Prati nas

Nema predaje

Broj partizanskih i ustaških mirovina pao za 626, braniteljskih porastao za 766

U zadnjem kvartalu prošle godine porastao je i broj mirovina iz skupine saborskih zastupnika, ministara i sudaca. Blago se smanjio broj mirovina političkih zatvorenika.

Objavljeno

|

Lažne invalidske mirovine
foto:BigStock

Najnoviji broj statističkog biltena Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje pokazao je da je Hrvatska na 31. prosinca 2017. godine isplaćivala 174.901 takozvanu povlaštenu mirovinu, dok ih je krajem rujna bilo 176.968.

Dakle, mirovine po posebnim propisima i dalje bilježe stabilan pad od 1,2%. I dalje računamo tromjesečno kretanje mirovina po posebnim propisima te analiziramo odnose prosjeka mirovine i neto plaće, ali i broja zaposlenih u odnosu na broj umirovljenika.


Domobrani i ustaše: 5.862 mirovine (-214)

Mirovine pripadnika takozvane Hrvatske domovinske vojske (Domobranstvo, Ustaška vojnica i Oružnica NDH) prima 214 osoba manje što je pad za 3,5% u tromjesečnom roku. Prosječna mirovina u ovoj kategoriji porasla je za 0,1% ili 7 kuna.
Prosječna mirovina: 2.340 kuna.

foto:Mojevrijeme.hr

Borci NOR-a: 13.310 mirovina (-412)

Broj mirovina koje primaju partizani i njihove udovice smanjio se za 412. U postotcima, broj partizanskih mirovina pao je za 3%. U usporedbi s prethodnim kvartalom, blago je to usporavanje pada koje je tada iznosilo 4,6%. Prosječna mirovina u ovoj skupini ostala je ista kao i u prethodnom kvartalu.
Prosječna mirovina: 2.731 kuna.

foto: Mojevrijeme.hr

Bivši politički zatvorenici: 3.218 mirovina (-41)

Nestala je i 41 mirovina političkih zatvorenika što čini pad od 1.3%. U kvartalu ranije, ovaj je pad iznosio čak 3%. Mirovina u ovoj skupini porasla je za jednu kunu.
Prosječna mirovina: 3.767 kuna.

Saborski zastupnici, ministri i ustavni suci: 655 mirovina (+8)

Broj mirovina saborskih zastupnika, ustavnih sudaca i članova vlade očekivano je stabilan i ima ih 8 više u odnosu na kraj rujna. To je rast od 1,2%. Mirovina je ovoj skupini umirovljenika u promatranom razdoblju porasla za 1 kunu.
Prosječna mirovina: 9.552 kuna.

Branitelji: 105.783 mirovine (+766)

Broj braniteljskih mirovina porastao je za 766, što je rast od 0,7 % na kvartalnoj razini. Time je preokrenut padajući trend (-0,3%) iz prethodnog kvartala.
Prosječna mirovina: 5.580 kuna (70.963 mirovine) i 2.269 kuna (34.820 mirovina priznatih prema općim propisima, a određene prema ZOHBDR-u)

foto: Mojevrijeme.hr

HVO: 6.800 mirovina (-3)

Broj mirovina koje se isplaćuju pripadnicima HVO-a pao je za 3. Pad je to je to za 0,4%.
Prosječna mirovina: 2.934 kune.

Katastrofa: 1 umirovljenik na 1,19 radnika

Statistika tako pokazuje da je 31. prosinca 2017. godine Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivao 1.140.414 mirovina prema Zakonu o mirovinskom osiguranju s prosječnim iznosom od 2.317,90 kuna.

Od toga se isplaćuju 497.984 starosne mirovine, 19.900 starosnih mirovina za dugogodišnjeg osiguranika te 85.098 starosnih mirovina prevedenih iz invalidske. Prijevremenih starosnih mirovina je 186.589. Mirovinsko isplaćuje i 125.510 invalidskih mirovina i 225.105 obiteljskih mirovina.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je izvijestio kako je sa zadnjim danom prosinca isplaćivao 1.232.651 mirovinu, dok je u mirovinski fond uplaćivalo 1.475.044 osiguranika. To znači da je na jednog umirovljenika dolazi 1,19 zaposlenih čija prosječna neto plaća iznosi 5.973 kuna. Udio prosječne mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju u prosječnoj neto plaći iznosi 38.81%, izvijestio je HZMO.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.

.

Mozaik

Ovako to rade naši umirovljenici: Spašavanje planete počinje u vlastitoj kuhinji

Kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi?

Objavljeno

|

“Daleko od očiju, daleko od srca, znate kako se kaže. Ali ovaj je problem došao sasvim blizu očiju i ne možemo ga više ignorirati”, kaže gospodin Petar (68) dok u spremnik za plastični otpad ubacuje boce od mlijeka. “Za ove boce ne dobijem onu naknadu od 50 lipa pa njih bacam tu u spremnik. A ove boce od mineralne odnesem u trgovinu. Gledajte – 10 takvih boca i skupio sam dovoljno za kruh.”

Pitamo ga kad je počeo razvrstavati otpad, a on iskreno priznaje da mu je ta navika skroz nova.


“Tek nedavno, nažalost. Ali bolje ikad, nego nikad. Iskreno, potaknule su me moje unuke. Sudjelovale su i na onom školskom prosvjedu i puno mi govorile o tome. Stvarno smo zatrpali čitav svijet plastikom. O tome se sve više govori i na televiziji, na radiju… Ali i da se ne govori, to je nešto što sad možemo vidjeti i na vlastite oči. Ovo ljeto sam proveo par dana u Ždrelcu na otoku Pašmanu. Moja obitelj tamo ima kuću. U moru je puno plastike. Tko kaže da to ne vidi, slijep je!”

Za kraj gospodina Petra pitamo koliko će uopće njegovo razvrstavanje otpada imati učinka, odnosno što jedan čovjek tu može promijeniti?

“E vidite, u tome je problem. Svatko misli da sam ne može ništa. I onda 10 milijuna misli da sami ne mogu ništa. A ako vas je 10 milijuna – niste sami. Da svatko pridonese samo malo – evo samo ovoliko kao ja – stvari bi se bitno promijenile”, kaže Petar.

Doista, kad bi svatko krenuo od sebe i razvrstao svoj vlastiti otpad, i još kad bi se razvrstani otpad reciklirao na pravi način, a onaj otpad koji se ne može reciklirati spalio u spalionici koja usput proizvodi i električnu energiju, problemu s otpadom bili bi učas riješeni. A zašto se to onda ne radi? Ovo pitanje čini se posve suvišnim ako znamo da takva rješenja postoje i da su ih neki gradovi – da, čak i neki hrvatski gradovi! – uspješno primijenili. No što čekaju ostali? Ovako napisano na papiru sve to izgleda prilično jednostavno, no u praksi su stvari malo kompliciranije. Počevši od vlastite kante za smeće.

Tko za to ima mjesta?

“Karton i papir posebno. Plastika posebno. Biootpad posebno. Miješani komunalni otpad posebno. Pa to su četiri kante za smeće! Tko ima toliko prostora u stanu? Najbolje da čitav stan natrpam samo s kantama za smeće”, govori gospođa Marija (71) dok niz stubište tegli orgomnu vreću punu raznovrsnog smeća.

No gospođa Marija je u krivu. Količina smeća koju proizvede njezino kućanstvo ista je razvrstavao se taj otpad ili ne. Štoviše, razvrstan otpad će u stanu zauzimati manje mjesta. Dakle, problem nije u nedostatku mjesta, nego u nečemu mnogo teže rješivom. Problem je u nedostatku volje.

Testirali smo ovu teoriju: zauzima li razvrstavanje otpada doista više mjesta u vašoj kuhinji ili, naprotiv, štedi prostor?

foto: Silvija Novak

Zašto bismo se mi uzlud trudili?

No ako se i potrudimo i otpad razvrstamo, i dalje ostaje problem neuređenih zelenih otoka i kontejnera za otpad u kojima često ima najmanje onoga čega bi prema oznaci na kontejneru trebalo biti najviše. Zašto se onda uopće truditi razvrstavati, ako će sav otpad na kraju završiti na istom mjestu?

“Vidite, to je pogrešno razmišljanje”, kaže gospodin Petar. “Samo zato što netko drugi ne obavlja svoj dio zadatka kako bi trebalo, ne znači da smo i mi ostali amnestirani od odgovornog ponašanja. Osim toga, i gradovi će početi tretirati otpad kako treba. Ako neće sami od sebe shvatiti da to tako treba, prisilit će ih Europska unija ogromnom globama. Ljudi neke stvari ipak najbolje razumiju kad ih se opali po džepu. Dok se mi, stanovnici, naviknemo na razdvajanje, i gradovi će početi taj odvojeni otpad odvoziti točno tamo kamo bi trebalo. Iako ovo sad djeluje katastrofalno, mislim da će nakon prve dvije ili tri kazne koje plate, gradovi doći k sebi prije od građana kojima je tlaka malo se pomučiti i razvrstati otpad. Lakše je sve natrpati u jednu vreću, a za okoliš koga briga!”

Petar je u pravu. Ako ne zbog ekološke svijesti, gradovi bi mogli ozbiljnije pristupiti odvajanju otpada kad im zaprijete kazne. Neki su već krenuli i svima daju dobar primjer. Na primjer, otok Krk.

Što s glomaznim otpadom?

“Ja ne zovem ove razne ekipe koje se oglašavaju po stupovima i banderama. Zašto? Pa zato što mislim da oni iz neke stare vešmašine uzmu dio koji mogu prodati, a ostalo bace u neku šumu, na Sljeme ili tako negdje. Čisto sumnjam da stvari koje ne mogu iskoristiti nose na Jakuševac i onda tamo plaćaju njihovo skladištenje. Ja pozovem Čistoću da odvezu komad namještaja ili bijele tehnike koji više ne trebam ili sâm utovarim u auto i odvezem u reciklažno dvorište”, kaže gospođa Vesna (48).

“Ali više mi se sviđao onaj sistem kad smo unaprijed znali datum kad će se odvoziti glomazni otpad, nego ovo sad kad ti sam moraš zvati ekipu. Ljudima se ne da zvati, pa onda glomazni otpad ostavljaju kod običnih kontejnera i sve je zatrpano. Te komade namještaja radnici Čistoće ne mogu ubaciti u kamion i onda to tako stoji i stoji. Kiša natapa stari namještaj, skupljaju se štakori, užas.”

Spominjemo reciklažna dvorišta, no gospođa Vesna sasvim opravdano upozorava da za odvoz glomaznog otpada u jedno takvo dvorište treba neki prijevoz, malo veći auto ili kamion, a to također košta. “Ja nemam auto. A ako nekoga zamolim da preveze moju staru vešmašinu u reciklažno dvorište, onad to moram platiti. 50 kuna ovdje, 50 kuna ondje… Novac curi. Radije onda zovem Čistoću – koju ionako plaćam – pa oni odvezu sav otpad.”

No osim što služe za odlaganje otpada, reciklažna dvorišta sve su češće i mjesta na koja se odlazi neke stvari uzeti. U reciklažnom dvorištu u Zagorskoj ulici susrećemo Marka (55). On nije ništa donio, nego je neke stvari došao – uzeti. “Pogledajte ove keramičke pločice. Potpuno su nove. Netko je obnavljao kupaonicu i kupio previše, pa višak bacio. A ja imam jedan mali zid u kuhinji za koji mi trebaju taman takve pločice”, govori Marko sretan zbog današnjeg ulova.

“Ma ta kultura bacanja stvari koje su još dobre svima će nam doći glave. Pa više nitko ništa ne popravlja, sve se baca. Ovdje sam našao skroz upotrebljive stvari. Šteta je tako se odnositi i prema stvarima i prema novcu i prema Zemlji.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP