformacije i deinstitucionalizacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2011. do 2016. (2018.), a s ciljem zatvaranja velikih ustanova za stalni smještaj osoba s invaliditetom i njihov povratak životu u zajednici.


Međutim,do danas je priliku da žive u stanovima uz podršku dobilo svega oko 1000 osoba. Tvrditi da su osobe sa „intelektualnim teškoćama“ i „psihički bolesne odrasle osobe“ „najzahtjevnija grupa korisnika“, kako se to navodi u članku u Jutarnjem listu od 9. veljače 2018. – predstavlja štetnu predrasudu prema ovoj kategoriji osoba s invaliditetom te upravo pokazuje zabrinjavajuću razinu njihove stigmatizacije čak i od strane osoba koje o njima svakodnevno brinu. Izrečena mišljenja da deinstitucionalizacija nije za svakoga – diskriminatorna su i potiču segregaciju osoba samo zbog vrste njihova invaliditeta.“

Za ostvarenjetemeljnog ljudskog prava osoba s invaliditetom da žive u zajednici ne treba utvrđivati njihovu podobnost niti sposobnost kako se topokušava implicirati u članku.

Upozoravali smo godinama nadležno ministarstvo da je potrebno ubrzati te procese, transformirati i druge ustanovete razvijati usluge za podršku. Isticanje problema otpora djelatnika koji ne prihvaćaju drugačiju organizaciju i način rada kao jedan od razloga sporosti ovih procesa nije prihvatljivo. Taj otpor je očekivan i predviđen samim planom transformacije kao i aktivnosti za prevladavanje otpora. Ovaj proces podrazumijeva nove i drugačije radne uloge zaposlenika kao nositelja kvalitetne podrške, ali neki od njih nisu spremni odbaciti institucionalnu kulturu odnosa prema korisniku.

Prilikom obilaska predstavnica Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom u studenom 2017.,u Centru su čule da neki zaposlenici i nakon 20 godina ne znaju imena korisnika o kojima skrbe.Činjenica je da za neka radna mjesta u novim uvjetima neće biti potrebe, jer korisnici koriste usluge i resurse zajednice, ali nisu riješena pitanja onih zaposlenika koji ne prihvaćaju niti jedno ponuđeno radno mjesto. Provođenje procesa transformacije ustanova ne smije biti ostavljeno samo u nadležnost jedne ustanove, ravnatelja niti zaposlenika, niti je moguće zbog neriješenih problema zastati u ostvarivanju naših obaveza.

O svim izazovima u ovoj ustanovi trebalo bi otvoreno razgovarati sa svim dionicima, ukljujučujući i Sindikat, ne zaboravljajući da stacionar doma treba imati sve potrebne uvjete za kvalitetnu skrb o korisnicima, ali ne može biti niti rezervna varijanta za djelatnike koji odbijaju ponuđene poslove za kojima postoji potreba.

Sva nadležna tijela trebaju preuzeti aktivniju ulogu u rješavanju problema koji su poznati duže vrijeme u provođenju procesa deinstitucionalizacije ne samo u navedenom slučaju, već diljem Republike Hrvatske,sve s ciljem ostvarenja dvaju najznačajnijih zadataka- realizacije obveza iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i brigu za dobrobit svih korisnika.

Dom za psihički bolesne odrasle osobe Osijek transformiran je u Centar za pružanje usluga u zajednici Ja kao i Ti, a gotovo svi korisnici ustanove sada žive u stambenim zajednicama u Osijeku, uz osiguranu podršku. Centar je u suradnji s državom, lokalnom samoupravom i uz korištenje europskih fondova uspio osigurati stanove za sve, što je u drugim ustanovama jedna od prepreka za transformaciju. Time je ovim osobama vraćeno njihovo pravo na dostojanstven život. Dobili su priliku da mogu odlučivati o osnovnim stvarima iz svog života – kupovati odjeću po vlastitom izboru, otići kod frizera… Neki su korisnici u ustanovi proveli po 10, 20 ili više godina i time izgubili svaki kontakt s okolinom i smislom života – beživotni programi rehabilitacije nisu im omogućavaliautonomiju, osobne izbore i ljudsko dostojanstvo.

Pravo na život u zajednici i uključenost u društvo ljudsko je pravo svakog čovjeka pa tako i svih osoba s invaliditetom, bez obzira na vrstu ili težinu njihovog oštećenja. Izdvajanje osoba u izolirane, zatvorene institucije, gdje žive bez prava na privatnost, i sve osobne izbore, jer im društvo nije osiguralo odgovarajuću podršku za život u zajednici samo iz razloga postojanja invaliditeta predstavlja povredu njihovih ljudskih prava i diskriminaciju s osnove invaliditeta.

.

Vijesti

Splićanin (15) se ne sjeća da je ubio staricu (89), a neće ni ići u zatvor: ‘Bio sam smantan’

Nije želio odgovarati ni na kakva pitanja suca i zamjenika državnog odvjetnika, već je kazao da se svih događaja tog dana jako slabo sjeća i da je bio živčan i agresivan odnosno u svojevrsnoj narkomanskoj krizi jer se taj dan nije uspio drogirati.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

15-godišnjak iz Splita koji je u ponedjeljak poslijepodne priveden zbog ubojstva 89-godišnje žene ne sjeća se što napravio. Barem je tako izjavio u svojoj obrani pred sucem istrage splitskog Županijskog suda.

Sudac za mladež odredio mu je istražni zatvor “zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela i osobito teških okolnosti”. Osumnjičen je da je u nedjelju kasno popodne zakucao na vrata stana 89-godišnjakinje na 3. katu Sukošanske ulice u Splitu nakon čega je staricu ugurao u stan. Potom joj je zadao više udaraca od kojih je umrla na mjestu napada. Nakon što ju je ubio tijelo je odvukao do balkona i tamo ostavio. Iz stana ništa nije nestalo.


Kako javlja Slobodna Dalmacija, nije želio odgovarati ni na kakva pitanja suca i zamjenika državnog odvjetnika, već je kazao da se svih događaja tog dana jako slabo sjeća i da je bio živčan i agresivan odnosno u svojevrsnoj narkomanskoj krizi jer se taj dan nije uspio drogirati. Pojasnio je da se znao “pucati” konzumirajući speed (amfetamine) i marihuanu i da je tog dana bio smantan. Tvrdio je da je bježao od nekakve grupe od petnaestak njemu nepoznatih momaka koji su ga htjeli pretući.

Nije govorio ništa o konkretnom događaju, odnosno kako i zašto je došao do zgrade u Sukoišanskoj i što se odigralo u stanu na trećem katu u kojem je, nakon njegova pohoda, smrskanog lica ostala ležati nedužna 89-godišnja starica.

Iako se osnovano sumnja da je počinio brutalno i okrutno ubojstvo, 15-godišnjak po zakonu ne može ići u zatvor. Kako nema još navršenih niti 16 godina, njega zakon tretira kao mlađeg maloljetnika i na njega se primjenjuje Zakon o sudovima koji propisuje da on ne može završiti čak niti u maloljetničkom zatvoru. Kako Zakon propisuje, maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina života mogu se izreći odgojne mjere i sigurnosne mjere, javlja Slobodna.

Može biti upućen u odgojni zavod gdje može ostati najmanje šest mjeseci, a najdulje tri godine s tim da sud mora svakih šest mjeseci ispitati ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP