Prati nas

Mozaik

Igranje boga: Trebaju li se žene voziti vlakom?

Bilo da je riječ o kloniranju, letu u svemir, genetskom inženjeringu ili futurističkom maštanju o besmrtnosti, strah od tehnologije u ljudskoj je prirodi. S druge strane, pojava nalivpera nije izazivala moralnu paniku, jer ono ne mijenja našu percepciju prostora i vremena.

Objavljeno

|

Smijemo li se igrati boga?
foto: Pixabay

“Čovjek ne smije protiv prirode” i “ne smijemo se igrati boga”, tvrdnje su koje često čujemo kada je u pitanju tehnologija. Bilo da je riječ o kloniranju, letu u svemir, genetskom inženjeringu ili futurističkom maštanju o besmrtnosti. Strah od tehnologije u ljudskoj je prirodi.

Leteće maternice

Potvrdila je to i kulturna antropologinja Genevieve Bell za Wall Street Journal navodeći da svaki novi pomak u tehnologiji prati jednako brzo nastajanje novih strahova. Tako su i kritičari prvih parnih lokomotiva tvrdili da „ženska tijela nisu dizajnirana za brzine od 80 kilometara na sat“. Bizarno, predviđali su da će u takvim uvjetima ubrzanja, maternice poput prevrnutih čarapa izlijetati iz ženskih tijela. Neki manje maštoviti „znalci“ su navodili kako bi se pri tako velikim brzinama ljudsko tijelo, pa i muško, moglo jednostavno – rastopiti.



I pojava automobila je početkom 20. stoljeća izazvala strahovitu paniku, također sa ženama u glavnoj ulozi. Automobili su tako nazivani „đavoljim kolima“ kojima žene zbog svoje fizičke slabosti i sklonosti histeriji i padanju u nesvijest, ne bi smjele upravljati. A onda je Amerikanka Alice Ramsey (22) punih 59 dana, zajedno sa svoje tri prijateljice, vozila cross-country i sve četiri su preživjele.

Idu li žene i struja zajedno?

Zanimljivo, protivnici novih tehnologija najčešće su se “brinuli” za žene i djecu pa su na sličan način pokušali zaustaviti i elektrifikaciju. Osim lakomislenog ženskog rukovanja smrtonosnom strujom, fantazirali su i o osvijetljenim domovima kao pozivnici raznim predatorima na nejač i žene.

Riječ je djelomično o takozvanoj moralnoj panici koja nastaje svaki puta kad se društvo tehnološki unaprijedi, tvrdi Bell. „Sve je to viđeno prilikom pojave automobila, televizora, interneta i mobilne telefonije. To su tehnologije koje mijenjaju naše poimanje vremena i prostora. S druge strane, pojava nalivpera nije izazivala moralnu paniku, jer ono ne mijenja našu percepciju prostora i vremena“, kaže ova znanstvenica.

.

Mozaik

Menopauza? Da, ali s 50 sam privlačnija nego s 20

‘Menopauza nije za svakoga ispunjena samo znojem i suzama. Ima ih različitih. Iznutra se osjećam bolje nego ikada.’

Objavljeno

|

Nova sam pedesetogodišnjakinja i čekam da se dogodi taj trenutak: trenutak u kojem ću nestati bez traga, piše u Guardianu komičarka i spisatejica Cally Beaton.

Moja 51. godina počela je viješću da je francuski pisac i redatelj Yann Moix kazao kako su žene nakon pedesete za njega nevidljive. (Zgodan podatak za usput: nakon te izjave žene su ga obasule fotografijama svojih tijela kojima dokazuju kako su još uvijek u jako dobroj formi. Jadan Yann)



Kako je objasnio, on preferira nevjerojatna tijela 25-godišnjakinja. No stvar je u tome što znam da sam 50 objektivno atraktivnija nego kad sam bila u dvadesetima, kad sam bila nesretna, nesigurna, s viškom kilograma i ne baš previše privlačna. Sada sam privlačnija i nego kad sam bila u tridesetima, kad sam podizala djecu, žonglirala poslovne i obiteljske obaveze i prolazila kroz bolan razvod. Privlačnija sam i nego kad sam bila u četrdesetima i prolazila kroz perimenopauzu, imala stalne promjene raspoloženja i bila zbunjena.

Tek u kasnim četrdesetima počela sam samu sebe vidjeti jasno. Napustila sam posao, a djeca su napustila mene (odselili su se i osnovali svoje obitelji). Tad sam započela novu karijeru stand-up komičarke. Sve je bilo novo i uzbudljivo, a nastupi na televiziji, radiju i pozornici učinili su me najvidljivijom ikad.

Nakon pet desetljeća trudnoće, napokon sam rodila krasan zavežljaj samopouzdanja.

Već je puno toga rečeno o krivulji sreće koja raste oko pedesete godine, no ne slažem se u potpunosti s tvrdnjama da je to nekako povezano s gubitkom tjelesne ljepote. Naime, ne vidim ništa kontradiktorno u ideji žene od 50 godina koja je još uvijek lijepa, privlačna i osjetljiva na modu. I ja se tako osjećam i ne očekujem da će taj osjećaj prestati u šezdesetoj ili sedamdesetoj godini.

Sjajan monolog Belinde, lika kojeg tumači Kristin Scott Thomas u seriji “Fleabag” o menopauzi kao o razdoblju konačnog oslobođenja žena koje bi trebalo slaviti jer više nisi tek “mašina s dijelovima”, sigurno će s vremenom postati općepriznata mantra.

No ja i dalje uživam u tome da me stranci smatraju lijepom i u tome da mi traperice dobro stoje. Također, i dalje se brinem da će mi karijera ugasnuti zajedno s jajnicima. Da ne brinem o tim stvarima, vjerojatno bih bila još slobodnija. No za tu vrstu slobode vjerojatno bih trebala prestati biti feministica. No istina je da se sada ipak osjećam slobodnije nego prije.

To što mi je pedeset i što sam sama, ne znači da sam prestala izlaziti sa zanimljivim ljudima. Nadam se da i oni za mene misle da sam zanimljiva. Menopauza nije za svakoga ispunjena samo znojem i suzama. Ima ih različitih. Iznutra se osjećam bolje nego ikada. Ok, i dalje sam jedan ogroman nered, ali nešto manji nego ranije. Također, zadovoljnija sam izgledom, koliko god to čudno zvučalo.

Stoga ne donosite pogrešne zaključke o ženama iznad pedesete, niti o njihovoj nevidljivosti. Možda je jedina stvar koju ne možete vidjeti to koliko su stvari sada bolje. Osim toga, nije li nevidljivost jedna od najželjenijih super-moći?

Nastavi čitati