Prati nas

Zdravlje

Tajna dugog života – svaki dan dvije čaše piva ili vina

Umjerena konzumacija alkohola, a to znači dvije čaše piva ili vina dnevno, mogla bi biti povezana s duljinom života. Sugerira to najnovija studija koja je proučavala životn enavike 1.700 osoba starijih od 90 godina. No, tu nije kraj dobrim vijestima.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Sandro Bura

Što je tajna dugog života? O odgovoru na to pitanje, raspravlja se otkako je svijeta i vijeka. Pravilna prehrana, redovita vježba, joga u nekom mirnom parku, brčkanje u ljekovitoj vodi… Ljudi su probali svašta ne bi li produljili život. No najnovija studija sugerira da bi ključno ako želimo doživjeti dob iznad 90, mogla biti koja kapljica svakoga dana i koja kilica više, piše Independent.

Doktorica Claudia Kawas, neurologinja sa Sveučilišta Kalifornija, na godišnjoj je znanstvenoj konferenciji u Austinu u Teksasu, predstavila rezultate svoje studije koja je trajala čak 15 godina. Ona i njezin tim od 2003. su proučavali životne navike 1.700 osoba starijih od 90 godina te pokušali odgonetnuti postoji li neka zajednička navika koja im je osigurala tako dug život. Na njihovo iznenađenje, otkrili su da su oni ispitanici koji su dnevno pili do dvije čaše piva ili vina, imali 18 posto manje šanse od prijevremene smrti. Nadalje, oni koju su imali 2-3 kile viška (ali ne više od toga!), bili su također u manjem riziku od iznenadne smrti – 3 posto.


“Nemamo objašnjenje za ovo, no čvrsto vjerujem da je umjerena konzumacija alkohola dobra za dug život”, rekla je doktorica Kawas. No umjereno pijenje nije jedina aktivnost koja omogućuje dug život. Redovita vježba i bavljenje hobijem također povećavaju vaše šanse da doživite duboku starost. Oni koji barem dva sata dnevno provode baveći se hobijem, u manjem su riziku od prijevremene smrti, baš kao i oni koji se bave nekom fizičkom aktivnošću od 15 do 45 minuta svakoga dana.

Naravno, genetiku je teško prevariti pa tako najveće šanse za dug život imaju oni čiji su roditelji i bake i djedovi doživjelo poznu dob. No jedna je stvar živjeti dugo, a druga čitavo to vrijeme zadržati zdravlje i pamćenje. Znanstvenici sa Sveučilišta Northwestern u Chicagu, proveli su studiju o pamćenju nakon osamdesete. Znanstvenici su ustanovili da ti tzv. “superagers” – osobe iznad 80 godina – imaju veću koncentraciju vretenastih neurona u mozgu. To je poseban tip neurona za koji se vjeruje da pogoduje društvenom ponašanju i duljem zadržavanju pamćenja. Kod tih ‘superstaraca’ primijećen je veći broj tih neurona čak i u usporedbi s nekim dvadesetogodišnjacima.

.

Zdravlje

Dolaze nove vrste cjepiva. Koje su njihove prednosti i mane?

I prije pandemije COVID-19 znanstvena zajednica raspravljala je o genetski baziranom cjepivu. No s njim i dolaze rizici koje znanstvenici pokušavaju poništiti prije nego takav lijek uđe u primjenu.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Virusi su prodrli u organizam i u stanju su razmnožavati se u stanicama. U nekima oni ponekad, ali ne uvijek, izazovu bolest. Imunosistem može prepoznati virus i napadnute stanice i odstraniti ih obrambenom reakcijom. To imunosistemu uspijeva kod najvećeg broja virusa, ali ne kod svih – izuzetak je, recimo, HIV, piše Deutsche Welle.

Što je obično cjepivo?

Uobičajena cjepiva podrazumijevaju unošenje oslabljenih ili umrtvljenih izazivača bolesti, ili njihovih dijelova, u organizam. Prema važećem medicinskom učenju, imunosistem reagira na strana tijela antitijelima i pamti taj odgovor u “memorijske stanice”. Tako organizam u sljedećem susretu s virusom reagira bolje i efektivnije, pa se virusna infekcija sprječava ili u najmanju ruku bivaju spriječeni teži oblici bolesti. To znači da tijelo postaje imuno. U kojoj mjeri i koliko to traje – to zavisi od više faktora.


Što su cjepiva zasnovana na DNK i RNK?

Ovakva cjepiva sadrže genetske informacije izazivača bolesti. Stanice organizma u koje se unese cjepivo prevode te informacije u proteine. Bezazleni dijelovi virusa također izazivaju obrambeni odgovor imunosistema. Tako organizam i poslije ovog cjepiva može brže reagirati na pravi virus.

Cjepivo na bazi RNK – ribonukleinske kiseline – se unosi u organizam u obliku takozvane “informacijske RNK”, koja sadrži neku vrstu uputstva za izgradnju antigena, proteina koji provociraju odgovor imunosistema.

Cjepiva na bazi DNK – dezoksiribonukleinske kiseline – funkcioniraju slično, ali molekule DNK moraju najprije prodrijeti u jezgro stanice da bi ih “informacijska RNK” prepoznala i potom tu poruku iznijela iz stanične jezgre.

Prednosti ovih cjepiva su mogućnost proizvodnje veće količine u kratkom vremenu i uz manje mjere sigurnosti – za proizvodnju nije potreban uzročnik ili njegovi dijelovi. I cijepljenje je jednostavnije, obavlja se takozvanim “pištoljima za cijepljenje”.

Rizici koje donose ovakva cjepiva

Cjepiva zasnovana na DNK sa sobom nose teoretski mogućnost da unošenjem stranog genetskog materijala u stanicu on prodre u genetski materijal, genom, same stanice. Moguće posljedice su pojačano formiranje tumora ili autoimunih bolesti. No dosada obimna ispitivanja na životinjama nisu potvrdila ovu mogućnost.

Nasuprot tome, cjepivo bazirano na RNK ne prodire u staničnu jezgru pa ne postoji ni teorijska opasnost da bude integrirana u genom stanice domaćina. Teoretski je ipak moguće da virusi koji su prisutni u stanici “prepišu” RNK u DNK i tako ipak dospiju u genetsku strukturu domaćina. Do sada takav proces nije zabilježen.

Svi ovi teoretski rizici, koji dosada nisu zabilježeni u praksi, odnose se na manji broj stanica u organizmu, a ne na genom čovjeka koji je cijepljen. Tvrdnja da ovakva cjepiva utiču na čovjekov genom je netočna.

Ovakva cjepiva su relativno nestabilna i moraju se stabilizirati, a osim toga, potrebne su im transportne tvari, primjerice nanočestice. Neželjeni učinci nisu dovoljno ispitani, ali prije izdavanja dozvole za proizvodnju i ovi aspekti se moraju istražiti u velikim kliničkim ispitivanjima.

Kakva su iskustva?

Do sada ni jedno cjepivo, bazirana na DNK i RNK, nije dobilo dozvolu za primjenu na ljudima. Više njih se nalazi na kliničkom ispitivanju – tu se cjepivo daje dobrovoljcima. Za cijepljenje životinja nekoliko ovakvih preparata je već dobilo dozvolu.

U Europskoj uniji je moguće da se dozvola dobije za cijeli prostor Unije, ako se traži dozvola za primjenu cjepiva od Europske agencije za lijekove (EMA). Dvije države članice preuzimaju u ime svih ocjenu cjepiva. U Njemačkoj je nadležan Institut Paul Erlih (PEI) pri Saveznom institutu za cjepiva i biomedicinske lijekove.

Trenutno se radi i na drugim vrstama cjepiva. Tako se primjerice bjelančevine uzročnika upotrebljavaju kao antigen. Postoje i takozvana vektorska cjepiva. Ona koriste bezopasne viruse da bi izazvale odgovor imunološkog sustava u čovjeku, piše DW.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP