Prati nas

Mozaik

Europski trendovi na tržištu pogreba

Smrt je mnogo bliža nego što mislimo. Ona je još uvijek i jedan od velikih mogućnosti zarade za mnoge pogrebne firme, što nikada kao danas nije bilo tako evidentno. Potražnja za alternativnim pogrebnim vidovima je u stalnom porastu. Više od 30% klijenata za svoje preminule želi organizirati morske pogrebe ili u nekoj od šuma.

Objavljeno

|

Ilustracija (foto: S. Bogdanić)

Pogrebi su oduvijek povezani s nemalim troškovima. Danas pak postoje brojni alternativni i jeftiniji trendovi sahranjivanja. Kako to izgleda u Njemačkoj? Priču donosi Deutsche Welle.

Smrt je mnogo bliža nego što mislimo. Ona je još uvijek i jedan od velikih mogućnosti zarade za mnoge pogrebne firme, što nikada kao danas nije bilo tako evidentno. Radi li se o reklami u tramvaju ili oglasu na  internetu: Pogrebna poduzeća se danas natječu sve povoljnijim ponudama. “Od 444 eura” ili “950 eura za cijelu Sjevernu Rajnu-Vestfaliju “, stoji u tim ponudama, u kojima su često istaknuti i kršćanski simboli.


Dugo su ovom branšom dominirale vjerske i moralne predodžbe. “Tržište pogrebnim uslugama je do kraja 20. stoljeća bilo netransparentno i njime su uglavnom dominirala obiteljska poduzeća. A tokom devedesetih godina, korporacije su se pobrinule za veću konkurentnost u toj branši”, kaže socijalni povjesničar Norbert Fischer, gostujući profesor na Sveučilištu u Beču.

Svaka deseta sahrana „na sniženje“

Danas u Njemačkoj djeluje oko 4.000 pogrebnih poduzeća. Prema podacima Središnje udruge njemačkog zanatstva, ta poduzeća upravljaju s gotovo 5.400 filijala. Pored tradicionalno orijentiranih  tvrtki, sve više je takozvanih diskontnih pogrebnika. “To raslojavanje se povećava, kako u nižem, tako i u gornjem segmentu ovog tržišta, što ide na štetu srednje klase, koja i dalje čini 65% društva”, kaže Oliver Wirthmann, generalni direktor upravnog odbora udruge Njemačka pogrebna kultura. Ponude na internetu pokrenule su intenzivniju raspravu o pogrebnim uslugama, kaže socijalni povjesničar Fischer i dodaje:”Time se stalo na kraj rutini i sada se može izvršiti usporedba s cijenama lokalnih tvrtki koje posluju po starom modelu.”

Uslijed toga se u posljednjih nekoliko godina promijenila i kultura sahrana u Njemačkoj. “Svjesnost o cijenama je – s pravom – sve više prihvaćena i više se ne shvaća kao manjak respekta naspram mrtvih”, kaže Alexander Helbach, glasnogovornik Aeternitasa, inicijative za zaštitu potrošača korisnika pogrebnih usluga. “Mi nikada nećemo preporučiti da se obrati pažnja samo na cijenu, jer pogreb je nešto što se ne može ponoviti.” To, kako još ističe, ne mora previše koštati, jer skupi kovčezi već dugo nisu mjerilo vrijednosti. “Smisleno je zapitati se što bi to za preminulog zaista bilo važno”, kaže Helbach.

Kako organizirati sprovod?

foto: brownpau@Flickr

Pogrebi koštaju više od 2.000 eura

Cijene pogreba su uslijed raznolikosti njihove organizacije vrlo različite: kovčeg ili urna, izbor samostalne ili zajedničke grobnice, javni ili anonimni pokop. “Za pogreb treba izdvojiti između 2.500 i 4.000 eura”, kaže Oliver Wirthmann. “Jeftini pogrebnici su na prvi pogled povoljni, ali se često iza njihovih povoljnih ponuda skrivaju dodatni troškovi”. Za manje od 2.000 eura je, kako kaže, teško dobiti sve potrebne usluge, jer pogreb podrazumijeva i radnu snagu, te savjetodavne i komercijalne troškove. Pri tome su i tarife groblja regionalno različite. Ne postoji gornja granica: “U gornjem segmentu cijena je  lako moguće da troškovi iznose od 8.000 do 10.000 eura”, ističe on.

U principu, nema ništa loše u tome što ljudi nastoje pronaći niže cijene pogrebnih usluga, kaže Alexander Helbach. “Oni koji prvi put organiziraju sahranu, međutim, često ne shvaćaju da su ove ponude nepotpune.”

I Udruga njemačke pogrebnu kulture kritizira ovu pojavu: “Pogrebnici koji po niskim cijenama nude svoje usluge često zapošljavaju nekvalificirano osoblje i najčešće ne uspijevaju obuhvatiti i provesti sve neophodne aspekte”, kaže Wirthmann. “Takve kompanije štete reputaciji ove branše.” Po ocjeni Savezna njemačkih pogrebnika (BDB), za dostojanstven pogreb su iznimno važni kvalificirani savjetodavci i adekvatno postupanje s pokojnicima. To podrazumijeva “higijensku brigu”, tj. kupanje i odijevanje preminule osobe, planiranje sahrane i završavanje birokratskih formaliteta.

Gdje rasuti pepeo pokojnika?

foto: Pixabay

Kovčeg ili urna?

Temeljna razlika je između odabira pokopa u zemlju i kremiranja. “Obje opcije su vrlo slične glede troškova”, kaže Alexander Helbach. “Kod spaljivanja se pojavljuju dodatne naknade za kremiranje, ali je obično jeftinije.” Najčešće se može uštedjeti na kovčegu i troškovima održavanja i njege groba. Međutim, konačna suma ovisi uglavnom od prohtjeva za određeni pogreb, kaže Helbach. “Pojedine obitelji se odluče za najjeftiniji kovčeg za spaljivanje, ali onda, s druge strane, potroše tisuće eura na samu sahranu i objavljivanje smrtovnica.” Ipak, može se uštedjeti i na samom pokopu: umjesto skupih mramornih nadgrobnih spomenika sada su u trendu njihove jeftinije varijante uvezene iz Azije.

Kremiranje je u modi

Prema podacima BDB-a, 45,5 % svih sahrana otpada na pokapanje u zemlju, a 54,5% na kremiranje. Taj omjer je 1999., kako ističu u Aeternitas-u, bio obrnut: 60% se odnosilo na pokapanje u zemlju, a 40% na kremiranje. Dok je 1960. godine kremiranje bilo zastupljeno sa samo deset posto. “Kremiranje je u trendu”, kaže Oliver Virthmann.

U porastu je i pojavljivanje novih vidova groblja, kao što su u grobne crkve ili groblja u šumskim predjelima. U takozvanim mirnim šumama, mrtvi se sahranjuju u kompostnim urnama, čime otpada stavka za održavanje i njegu grobova. “Bremen je prva savezna pokrajina u Njemačkoj koja dozvoljava sahranjivanje pepela u rijeci Weser, kao i polaganje urine u vlastitom vrtu”, pojašnjava povjesničar Norbert Fischer. Usprkos smanjenju iskorištenosti kapaciteta, broj od oko 32.000 groblja u Njemačkoj, prema Aeternitas-u, ostaje isti.

Jeftini poljski kovčezi

Koja je tajna uspjeha pogrebnika-diskontera? “Mi svoju opremu kupujemo u velikim količinama koje su znatno jeftinije. Naši kovčezi su proizvedeni u Poljskoj”, kaže Jörn Gerischer, direktor poduzeća Segenius. “Mi se gotovo isključivo bavimo kremiranjem, a pokapanje u zemlju obuhvaća tek 3% naših pruženih usluga. Većina se odlučuje za pogrebe u urnama na groblju, ističe on. “Potražnja za alternativnim pogrebnim vidovima je u stalnom porastu. Više od 30% klijenata za svoje preminule želi organizirati morske pogrebe ili u nekoj od njemačkih šuma”,”, kaže Gerischer. Takvi pogrebi koštaju između 650 i 1.200 eura. (Merlin Bartel, Deutsche Welle)

 

.

Mozaik

Vrijeme koje provedemo sami sa sobom je jako dobro utrošeno vrijeme

Ustanite prije svih. Vrijeme kad svi još spavaju može biti jako dragocjeno. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje, stvaranje, meditaciju ili se samo opustite iz šalicu kave ili čaja.

Objavljeno

|

Nema nikakve dvojbe da je u starosti jako važno imati oko sebe ljude na koje se možemo osloniti, bili to članovi obitelji, prijatelji ili šira zajednica. Druženje s dragim ljudima itekako je važno. Jedna studija za drugom potvrđuju da bogat društveni život osigurava tjelesno i mentalno zdravlje te dugovječnost.

No vrijeme koje provedemo sami također je vrlo važno, piše portal Sixty and Me. Živimo u naelektriziranom svijetu u kojem nas neprekidno ometa zvonjava telefona, razne poruke i e-mailovi, a elektronički mediji naprosto nas prisiljavaju da komuniciramo s drugima. Svatko je od nas udaljen tek jednu poruku na Facebooku. Uvijek nekamo idemo, nešto radimo ili s nekim razgovaramo. Čini se da živimo u svijetu koji ne mari baš previše za samoću i često nas obeshrabruje u namjeri da provedemo nešto vremena sami sa sobom. Kad ste zadnji put uživali isključivo u vlastitom društvu i kad je samoća došla na tako zao glas?


Biti sam nije isto što i biti usmaljen

Stalno čitamo o “epidemiji usamljenosti” jer doista jako puno ljudi provodi jako puno vremena – samo. Naravno, to može biti velik problem pogotovo među starijom populacijom. No biti sam i biti usamljen nije jedno te isto. Usamljenost može dovesti do osjećaja izoliranosti i odvojenosti od društva što pak povećava osjećaj tjeskobe i može uzrokovati depresiju. Nasuprot tome, samoća nam pruža osjećaj slobode i zadovoljstva koje proizlazi iz vlastitog društva.

Desetljeća istraživanja pokazala su da previše usamljenosti nije dobro za nikoga. Dugotrajna usamljenost donosi mnogobrojne zdravstvene rizike. Međutim, mnogo toga ovisi o tipu osobe, odnosno o tome jeste li introvert ili ekstrovert.

Povremeno biti sam je jako dobro. To je zapravo nužno, pa čak i zdravo. Samoća nam daje vremena da razmislimo o sebi i svojem životu te da procesuiramo stvari koje su nam se dogodile. Čak i najdruštvenije osobe moraju imati nešto vremena samo za sebe.

Vrijeme koje provedete sami, jako je dobro utrošeno vrijeme

Samoća donosi mnogo dobrih stvari. Na primjer, kad ste sami vaša se kreativnost može razmahati. Istraživanja su pokazala da osobe koje rade same imaju više kretivnih ideja. Također, osjećat ćete se poletnije. Vrlo je važno i to što vam samoća omogućuje da ponovno napunite baterije.

Neobično, ali samoća vam može pomoći da upoznate nove ljude. Naime, bit ćete otvoreniji ako niste zakukuljeni samo sa svojim prijateljima i obitelji. Pokušajte se zato povremeno pozabaviti omiljenom aktivnošću posve sami. Uživat ćete u njoj iz posve druge perspektive. Dobar primjer za to je odlazak u kino. Tako se možete u potpunosti posvetiti filmu i ne morate razgovarati s drugima niti ih pitati za mišljenje. Vaša pažnja može u potpunosti biti usmjerena na radnju filma.

Brojne su studije pokazale da ćemo se podjednako dobro zabaviti radeći omiljenu aktivnost sami, kao i kad je radimo udruštvu. Tad radimo ono što želimo raditi i nisu potrebni nikakvi kompromisi. Samoća nas oslobađa da radimo što želimo, kad želimo i na način na koji želimo.

Prestanite brinuti o tome što ljudi misle

Zašto se toliko bojimo doći na neki događaj sami ili da će nas drugi vidjeti da smo sami? Odgovor je: Zato što ne želimo da drugi ljudi misle da nemamo prijatelja i da se nemamo s kime družiti.

Previše se opterećujemo tuđim mišljenjem, a premalo time što mi zaista trebamo. Počnite praviti planove sami sa sobom i prestanite brinuti o tome kako će drugi ljudi protumačiti vašu samoću. Ako doista uživamo u vlastitom društvu, imat ćemo sasvim dovoljno samopouzdanja da to pokažemo i ostalima.

Valja pronaći ravnotežu

Pronaći vrijeme u kojemu se možemo posvetiti doista samo sebi, može u današnjem užurbanom svijetu biti pravi izazov. No možete pokušati nešto od sljedećeg:

Isključite se. Pod tim mislimo da se doslovno – isključite. Spremite mobitel i ugasite televiziju i kompjuter. Koncentrirajte se na vlastite misli i na ono što osjećate i što vas usrećuje.

Ustanite prije svih. Vrijeme kad svi još spavaju može biti jako dragocjeno. Iskoristite to vrijeme za razmišljanje, stvaranje, meditaciju ili se samo opustite iz šalicu kave ili čaja.

Unesite samoću u raspored. Odredite jedan dio dana i raščistite si raspored kako biste mogli barem neko kratko vrijeme provesti sami sa sobom pa čak i ako to značilo da ćete samo prošetati ili popiti kavu. Vaše osobno vrijeme vrlo je važno.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP