Prati nas

Vijesti

Slonjšak reagirala na napise o osječkom domu za psihički bolesne

Pravo na život u zajednici i uključenost u društvo ljudsko je pravo svakog čovjeka pa tako i svih osoba s invaliditetom, bez obzira na vrstu ili težinu njihovog oštećenja. Izdvajanje osoba u izolirane, zatvorene institucije, gdje žive bez prava na privatnost, i sve osobne izbore, jer im društvo nije osiguralo odgovarajuću podršku za život u zajednici samo iz razloga postojanja invaliditeta predstavlja povredu njihovih ljudskih prava i diskriminaciju s osnove invaliditeta.

Objavljeno

|

Starački domovi u Osijeku
foto: Pixabay

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak reagirala je na navode medija o katastrofalnim životnim uvjetima u osječkom domu za psihički bolesne odrasle osobe. Reakciju prenosimo i cijelosti.

Republika Hrvatska se potpisivanjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom obvezala na ostvarivanje prava na život u zajednici za više od 6000 osoba koje i dalje žive u domovima socijalne skrbi. Stoga je Ministarstvo nadležno za socijalnu skrb donijelo 2010. Nacionalni plan transformacije i deinstitucionalizacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2011. do 2016. (2018.), a s ciljem zatvaranja velikih ustanova za stalni smještaj osoba s invaliditetom i njihov povratak životu u zajednici.


Međutim,do danas je priliku da žive u stanovima uz podršku dobilo svega oko 1000 osoba. Tvrditi da su osobe sa „intelektualnim teškoćama“ i „psihički bolesne odrasle osobe“ „najzahtjevnija grupa korisnika“, kako se to navodi u članku u Jutarnjem listu od 9. veljače 2018. – predstavlja štetnu predrasudu prema ovoj kategoriji osoba s invaliditetom te upravo pokazuje zabrinjavajuću razinu njihove stigmatizacije čak i od strane osoba koje o njima svakodnevno brinu. Izrečena mišljenja da deinstitucionalizacija nije za svakoga – diskriminatorna su i potiču segregaciju osoba samo zbog vrste njihova invaliditeta.“

Za ostvarenjetemeljnog ljudskog prava osoba s invaliditetom da žive u zajednici ne treba utvrđivati njihovu podobnost niti sposobnost kako se topokušava implicirati u članku.

Upozoravali smo godinama nadležno ministarstvo da je potrebno ubrzati te procese, transformirati i druge ustanovete razvijati usluge za podršku. Isticanje problema otpora djelatnika koji ne prihvaćaju drugačiju organizaciju i način rada kao jedan od razloga sporosti ovih procesa nije prihvatljivo. Taj otpor je očekivan i predviđen samim planom transformacije kao i aktivnosti za prevladavanje otpora. Ovaj proces podrazumijeva nove i drugačije radne uloge zaposlenika kao nositelja kvalitetne podrške, ali neki od njih nisu spremni odbaciti institucionalnu kulturu odnosa prema korisniku.

Prilikom obilaska predstavnica Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom u studenom 2017.,u Centru su čule da neki zaposlenici i nakon 20 godina ne znaju imena korisnika o kojima skrbe.Činjenica je da za neka radna mjesta u novim uvjetima neće biti potrebe, jer korisnici koriste usluge i resurse zajednice, ali nisu riješena pitanja onih zaposlenika koji ne prihvaćaju niti jedno ponuđeno radno mjesto. Provođenje procesa transformacije ustanova ne smije biti ostavljeno samo u nadležnost jedne ustanove, ravnatelja niti zaposlenika, niti je moguće zbog neriješenih problema zastati u ostvarivanju naših obaveza.

O svim izazovima u ovoj ustanovi trebalo bi otvoreno razgovarati sa svim dionicima, ukljujučujući i Sindikat, ne zaboravljajući da stacionar doma treba imati sve potrebne uvjete za kvalitetnu skrb o korisnicima, ali ne može biti niti rezervna varijanta za djelatnike koji odbijaju ponuđene poslove za kojima postoji potreba.

Sva nadležna tijela trebaju preuzeti aktivniju ulogu u rješavanju problema koji su poznati duže vrijeme u provođenju procesa deinstitucionalizacije ne samo u navedenom slučaju, već diljem Republike Hrvatske,sve s ciljem ostvarenja dvaju najznačajnijih zadataka- realizacije obveza iz Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i brigu za dobrobit svih korisnika.

Dom za psihički bolesne odrasle osobe Osijek transformiran je u Centar za pružanje usluga u zajednici Ja kao i Ti, a gotovo svi korisnici ustanove sada žive u stambenim zajednicama u Osijeku, uz osiguranu podršku. Centar je u suradnji s državom, lokalnom samoupravom i uz korištenje europskih fondova uspio osigurati stanove za sve, što je u drugim ustanovama jedna od prepreka za transformaciju. Time je ovim osobama vraćeno njihovo pravo na dostojanstven život. Dobili su priliku da mogu odlučivati o osnovnim stvarima iz svog života – kupovati odjeću po vlastitom izboru, otići kod frizera… Neki su korisnici u ustanovi proveli po 10, 20 ili više godina i time izgubili svaki kontakt s okolinom i smislom života – beživotni programi rehabilitacije nisu im omogućavaliautonomiju, osobne izbore i ljudsko dostojanstvo.

Pravo na život u zajednici i uključenost u društvo ljudsko je pravo svakog čovjeka pa tako i svih osoba s invaliditetom, bez obzira na vrstu ili težinu njihovog oštećenja. Izdvajanje osoba u izolirane, zatvorene institucije, gdje žive bez prava na privatnost, i sve osobne izbore, jer im društvo nije osiguralo odgovarajuću podršku za život u zajednici samo iz razloga postojanja invaliditeta predstavlja povredu njihovih ljudskih prava i diskriminaciju s osnove invaliditeta.

.

Vijesti

Znate li koje zemlje imaju najbolje mirovinske sustave?

Gotovo petina svjetske populacije, odnosno oko 20 posto, do 2070. bit će u mirovini, dok je lani bilo riječ o samo devet posto.

Objavljeno

|

Autor

Nizozemska i Danska imaju najbolje mirovinske sustave na cijelom svijetu, pokazala je globalna studija koja je u fokus stavila način na koji nacije pripremaju stariji dio populacije na penzije, piše Jutarnji list.

Samo je tim dvjema zemljama Melbourne Mercer Global Pensions Index za njihovu razinu financijske sigurnosti koju pružaju građanima u mirovini dao ocjenu A. Australija se našla na trećem mjestu s B+, dok su u top deset zemalja smještene i Finska, Švedska, Norveška, Singapur, Novi Zeland, Kanada i Čile, koje su sve ocijenjene s ocjenom B.


U istraživanje je bilo uključeno 37 zemalja svijeta u kojima ukupno živi dvije trećine svjetske populacije, a bilo je provedeno temeljem 40 različitih parametara. Cilj je bio saznati vodi li mirovinski sustav određene zemlje prema boljim financijama penzionera, je li on održiv i vjeruje li zajednica u njega, odnosno pruža li sustav stanovnicima sigurnost u njihovu financijsku budućnost.

Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD našli su se na 14., odnosno 16. mjestu s ocjenom C+, a savjetovano im je podizanje minimalne mirovine za penzionere s niskim prihodima. Japan je zauzeo 31. mjesto, a ocijenjen je s D, što označava “velike slabosti i/ili nedostatke koji se trebaju što prije riješiti”. Preporučuje se podizanje dobi za ulazak u mirovinu s obzirom na rast životnog vijeka u državi. Tajland se našao na samom dnu liste te bi trebao uvesti minimalnu razinu obvezne mirovinske štednje i povećati potporu za najsiromašnije.

Sama studija rezultat je sve većeg broja ljudi koji ulaze u mirovine, duže žive i potrebni su im stabilni i stalni prihodi kako bi preživjeli. Gotovo petina svjetske populacije, odnosno oko 20 posto, do 2070. bit će u mirovini, dok je lani bilo riječ o samo devet posto.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP